Povežite se sa nama

FOKUS

Rusi odlaze, Azerbejdžanci dolaze

Objavljeno prije

na

Da li su Milo Đukanović i Milan Roćen nedavno putovali u Azerbejdžan da šire prijateljstvo između dvije udaljene zemlje? Da malo razmijene iskustvo sa predsjednikom Ilhenom Alijevim, koji je naslijedio svog oca i drži sve konce u rukama u ovoj državi nafte i autokratije? Ili je u pitanju bio biznis? Može li biti da se slučajno, nakon posjete našeg vrha Bakuu, azerbejdžanska državna naftna kompanija SOCAR, kojom faktički upravlja predsjednik Alijev, odjednom pojavila kao glavni favorit za prekrasnu lokaciju na crnogorskoj obali – vojnu bazu Kumbor, u predjelu pod zaštitom UNESCO. Ponuda SOCAR-a za Kumbor je prvorangirana, zbog čega se žalio američki konzorcijum NCH, koji se takođe prijavio.

SOCAR se nikada nije bavio turizmom, a crnogorska vlada raspisala je konkurs da bi Kumbor pretvorila u elitno ljetovalište, a ne u rafineriju ili platformu. Velike naftne kompanije obično ne grade turističke komplekse, jer zarađuju ogromne količine novca na osnovnoj djelatnosti.

Transparency International, najpoznatija organizacija za praćenje korupcije u svijetu, analizirala je kako se 45 najvećih naftnih kompanija, koje daju 60 posto svjetske proizvodnje, odnose prema korupciji. Na toj listi SOCAR je na samom dnu (vidi šemu), na 43. mjestu, što bi moglo da ukazuje da SOCAR prije podstiče nego što se bori protiv korupcije.

Korektan investitor je onaj koji javno objavi i sprovodi poslovnu politiku nulte tolerancije prema korupciji, i koji u okviru svojih internih procedura ima adekvatan program za borbu protiv korupcije.

Ministarstvo odbrane raspisalo je tender prije više mjeseci za zakup na 90 godina i upravljanje kompleksom gdje se nalazila kumborska kasarna Orijenski bataljon. Radi se o jedinstvenom predjelu netaknute prirode koje se prostire na preko 300 hiljada kvadratnih metara zemlje i objekata.

SOCAR se, kažu sagovornici Monitora, kandidovao iako ne ispunjava elementarne uslove. Azerbejdžanski naftni gigant nije otkupio tendersku dokumentaciju, što je preduslov za učešće na tenderu. Dokumentaciju je otkupila firma Triangle, koja je više puta produžavala rok za podnošenje prijave. Možda je čekala dogovor na liniji Podgorica-Baku. Odmah nakon prvog produženja roka, tandem Đukanović – Roćen odlaze u Azerbejdžan.

Firma Triangle investments and development limited je takozvan Miki Maus kompanija, potpunio nepoznata i bez istorije, registrovana u Londonu prije nekoliko godina, sa kapitalom od svega 100 funti. Njeni vlasnici su Gafar Gurbanov, Azerbejdžanac i Metiv Guvenev, Britanac turskog porijekla. Jedan od uslova za zakup Kumbora bio je da se može natjecati iskusna hotelijerska kompanija ili ona koja ima pismo o namjerama nekog uglednog hotelskog lanca, koji bi investirao na ovom zaštićenom lokalitetu.

Tokom otvaranja ponude primjedba konkurentskog američkog fonda NCH da se SOCAR ne može kvalifikovati jer nije otkupio tenderska dokumenta, odbačena je kao tehnička. Predsjednik Tenderske komisije je bivši ministar odbrane Boro Vučinić.

Tenderska komisija je na sajtu Savjeta za privatizaciju navela da je ponuda SOCAR-a ispravna. Prema tom tumačenju Triangle je otkupio dokumentaciju za SOCAR. Za to nema dokaza, tvrde iz NCH u svom prigovoru dostavljenom Savjetu za privatizaciju 29. marta. Čak i da je Triangle imala punomoćje SOCAR-a, tokom otkupa dokumenta, to ih ne bi kvalifikovalo, jer ne može jedna kompanija da otkupi dokumenta, a druga da podnese ponudu za tender.

SOCAR uz ponudu nije priložila „pismo o namjerama ili ugovor o upravljanju sa renomiranom kompanijom koja upravlja sa najmanje dva hotelska rizorta, međunarodnog standarda najmanje 4+ zvjezdice”, što je jasno pisalo u tenderskim propozicijama. U SOCAR-u, međutim, tvrde da su ponudili pismo kompanije Melia. Ali, to pismo nije bilo naslovljeno na azerbejdžansku naftnu kompaniju, već na anonimni britanski Triangle.

Sa druge strane, Konzorcijum NCH je dostavio pismo o namjeri čuvenog svjetskog lanca Meriota i američkog Starwooda, koji između ostalog upravljaju i Šeraton grupom.

Ni tu nije kraj nelogičnostima. SOCAR nije dostavio finansijske garancije, prema tvrdnji američkih zastupnika. Oni kažu da pravni zastupnik Tenderske komisije Schonherr, na otvaranju ponuda nije (iako je to uobičajena praksa) izvršio kontrolu i utvrdio da li je svaki dokument koji se zahtijevao tenderskim pravilima dostavljen u paketu ponude, niti su o tome sačinili zapisnik. Znači li to da neko može naknadno obogatiti ponudu?

Američki konzorcijum je ponudio duplo više novca za zakup, dva eura po kvadratnom metru, što je 27 miliona eura više od ponude iz Azerbejdžana, kako su izračunale podgoričke Vijesti.

SOCAR je ponudio znatno veće investicije – za prve tri godine 57,6 miliona, ukupno 258 miliona za osam godina. NCH nudi 36,5 miliona u prve tri godine, a narednih godina 54 miliona, najavljujući ukupno više od 200 miliona ulaganja.

SOCAR, prema našim izvorima, nema definisan biznis plan, a iz investicionog programa nije jasno kako će biti utrošena sredstva. „SOCAR ističe da će 20 miliona eura uložiti tokom prve godine kada se lokacija čisti, što košta svega par miliona. U trećoj godini, kada bi trebalo da se gradi, nivo investicija pada na 14 miliona eura. Nema logike da investitor uloži više u čišćenje nego u gradnju”, kaže sagovornik Monitora, uključen u poslove oko ovog tendera.

Možda će čišćenje koštati više nego gradnja, jer valja angožavati najbolje mašine, recimo one BEMAX-ove.

Zanimljivo je da kompanija koja nema problem da uloži 50 miliona eura u roku od tri godine, nudi samo minimalni dozvoljeni iznos za zakup. Iznos zakupnine predstavlja obavezu koja se obično ne može mijenjati. O investicionom programu se, međutim, uvijek može pregovarati, a obaveze se mogu i izbjeći. Vidjeli smo na primjerima KAP-a i drugih kompanija kako su se poštovale obaveze iz investicionog programa.

Ponuda SOCAR nema jasno definisanu ekološku studiju, ali predviđa pravljenje više vještačkih ostrva. Jasno je da bi vještačka ostrva ozbiljno narušilo prirodno okruženje u delikatnom ekološkom sistemu kakav je kumborski tjesnac. Osim toga njihova izgradnja je izuzetno skupa, pa ovaj egzotičan prijedlog djeluje više kao san, megalomanski projekt kojih smo se naslušali u nacrtima strateških partnera od hotela As, Fjord i Otrant do Canetovog Svetog Nikole. Izgradnja vještačkog ostrva je u suprotnosti sa nacrtom državne studije lokacije Sektora 5 objavljene na internet strani Vlade Crne Gore.

Na kraju SOCAR nije definisao ni socijalni program. To je još jedan nedostatak u ponudi u zemlji čiji su građani zbog naopakih privatizacija pretrpjeli ozbiljne štete. Kredit od 23 miliona za KAP, koji je upravo stigao svima na naplatu, samo je početak duge agonije, bankrota u koji upada Crna Gora zbog sumnjivih poslova i partnera.

U proteklim godinama Vlada Crne Gore se pravdala da je nezainteresovanost zapadnih kompanija bila glavni razlog što su crnogorska preduzeća privatizovana preko nepoznatih of šor formi i tajkuna sa istoka, kakav je Deripaska. Ovaj put imaju izbor i mogli bi popraviti strukturu stranih investitora. Prema našim saznanjima američka diplomatija je već imala razgovore sa crnogorskim zvaničnicima zbog Kumbora. Konačnu odluku o privatizaciji Kumbora trebalo bi da donese, kada ovaj broj bude u prodaji, Savjet za privatizaciju na čijem je čelu premijer.

Može li vlada Igora Lukšića, koja očekuje otvaranje pregovora sa Briselom u junu, sebi dozvoliti još jednu čudnu privatizaciju, i u Kumbor, uz sve manjkavosti tenderskog procesa, dovesti kompaniju sa naglašenim problemima sa transparentnošću i iz zemlje koja ima velikim problemom sa korupcijom.

Ako se to desi, u svjetlu gorućih privatizacionih muka u Crnoj Gori, Kumbor bi mogao postati samo još jedan slučaj koji potvrđuje pravilo – Đukanović privlači samo sebi slične, a Lukšić je tu da njegove poslove prekrije demokratskom retorikom. Đukanoviću je još Azerbejdžan ostao. I Rusi su mu zatvorili vrata.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo