Povežite se sa nama

INTERVJU

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC: Novopečenim crnogorskim nacionalistima ukrao sam naslov

Objavljeno prije

na

MONITOR: Muharem Bazdulj je napisao za Vaš novi roman: ,,Bez potrebe da bilo kome dokazuje da je Crnogorac, bez sklonosti da iz te pripadnosti izvlači bilo ponos bilo stid, Radosavović od onog što je najviše njegovo kreira odličnu književnost, ukorenjenu u širu tradiciju južnoslovenske literature, ali bez epigonstva. On se bavi umetnošću, a ne identitetskom politikom, pa je njegov roman zaista i crnogorski i roman”. Ipak Vas moram za početak pitati – zašto taj naziv – „Crnogorski roman”?
RADOSAVOVIĆ: Bazdulj je u naslovu takođe prepoznao autoironiju, što zapravo i jeste bio moj cilj. Taj naziv ima snagu, istovremeno je i provokativan, metafizičan i sveobuhvatan, oštar. Primarni cilj mi je bio da u naslovu opravdam riječ roman, a tek zatim ono što je crnogorsko u njemu. Priča o hitmenima, mentalitetu, raspad generaciji, ljubavi sa rokom trajanja, herojima, lupežima i ulizicama, neostvarenom gradu i dobrim pojedincima, prevazilazi Crnu Goru i može da čini samo književnost, odnosno roman. Takođe, drago mi je da sam novopečenim crnogorskim nacionalistima ukrao naslov. Preduhitrio sam ih i Crnogorski roman dobio je moderan ton uz izdavača Samizdat B92. Roman je izašao tačno kad su u Crnoj Gori počeli protesti i nemiri, a roman upravo opisuje taj naboj u ljudima, situaciju u kojoj se svi drže za vratove, i prvi šav puca, nakon čega niko ne zna i ne može pretpostaviti razvijanje situacije. Crnogorska priča; Crnogorski roman.

MONITOR: Kao i kod prvog romana „Budva, bagra i blud”, bavite se analizom društva – opisujete generaciju koja je rasla na pričama o moralnim vrijednostima, a danas je rastrgnuta između tradicije i tranzicije. Kažite mi kako je nastao roman, koliko ste ga dugo pisali?
RADOSAVOVIĆ: Ideja je nastala prije tri godine, kao skica za roman o hitmenima, ali me priča o Andreasu Seliću, Kavaji, Blagoju Jovoviću i sličnim čeličnim ljudima od oružja vodila dalje u istraživanje. Nisu mi priče o njima samima bile interesantne koliko me zanimala motivacija, odnosno trudio sam se da nađem formu za crnogorski mentalitet i genetiku. Roditi se u Crnoj Gori istovremeno je i privilegija i prokletsvo. Uporedo sa tim istraživanjima, bio sam svjedok raspada jedne generacije danas, koja nije sebe udostojila ni dekadentnosti, već propada bez trzaja, bez želje da pokuša da se izvuče. Prepušta liderstvo iskompleksiranim skorojevićima. Jaz između projekcije naših predaka i morala koji skoro da ne postoji u današnjoj Crnoj Gori je zabrinjavajuć. Svi su pravili kompromise, neko sitne, neko krupne. Jedni da bi dobili dozvolu za ogradu, drugi da bi se priključili na kanalizacionu mrežu besplatno, treći da bi podigli zgradu bez ijednog papira i dozvole. Zato su i nesrećni jer nisu načisto sami sa sobom. Svako u Crnoj Gori tačno zna koliko je govana pojeo za ovih četvrt vijeka. U gram!

MONITOR: Prije ovog intervjua, rekli ste mi da ste veoma zadovoljni dosadašnjom prodajom ,,Crnogorskog romana”. Kakvi su vaši utisci sa promocije romana na Sajmu knjiga u Beogradu?
RADOSAVOVIĆ: Izuzetno sam zadovoljan, najviše jer ljudi zaista iščekuju da čuju i pročitaju nešto novo iz Crne Gore, interesovanje postoji, samo mi ništa ne nudimo, već smo samodovoljni i začaureni ili u foteljama i sinekurama, ili u kuknjavi i samosažaljenju. Skoro svakog jutra je u jutarnjem programu na RTCG gostuje po jedan crnogorski pisac, a u regionu, u najvećim gradovima i najvećim knjižarama na prstima jedne ruke može se izbrojati koliko pisaca iz Crne Gore se može naći na policama. I to svega po par primjeraka. Činjenica da se Crnogorski roman nalazi u izlozima knjižara u Knez Mihailovoj nije trijumf provincijalizma, već trijumf nove književnosti i energije nad monopolskim centrima u Crnoj Gori, a i u Srbiji i dokaz da je „moguće”. Za taj podvig kriv je sam roman. Sajam u Beogradu je istovremeno i veliki vašar, i hram književnosti, zavisno od interesovanja pojedinca. Postoje i pljeskavice, a takođe i antikvari i fenomenalna izdanja i pisci. Sajam je oduvijek značio veću i bolju distribuciju i priliku za pisca, i nikad nije imao nacionalni predznak.

MONITOR: Bili ste gost veoma gledane emisije u Srbiji ,,24 minuta sa Zoranom Kesićem”. Pretpostavljam da je i to gostovanje doprinijelo zainteresovanosti publike za Vaš roman?
RADOSAVOVIĆ: Kesić i ekipa iz Njuzneta su briljantni umovi naštelovani na nivo idealne provokacije, one zdrave i nužne. Nije lako sa Kesićem sjesti za sto i čekati ping-pong pitanja, ali je ogroman izazov i odgovornost, jer upravo u toj emisiji može da se kaže i čuje nešto važno, jer postoji jedna ciljna grupa, mogu čak reći i idealna kritična masa ljudi koja prati 24 minuta i ispravno tumači te često kodirane informacije. Upravo to je i moja idealna publika koja je nakon gostovanja odlično prihvatila roman. Čini mi se da sam i generacijski i mentalno na istoj ili sličnoj frekfenciji sa ekipom koja stoji iza 24 minuta.

MONITOR: Već četiri godine pišete satiričnu kolumnu „Kosmos ispod sača” za Vijesti. Imate li neku određenu ciljnu grupu kojoj se obraćate ili je kolumna svojevrsni unutrašnji monolog?
RADOSAVOVIĆ: Nemam ciljnu grupu jer su i portal Vijesti i štampano izdanje novine široko dostupni. Besparica je i jedne novine se u kafanama razvlače od ruku do ruku čitav dan. Kosmos ispod sača je na pola puta od onog što bih ja volio da pročitam i onog što ne može da se prećuti. Često je kolumna i opomena, upozorenje, pa čak i izvrgavanje ruglu nekih koji su to zaslužili. Isprva je publika naviknuta na šturo i puko novinsko izvještavanje reagovala odbojno na formu kratke priče u kolumni, ali vremenom se i svijest konačno pomalo mijenja. Drago mi je što postoje ljudi kojima subota počinje uz kafu i ART. Najdraže mi je kad čujem da im često takva subota pomaže da sačuvaju zdrav razum usljed poplave primitivizma i izvještačenosti.

MONITOR: Vaš prvijenac ,,Budva, bagra i blud” objavila je beogradska izdavačka kuća ,,Čarobna knjiga”, a ,,Crnogorski roman” Samizdat B92. Šta je sa crnogorskim izdavačima, je li ko zainteresovan da roman objavi i kod nas?
RADOSAVOVIĆ: Izdavač Nova knjiga izrazila je interesovanje da štampa Crnogorski roman u Crnoj Gori. Nadam se da ćemo uskoro postići dogovor i da će romanu biti omogućena dobra distribucija, što je prava inicijativa imajući u vidu da je veliko interesovanje za roman, a veći dio prvog Samizdat B92 tiraža distribuiran tamošnjim knjižarama ili rasprodat na beogradskom Sajmu knjiga, tako da bi bilo i red da se Crnogorski roman vrati kući.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo