Povežite se sa nama

INTERVJU

VOLFGANG PETRIČ, AUSTRIJSKI DIPLOMATA: Problem nijesu demonstranti, već korupcija i nezaposlenost

Objavljeno prije

na

Volfgang Petrič, poznati austrijski diplomata, jedan je od najboljih evropskih poznavalaca Balkana, gdje je više puta obavljao važne poslove. Koncem dramatičnih devedesetih prošlog vijeka ovaj Koruški Slovenac, bio je i ambasador u Beogradu i posebni izaslanik Evropske unije za Kosovo. Glavni je pregovarač EU tokom pregovora Srba i Albanaca – u Rambujeu i Parizu. Kasnije postaje visoki predstavnik Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. Aktivan je bio i u rješavanju crnogorskih kriza, tokom sukoba sa Beogradom i Miloševićem, ali i prije organizovanja referenduma.

Petrič je nedavno, nakon velikih protesta u Podgorici, naljutio crnogorski vrh. On je Radiju Slobodna Evropa rekao da Milo Đukanović koji je predugo na vlasti zloupotrebljava politički položaj za ličnu korist. Iz Đukanovićevog DPS-a, reagovali su odmah izjavom da Petrič „sve gleda kroz ličnu prizmu”, da je „involviran u pokušaj nezakonitog prisvajanja hotela Mogren.”

„Neću komentarisati tako očigledne laži”, rekao je Petrič na početku intervjua za naš nedjeljnik.

MONITOR: Pozvali su Vas iz DPS-a i da dokažete tvrdnje, tj. kritke na račun Đukanovića. Pa, kako on po Vama zloupotrebljava položaj za ličnu korist?
PETRIČ: Dozvolite mi da odgovorim citirajući njemački magazin Špigl o gospodinu Đukanoviću: „On je istovremeno dio sistema koji karakteriše korupcija i organizovani kriminal”. Američki magazin Forin afers se odnosi prema Crnoj Gori kao prema „mafija državi”. Ovoga ljeta američki Vol strit džurnal kritikuje Crnu Goru zbog „ istorije korupcije i nejednakosti pred zakonom”. Mnogo je još kritičkih glasova zbog pogoršanja političkih prilika i katastrofalne ekonomske situacije. Neophodno je da se ove važne poruke uzmu veoma ozbiljno.

U Evropi, koja se bori sa krizom bez presedana zbog priliva izbjeglica sa bliskoistočnih žarišta, raste zabrinutost na koji način dugovječni lideri na Balkanu mogu odgovoriti na pitanja opšte stabilnosti. Znakovita je ostavka premijera Rumunije. Njujork tajms je pisao o velikim demonstracijama u Bukureštu – protestima zbog korupcije, pranja novca i utaje poreza koji su odnijele socijalističkog premijera.

Ovako pozitivni raspleti dešavaju se i unutar i u okruženju Evropske unije. Razmislite o Hrvatskoj, sada 28. članici Unije. Premijer Sanader, koji je uspješno vodio pristupne pregovore, bio je primoran da podnese ostavku i osuđen je na deset gidina zatvora zbog korupcionaške prakse.

Frustracije građana Evropske unije, koji ekonomski podržavaju zemlje kao što je Crna Gora, rastu kada u međunarodnim medijima čitaju da se političari zemalja koje oni finansiraju bogate. Mnogi Austrijanci se okreću protiv EU zato što vjeruju da se novac koji oni daju za poreze troši na korumpirane političare sa strane.

Vidite, EU ima strpljenja i može da sačeka. Na kraju, na glasačima je u vašoj zemlji i nezavisnom sudstvu da povrate vladavinu prava, koja važi za sve uključujući i političare. Hrvatska, a sada i Rumunija, su pokazale da njihovi pravosudni sistemi funkcinišu. To je signal i za druge zemlje na Balkanu da krenu u reforme i promjene. Zloupotreba pozicija u Vladi za ilegalno bogaćenje – mora prestati.

MONITOR: Demonstranti u Crnoj Gori traže slobodne izbore i formiranje prelazne vlade, jer sumnjaju da ova Vlada može obezbijediti slobodne izbore. Vlast odbija prijedloge koji dolaze od opozicije, a nijesu stvoreni uslovi za implementaciju novog izbornog zakonodavstva, iako je sljedeća godina izborna. Da li bi Evrospka unija mogla da preuzme ulogu posrednika između vlasti i opozicije, u ovoj političkoj krizi?
PETRIČ: Ne mogu da govorim u ime Evropske unije, jedino mogu da se nadam da će uraditi sve da pomogne građanima Crne Gore da obnove demokratiju, vladavinu prava i slobodu medija. Tek onda će zemlja biti sposobna da izađe iz duboke krize.

Ja sam dugogodišnji podržavalac demokrtaskog razvoja Crne Gore. Kad sam bio ambasador u Beogradu, 1998. godine, u doba rastućih tenzija između Beograda i Podgorice, organizovao sam zvaničnu posjetu ambasadora EU tokom inauguracije gospodina Đukanovića za predsjednika. Time je tada Evropa poslala Miloševiću snažan signal da neće dozvoliti puč protiv demokratski izabranog predsjednika Crne Gore. Kasnije, kada je vaša zemlja pripremala referendum za nezavisnost, gospodin Solana je tražio da podržim demokratske procese. I opet sam postao aktivan oko Crne Gore. Ubijeđen sam da će, vremenom, Crna Gora postati poštovana država i dobra kuća za njene građane.

MONITOR: Koliko tzv. ruski faktor može da koristi ovu situaciju u Crnoj Gori za svoje strateške cviljeve, posebno one vezane za širenja NATO-a na ovaj region?
PETRIČ: Sigurno je da Rusi ne vole NATO. No, na građanima je Crne Gore da odluče. Nema dileme: bilo bi važno da Crna Gora uđe u NATO. Ali, zemlja mora da se transformiše, da obnovi ekomoniju, da popravi greške do kojih je dolazilo zbog zloupotreba u privredi, od strane vaših, ali i Rusa koji su upravljali vašim preduzećima.

Statistika EU pokazuje da je Crna Gora u posljednjih 25 godina doživjela deindustrijalizaciju ogromnih razmjera. Gdje su sada vaše fabrike, zelena industrija, visoka tehnologija? Kakva je iskorištenost bogatih potencijala? Predivnoj obali – pravom bogatstvu – prijeti prodaja i to finansijskim špekulantima koji ne brinu o ekološkom razvoju i koji su jedino zainteresovani za brzo sticanje novca.

Znate, bezbjednost je mnogo više od vojnog faktora . Vama je potrebna jaka i održiva ekonomija, turizam, zaštita prirode. To bi učinilo vašu zemlju jakom i sigurnijom.

MONITOR: U posljednje vrijeme čuje se sa Zapada više kritika na račun aktuelne vlasti, koja je često predstavljana kao faktor stabilnosti. Da li bi ti glasovi kritike mogli da znače i zaokret u politici prema Crnoj Gori, i da li mislite da će Crna Gora dobiti pozivnicu za NATO?
PETRIČ: Kao što sam već rekao, zemlja je stabilna jedino ako raste njena ekonomija, ako ima dovoljno radnih mjesta, posebno za mlade ljude, ako vlada štiti sve građane i garantuje slobode svima.

Policijska brutalnost nije dobra i vodi ka daljem otuđenju građana od vlasti.

Demonstranti nijesu prijetnja za stabilnost zemlje, već korupcija i visoka stopa nezaposlenosti. Mlade generacije zaslužuju bolju budućnost. Susrećem sve više i više mladih građana Crne Gore u Beču, koji traže posao. Oni su ljuti na svoju vladu jer ne vide perspektivu za sebe. NATO tu ne može pomoći.

MONITOR: Kako vidite prilike u regionu. Petnaest godina nakon ratova i sukoba, još je mnogo otvorenih pitanja – od Bosne do Makedonije. Bez sumnje, najodgovornije su lokalne političke elite, ali koliko i Zapad snosi odgovornost za ono što se ovdje dešava?
PETRIČ: Evropa i Sjedinjene Države se nose sa mnogim velikima izazovima – od Sirije do Ukrajine. Migrantska kriza sada dominira u političkim centarima i Briselu. Ima zemalja u ovom regionu koje su pod velikim pritiskom zbog izbjegličke krize. Ono što nam sada treba je bolja međusobna saradnja.

Brisel bi morao da bude odlučan kada su u pitanju neriješeni problemi, kao što je onaj u Bosni, gdje već imamo jednu od najvećih misija na svijetu. Neophodno je riješiti i pitanje naziva u Makedoniji. Trebalo bi da se ohrabri i nastavak dijaloga Beograda i Prištine oko pronalaženja rješenje za položaj Srba na Kosovu. Napradak u svakoj od ovih zemlja posebno, pomaže i Evropi. To je jasno demonstrirano na samitu Zapadnog Balkana u Beču, gdje je pokrenuta duga lista specifičnih projekata. Krajnje je vrijeme da se pređe na posao.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo