Povežite se sa nama

INTERVJU

VOLFGANG PETRIČ, AUSTRIJSKI DIPLOMATA: Problem nijesu demonstranti, već korupcija i nezaposlenost

Objavljeno prije

na

Volfgang Petrič, poznati austrijski diplomata, jedan je od najboljih evropskih poznavalaca Balkana, gdje je više puta obavljao važne poslove. Koncem dramatičnih devedesetih prošlog vijeka ovaj Koruški Slovenac, bio je i ambasador u Beogradu i posebni izaslanik Evropske unije za Kosovo. Glavni je pregovarač EU tokom pregovora Srba i Albanaca – u Rambujeu i Parizu. Kasnije postaje visoki predstavnik Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. Aktivan je bio i u rješavanju crnogorskih kriza, tokom sukoba sa Beogradom i Miloševićem, ali i prije organizovanja referenduma.

Petrič je nedavno, nakon velikih protesta u Podgorici, naljutio crnogorski vrh. On je Radiju Slobodna Evropa rekao da Milo Đukanović koji je predugo na vlasti zloupotrebljava politički položaj za ličnu korist. Iz Đukanovićevog DPS-a, reagovali su odmah izjavom da Petrič „sve gleda kroz ličnu prizmu”, da je „involviran u pokušaj nezakonitog prisvajanja hotela Mogren.”

„Neću komentarisati tako očigledne laži”, rekao je Petrič na početku intervjua za naš nedjeljnik.

MONITOR: Pozvali su Vas iz DPS-a i da dokažete tvrdnje, tj. kritke na račun Đukanovića. Pa, kako on po Vama zloupotrebljava položaj za ličnu korist?
PETRIČ: Dozvolite mi da odgovorim citirajući njemački magazin Špigl o gospodinu Đukanoviću: „On je istovremeno dio sistema koji karakteriše korupcija i organizovani kriminal”. Američki magazin Forin afers se odnosi prema Crnoj Gori kao prema „mafija državi”. Ovoga ljeta američki Vol strit džurnal kritikuje Crnu Goru zbog „ istorije korupcije i nejednakosti pred zakonom”. Mnogo je još kritičkih glasova zbog pogoršanja političkih prilika i katastrofalne ekonomske situacije. Neophodno je da se ove važne poruke uzmu veoma ozbiljno.

U Evropi, koja se bori sa krizom bez presedana zbog priliva izbjeglica sa bliskoistočnih žarišta, raste zabrinutost na koji način dugovječni lideri na Balkanu mogu odgovoriti na pitanja opšte stabilnosti. Znakovita je ostavka premijera Rumunije. Njujork tajms je pisao o velikim demonstracijama u Bukureštu – protestima zbog korupcije, pranja novca i utaje poreza koji su odnijele socijalističkog premijera.

Ovako pozitivni raspleti dešavaju se i unutar i u okruženju Evropske unije. Razmislite o Hrvatskoj, sada 28. članici Unije. Premijer Sanader, koji je uspješno vodio pristupne pregovore, bio je primoran da podnese ostavku i osuđen je na deset gidina zatvora zbog korupcionaške prakse.

Frustracije građana Evropske unije, koji ekonomski podržavaju zemlje kao što je Crna Gora, rastu kada u međunarodnim medijima čitaju da se političari zemalja koje oni finansiraju bogate. Mnogi Austrijanci se okreću protiv EU zato što vjeruju da se novac koji oni daju za poreze troši na korumpirane političare sa strane.

Vidite, EU ima strpljenja i može da sačeka. Na kraju, na glasačima je u vašoj zemlji i nezavisnom sudstvu da povrate vladavinu prava, koja važi za sve uključujući i političare. Hrvatska, a sada i Rumunija, su pokazale da njihovi pravosudni sistemi funkcinišu. To je signal i za druge zemlje na Balkanu da krenu u reforme i promjene. Zloupotreba pozicija u Vladi za ilegalno bogaćenje – mora prestati.

MONITOR: Demonstranti u Crnoj Gori traže slobodne izbore i formiranje prelazne vlade, jer sumnjaju da ova Vlada može obezbijediti slobodne izbore. Vlast odbija prijedloge koji dolaze od opozicije, a nijesu stvoreni uslovi za implementaciju novog izbornog zakonodavstva, iako je sljedeća godina izborna. Da li bi Evrospka unija mogla da preuzme ulogu posrednika između vlasti i opozicije, u ovoj političkoj krizi?
PETRIČ: Ne mogu da govorim u ime Evropske unije, jedino mogu da se nadam da će uraditi sve da pomogne građanima Crne Gore da obnove demokratiju, vladavinu prava i slobodu medija. Tek onda će zemlja biti sposobna da izađe iz duboke krize.

Ja sam dugogodišnji podržavalac demokrtaskog razvoja Crne Gore. Kad sam bio ambasador u Beogradu, 1998. godine, u doba rastućih tenzija između Beograda i Podgorice, organizovao sam zvaničnu posjetu ambasadora EU tokom inauguracije gospodina Đukanovića za predsjednika. Time je tada Evropa poslala Miloševiću snažan signal da neće dozvoliti puč protiv demokratski izabranog predsjednika Crne Gore. Kasnije, kada je vaša zemlja pripremala referendum za nezavisnost, gospodin Solana je tražio da podržim demokratske procese. I opet sam postao aktivan oko Crne Gore. Ubijeđen sam da će, vremenom, Crna Gora postati poštovana država i dobra kuća za njene građane.

MONITOR: Koliko tzv. ruski faktor može da koristi ovu situaciju u Crnoj Gori za svoje strateške cviljeve, posebno one vezane za širenja NATO-a na ovaj region?
PETRIČ: Sigurno je da Rusi ne vole NATO. No, na građanima je Crne Gore da odluče. Nema dileme: bilo bi važno da Crna Gora uđe u NATO. Ali, zemlja mora da se transformiše, da obnovi ekomoniju, da popravi greške do kojih je dolazilo zbog zloupotreba u privredi, od strane vaših, ali i Rusa koji su upravljali vašim preduzećima.

Statistika EU pokazuje da je Crna Gora u posljednjih 25 godina doživjela deindustrijalizaciju ogromnih razmjera. Gdje su sada vaše fabrike, zelena industrija, visoka tehnologija? Kakva je iskorištenost bogatih potencijala? Predivnoj obali – pravom bogatstvu – prijeti prodaja i to finansijskim špekulantima koji ne brinu o ekološkom razvoju i koji su jedino zainteresovani za brzo sticanje novca.

Znate, bezbjednost je mnogo više od vojnog faktora . Vama je potrebna jaka i održiva ekonomija, turizam, zaštita prirode. To bi učinilo vašu zemlju jakom i sigurnijom.

MONITOR: U posljednje vrijeme čuje se sa Zapada više kritika na račun aktuelne vlasti, koja je često predstavljana kao faktor stabilnosti. Da li bi ti glasovi kritike mogli da znače i zaokret u politici prema Crnoj Gori, i da li mislite da će Crna Gora dobiti pozivnicu za NATO?
PETRIČ: Kao što sam već rekao, zemlja je stabilna jedino ako raste njena ekonomija, ako ima dovoljno radnih mjesta, posebno za mlade ljude, ako vlada štiti sve građane i garantuje slobode svima.

Policijska brutalnost nije dobra i vodi ka daljem otuđenju građana od vlasti.

Demonstranti nijesu prijetnja za stabilnost zemlje, već korupcija i visoka stopa nezaposlenosti. Mlade generacije zaslužuju bolju budućnost. Susrećem sve više i više mladih građana Crne Gore u Beču, koji traže posao. Oni su ljuti na svoju vladu jer ne vide perspektivu za sebe. NATO tu ne može pomoći.

MONITOR: Kako vidite prilike u regionu. Petnaest godina nakon ratova i sukoba, još je mnogo otvorenih pitanja – od Bosne do Makedonije. Bez sumnje, najodgovornije su lokalne političke elite, ali koliko i Zapad snosi odgovornost za ono što se ovdje dešava?
PETRIČ: Evropa i Sjedinjene Države se nose sa mnogim velikima izazovima – od Sirije do Ukrajine. Migrantska kriza sada dominira u političkim centarima i Briselu. Ima zemalja u ovom regionu koje su pod velikim pritiskom zbog izbjegličke krize. Ono što nam sada treba je bolja međusobna saradnja.

Brisel bi morao da bude odlučan kada su u pitanju neriješeni problemi, kao što je onaj u Bosni, gdje već imamo jednu od najvećih misija na svijetu. Neophodno je riješiti i pitanje naziva u Makedoniji. Trebalo bi da se ohrabri i nastavak dijaloga Beograda i Prištine oko pronalaženja rješenje za položaj Srba na Kosovu. Napradak u svakoj od ovih zemlja posebno, pomaže i Evropi. To je jasno demonstrirano na samitu Zapadnog Balkana u Beču, gdje je pokrenuta duga lista specifičnih projekata. Krajnje je vrijeme da se pređe na posao.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo