Povežite se sa nama

INTERVJU

SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU POLICIJE: Očekujem brzu reakciju Konjevića i Stojanovića

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kazali ste da će komandant SAJ-a Radosav Lješković napustiti tu funkciju ovih dana. Otkud Vam ta informacija i o čemu je riječ?
ZEKOVIĆ: Profesionalno očekujem i tražim da komandant SAJ-a odmah napustiti tu poziciju. Za očekivati je njegovo procesuiranje zbog objektivne odgovornosti usljed torture nad građanima, ali i zbog ozbiljnih profesionalnih propusta. Na društvu ostaje da se efikasno bavi razgradnjom negativnog nasljeđa i prakse koju ovaj starješina ostavlja za sobom. Neophodno je da u policiju dođe značajan broj novih profesionalaca, čiji će zadatak biti da postojeću policijsku kulturu zamijene novom koja će biti oslobođena zloupotreba i nedopustive solidarnosti. To mora biti primarni zadatak ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije i nimalo nije dobro, niti je prihvatljivo, da o ovoj situaciji ćute.

MONITOR: Da li, po Vama, odgovornost za ponašanje te jedinice u noći protesta i njenog komandanta, koji je odbio da dostavi podatke tužilaštvu i Upravi policije o pripadnicima SAJ-a koji su učestvovali u razbijanju protesta i torturi Mija Martinovića, treba da snosi samo Lješković?
ZEKOVIĆ: Savjet je jedino državno tijelo koje je izašlo sa jasnom ocjenom postupanja policije. Od ministra i direktora policije i dalje očekujemo da utvrde identitet pojedinačnih službenika koji su neprofesionalno postupali. Neprihvatljivo je da se u zemlji koja je dobila generalno izuzetno solidan izvještaj EK o napretku ne može utvrditi ko su policajci koji postupaju brutalno i bez elementarnog poštovanja prava i dostojanstva građana. Policijski integritet je potpuno doveden u pitanje. Kompromitovana je ne samo policija i njen direktor, već i ministar i svi mehanizmi nadzora nad policijom. Vjerujem da svi oni osjećaju profesionalnu odgovornost jer je osjećam i ja sam, a najmanje imam razloga za to.

MONITOR: S obzirom na to da i dalje nema kompletnih podatka o aktivnostima SAJ-a u noći protesta, da li to znači da je ta jedinica van civilne kontrole, i kontrole MUP-a?
ZEKOVIĆ: Dosta toga, a posebno neprofesionalni pristup starješine SAJ-a, ukazuje na izdvojeno i nekontrolisano ponašanje ove jedinice. Starješina i svi pripadnici SAJ-a direktoru policije, kontroli policije i tužilaštvu su pokazali da su jedinstveni u nastupu i solidarni u odbrani nezakonitog postupanja. Najmanje što sam u ovom trenutku očekivao jeste momentalno razrješenje komandnog kadra SAJ-a i održavanje hitne pres konferencije ministra unutrašnjih poslova i direktora policije na kojoj bi se javno distancirali od takve prakse i komandnih pristupa. Ministar je svojevremeno, s pravom, na sličan način branio lični integritet a uvjeren sam da je tako trebao postupiti kada je riječ i o integritetu policije.

MONITOR: ,,Izvještaj Komisije Uprave policije za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude”, pokazao je da su u noći protesta na terenu bile gotovo sve policijske jedinice i da je bačeno dvije stotine opasnog suzavca CS (projektili i ručni) i 13 šok bombi. Ima li Savjet informacije o tome da li se radi o prekomjernoj i nezakonitoj upotrebi prinude i hemijskih sredstava?
ZEKOVIĆ: Savjet i dalje prikuplja odgovarajuća izjašnjenja. Nadam se brzom diskutovanju ove teme. Važni su nam podaci o porijeklu hemijskih sredstava i poštovanju uputstava proizvođača u vezi sa upotrebom. Zatražili smo niz dodatnih informacija, posebno specifikaciju upotrijebljenih projektilnih patrona gasa. Uglavnom mogu reći da komunikacija MUP-a i Uprave policije s javnošću nije proaktivna i kompletna. To zabrinjava.

MONITOR: A jeste li dobili informaciju od ministra zdravlja o tome koliko je građana, u svim zdrastvenim ustanovama u Crnoj Gori, zatražilo medicinsku pomoć zbog posljedice izloženosti dejstvu hemijskih sredstava ?
ZEKOVIĆ: Profesionalno ponašanje ministra zdravlja je skroz čudno. Kao da je nekome u sistemu stalo da se javnost i dalje drži uznemirenom, a policija pod stalnim negativnim pritiskom. Zakazali su zdravstveni organi jer je njihovo stručno i objektivno oglašavanje bilo nužno. Savjet je Ministarstvu zdravlja uputio urgenciju jer i pored obećanja nisu odgovorili. Oglašavanje bi pomoglo da se ne šire netačne informacije, panika i strah ukoliko za istima nema opravdanog osnova. O tome se treba oglasiti i Unutrašnja kontrola policije, po sopstvenoj inicijativi, jer je ovo pitanje svakodnevno prisutno.

MONITOR: Zašto u Izvještaju nema informacija o hapšenjima osoba koje su te večeri pravile nerede, pošto se iz tog dokumenta stiče utisak da su se policajci branili od ko zna koliko grupa terorista?
ZEKOVIĆ: Izvještaj i ne treba da uključi te podatke. Zakonom su definisani, što je pohvalno, izuzetno kratki rokovi za izvještavanje o korišćenju sredstava prinude. To je u zbog sprječavanja manipulacija. Policijski službenik, koji upotrebi neko od sredstava prinude, je dužan da u roku od 24 sata o tome izvijesti, a da se u roku od 48 sati izda ocjena o opravdanosti takvog postupanja. Podatke o procesuiranim osobama treba da saopšte policija i tužilaštvo, a ne komisija koja je pripremila taj izvještaj.

MONITOR: Savjet je prebijanje Martinovića okarakterisao kao torturu, mučenje, nečovječno postupanje, a utvrdili ste da su se desili i drugi slučajevi nezakonite primjene policijske sile u noći demonstracija. Izvještaj Komsije UP konstatuje da je sve u skladu sa zakonom. Kako to da su ti nalazi suprotni?
ZEKOVIĆ: Izvještaj ne uključuje SAJ i zato tih podataka nema. Policijska ovlašćenja u slučajevima u kojima je ocjene izdao Savjet, prema za sada dostupnim informacijama, prekoračili su pripadnici SAJ-a. Zvanični izvještaj o upotrebi sredstava prinude ne uključuje tu jedinicu. To je zato jer je starješina SAJ-a odbio da u odgovarajućem roku i formi to uradi. Naknadno je dostavio informaciju, ne izvještaj, za koju pouzdano znam da načelnik CB Podgorica i direktor Uprave policije nisu prihvatili da bude sastavni dio izvještaja. Takav njihov postupak je ohrabrujući i profesionalan.

MONITOR: Vjerujete li da će unutrašnja kontrola imati snage da nepristrasno donese ocjene o ponašanju policije 24. oktobra?
ZEKOVIĆ: Slučajevi na koje je svojim ocjenama ukazao Savjet moraju biti predmet interesovanja Unutrašnje kontrole policije. To je posljednja mogućnost odbrane kredibiliteta policije. Nalazi unutrašnje kontrole policije potvrdiće njene istinske kapacitete i neutralnost. Čak više od toga. Potvrdiće, ili u potpunosti osporiti, kredibilitet mehanizama kontrole policije u ovoj zemlji i njihovu djelotvornost. Ti slučajevi uostalom potvrdiće i profesionalnost ministra i menadžmenta policije.

Uvjeren sam da je direktor policije uvažio nesporni kredibilitet Savjeta i partnerski odnos koji gradimo godinama. Izvještaj, od direktora Uprave policije, je dobijen odmah pošto je isti zatražen, i to u originalnom, autentičnom, sadržaju i formi što je za punu profesionalnu pohvalu i doprinosi transparetnosti rada policije i u skladu je sa očekivanjima demokratske javnosti. Dokument potvrđuje da postoje određeni problemi u pogledu jedinstvenosti policijske organizacije i da umjesto profesionalnog ponašanja starješine, u odnosu na njegovog direktora, imamo solidarnost i populistički pristup nesvojstven zakonitim i profesionalnim formacijama.

Izvještaj potvrđuje profesionalno postupanje najznačajnijeg broja policijskih službenika. Objavljivanje Izvještaja je bilo u interesu javnosti, posebno zbog okolnosti očigledne opstrukcije pojedinih struktura u policiji u otkrivanju službenika koji su prekoračili ovlašćenja i vršili teža krivična djela, kao i neskrivenu solidarnost starješina policije sa njima i odlučnost da se oni zaštite od krivičnopravnog progona.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo