Povežite se sa nama

FOKUS

Kumovi će platiti

Objavljeno prije

na

Dok po komšiluku, od Beograda do Zagreba, hapse i sude stečajnu mafiju, u Privrednom sudu u Podgorici mafiji se uvodi stečaj. Tako Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, tumači odluku Suda da uvede stečaj u Vektru Montenegro, krovnu kompaniju poslovne imperije Dragana Brkovića. Medojević, takođe, tvrdi da Brković nije stvarni vlasnik blaga koje je, uz izdašnu pomoć države, gomilano u Vektrinim riznicama duže od dvije decenije. „Najveći dio opljačkanog novca završio je pod kontrolom šefa režima. Zato je Vektra i imala punu zaštitu Vlade, državnih fondova, policije, carine, tužilaštva i sudova”, kaže Medojević. On upozorava da su Dragan Brković i njegovi prikriveni partneri sakrili novac u bankama van Crne Gore. ,,Sa osmijehom će gledati kako privatizovane firme propadaju, njihovi radnici ostaju bez posla, a povjerioci bez svojih potraživanja”.

Prema računici čelnika PZP-a Nebojše Medojevića i Branka Radulovića, Vektra je od domaćih i stranih banaka pozajmila 150 do 200 miliona eura, dok je u projekte od Herceg Novog do Pljevalja uložila približno 50. Ostatak je, tvrde, iz Crne Gore iznijet i brižljivo sakriven.

Poslovanjem Vektre prošle nedjelje se, u Herceg Novom, bavio i predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Čovjek za koga ekonomski analitičari tvrde da je najzaslužniji za munjevit uspon Vektre sredinom 90-ih prošlog vijeka, kazao je da su priče o neuspjehu Vektra Boke „najobičnije politikanske konstrukcije iza kojih ne stoji ni zrnce istine”.

Slijedeći aktuelni trend, predsjednik DPS-a je za probleme nakada najvećeg preduzeća u Boki Kotorskoj optužio – sebe i svoje najbliže saradnike. „Nema nikakve sumnje da je bilo grešaka u postprivatizacionim planovima u Boki i da je glavnina tih grešaka bila na strani države koja nije blagovremeno stvorila pretpostavke za početak investicionog ciklusa”, bio je samokritičan Đukanović najavljujući da su „danas stvoreni uslovi” da Vektra kao većinski vlasnik HTP Boka počne sa gradnjom novih hotela. „Njegovo vrijeme je počelo da teče, pokazaće nam da li je u stanju da realizuje investicioni plan. Ako to ne bude, nema sumnje biće promijenjen, dovešćemo drugoga investitora”.

Kratko, jasno i neoriginalno. Identično upozorenje izrekao je prije ravno godinu dana, na istom mjestu, aktuelni premijer Igor Lukšić. ,,Što se nas tiče, za Vektru investicioni ciklus teče. Ukoliko ne bude ni to poštovala, bićemo radikalni…”. U Vektri su premrli od straha kad su čuli premijera. Sada čekaju april sljedeće godine da vide da li će im premijer dati javnu opomenu ili izreći uslovnu kaznu.

Odluka sudije Privrednog suda Miodraga Anđelića o pokretanju stečajnog postupka u Vektri Montenegro mogla bi se pokazati kao prvi korak ka finansijskom slomu (zvaničnog) poslovnog carstva Dragana Brkovića. Stečaj je pokrenut na zahtjev Crnogorske komercijalne banke i OTP Factoringa zbog nevraćenog kredita u iznosu od 20,95 miliona eura. Isti povjerioci od Brkovićevih preduzeća potražuju još oko 80 miliona. I nijesu jedini. U Privredni sud u Podgorici nedavno je stigao zahtjev švajcarske finansijske institucije NLB Interfinanc AG iz Ciriha. Švajcarska filijala slovenačke NLB banke od Dragana Brkovića i njegovih kompanija potražuje 55,5 miliona eura.

Crnogorska filijala NLB banke potražuje dodatnih 7,8 miliona. Još 20 miliona (milion, dva više-manje) Brković duguje Hipo Alpe Adria Banci.

Nijesu samo banke te koje od Brkovića i Vektre pokušavaju prinudno naplatiti potraživanja. Privredni sud je od Centralne banke CG dobio dokument iz koga se vidi da je ,,stečajni povjerilac” OTP Factoring 16. novembra prošle godine bio (po redosljedu prijavljivanja) čak 33. povjerilac koji je pokušavao prinudnim putem naplatiti svoja potraživanja od Vektre Montenegro i njenih kćerka firmi.

Prije godinu dana sud je već iz proceduralnih razloga odbio zahtjev da se kompanija Vektra Montenegro uvede u stečaj, i pored podataka iz CBCG da povjerioci traže prinudni naplatu potraživanje vrijednih 4,66 miliona eura. U toj je priči, ipak, najzanimljivija bila činjenica da se među onima koji su od Vektre (uzaludno) pokušavali iščupati svoj novac nalazila i Uprava carina Crne Gore sa potraživanjem od 2,23 miliona.

Pokazalo se da su određene kompanije, među kojima je bila i Brkovićeva Vektra od tadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića dobile rješenje o ,,carinskom kreditu”. U praksi, to je značilo da će svoje obaveze prema državi izmiriti sa godinu dana zakašnjenja. Ili nikada. Šta je to Crna Gora dobila za uzvrat?

Od kada je Dragan Brković 1990. godine osnovao Vektru, Crnu Goru su, kroz četiri države, vodila četiri premijera (Đukanović, Lukšić, Filip Vujanović i Željko Šturanović). I svi su se prema Vektri odnosili kao da je njihova.

Kada objašnjava ,,tajnu” kompanijskog uspjeha, Brković kao početak velikih poslova svoje kompanije navodi gradnju stambeno-poslovnog kompleksa u elitnom dijelu Podgorice u kome je smještena i Vlada Crne Gore (sredina posljednje decenije prošlog vijeka). Nigdje ne navodi da je upravo taj objekat postao crnogorski simbol divlje gradnje pod okriljem vlasti. Umjesto da kazni vlasnika zgrade koja je dozvoljene gabarite prešla i u dužini i u širini i po visini, Đukanovićeva Vlada je tamo kupila hiljade kvadrata poslovnog i stambenog prostora po (tada) nezamislivoj cijeni od 2000 DEM za kvadrat. To je bilo približno četiri puta skuplje nego što je Vektru koštala gradnja tih istih kvadrata.

U zvaničnoj biografiji Vektre nedostaje period od četiri – pet godina (vrijeme sankcija prema SRJ) u kome se firma za uvoz i prodaju francuskih automobila transformisala u kompaniju bez koje je nezamisliv rad Kombinata aluminijuma. Legenda kaže da je partijski vrh tada jedinstvenog DPS-a odlučio da poslovanje KAP-a (nabavku repromaterijala i prodaju aluminijuma) povjeri ,,čovjeku od povjerenja”, i pored činjenice da je on o alumunijumu do tada znao samo ono što se tiče automobilskih felgi.

Danas Brkovićevi oponenti tvrde da je Vektra finansijsku moć stakla upravo zahvaljujući propadanju privrednih sistema pod okriljem države. Prvo

KAP-a, a potom i barskog Rumijatrans-a. U hronici uništavanja KAP-a, Vektra je upisana kao akter makar dva bitna i krajnje sporna posla. Prvo je, krajem devedesetih, bez znanja Vlade, grupa Đukanoviću odanih ministara potpisala odluku kojom je Vektra dobila privilegovan status stranog povjerioca u Kombinatu aluminijuma. KAP, dakle, nije morao platiti ono što je uzeo od EPCG, Jugopetrola ili Rudnika Boksita, ali jeste svaki cent (sa kamatom) koji je od njega potraživao Dragan Brković. Do danas se ne zna zašto.

Iz tog je vremena i odluka da se konzorcijumu tri firme: Vektra (Podgorica), Venko (Hjuston) i CTI (Majami) na sedmogodišnje upravljanje povjeri Fabrika za proizvodnju pečenih anoda (Anotek). Četiri godine kasnije, oba Vladina savjetnika za privatizaciju KAP-a – BNP Paribas i CRU Statexiz – ocijenili su da je ugovor sa Anotekom poguban za Kombinat i predložili da se on raskine. Nakon privatizacije, novi vlasnici KAP-a su to i uradili, a Vektra je bez većeg uspjeha pokušala zaštititi svoje interese na međunarodnoj arbitraži.

Na domaćem terenu Vektra je nastavila niz blistavih poslovnih uspjeha. Očito im je prijala utakmica po pravilima koja su krojili, u najmanju ruku, njima naklonjeni arbitri. Onda su se pojavili neki stranci sa, za Vektru i njene vlasnike, nevjerovatnim zahtjevom: ,,Majstore, da naplatimo”.

Obećanja, obećanja

Vektra je 2007. izabrana za prvorangiranog ponuđača na tenderu za kupovinu 59,4 odsto akcijskog kapitala HTP Boka u čijem su sastavu hoteli Plaža, Tamaris i Igalo. Vektra je za akcije Boke ponudila 22 miliona uz trogodišnji investicioni plan ,,težak” 64 miliona eura.

Ugovor je potpisan u decembru 2007. godine, a Vektra je kupljene akcije platila tek dvije godine kasnije. Tako makar piše u dokumentima koje je Savjetu za privatizaciju dostavio aktuelni ministar turizma Predrag Sekulić.

Od obećana 64, Vektra je u Boku uložila oko pet miliona eura. Umjesto novca, Brković je svaki čas Vladi nudio sve veće i veće planove, a ovi su ih bespogovorno prihvatali. Nije ih pokolebala ni računica po kojoj će vlasnik Vektra Boke u gradnju novih hotela uložiti više od 350 miliona eura. Mnogo i da Donald Tramp gradi u Las Vegasu. Vladini eksperti nijesu vidjeli ništa neobično ni u činjenici da kompanija koja obećava investicije teške stotine miliona, nema para da isplati plate i doprinose radnicima Vektre Boka.

Uglavnom, Brkovićeve obaveze su prolongirane, da bi zimus saznali i za odredbe privatizacionog ugovora prema kome je država, u slučaju raskida ugovora o prodaju HTP Boka (čak i krivicom kupca) dužna da Vektri vrati 70 odsto ,,svih ulaganja”.

Još niko zbog toga nije odgovarao. Ali su već počeli da nas ubjeđuju kako je ta stavka u ugovoru dovoljan razlog da se Vektra i njeni vlasnici trpe do sudnjeg časa. Ili makar do momenta kada će hercegnovski hoteli preći u vlasništvo Vektrinih kreditora.

Šuma lažne nade

Brković i njegova Vektra su ŠIK Velimir Jakić kupili od države u junu 2006. godine, za 1,6 miliona eura, uz obećanje da će investirati šest miliona eura i sačuvati radna mjesta za 320 zapošljenih.

Prije neki dan, preostali radnici Vektre Jakić obznanili su da im vlasnik (ponovo) duguje devet plata. Iz Vektre i Vlade radije pričaju bajke o investicijama. To izgleda otprilike ovako:

– Probna proizvodnja krenuće krajem ove godine, a punim kapacitetom sredinom naredne godine. U pogone kompanije uložili smo preko 70 miliona eura i siguran sam da će to biti najmodernija industrija na Balkanu. Dragan Brković, 11. novembar 2008. (Vijesti)

– Vektra Jakić je, do sada, u obnovu kombinata uložila oko 55 miliona eura.

Dragan Brković, 22. decembar 2008. (Dan)

– Prema podacima MANS-a Vektra Jakić je u toku 2010. ostvarila samo 18 odsto proizvodnje na koju je bila obavezana ugovorom.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo