Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO DRAGAŠ, EKONOMISTA: Vučićeva Potemkinova sela

Objavljeno prije

na

Branko-Dragas-2

MONITOR: Komentarisali ste izvještaj APR-a o bilansu poslovanju za 2014. u Srbiji koji prikazuje gubitak srpske privrede od 1,1 milijarde eura. Poredili ste taj izvještaj sa komentarima premijera Aleksandra Vučića koji su, izgleda, bili previše optimistični?
DRAGAŠ: Premijer Srbije je izgubio predstavu o realnosti. Čitava njegova politika se zasniva na obmanama i lažima. On gradi Potemkinova sela i sam se sebi divi podignutim istorijskim kulisama. Njegov JAPAJAJIZAM je postao nesnosan. On više ne može da se zaustavi u svom političkom ludilu. Tako se ponašaju izdajnici i konvertiti, jer ih pritiska strah pred teškom kaznom Pravednika. Podaci državne institucije APR-a da je privreda bila u minusu 2013. godine 300 miliona evra, dok je taj minus 2014. porastao na neverovatnih 1,1 milijardi evra, najbolji su dokaz promašenosti njegovih istorijskih reformi. Demagoškim parolama, pretnjama i političkim ucenama se ne može pokrenuti srpska privreda. Nastavio je još brže da zadužuje državu, tako da je za tri godine zadužio Srbiju 7,1 milijardu evra. Privredni rast nategnut na žalosnih 0 odsto je dokaz potpune nesposobnosti srpskog premijera, jer sa takvim rastom građani Srbije će se za 200 godina vratiti u 1989. godinu. Problem je u tome što on nikada nije radio na tržištu, nikada nije radio u privredi i ne zna da pokrene privredu. Srpska privreda treblalo bi da ima dvocifrene stope rasta. Na osnovu svih resursa koje imamo, BDP Srbije trebalo bi da bude 240 milijardi evra. Pitanje narcisoidnom srpskom premijeru: Možeš li to da ostvariš?

MONITOR: Fiskalni savjet je nedavno izašao sa prognozom o smanjenju fiskalnog deficita u odnosu na projektovani od 5,9 na 3,5 odsto, s tim što se upozorava da će, kada se isplate zaostale otpremnine i izdaci za javne investicije, on biti 4,5 odsto, ali opet ispod prognoze. Koliko je to velik razlog za optimistična predviđanja?
DRAGAŠ: Preplaćeni članovi Fiskalnog saveta su nekako morali da objave da nije dugoročno održiva ovakva finansijska konsolidacija, jer nema privrednog razvoja i siromaštvo se širi u društvu. Sve uštede na smanjivanju plata i penzija su otišle na povećane rashode na kamate, koje će sledeće godine da nam odnesu čitavih 1,4 milijarde evra. Fiskalni savet prikriva podatke o konsolidovanom finansijskom deficitu koji iznosi skoro 7 milijardi evra. Država nije privredi vratila PDV u iznosu od 2,1 milijardu evra. Uvećani prihodi su posledica šetanja para od javnih preduzeća, koja se zadužuju i u budžet uplaćuju dividende iz uzetih kredita. Ne možemo više da izdržimo 800.000 ljudi na državnim jaslama, dok novu vrednost u privredi stvara samo 287.000 proizvodnih radnika. Broj penzionera je narastao na 1.735.517, dok je broj zaposlenih pao na 1.630.000. Takvo stanje je neodrživo.

Premijer se hvali kako je smanjio plate i penzije, ali životni standard raste! Hvali se da raste i zaposlenost i nezaposlenost! Imamo milion ljudi koji ne rade i nema nikakvog izgleda da će dobiti posao. Investicija u državi nema, jer su privredni uslovi za biznis katastrofalno loši, a spektakl Beograd na vodi služi za zamajavanje povodljivih birača i suludo trošenje državnih para. Svi projekti od FIAT-a do ETIHAD-a su doneli državi ogromne gubitke, dok strani partneri uzimaju velike zarade. Finansijska situacija je nekoliko puta gora nego što mi danas imamo podatke, pa će, neka nova vlast, morati da napravi tačan presek stanja naše propasti, kako bismo znali sa kog istorijskog dna počinjemo preobražaj.

MONITOR: Saopšteno je da je zaduženost oko 72 odsto BDP, što je smanjenje za oko dva procenta u odnosu na podatke sa početka ove godine. To je ogroman procenat za zemlju koja nema velike kapacitete da savlada taj dug. Kakva je sudbina Srbije?
DRAGAŠ: Godinama govorim da je to prikazivanje BDP prevara. Vidite, obračunavaju BDP u nominalnim cenama i prikazuju da zaduženost iznosi 72 odsto BDP-a, dok BDP treba preračunavati u realnim cenama, jer se dinar namerno drži precenjeno da bi uvoznici profitirali, umesto 120 dinara za evro njegova prava vrednost je 300 dinara za evro,tako da realni BDP iznosi jedva 15 milijardi evra. Kada to stavite u odnos prema javnom dugu od 24,6 milijardi evra, onda dobijate da je naša zaduženost 164 odsto BDP. Tim podacima treba dodati da su građani zaduženi 5,5 milijardi evra i da taj dug ne mogu da vrate, da su preduzeća zadužena 21,5 milijardi evra i da je konsolidovani budžetski deficit narstao na 7 milijardi evra. To znači da privreda i građani treba da stvore 59,6 milijardi evra i da krenu od nule i bez dugova.

Premijer nema nikakva rešenja. Od 2001. do oktobra 2015. na spoljnotrgovinskom deficitu je otišlo iz zemlje 76 milijardi evra. Na vlasti su diletanti, koji rade za interese stranih kompanija, tajkune i oni uzimaju provizije za sebe, tako da nisu vršili supstituciju uvoza domaćom proizvodnjom.

Ako pretpostavimo da smo mogli da zamenimo 50 odsto voza domaćom proizvodnjom, zadržalo bi se u zemlji 38 milijardi evra i sa tim novcem moglo se da zaposli i prekvalifikuje 3,5 miliona građana, da se uloži u poljoprivredu i podigne izvoz na 100 milijardi evra, da oživi industriju i prerađivački sektor, da se napravi zarada na zdravstvu i zdravstvenom turizmu, da budemo veliki proizvođači i izvoznici energije i da tako za deset godina dođemo do BDP od 240 milijardi evra. To praktično znači, da mogu svi da me razumeju, da bi prosečna plata bila 1.900 evra i prosečna penzija 1.100 evra. Na tom stepenu razvoja, Srbija bi uzela zamajac i krenula da godišnje pravi 480 milijardi evra, što bi bilo na nivou Austrije.

MONITOR: Kako ocjenjujete situaciju u kojoj su se našli penzioneri i zaposleni u javnom sektoru, posebno u prosveti i zdravstvu kojima je više puta obećano povećanje penzija i plata. Vučić izlazi, prije razgovora sa MMF-om, sa izjavom da on neće slušati ni MMF koji mu je navodno nagovijestio preporuku o većem procentu povećanja, već će dio tog novca uložiti u investicije i zapošljavanje mladih, kako je rekao?
DRAGAŠ: Spski premijer u monolozima pre podne smanjuje plate i penzije, a posle podne povećava plate i penzije. Jedan dan se svađa sa MMF-om, drugi priča da će biti stroži od MMF-a. Srpska demokratija je potonula u ličnoj tiraniji konvertita, koji državu shvata kao svoju ličnu imovinu i koji teroriše uplašenu srpsku javnost. Meni je neshvatljivo da posle tri decenije borbe za demokratiju danas trpimo zulum nekadašnjeg radikalnog šoviniste, koji je pretio da će za jednog ubijenog Srbina da ubije sto muslimana, da bi danas postao eurofanatik, koji sanja granicu Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica-Brisel-Abu Dabi.

Najgore tek stiže. Razoreno zdravstvo i razvaljena prosveta umesto da budu osnove našeg društvenog preobražaja i privrednog razvoja postali su teret sve siromašnijem društvu. Svake godine 35.000 ljudi više umre nego što se rodi i oko 4.000 ljudi oboli od teških bolesti. Ako 73 odsto mladih hoće da ode iz zemlje, onda je jasno u kojoj mi danas političkoj laži odnarođenog režima živimo. Prognoziram da će brzo doći do sukoba između demagoških floskula i realnosti, koju građani više ne mogu da izdrže.

MONITOR: Ustavni sud je nedavno presudio da je mjera Vlade o smanjenju penzija u skladu sa Ustavom Srbije, sa obrazloženjem da se vodilo računa o najnižim penzijama i da niko od uživalaca nije ostao bez prava na penziju tom odlukom. Imaju li penzioneri pravo da postave pitanje šta je bilo sa njihovim penzionim fondom i zašto niko nije odgovoran za to?
DRAGAŠ: Penzioni fond je uništen. Moja generacija i generacije koje stižu iza mene neće imati penzije. Ustavni sud i njegova sramna odluka je dokaz o izdaji intelektualaca i struke. Penzije nisu smele da se smanjuju, jer su to stečena prava penzionera i nema pravo niko da ih dira. To je zarađeno, nije poklonjeno. Srbiji ne treba Skupština sa 250 parazita, dovoljno je samo 72 poslanika iz 24 regije, po tri direktna predstavnika naroda. Srbiji treba vlada od 9 ministarstava i premijer koji zna da pravi pare za državu. Srbiji ne treba 136 agencija koje godišnje pojedu 830 miliona eura. Izračunao sam da bi se racionalizacijama uštedelo preko 1,6 milijardi evra i sa tim novcem bi se zaposlilo 400.000 ljudi, koji bi radili i punili penzioni fond.

Telekom se ne smije prodati

MONITOR: Kako ocjenjujete razvoj događaja oko privatizacije Telekoma gdje glavni ponuđač, američki investicioni fond Apolo, otvoreno govori da će Telekom nakon kupovine srediti i preprodati Dojče Telekomu. Zašto to ne uradi država ?
DRAGAŠ: Moji stavovi su ostali nepromenjeni dve decenije: Telekom ne sme da se proda! Većinski paket akcija trebalo bi da ostane u rukama države. Telekom je strateški važna kompanija za državu, jer je telekomunikaciona mreža nacionalni resurs koji se ne sme strancima pokloniti. Telekom može da pravi godišnji profit, umesto 160 miliona evra, čitavih 500 miliona evra. Treba država da izabere na javnom konkursu menadžere koji će da rade za jedan evro godišnje i koji će imati bonus od ostvarenog profita. Na isti način treba platu da prima i premijer. Neka zarađuje na rastu BDP i rastu blagostanja u društvu. Građani imaju u bankama u Srbiji 8,6 milijardi eura. To je dovoljno novca da građani otkupe manjinske pakete akcija Telekoma, EPS-a, Aerodroma, PKB i drugih profitabilnih kompanija. Ako naši ljudi u rasejanju imaju 100 milijardi evra, pa eto investicija koje će doneti dvocifrene stope rasta u Srbiji.

 

Spremajte se za kolaps

MONITOR: Prošli put smo razgovarali dok je još buktala svjetska finansijska kriza. Šta se do danas bitno promijenilo, koliko je situacija u Grčkoj uticala na poziciju eura i stabilnost ekonomije i političko jedinstvo EU?
DRAGAŠ: Posle osam godina krize, mogu da kažem da su svi recepti bili pogrešni, jer su se zasnivali na štampanju dolara i evra bez pokrića. Nastavljana je narkomanska politika štampanja lažnih novčanica i tako se kriza samo rasplamsala. Grčka je pokazala svu promašenost EU politike. SIRIZA ništa ne može da reši, jer bolesnika leči na pogrešan način. Savetujem građanima Crne Gore da se oslobađaju navika i da prihvataju izazove. Nemojte da čekate posao, morate sami da nađete posao na tržištu. Štedite i ne rasipajte. Naučite timski da radite. Učite i stvarajte. Obnavljajte kuće na selu, trebaće vam. Naučite da sadite, kopate, proizvodite i pravite sami hranu. Isključite televizore i pričajte sa ljudima. Čitajte. Informišite se preko interneta. Kupujte investiciono zlato i srebro. To su moji saveti običnim ljudima kako da prežive kolaps koji stiže.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo