Povežite se sa nama

INTERVJU

Slučaj Mugoša treba internacionalizovati

Objavljeno prije

na

MONITOR: “Slučaj Mugoša” dobija nove dimenzije. Istražni sudija Nebojša Golubović je uredniku Vijesti Mihailu Jovoviću dodijelio status prvookrivljenog, sa kvalifikacijom da je učinio teži oblik krivičnog djela teške tjelesne povrede, za koju je propisana kazna od jedne do osam godina zatvora. Kakav je Vaš komentar povodom takvog rješenja sudije Golubovića?
KOVAČEVIĆ: Pa, prvo bih rekao da sam zabrinut za sigurnost u saobraćaju gradonačelnika Mugoše ako ga i dalje vozi vozač sa „ishemijskim promjenama na mozgu veličine 12×8 mm lijevo temporalno i nagnječenje 4×0,5 cm iznad lijeve ušne školjke.” Poremećaji u koordinaciji kako motornih tako i intelektualnih funkcija koji nastupaju kao posljedice povrede ovakve težine sigurno su razlog što za vozilo gradonačelnika ne može da pronađe zakonom propisan parking nego ga i dalje parkira na prometnoj saobraćajnici. Drugo, zašto bi sumnjali u pristrastnost sudije Golubovića kada je poznato da su mnogima u crnogorskim institucijama, pa i u crnogorskom sudstvu, u toku dvadesetogodišnje vladavine Mugošinog DPS-a stradali mnogi važni organi, uključujući i sam mozak, pa zato i iz sopstvenog iskustva dobro znaju da prepoznaju muke svojih sapatnika? I treće, na ozbiljnijem nivou, ovo je još jedan korak u ustoličavanju „nenormalnosti” kao normalnosti u crnogorskom društvu i na građanima je da odluče da li je vrijeme da se prizemlji ovaj „ludi” avion ili će bezbjedno slijetanje na pistu ostati samo pusti san.

MONITOR: Sjednica na kojoj će odbornici gradskog parlamenta glasati o inicijativi za uskraćivanje povjerenja gradonačelniku Miomiru Mugoši zbog napada na novinare Vijesti zakazana je za 14. septembar. Referendum na kome bi građani zauzeli stav prema gradonačelniku može biti raspisan samo ako tu inicijativu, pored kompletne opozicije, podrže barem dva odbornika vladajuće SDP, čiji funkcioneri kažu da još čekaju nalaz nadležnih u vezi sa incidentom. Kako Vam djeluje to objašnjenje?
KOVAČEVIĆ: Prijatno bih bio iznenađen da SDP podrži ovu inicijativu. Do sada je u skoro svim političkim razmimoilaženjima SDP kao noj zabijao glavu u pijesak, a DPS nastavljao po svome. Da li je slučaj Mugoša prekretnica na crnogorskoj političkoj sceni i predstavlja li okončanje “trulih” kompromisa ove dvije partije na štetu javnog interesa i velike većine crnogorskih građana? Može li Crna Gora u ovom trenutku napraviti iskorak u demokratskom razvoju? Ili je ovo ono što Amerikanci zovu „business as usual,” ili prevedeno „tresla se gora, rodio se miš”? Sve podsjeća na ovo drugo, previše je tu “prljavog veša” i kod jednih i kod drugih da bi to moglo ovako “pojedinačno” da se pere. Ono „pravo” će ipak morati da rade neki drugi ljudi koji nisu godinama zajedno pretakali u svoje džepove ono što je bilo javno dobro svih građana. Psihološke studije pokazuju da ljudi mijenjaju uvjerenja tek kad im „ proključa” pred očima. Crna Gora još nije dostigla tu tačku ključanja.

MONITOR: I premijer i gradonačelnik su apelovali da bi trebalo sačekati nalaze policije, suda i tužilaštva koje je pokrenulo postupak protiv napadnutog novinara, ali je istrage poštedjelo gradonačelnika. Da li to povjerenje dvojice visokih funkcionera u institucije sistema znači da su im nalazi već poznati?
KOVAČEVIĆ: Njihove izjave su vrhunac cinizma, jer u Crnoj Gori ne postoje politički neutralne ili autonomne institucije. I vrh policije i suda i tužilaštva su kreature DPS-a. Što znači da i premijer i gradonačelnik očekuju da pravo i pravda po ko zna koji put u našoj bliskoj prošlosti budu žrtvovani zarad očuvanja neprikosnovene partitokratije i tajkunskih interesa. Zbog toga ovo više nije samo “slučaj Mugoša,” nego slučaj “podgorički centar bezbjednosti,” i “podgorički dom zdravlja,” itd. Jer, formalno-pravno, moguće su sankcije ne samo za direktne učesnike, nego i za one koji im svojim činjenjem ili nečinjenjem pomažu da izbjegnu odgovornost i falsifikuju ono što se stvarno desilo.

MONITOR: Kako doći do istine u situaciji kada su institucije sistema marionete vladajućih krugova koji priču kroje po svojoj mjeri?
KOVAČEVIĆ: Jasno je da ovaj slučaj treba internacionalizovati. Treba animirati inostrane medije da naprave priloge o ponašanju gradonačelnika glavnog grada jedne države. Jednostavno, ovakvo ponašanje ne smije biti zaboravljeno i moralno mora biti osuđivano na svakom koraku. A ravnotežu koristi i štete neka procjenjuju u vrhu DPS-a. Takođe, treba imati na umu da ni ostali partitokratski gradonačelnici/e i drugi čelnici i horovođe državnih institucija, od ministarstava i agencija, pa do Univerziteta, nisu daleko odskočili od Mugošinog načina obračunavanja sa neistomišljenicima. To je jedna struktura ponašanja koja će, ako se ne počne mijenjati, Crnu Goru zauvijek osuditi da bitiše na „pola puta” između civilizacije i varvarstva. I tu će Evropljani gaziti – kao i do sada – sa podignutim nosom.

MONITOR: I pored najava da će to učiniti, tužilaštvo i dalje ignoriše ispovijest Ratka Kneževića koji je iznio niz teških optužbi na račun režima i personalno Mila Đukanovića. Koliku težinu imaju Kneževićeva svjedočenja s obzirom na to da mu je upravo premijer Đukanović angžmanom u vlasti i kumstvom dao legitimitet insajdera?
KOVAČEVIĆ: Činjenica da Kneževića do sada niko iz crnogorskog tužilaštva nije zvanično kontaktirao je znak da ih susret sa njim može dovesti licem u lice sa “surovom istinom” da su licemjeri i da sami sebe lažu kad tvrde da se odgovorno bave svojim poslom. Pitanje je zašto se baš u ovom trenutku ponovo pojavljuje Knežević. Dakle, ni krajem oktobra kada su ubijeni Pukanić i Franić, ni prije martovskih izbora, kada je njegova priča mogla biti mnogo bolje politički valorizovana, nego baš sada tokom ljeta, koje i nije najbolje vrijeme za neugodne istine! Vjerovatno to znači da se nešto promijenilo u imidžu premijera Đukanovića u nekim međunarodnim krugovima u posljednja 3-4 mjeseca. Šta je to tačno, možda ćemo uskoro saznati kroz istrage hrvatske i srpske policije i tužilaštva.

MONITOR: Koliko je na putu utvrđivanja pune istine o ovom slučaju bitna uloga međuanornih predstavnika u Crnoj Gori? I kako Vam u tom kontekstu zvuči činjenica da su pojedinci poput šefa EK u Podgorici Leopolda Maurera ušli u komercijalne dilove sa gradonačelnikom? Objavljeno je da je Maurer Mugošin podstanar, a činjenica je da se EK nije izjašnjavala povodom incidenta.
KOVAČEVIĆ: Kao predstavnici tipične kolonijalne sile, bilo je i za očekivati da će predstavnici Evropske komisije vrlo brzo “srasti” sa lokalnim vlastodršcima. Njima odgovaraju na novac lakomi političari jer ih je lako držati pod kontrolom. Takođe im odgovara i pokorna domicilna populacija, kakva je crnogorska, jer se onda od njih ne traži preveliko intelektualno naprezanje. Jednostavno, ambasadori poput Leopolda Maurera (i nije on jedini) su ovdje došli da „prespavaju” mandat, da se nauživaju u društvu bezobrazno bogatih crnogorskih tajkuna (čijoj se moći javno ili tajno dive), i da zatim odu u neku sličnu državu, gdje će raditi opet isto, i tako sve do penzije. Što njih briga, u klimatizovanim rezidencijama iza ograda visokog napona ili crnih stakala limuzina, što je u Crnoj Gori jaz između bogatih i siromašnih, najveći u Evropi? Samo da im se ovi drugi što brže sklanjaju sa puta! I tako će biti sve dok se u Crnoj Gori ne stvori kredibilni front za demokratizaciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PATRICIJA POBRIĆ, ZVIŽDAČ BEZ SERTIFIKATA: Nisu me slomili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastaviću da se borim. Da radim sa mladima, najviše sa djecom iz socijalno ugroženih porodica, kako bi im pomogla da steknu obrazovanje i  samopouzdanje. Oni neće prodati ličnu. I to je moja pobjeda

 

Nakon što je jedini optuženi u slučaju Ramada pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu pa potom zadržao posao u Vladi, prošle nedjelje su i njegovi pomagači – lažni svjedoci, nepravosnažno osuđeni na uslovnu kaznu. Tako je, od svih aktera afere Ramada, izistinski kažnjena samo naša sagovornica Patricija Pobrić, nekadašnja menadžerka u hotelu Ramada. Ona je prijavila zluopotrebu ržavog novca i izgubila posao. Dok su oni koji su učestvovali u zloputrebama i niihovom (uzaludnom) prikrivanju dobili uslovne kazne, a neki i unaprjeđenja umjesto optužnice.

MONITOR: Osjećate li se krivom?

POBRIĆ: Ne osjećam. . Mada je istina da u ovom sistemu, ako govoriš istinu i braniš pravdu, ispadneš kriv. Onda imaju pravo da te vrijeđaju.Meni su govorili da sam lažov, izdajnik, neprijatelj države i demokratije… Tako da, možda, i jesam kriva.

Ali, kad pogledate, sličan tretman imaju praktično svi koje se bore za pravdu, ili govore o zloupotrebama i kriminalu pod okriljem vlasti. I to nije samo naš fenomen. I Asanž je kriv. I Snouden je kriv… Mnogi su krivi zbog toga što ne žele da se pomire sa zloupotrebama moćnika. Živimo u takvom svijetu.

MONITOR: Pravosnažne sudske presude potvrdile su kako ste od početka slačajaR amada govorili istinu. Koliko vam je pomogla ta potvrda iz sudnice?

POBRIĆ: Nije mnogo. Oni koji su me poznavali od početka su znali da govorim istinu. I dokumentacija koja je pratila Ramada proces bila je uredna, lako razumljiva i nedvosmislena. Ko god je htio mogao je da vidi da sam u pravu.

Ipak, sudski epilog je, moram priznati, za mene bio neočekivan. Ne vjerujem u ovdašnje sudstvo i očekivala sam oslobađajuće presude. Tako i ovaj mali progres, mali uspjeh koji se desio – da je neko, ipak, osuđen za učinjene zloupotrebe – doživljavam kao napredak, kao jedan pozitivan događaj. Izrečene kazne su, naravno, druga priča.

A ja sam iz svega ovoga izašla čista.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MENTOR LUNJI, GRAĐEVINSKI  INŽENJER IZ ULCINJA: Legalizovanje divlje gradnje opasnije od zemljotresa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako za nelegalni objekat nije urađen glavni projekat uzimaju se u obzir podaci o konstrukciji objekta na osnovu izjave vlasnika bespravnog objekta!? To u prevodu znači da bi podatke od kojih direktno zavisi stabilnost objekta trebalo da dobijemo od vlasnika objekta, koji može biti domaćica, ekonomista, pravnik, kuvar… Ljudi koji nemaju  nikakve veze sa građevinom

 

MONITOR: Da li su crnogorski propisi o gradnji i zaštiti od zemljotresa usklađeni sa svjetskim standardima?

LUNJI: Mi smo još u tzv. sivoj zoni kad je primjena standarda u pitanju. Još su na snazi JUS standardi stari više od tri decenije, ali uporedo se primjenjuju i evropski standardi poznati kao Evrokod (Eurocode). Evrokodovi, iako puno složeniji za primjenu, što im je po mom mišljenju najveća mana, imaju tu prednost da se stalno dopunjuju i da se radi na njima. Na JUS standardima niko ne radi više već par decenija i nikako ne mogu biti konkuretni na tržištu. Mislim da će se sljedeće godine i zvanično prestati sa upotrebom starih standarda, što je dobra vijest. Ipak, prelazak na nove standarde treba da bude dio novog zakona o izgradnji, pošto zakon danas omogućuje da reviziju projekata rađenim po Eurocodu rade ljudi koji nikad u životu po tim stadnardima nisu projektovali, a imaju licencu revidenta dobijenu na osnovu iskustva po JUS standardima. To znači da garant  kvaliteta obezbjeđuju ljudi neprimpremljeni za taj posao, što stvara uslove za provlačenje ozbiljnih propusta u projektovanju.

MONITOR: Šta je najbitnije prilikom gradnje nekog objekta da bi se moglo reći da je seizmički siguran u slučaju zemljotresa?

LUNJI: Uglavnom to što većina građjana već zna. Dobar projekat i kvalitetan nadzor. Dobar projekat podrazumijeva jasan koncept konstrukcije, dobar proračun i kvalitetno detalisanje armature. No i najbolji projekat se može upropastiti nekvalitetnim nadzorom.Takođe, ni najbolji nadzor ne može spasiti nekvalitetan projekat.

MONITOR: Šta podrazumijeva dobro projektovan objekat?

 LUNJI: Dobro projektovan objekat  je objekat čije ponašanje tokom zemljotresa možemo da predvidimo. To se uglavnom obezbjeđuje simetričnim rasporedom nosećih elemenata – stubova i zidova, ujednačenim rasporedom mase objekta kao i uniformnim rasporedom krutosti nosećih elemenata (što se postiže preko ujednačenosti njihovih dimenzija). Uglavnom sve jednostavni principi koji se lako mogu definisati preko kvalitetne saradnje između konstruktivaca i arhitekata još u fazi izrade arhitektonske ideje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LAZAR DRAGOJEVIĆ, GLUMAC: Ulaznica za neko lijepo mjesto

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za upis na Akademiju sam se borio, upisao je iz petog pokušaja i tako naučio da bez rada i truda nema uspjeha

 

MONITOR: Na nedavno završenom Podgorica Film Festivalu prikazan je film”Odvedi me na neko lijepo mjesto” Ene Sendijarević, u kojem tumačite jednu od glavnih uloga. Film je osvojio Srce Sarajeva, ali i nagrade na filmskim festivalima u Seulu, Roterdamu, Tirani… Sada kada film niže zaslužene uspjehe, kažite mi o procesu rada i izboru da vi tumačite glavnu ulogu.

DRAGOJEVIĆ: Sve je počelo pozivom kasting agentice Timke Grahić iz Bosne i Hercegovine koja je tada radila ranu fazu kastinga za dugometražni holandski film. Nakon što smo snimili moje predstavljanje, rekla je da će mi javiti ako budem izabran za audiciju. Mjesec dana nakon prvog susreta, uslijedio je i drugi, ovog puta u prisustvu rediteljke Ene Sendijarević, koja je nakon dvije audicije meni dodijelila jednu od tri glavne uloge – Denisa. Kroz proces sam učio glumu pred kamerama. Mnogo se razlikuje od teatarske glume, jer kao što u teatru postoje pravila, tako postoje i na filmu. Jedno od glavnih načela glume pred kamerama koje sam naučio tokom prvog procesa, kojeg se pridržavam i kojeg ću se pridržavati jeste: Less is more. Sva poenta glume jeste ne glumiti, nego jednostavno biti ja u datim okolnostima.

MONITOR: Film ima humoristični ton, a teme koji obrađuje je život mladih, njihova neprilagođenost, nasilje, migracije, ženska seksualnost… Koliko je važno danas obrađivate baš ove teme, na indirektan način analizirati svakodnevicu i sve probleme kroz koje mladi sa ovih prostora prolaze?

DRAGOJEVIĆ: Mnogo mladih ljudi sa naših prostora svoju sreću traži van granica Balkana. U zemlji u kojoj trenutno živim i studiram, vrše se mnoge podjele koje pritiskaju i guše mladu generaciju poput likova koje ste imali priliku vidjeti u filmu Take me somewhere nice. Zbog toga, mladi se često zatvaraju u sebe, dobijaju razne komplekse zbog kojih se vrlo često ponašaju i nasilno, dobijaju potrebu da se izraze, ali zbog osuđivačke sredine, mišljenje ostaje duboko u njima i nerijetko postaje toksično. Ena je to prikazala u filmu na direktan i indirektan način, uglavnom humorom. I sam Gogolj je u sred svojih predstava na kratko šou prekidao, upitavši publiku čemu se smiju, a nakon što publika ne bi znala odgovor, on bi rekao: Sebi se smijete i nastavljao sa performansom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo