Povežite se sa nama

INTERVJU

Slučaj Mugoša treba internacionalizovati

Objavljeno prije

na

MONITOR: “Slučaj Mugoša” dobija nove dimenzije. Istražni sudija Nebojša Golubović je uredniku Vijesti Mihailu Jovoviću dodijelio status prvookrivljenog, sa kvalifikacijom da je učinio teži oblik krivičnog djela teške tjelesne povrede, za koju je propisana kazna od jedne do osam godina zatvora. Kakav je Vaš komentar povodom takvog rješenja sudije Golubovića?
KOVAČEVIĆ: Pa, prvo bih rekao da sam zabrinut za sigurnost u saobraćaju gradonačelnika Mugoše ako ga i dalje vozi vozač sa „ishemijskim promjenama na mozgu veličine 12×8 mm lijevo temporalno i nagnječenje 4×0,5 cm iznad lijeve ušne školjke.” Poremećaji u koordinaciji kako motornih tako i intelektualnih funkcija koji nastupaju kao posljedice povrede ovakve težine sigurno su razlog što za vozilo gradonačelnika ne može da pronađe zakonom propisan parking nego ga i dalje parkira na prometnoj saobraćajnici. Drugo, zašto bi sumnjali u pristrastnost sudije Golubovića kada je poznato da su mnogima u crnogorskim institucijama, pa i u crnogorskom sudstvu, u toku dvadesetogodišnje vladavine Mugošinog DPS-a stradali mnogi važni organi, uključujući i sam mozak, pa zato i iz sopstvenog iskustva dobro znaju da prepoznaju muke svojih sapatnika? I treće, na ozbiljnijem nivou, ovo je još jedan korak u ustoličavanju „nenormalnosti” kao normalnosti u crnogorskom društvu i na građanima je da odluče da li je vrijeme da se prizemlji ovaj „ludi” avion ili će bezbjedno slijetanje na pistu ostati samo pusti san.

MONITOR: Sjednica na kojoj će odbornici gradskog parlamenta glasati o inicijativi za uskraćivanje povjerenja gradonačelniku Miomiru Mugoši zbog napada na novinare Vijesti zakazana je za 14. septembar. Referendum na kome bi građani zauzeli stav prema gradonačelniku može biti raspisan samo ako tu inicijativu, pored kompletne opozicije, podrže barem dva odbornika vladajuće SDP, čiji funkcioneri kažu da još čekaju nalaz nadležnih u vezi sa incidentom. Kako Vam djeluje to objašnjenje?
KOVAČEVIĆ: Prijatno bih bio iznenađen da SDP podrži ovu inicijativu. Do sada je u skoro svim političkim razmimoilaženjima SDP kao noj zabijao glavu u pijesak, a DPS nastavljao po svome. Da li je slučaj Mugoša prekretnica na crnogorskoj političkoj sceni i predstavlja li okončanje “trulih” kompromisa ove dvije partije na štetu javnog interesa i velike većine crnogorskih građana? Može li Crna Gora u ovom trenutku napraviti iskorak u demokratskom razvoju? Ili je ovo ono što Amerikanci zovu „business as usual,” ili prevedeno „tresla se gora, rodio se miš”? Sve podsjeća na ovo drugo, previše je tu “prljavog veša” i kod jednih i kod drugih da bi to moglo ovako “pojedinačno” da se pere. Ono „pravo” će ipak morati da rade neki drugi ljudi koji nisu godinama zajedno pretakali u svoje džepove ono što je bilo javno dobro svih građana. Psihološke studije pokazuju da ljudi mijenjaju uvjerenja tek kad im „ proključa” pred očima. Crna Gora još nije dostigla tu tačku ključanja.

MONITOR: I premijer i gradonačelnik su apelovali da bi trebalo sačekati nalaze policije, suda i tužilaštva koje je pokrenulo postupak protiv napadnutog novinara, ali je istrage poštedjelo gradonačelnika. Da li to povjerenje dvojice visokih funkcionera u institucije sistema znači da su im nalazi već poznati?
KOVAČEVIĆ: Njihove izjave su vrhunac cinizma, jer u Crnoj Gori ne postoje politički neutralne ili autonomne institucije. I vrh policije i suda i tužilaštva su kreature DPS-a. Što znači da i premijer i gradonačelnik očekuju da pravo i pravda po ko zna koji put u našoj bliskoj prošlosti budu žrtvovani zarad očuvanja neprikosnovene partitokratije i tajkunskih interesa. Zbog toga ovo više nije samo “slučaj Mugoša,” nego slučaj “podgorički centar bezbjednosti,” i “podgorički dom zdravlja,” itd. Jer, formalno-pravno, moguće su sankcije ne samo za direktne učesnike, nego i za one koji im svojim činjenjem ili nečinjenjem pomažu da izbjegnu odgovornost i falsifikuju ono što se stvarno desilo.

MONITOR: Kako doći do istine u situaciji kada su institucije sistema marionete vladajućih krugova koji priču kroje po svojoj mjeri?
KOVAČEVIĆ: Jasno je da ovaj slučaj treba internacionalizovati. Treba animirati inostrane medije da naprave priloge o ponašanju gradonačelnika glavnog grada jedne države. Jednostavno, ovakvo ponašanje ne smije biti zaboravljeno i moralno mora biti osuđivano na svakom koraku. A ravnotežu koristi i štete neka procjenjuju u vrhu DPS-a. Takođe, treba imati na umu da ni ostali partitokratski gradonačelnici/e i drugi čelnici i horovođe državnih institucija, od ministarstava i agencija, pa do Univerziteta, nisu daleko odskočili od Mugošinog načina obračunavanja sa neistomišljenicima. To je jedna struktura ponašanja koja će, ako se ne počne mijenjati, Crnu Goru zauvijek osuditi da bitiše na „pola puta” između civilizacije i varvarstva. I tu će Evropljani gaziti – kao i do sada – sa podignutim nosom.

MONITOR: I pored najava da će to učiniti, tužilaštvo i dalje ignoriše ispovijest Ratka Kneževića koji je iznio niz teških optužbi na račun režima i personalno Mila Đukanovića. Koliku težinu imaju Kneževićeva svjedočenja s obzirom na to da mu je upravo premijer Đukanović angžmanom u vlasti i kumstvom dao legitimitet insajdera?
KOVAČEVIĆ: Činjenica da Kneževića do sada niko iz crnogorskog tužilaštva nije zvanično kontaktirao je znak da ih susret sa njim može dovesti licem u lice sa “surovom istinom” da su licemjeri i da sami sebe lažu kad tvrde da se odgovorno bave svojim poslom. Pitanje je zašto se baš u ovom trenutku ponovo pojavljuje Knežević. Dakle, ni krajem oktobra kada su ubijeni Pukanić i Franić, ni prije martovskih izbora, kada je njegova priča mogla biti mnogo bolje politički valorizovana, nego baš sada tokom ljeta, koje i nije najbolje vrijeme za neugodne istine! Vjerovatno to znači da se nešto promijenilo u imidžu premijera Đukanovića u nekim međunarodnim krugovima u posljednja 3-4 mjeseca. Šta je to tačno, možda ćemo uskoro saznati kroz istrage hrvatske i srpske policije i tužilaštva.

MONITOR: Koliko je na putu utvrđivanja pune istine o ovom slučaju bitna uloga međuanornih predstavnika u Crnoj Gori? I kako Vam u tom kontekstu zvuči činjenica da su pojedinci poput šefa EK u Podgorici Leopolda Maurera ušli u komercijalne dilove sa gradonačelnikom? Objavljeno je da je Maurer Mugošin podstanar, a činjenica je da se EK nije izjašnjavala povodom incidenta.
KOVAČEVIĆ: Kao predstavnici tipične kolonijalne sile, bilo je i za očekivati da će predstavnici Evropske komisije vrlo brzo “srasti” sa lokalnim vlastodršcima. Njima odgovaraju na novac lakomi političari jer ih je lako držati pod kontrolom. Takođe im odgovara i pokorna domicilna populacija, kakva je crnogorska, jer se onda od njih ne traži preveliko intelektualno naprezanje. Jednostavno, ambasadori poput Leopolda Maurera (i nije on jedini) su ovdje došli da „prespavaju” mandat, da se nauživaju u društvu bezobrazno bogatih crnogorskih tajkuna (čijoj se moći javno ili tajno dive), i da zatim odu u neku sličnu državu, gdje će raditi opet isto, i tako sve do penzije. Što njih briga, u klimatizovanim rezidencijama iza ograda visokog napona ili crnih stakala limuzina, što je u Crnoj Gori jaz između bogatih i siromašnih, najveći u Evropi? Samo da im se ovi drugi što brže sklanjaju sa puta! I tako će biti sve dok se u Crnoj Gori ne stvori kredibilni front za demokratizaciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo