Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO DRAGAŠ, EKONOMISTA: Vučićeva Potemkinova sela

Objavljeno prije

na

MONITOR: Komentarisali ste izvještaj APR-a o bilansu poslovanju za 2014. u Srbiji koji prikazuje gubitak srpske privrede od 1,1 milijarde eura. Poredili ste taj izvještaj sa komentarima premijera Aleksandra Vučića koji su, izgleda, bili previše optimistični?
DRAGAŠ: Premijer Srbije je izgubio predstavu o realnosti. Čitava njegova politika se zasniva na obmanama i lažima. On gradi Potemkinova sela i sam se sebi divi podignutim istorijskim kulisama. Njegov JAPAJAJIZAM je postao nesnosan. On više ne može da se zaustavi u svom političkom ludilu. Tako se ponašaju izdajnici i konvertiti, jer ih pritiska strah pred teškom kaznom Pravednika. Podaci državne institucije APR-a da je privreda bila u minusu 2013. godine 300 miliona evra, dok je taj minus 2014. porastao na neverovatnih 1,1 milijardi evra, najbolji su dokaz promašenosti njegovih istorijskih reformi. Demagoškim parolama, pretnjama i političkim ucenama se ne može pokrenuti srpska privreda. Nastavio je još brže da zadužuje državu, tako da je za tri godine zadužio Srbiju 7,1 milijardu evra. Privredni rast nategnut na žalosnih 0 odsto je dokaz potpune nesposobnosti srpskog premijera, jer sa takvim rastom građani Srbije će se za 200 godina vratiti u 1989. godinu. Problem je u tome što on nikada nije radio na tržištu, nikada nije radio u privredi i ne zna da pokrene privredu. Srpska privreda treblalo bi da ima dvocifrene stope rasta. Na osnovu svih resursa koje imamo, BDP Srbije trebalo bi da bude 240 milijardi evra. Pitanje narcisoidnom srpskom premijeru: Možeš li to da ostvariš?

MONITOR: Fiskalni savjet je nedavno izašao sa prognozom o smanjenju fiskalnog deficita u odnosu na projektovani od 5,9 na 3,5 odsto, s tim što se upozorava da će, kada se isplate zaostale otpremnine i izdaci za javne investicije, on biti 4,5 odsto, ali opet ispod prognoze. Koliko je to velik razlog za optimistična predviđanja?
DRAGAŠ: Preplaćeni članovi Fiskalnog saveta su nekako morali da objave da nije dugoročno održiva ovakva finansijska konsolidacija, jer nema privrednog razvoja i siromaštvo se širi u društvu. Sve uštede na smanjivanju plata i penzija su otišle na povećane rashode na kamate, koje će sledeće godine da nam odnesu čitavih 1,4 milijarde evra. Fiskalni savet prikriva podatke o konsolidovanom finansijskom deficitu koji iznosi skoro 7 milijardi evra. Država nije privredi vratila PDV u iznosu od 2,1 milijardu evra. Uvećani prihodi su posledica šetanja para od javnih preduzeća, koja se zadužuju i u budžet uplaćuju dividende iz uzetih kredita. Ne možemo više da izdržimo 800.000 ljudi na državnim jaslama, dok novu vrednost u privredi stvara samo 287.000 proizvodnih radnika. Broj penzionera je narastao na 1.735.517, dok je broj zaposlenih pao na 1.630.000. Takvo stanje je neodrživo.

Premijer se hvali kako je smanjio plate i penzije, ali životni standard raste! Hvali se da raste i zaposlenost i nezaposlenost! Imamo milion ljudi koji ne rade i nema nikakvog izgleda da će dobiti posao. Investicija u državi nema, jer su privredni uslovi za biznis katastrofalno loši, a spektakl Beograd na vodi služi za zamajavanje povodljivih birača i suludo trošenje državnih para. Svi projekti od FIAT-a do ETIHAD-a su doneli državi ogromne gubitke, dok strani partneri uzimaju velike zarade. Finansijska situacija je nekoliko puta gora nego što mi danas imamo podatke, pa će, neka nova vlast, morati da napravi tačan presek stanja naše propasti, kako bismo znali sa kog istorijskog dna počinjemo preobražaj.

MONITOR: Saopšteno je da je zaduženost oko 72 odsto BDP, što je smanjenje za oko dva procenta u odnosu na podatke sa početka ove godine. To je ogroman procenat za zemlju koja nema velike kapacitete da savlada taj dug. Kakva je sudbina Srbije?
DRAGAŠ: Godinama govorim da je to prikazivanje BDP prevara. Vidite, obračunavaju BDP u nominalnim cenama i prikazuju da zaduženost iznosi 72 odsto BDP-a, dok BDP treba preračunavati u realnim cenama, jer se dinar namerno drži precenjeno da bi uvoznici profitirali, umesto 120 dinara za evro njegova prava vrednost je 300 dinara za evro,tako da realni BDP iznosi jedva 15 milijardi evra. Kada to stavite u odnos prema javnom dugu od 24,6 milijardi evra, onda dobijate da je naša zaduženost 164 odsto BDP. Tim podacima treba dodati da su građani zaduženi 5,5 milijardi evra i da taj dug ne mogu da vrate, da su preduzeća zadužena 21,5 milijardi evra i da je konsolidovani budžetski deficit narstao na 7 milijardi evra. To znači da privreda i građani treba da stvore 59,6 milijardi evra i da krenu od nule i bez dugova.

Premijer nema nikakva rešenja. Od 2001. do oktobra 2015. na spoljnotrgovinskom deficitu je otišlo iz zemlje 76 milijardi evra. Na vlasti su diletanti, koji rade za interese stranih kompanija, tajkune i oni uzimaju provizije za sebe, tako da nisu vršili supstituciju uvoza domaćom proizvodnjom.

Ako pretpostavimo da smo mogli da zamenimo 50 odsto voza domaćom proizvodnjom, zadržalo bi se u zemlji 38 milijardi evra i sa tim novcem moglo se da zaposli i prekvalifikuje 3,5 miliona građana, da se uloži u poljoprivredu i podigne izvoz na 100 milijardi evra, da oživi industriju i prerađivački sektor, da se napravi zarada na zdravstvu i zdravstvenom turizmu, da budemo veliki proizvođači i izvoznici energije i da tako za deset godina dođemo do BDP od 240 milijardi evra. To praktično znači, da mogu svi da me razumeju, da bi prosečna plata bila 1.900 evra i prosečna penzija 1.100 evra. Na tom stepenu razvoja, Srbija bi uzela zamajac i krenula da godišnje pravi 480 milijardi evra, što bi bilo na nivou Austrije.

MONITOR: Kako ocjenjujete situaciju u kojoj su se našli penzioneri i zaposleni u javnom sektoru, posebno u prosveti i zdravstvu kojima je više puta obećano povećanje penzija i plata. Vučić izlazi, prije razgovora sa MMF-om, sa izjavom da on neće slušati ni MMF koji mu je navodno nagovijestio preporuku o većem procentu povećanja, već će dio tog novca uložiti u investicije i zapošljavanje mladih, kako je rekao?
DRAGAŠ: Spski premijer u monolozima pre podne smanjuje plate i penzije, a posle podne povećava plate i penzije. Jedan dan se svađa sa MMF-om, drugi priča da će biti stroži od MMF-a. Srpska demokratija je potonula u ličnoj tiraniji konvertita, koji državu shvata kao svoju ličnu imovinu i koji teroriše uplašenu srpsku javnost. Meni je neshvatljivo da posle tri decenije borbe za demokratiju danas trpimo zulum nekadašnjeg radikalnog šoviniste, koji je pretio da će za jednog ubijenog Srbina da ubije sto muslimana, da bi danas postao eurofanatik, koji sanja granicu Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica-Brisel-Abu Dabi.

Najgore tek stiže. Razoreno zdravstvo i razvaljena prosveta umesto da budu osnove našeg društvenog preobražaja i privrednog razvoja postali su teret sve siromašnijem društvu. Svake godine 35.000 ljudi više umre nego što se rodi i oko 4.000 ljudi oboli od teških bolesti. Ako 73 odsto mladih hoće da ode iz zemlje, onda je jasno u kojoj mi danas političkoj laži odnarođenog režima živimo. Prognoziram da će brzo doći do sukoba između demagoških floskula i realnosti, koju građani više ne mogu da izdrže.

MONITOR: Ustavni sud je nedavno presudio da je mjera Vlade o smanjenju penzija u skladu sa Ustavom Srbije, sa obrazloženjem da se vodilo računa o najnižim penzijama i da niko od uživalaca nije ostao bez prava na penziju tom odlukom. Imaju li penzioneri pravo da postave pitanje šta je bilo sa njihovim penzionim fondom i zašto niko nije odgovoran za to?
DRAGAŠ: Penzioni fond je uništen. Moja generacija i generacije koje stižu iza mene neće imati penzije. Ustavni sud i njegova sramna odluka je dokaz o izdaji intelektualaca i struke. Penzije nisu smele da se smanjuju, jer su to stečena prava penzionera i nema pravo niko da ih dira. To je zarađeno, nije poklonjeno. Srbiji ne treba Skupština sa 250 parazita, dovoljno je samo 72 poslanika iz 24 regije, po tri direktna predstavnika naroda. Srbiji treba vlada od 9 ministarstava i premijer koji zna da pravi pare za državu. Srbiji ne treba 136 agencija koje godišnje pojedu 830 miliona eura. Izračunao sam da bi se racionalizacijama uštedelo preko 1,6 milijardi evra i sa tim novcem bi se zaposlilo 400.000 ljudi, koji bi radili i punili penzioni fond.

Telekom se ne smije prodati

MONITOR: Kako ocjenjujete razvoj događaja oko privatizacije Telekoma gdje glavni ponuđač, američki investicioni fond Apolo, otvoreno govori da će Telekom nakon kupovine srediti i preprodati Dojče Telekomu. Zašto to ne uradi država ?
DRAGAŠ: Moji stavovi su ostali nepromenjeni dve decenije: Telekom ne sme da se proda! Većinski paket akcija trebalo bi da ostane u rukama države. Telekom je strateški važna kompanija za državu, jer je telekomunikaciona mreža nacionalni resurs koji se ne sme strancima pokloniti. Telekom može da pravi godišnji profit, umesto 160 miliona evra, čitavih 500 miliona evra. Treba država da izabere na javnom konkursu menadžere koji će da rade za jedan evro godišnje i koji će imati bonus od ostvarenog profita. Na isti način treba platu da prima i premijer. Neka zarađuje na rastu BDP i rastu blagostanja u društvu. Građani imaju u bankama u Srbiji 8,6 milijardi eura. To je dovoljno novca da građani otkupe manjinske pakete akcija Telekoma, EPS-a, Aerodroma, PKB i drugih profitabilnih kompanija. Ako naši ljudi u rasejanju imaju 100 milijardi evra, pa eto investicija koje će doneti dvocifrene stope rasta u Srbiji.

 

Spremajte se za kolaps

MONITOR: Prošli put smo razgovarali dok je još buktala svjetska finansijska kriza. Šta se do danas bitno promijenilo, koliko je situacija u Grčkoj uticala na poziciju eura i stabilnost ekonomije i političko jedinstvo EU?
DRAGAŠ: Posle osam godina krize, mogu da kažem da su svi recepti bili pogrešni, jer su se zasnivali na štampanju dolara i evra bez pokrića. Nastavljana je narkomanska politika štampanja lažnih novčanica i tako se kriza samo rasplamsala. Grčka je pokazala svu promašenost EU politike. SIRIZA ništa ne može da reši, jer bolesnika leči na pogrešan način. Savetujem građanima Crne Gore da se oslobađaju navika i da prihvataju izazove. Nemojte da čekate posao, morate sami da nađete posao na tržištu. Štedite i ne rasipajte. Naučite timski da radite. Učite i stvarajte. Obnavljajte kuće na selu, trebaće vam. Naučite da sadite, kopate, proizvodite i pravite sami hranu. Isključite televizore i pričajte sa ljudima. Čitajte. Informišite se preko interneta. Kupujte investiciono zlato i srebro. To su moji saveti običnim ljudima kako da prežive kolaps koji stiže.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo