Povežite se sa nama

INTERVJU

VOLFGANG PETRIČ, AUSTRIJSKI DIPLOMATA: Problem nijesu demonstranti, već korupcija i nezaposlenost

Objavljeno prije

na

Wolfgang-Petritsch-2

Volfgang Petrič, poznati austrijski diplomata, jedan je od najboljih evropskih poznavalaca Balkana, gdje je više puta obavljao važne poslove. Koncem dramatičnih devedesetih prošlog vijeka ovaj Koruški Slovenac, bio je i ambasador u Beogradu i posebni izaslanik Evropske unije za Kosovo. Glavni je pregovarač EU tokom pregovora Srba i Albanaca – u Rambujeu i Parizu. Kasnije postaje visoki predstavnik Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. Aktivan je bio i u rješavanju crnogorskih kriza, tokom sukoba sa Beogradom i Miloševićem, ali i prije organizovanja referenduma.

Petrič je nedavno, nakon velikih protesta u Podgorici, naljutio crnogorski vrh. On je Radiju Slobodna Evropa rekao da Milo Đukanović koji je predugo na vlasti zloupotrebljava politički položaj za ličnu korist. Iz Đukanovićevog DPS-a, reagovali su odmah izjavom da Petrič „sve gleda kroz ličnu prizmu”, da je „involviran u pokušaj nezakonitog prisvajanja hotela Mogren.”

„Neću komentarisati tako očigledne laži”, rekao je Petrič na početku intervjua za naš nedjeljnik.

MONITOR: Pozvali su Vas iz DPS-a i da dokažete tvrdnje, tj. kritke na račun Đukanovića. Pa, kako on po Vama zloupotrebljava položaj za ličnu korist?
PETRIČ: Dozvolite mi da odgovorim citirajući njemački magazin Špigl o gospodinu Đukanoviću: „On je istovremeno dio sistema koji karakteriše korupcija i organizovani kriminal”. Američki magazin Forin afers se odnosi prema Crnoj Gori kao prema „mafija državi”. Ovoga ljeta američki Vol strit džurnal kritikuje Crnu Goru zbog „ istorije korupcije i nejednakosti pred zakonom”. Mnogo je još kritičkih glasova zbog pogoršanja političkih prilika i katastrofalne ekonomske situacije. Neophodno je da se ove važne poruke uzmu veoma ozbiljno.

U Evropi, koja se bori sa krizom bez presedana zbog priliva izbjeglica sa bliskoistočnih žarišta, raste zabrinutost na koji način dugovječni lideri na Balkanu mogu odgovoriti na pitanja opšte stabilnosti. Znakovita je ostavka premijera Rumunije. Njujork tajms je pisao o velikim demonstracijama u Bukureštu – protestima zbog korupcije, pranja novca i utaje poreza koji su odnijele socijalističkog premijera.

Ovako pozitivni raspleti dešavaju se i unutar i u okruženju Evropske unije. Razmislite o Hrvatskoj, sada 28. članici Unije. Premijer Sanader, koji je uspješno vodio pristupne pregovore, bio je primoran da podnese ostavku i osuđen je na deset gidina zatvora zbog korupcionaške prakse.

Frustracije građana Evropske unije, koji ekonomski podržavaju zemlje kao što je Crna Gora, rastu kada u međunarodnim medijima čitaju da se političari zemalja koje oni finansiraju bogate. Mnogi Austrijanci se okreću protiv EU zato što vjeruju da se novac koji oni daju za poreze troši na korumpirane političare sa strane.

Vidite, EU ima strpljenja i može da sačeka. Na kraju, na glasačima je u vašoj zemlji i nezavisnom sudstvu da povrate vladavinu prava, koja važi za sve uključujući i političare. Hrvatska, a sada i Rumunija, su pokazale da njihovi pravosudni sistemi funkcinišu. To je signal i za druge zemlje na Balkanu da krenu u reforme i promjene. Zloupotreba pozicija u Vladi za ilegalno bogaćenje – mora prestati.

MONITOR: Demonstranti u Crnoj Gori traže slobodne izbore i formiranje prelazne vlade, jer sumnjaju da ova Vlada može obezbijediti slobodne izbore. Vlast odbija prijedloge koji dolaze od opozicije, a nijesu stvoreni uslovi za implementaciju novog izbornog zakonodavstva, iako je sljedeća godina izborna. Da li bi Evrospka unija mogla da preuzme ulogu posrednika između vlasti i opozicije, u ovoj političkoj krizi?
PETRIČ: Ne mogu da govorim u ime Evropske unije, jedino mogu da se nadam da će uraditi sve da pomogne građanima Crne Gore da obnove demokratiju, vladavinu prava i slobodu medija. Tek onda će zemlja biti sposobna da izađe iz duboke krize.

Ja sam dugogodišnji podržavalac demokrtaskog razvoja Crne Gore. Kad sam bio ambasador u Beogradu, 1998. godine, u doba rastućih tenzija između Beograda i Podgorice, organizovao sam zvaničnu posjetu ambasadora EU tokom inauguracije gospodina Đukanovića za predsjednika. Time je tada Evropa poslala Miloševiću snažan signal da neće dozvoliti puč protiv demokratski izabranog predsjednika Crne Gore. Kasnije, kada je vaša zemlja pripremala referendum za nezavisnost, gospodin Solana je tražio da podržim demokratske procese. I opet sam postao aktivan oko Crne Gore. Ubijeđen sam da će, vremenom, Crna Gora postati poštovana država i dobra kuća za njene građane.

MONITOR: Koliko tzv. ruski faktor može da koristi ovu situaciju u Crnoj Gori za svoje strateške cviljeve, posebno one vezane za širenja NATO-a na ovaj region?
PETRIČ: Sigurno je da Rusi ne vole NATO. No, na građanima je Crne Gore da odluče. Nema dileme: bilo bi važno da Crna Gora uđe u NATO. Ali, zemlja mora da se transformiše, da obnovi ekomoniju, da popravi greške do kojih je dolazilo zbog zloupotreba u privredi, od strane vaših, ali i Rusa koji su upravljali vašim preduzećima.

Statistika EU pokazuje da je Crna Gora u posljednjih 25 godina doživjela deindustrijalizaciju ogromnih razmjera. Gdje su sada vaše fabrike, zelena industrija, visoka tehnologija? Kakva je iskorištenost bogatih potencijala? Predivnoj obali – pravom bogatstvu – prijeti prodaja i to finansijskim špekulantima koji ne brinu o ekološkom razvoju i koji su jedino zainteresovani za brzo sticanje novca.

Znate, bezbjednost je mnogo više od vojnog faktora . Vama je potrebna jaka i održiva ekonomija, turizam, zaštita prirode. To bi učinilo vašu zemlju jakom i sigurnijom.

MONITOR: U posljednje vrijeme čuje se sa Zapada više kritika na račun aktuelne vlasti, koja je često predstavljana kao faktor stabilnosti. Da li bi ti glasovi kritike mogli da znače i zaokret u politici prema Crnoj Gori, i da li mislite da će Crna Gora dobiti pozivnicu za NATO?
PETRIČ: Kao što sam već rekao, zemlja je stabilna jedino ako raste njena ekonomija, ako ima dovoljno radnih mjesta, posebno za mlade ljude, ako vlada štiti sve građane i garantuje slobode svima.

Policijska brutalnost nije dobra i vodi ka daljem otuđenju građana od vlasti.

Demonstranti nijesu prijetnja za stabilnost zemlje, već korupcija i visoka stopa nezaposlenosti. Mlade generacije zaslužuju bolju budućnost. Susrećem sve više i više mladih građana Crne Gore u Beču, koji traže posao. Oni su ljuti na svoju vladu jer ne vide perspektivu za sebe. NATO tu ne može pomoći.

MONITOR: Kako vidite prilike u regionu. Petnaest godina nakon ratova i sukoba, još je mnogo otvorenih pitanja – od Bosne do Makedonije. Bez sumnje, najodgovornije su lokalne političke elite, ali koliko i Zapad snosi odgovornost za ono što se ovdje dešava?
PETRIČ: Evropa i Sjedinjene Države se nose sa mnogim velikima izazovima – od Sirije do Ukrajine. Migrantska kriza sada dominira u političkim centarima i Briselu. Ima zemalja u ovom regionu koje su pod velikim pritiskom zbog izbjegličke krize. Ono što nam sada treba je bolja međusobna saradnja.

Brisel bi morao da bude odlučan kada su u pitanju neriješeni problemi, kao što je onaj u Bosni, gdje već imamo jednu od najvećih misija na svijetu. Neophodno je riješiti i pitanje naziva u Makedoniji. Trebalo bi da se ohrabri i nastavak dijaloga Beograda i Prištine oko pronalaženja rješenje za položaj Srba na Kosovu. Napradak u svakoj od ovih zemlja posebno, pomaže i Evropi. To je jasno demonstrirano na samitu Zapadnog Balkana u Beču, gdje je pokrenuta duga lista specifičnih projekata. Krajnje je vrijeme da se pređe na posao.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo