Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO DRAGAŠ, EKONOMISTA: Vučićeva Potemkinova sela

Objavljeno prije

na

MONITOR: Komentarisali ste izvještaj APR-a o bilansu poslovanju za 2014. u Srbiji koji prikazuje gubitak srpske privrede od 1,1 milijarde eura. Poredili ste taj izvještaj sa komentarima premijera Aleksandra Vučića koji su, izgleda, bili previše optimistični?
DRAGAŠ: Premijer Srbije je izgubio predstavu o realnosti. Čitava njegova politika se zasniva na obmanama i lažima. On gradi Potemkinova sela i sam se sebi divi podignutim istorijskim kulisama. Njegov JAPAJAJIZAM je postao nesnosan. On više ne može da se zaustavi u svom političkom ludilu. Tako se ponašaju izdajnici i konvertiti, jer ih pritiska strah pred teškom kaznom Pravednika. Podaci državne institucije APR-a da je privreda bila u minusu 2013. godine 300 miliona evra, dok je taj minus 2014. porastao na neverovatnih 1,1 milijardi evra, najbolji su dokaz promašenosti njegovih istorijskih reformi. Demagoškim parolama, pretnjama i političkim ucenama se ne može pokrenuti srpska privreda. Nastavio je još brže da zadužuje državu, tako da je za tri godine zadužio Srbiju 7,1 milijardu evra. Privredni rast nategnut na žalosnih 0 odsto je dokaz potpune nesposobnosti srpskog premijera, jer sa takvim rastom građani Srbije će se za 200 godina vratiti u 1989. godinu. Problem je u tome što on nikada nije radio na tržištu, nikada nije radio u privredi i ne zna da pokrene privredu. Srpska privreda treblalo bi da ima dvocifrene stope rasta. Na osnovu svih resursa koje imamo, BDP Srbije trebalo bi da bude 240 milijardi evra. Pitanje narcisoidnom srpskom premijeru: Možeš li to da ostvariš?

MONITOR: Fiskalni savjet je nedavno izašao sa prognozom o smanjenju fiskalnog deficita u odnosu na projektovani od 5,9 na 3,5 odsto, s tim što se upozorava da će, kada se isplate zaostale otpremnine i izdaci za javne investicije, on biti 4,5 odsto, ali opet ispod prognoze. Koliko je to velik razlog za optimistična predviđanja?
DRAGAŠ: Preplaćeni članovi Fiskalnog saveta su nekako morali da objave da nije dugoročno održiva ovakva finansijska konsolidacija, jer nema privrednog razvoja i siromaštvo se širi u društvu. Sve uštede na smanjivanju plata i penzija su otišle na povećane rashode na kamate, koje će sledeće godine da nam odnesu čitavih 1,4 milijarde evra. Fiskalni savet prikriva podatke o konsolidovanom finansijskom deficitu koji iznosi skoro 7 milijardi evra. Država nije privredi vratila PDV u iznosu od 2,1 milijardu evra. Uvećani prihodi su posledica šetanja para od javnih preduzeća, koja se zadužuju i u budžet uplaćuju dividende iz uzetih kredita. Ne možemo više da izdržimo 800.000 ljudi na državnim jaslama, dok novu vrednost u privredi stvara samo 287.000 proizvodnih radnika. Broj penzionera je narastao na 1.735.517, dok je broj zaposlenih pao na 1.630.000. Takvo stanje je neodrživo.

Premijer se hvali kako je smanjio plate i penzije, ali životni standard raste! Hvali se da raste i zaposlenost i nezaposlenost! Imamo milion ljudi koji ne rade i nema nikakvog izgleda da će dobiti posao. Investicija u državi nema, jer su privredni uslovi za biznis katastrofalno loši, a spektakl Beograd na vodi služi za zamajavanje povodljivih birača i suludo trošenje državnih para. Svi projekti od FIAT-a do ETIHAD-a su doneli državi ogromne gubitke, dok strani partneri uzimaju velike zarade. Finansijska situacija je nekoliko puta gora nego što mi danas imamo podatke, pa će, neka nova vlast, morati da napravi tačan presek stanja naše propasti, kako bismo znali sa kog istorijskog dna počinjemo preobražaj.

MONITOR: Saopšteno je da je zaduženost oko 72 odsto BDP, što je smanjenje za oko dva procenta u odnosu na podatke sa početka ove godine. To je ogroman procenat za zemlju koja nema velike kapacitete da savlada taj dug. Kakva je sudbina Srbije?
DRAGAŠ: Godinama govorim da je to prikazivanje BDP prevara. Vidite, obračunavaju BDP u nominalnim cenama i prikazuju da zaduženost iznosi 72 odsto BDP-a, dok BDP treba preračunavati u realnim cenama, jer se dinar namerno drži precenjeno da bi uvoznici profitirali, umesto 120 dinara za evro njegova prava vrednost je 300 dinara za evro,tako da realni BDP iznosi jedva 15 milijardi evra. Kada to stavite u odnos prema javnom dugu od 24,6 milijardi evra, onda dobijate da je naša zaduženost 164 odsto BDP. Tim podacima treba dodati da su građani zaduženi 5,5 milijardi evra i da taj dug ne mogu da vrate, da su preduzeća zadužena 21,5 milijardi evra i da je konsolidovani budžetski deficit narstao na 7 milijardi evra. To znači da privreda i građani treba da stvore 59,6 milijardi evra i da krenu od nule i bez dugova.

Premijer nema nikakva rešenja. Od 2001. do oktobra 2015. na spoljnotrgovinskom deficitu je otišlo iz zemlje 76 milijardi evra. Na vlasti su diletanti, koji rade za interese stranih kompanija, tajkune i oni uzimaju provizije za sebe, tako da nisu vršili supstituciju uvoza domaćom proizvodnjom.

Ako pretpostavimo da smo mogli da zamenimo 50 odsto voza domaćom proizvodnjom, zadržalo bi se u zemlji 38 milijardi evra i sa tim novcem moglo se da zaposli i prekvalifikuje 3,5 miliona građana, da se uloži u poljoprivredu i podigne izvoz na 100 milijardi evra, da oživi industriju i prerađivački sektor, da se napravi zarada na zdravstvu i zdravstvenom turizmu, da budemo veliki proizvođači i izvoznici energije i da tako za deset godina dođemo do BDP od 240 milijardi evra. To praktično znači, da mogu svi da me razumeju, da bi prosečna plata bila 1.900 evra i prosečna penzija 1.100 evra. Na tom stepenu razvoja, Srbija bi uzela zamajac i krenula da godišnje pravi 480 milijardi evra, što bi bilo na nivou Austrije.

MONITOR: Kako ocjenjujete situaciju u kojoj su se našli penzioneri i zaposleni u javnom sektoru, posebno u prosveti i zdravstvu kojima je više puta obećano povećanje penzija i plata. Vučić izlazi, prije razgovora sa MMF-om, sa izjavom da on neće slušati ni MMF koji mu je navodno nagovijestio preporuku o većem procentu povećanja, već će dio tog novca uložiti u investicije i zapošljavanje mladih, kako je rekao?
DRAGAŠ: Spski premijer u monolozima pre podne smanjuje plate i penzije, a posle podne povećava plate i penzije. Jedan dan se svađa sa MMF-om, drugi priča da će biti stroži od MMF-a. Srpska demokratija je potonula u ličnoj tiraniji konvertita, koji državu shvata kao svoju ličnu imovinu i koji teroriše uplašenu srpsku javnost. Meni je neshvatljivo da posle tri decenije borbe za demokratiju danas trpimo zulum nekadašnjeg radikalnog šoviniste, koji je pretio da će za jednog ubijenog Srbina da ubije sto muslimana, da bi danas postao eurofanatik, koji sanja granicu Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica-Brisel-Abu Dabi.

Najgore tek stiže. Razoreno zdravstvo i razvaljena prosveta umesto da budu osnove našeg društvenog preobražaja i privrednog razvoja postali su teret sve siromašnijem društvu. Svake godine 35.000 ljudi više umre nego što se rodi i oko 4.000 ljudi oboli od teških bolesti. Ako 73 odsto mladih hoće da ode iz zemlje, onda je jasno u kojoj mi danas političkoj laži odnarođenog režima živimo. Prognoziram da će brzo doći do sukoba između demagoških floskula i realnosti, koju građani više ne mogu da izdrže.

MONITOR: Ustavni sud je nedavno presudio da je mjera Vlade o smanjenju penzija u skladu sa Ustavom Srbije, sa obrazloženjem da se vodilo računa o najnižim penzijama i da niko od uživalaca nije ostao bez prava na penziju tom odlukom. Imaju li penzioneri pravo da postave pitanje šta je bilo sa njihovim penzionim fondom i zašto niko nije odgovoran za to?
DRAGAŠ: Penzioni fond je uništen. Moja generacija i generacije koje stižu iza mene neće imati penzije. Ustavni sud i njegova sramna odluka je dokaz o izdaji intelektualaca i struke. Penzije nisu smele da se smanjuju, jer su to stečena prava penzionera i nema pravo niko da ih dira. To je zarađeno, nije poklonjeno. Srbiji ne treba Skupština sa 250 parazita, dovoljno je samo 72 poslanika iz 24 regije, po tri direktna predstavnika naroda. Srbiji treba vlada od 9 ministarstava i premijer koji zna da pravi pare za državu. Srbiji ne treba 136 agencija koje godišnje pojedu 830 miliona eura. Izračunao sam da bi se racionalizacijama uštedelo preko 1,6 milijardi evra i sa tim novcem bi se zaposlilo 400.000 ljudi, koji bi radili i punili penzioni fond.

Telekom se ne smije prodati

MONITOR: Kako ocjenjujete razvoj događaja oko privatizacije Telekoma gdje glavni ponuđač, američki investicioni fond Apolo, otvoreno govori da će Telekom nakon kupovine srediti i preprodati Dojče Telekomu. Zašto to ne uradi država ?
DRAGAŠ: Moji stavovi su ostali nepromenjeni dve decenije: Telekom ne sme da se proda! Većinski paket akcija trebalo bi da ostane u rukama države. Telekom je strateški važna kompanija za državu, jer je telekomunikaciona mreža nacionalni resurs koji se ne sme strancima pokloniti. Telekom može da pravi godišnji profit, umesto 160 miliona evra, čitavih 500 miliona evra. Treba država da izabere na javnom konkursu menadžere koji će da rade za jedan evro godišnje i koji će imati bonus od ostvarenog profita. Na isti način treba platu da prima i premijer. Neka zarađuje na rastu BDP i rastu blagostanja u društvu. Građani imaju u bankama u Srbiji 8,6 milijardi eura. To je dovoljno novca da građani otkupe manjinske pakete akcija Telekoma, EPS-a, Aerodroma, PKB i drugih profitabilnih kompanija. Ako naši ljudi u rasejanju imaju 100 milijardi evra, pa eto investicija koje će doneti dvocifrene stope rasta u Srbiji.

 

Spremajte se za kolaps

MONITOR: Prošli put smo razgovarali dok je još buktala svjetska finansijska kriza. Šta se do danas bitno promijenilo, koliko je situacija u Grčkoj uticala na poziciju eura i stabilnost ekonomije i političko jedinstvo EU?
DRAGAŠ: Posle osam godina krize, mogu da kažem da su svi recepti bili pogrešni, jer su se zasnivali na štampanju dolara i evra bez pokrića. Nastavljana je narkomanska politika štampanja lažnih novčanica i tako se kriza samo rasplamsala. Grčka je pokazala svu promašenost EU politike. SIRIZA ništa ne može da reši, jer bolesnika leči na pogrešan način. Savetujem građanima Crne Gore da se oslobađaju navika i da prihvataju izazove. Nemojte da čekate posao, morate sami da nađete posao na tržištu. Štedite i ne rasipajte. Naučite timski da radite. Učite i stvarajte. Obnavljajte kuće na selu, trebaće vam. Naučite da sadite, kopate, proizvodite i pravite sami hranu. Isključite televizore i pričajte sa ljudima. Čitajte. Informišite se preko interneta. Kupujte investiciono zlato i srebro. To su moji saveti običnim ljudima kako da prežive kolaps koji stiže.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Vučić želi da kroz Narodni pokret za državu rebrendira sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajnji cilj ovog pokreta jeste i kontrola narativa „za državu“. Oni politički akteri koji ne budu dio ovog pokreta automatski će biti percipirani kao oni koji rade protiv interesa svoje države

 

MONITOR: Godinama se iznose podaci i svjedočenja o korišćenju resursa javnih preduzeća i budžetskog sektora uopšte, ne samo za netransparentne tendere, klijentelizam i kronizam, već i za razna „događanja naroda“. Djeluje predvidljivo da ćemo to gledati ponovo, samo kao „pokret“?

VELEBIT: Nažalost u političkoj stvarnosti Srbije, kao i celog našeg regiona, korišćenje javnih sredstava za partijske svrhe postalo je standard u političkom delovanju predstavnika vlasti. Građani bi trebalo više da budu svesni načina na koji se njihov novac troši u lične ili partijske svrhe nosilaca vlasti. Takav odnos vlasti prema novcu poreskih obveznika predstavlja čistu krađu. Ipak, građani Srbije više nego ranije vide da se novac troši u izgradnju puteva i ulaganje u druge infrastrukturne projekte što je bilo od velikog političkog značaja za Vučića.

MONITOR: Pored javnog djelovanja projekta Otvoreni Balkan, iz Beograda se promovisala i ideja srpskog sveta, politički maglovita i finansijski netransparentna. Kako će ovaj najnoviji Vučićev politički patent −„za državu“, uticati na organizovanje Srba van Srbije koja, formalno, ne priznaje ni faktičko stanje u vezi sa svojim granicama?

VELEBIT: Srbija nema nijedan interes da bude remetilački faktor u regionu. Od Srbije kao najveće države regiona zavisi i politička dinamika i stabilnost u celom regionu. Zato je Srbija danas prepoznata kao nezaobilazan partner kako EU tako i SAD-a u ovom regionu kog je neophodno imati na svojoj strani. Projekat Otvoreni Balkan treba da doprinese upravo regionalnom ekonomskom povezivanju koje će biti ključni faktor političke stabilnosti regiona i pripremanja regiona za ulazak u EU jednog dana. Čuo sam kritike da je Otvoreni Balkan velikosrpska ideja, ali ne vidim kako je to moguće ako je Srbija u manjini u odnosu na ostale države koje bi bile članice ove inicijative. Oni koji su protiv Otvorenog Balkana jer se plaše da bi srpska ekonomija dominirala u odnosu na ostale države onda ne razumem kako su istovremeno za ulazak tih država u EU gde bi konkurencija bila još veća.

MONITOR: Ove ideje o opštenarodnom pokretu da se sačuva država Srbija, tumače se, i kao „kontrola štete“ koja je za vlast nastala pristankom Vučića da u Briselu prihvati (ali ne i potpiše), tzv. Nemačko-francuski sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. O tom pokretu Vučić ne govori sada prvi put. Znači li to da je, ipak, imao nekakvu strategiju u vezi sa pitanjem Kosova i onoga: „Šta poslije?“

VELEBIT: Da se ta ideja o narodnom pokretu pojavila iznenada sada onda bismo mogli da kažemo da je reč o kontroli štete zbog pritiska koji dolazi sa desnice. Međutim, Vučić je još prošle godine najavio realizaciju te ideje ali mislim da je primarni cilj bio da se dugoročno suprostavi ekstremnoj desnici koja bi mogla da postane najozbiljniji politički izazivač. Nemačko-francuski predlog je verovatno samo ubrzao realizaciju ovog projekta, a najavljeni susret u Ohridu je podstakao predsednika Vučića da otpočne kampanju nedelju dana pre odlaska u Ohrid.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIKOLOG: Izbori, jedino rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje krize

 

MONITOR: Prema pisanju medija, parlamentarna većina pregovara o rekonstrukciji Vlade, koja je izgubila povjerenje. Kako to komentarišete?

ZENOVIĆ: Parlamentarna većina ima pravo da Vladi uskrati podršku, a da onda dio te iste većine u nekoj novoj konfiguraciji da podršku za rekonstrukciju te iste Vlade. Ustav to ne zabranjuje, ali postavlja se pitanje legitimnosti, opravdanosti i svrsishodnosti takve političke odluke.

Tu je i pitanje suštine parlamentarizma kao sistema saradnje i ravnoteže triju vlasti, ali i dostojanstva parlamenta koji, na neki način, prelazi preko svoje odluke. To je za jedan vulnerabilni parlamentarizam opasno i može postati praksa u kojoj egzekutivna (izvršna) vlast vrši pritisak i uslovljava zakonodavnu. Premijer u ostavci je u postavgustovskom vremenu pokazao izuzetnu političku vještinu i uspio da, uprkos ograničenom političkom dometu svoje partije, nametne agendu, uobliči put i prve i druge vlade i za kratko vrijeme ostavi svoj politički, pa i državnički pečat. Međutim, insistiranjem da se zadrži status-quo zarad kratkoročnih političih ciljeva i „one man show” liderstvom, Abazović može dovesti u pitanje budućnost ne samo izbornog bilansa građanskog pokreta URA nego i demokratije u Crnoj Gori. Političke odluke pred kojim se nalaze crnogorska država i društvo zahtijevaju širi konsenzus, zato je neophodno da imamo Vladu iza koje stoji parlamentarna većina, a da ta parlamentarna većina bude realna slika demokratskog raspoloženja građana Crne Gore.

MONITOR: Rekonstrukcija tehničke vlade je navodno jedna od opcija kako bi se izbjegla mogućnost da predsjednik države Milo Đukanović raspusti parlament. Koliko je realno da Miodrag Lekić sastavi Vladu, s obzirom na to da su ti pregovori već propali, i šta bi trebalo da bude izlaz iz ove političke krize?

ZENOVIĆ: Zakon o izmjenama Zakona o predsjedniku je, u formalno-pravnom i materijalnom smislu, upitan i o njemu se Ustavni sud u što skorijem roku treba odrediti, jednako kao i o onome što mu je prethodilo, a odnosi se na ustavna ovlašćenja predsjednika države. Ipak, taj se put čini legitimnijim od rekonstrukcije Vlade koja je izgubila povjerenje. Ovoj Vladi je trebalo dati šansu da zaokruži minimum reformskih i integracijskih procesa, ali nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje ove krize. Kako će do njih doći, ostaje da vidimo. Predsjednik države bi, postupanjem po izmjenama zakona, implicitno priznao sve elemente njegove valjanosti. Partije bi, opet, zavisno od ishoda predsjedničkih izbora i raspoloženja javnog mnjenja, mogle da se odluče na skraćivanje mandata skupštini što bi i bio optimalan način da se ide u nove izbore.

MONITOR: Zašto se izbjegavaju vanredni parlamentarnni izbori?

ZENOVIĆ: Partije post 30-oavgustovske većine su, što zbog lagodne pozicije vlasti, što zbog zauzetih mjesta po dubini, izgubile opozicionu borbenost, dok se partijama posljednje vlade pride zamjera parlamentarna podrška DPS-a. Na sve to pojavio se i novi akter – Evropa sad, na krilima istoimenog socio-ekonomskog programa, koji je otvorio novo polje političke borbe u jednom tranzicionom, osiromašenom društvu. Uspon ovog pokreta mogao bi politički da naudi svim ostalim akterima – i partijama većine, ali i DPS-u. Iz svih tih razloga ne postoji volja da se politička podrška parlamentarnim partijama preispita na vanrednim izborima jer bi u novoj konstelaciji svako mogao da izgubi djelić moći, zakonodavne ili izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite rezultat na lokalnim izborima u Tuzima?

ZENOVIĆ: Lokalni izbori u Tuzima pokazuju da je pad DPS-a nezaustavljiv i u zajednici na koju je tradicionalno računao, ali i to da je etnifikacija politike među Albancima možda i jača nego kod drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Etnička distanca prema Albancima koja je i dalje na neprihvatljivo visokom nivou, polarizovana i etnifikovana politika od strane „prosrpskog” i „procrnogorskog” bloka dijelom doprinose takvoj političkoj reakciji nacionalnih manjina. Uvjeren sam da je važno da gradimo i multikulturno društvo razlika i različitosti, ali i građansko društvo ravnopravnosti, kao i politike koje prevazilaze etničke okvire i rješavaju zajedničke probleme građana ove države. U suštini, to će biti ključan izazov u narednoj fazi demokratske konsolidacije Crne Gore.

MONITOR: Saopštili ste da se predstojeći predsjednički izbori mogu jedino porediti sa onima iz 1997. godine. Po čemu? 

ZENOVIĆ: Ovo su prvi predsjednički izbori nakon 1997. godini koji imaju odsudan značaj za političku panoramu i istorijski put Crne Gore. Iz tog razloga, politički i istorijski gledano, ovi izbori se mogu jedino porediti sa izborima 1997. budući da su ti izbori bili tačka odvajanja, prvi poraz Miloševićevog režima i nacionalno-političke matrice koja je po svojim vrijednostima i ciljevima bila u autističnom sudaru sa svijetom. To je bio i početak „novog” DPS-a koji se transformisao, ponudio drugačiju, emancipatorsku koncepciju države i društva i obećao evropsku budućnost. Ipak, politička stvarnost pokazala se drugačijom. Ratnička država zamijenjena je policijskom, u multikulturalnom pejzažu Crne Gore opet nije bilo mjesta za sve, ratni zločini gurnuti pod tepih, institucije ostale u sjenci svemoći jedne partije. Ekonomija se liberalizovala, ali su od toga koristi vidjeli jedino junaci prvobitne akumulacije kapitala, krupni kapital upitnog porijekla i partijska „avangarda” koja je privatizaciju društvenih resursa vidjela kao polugu „ortačkog kapitalizma”. Evropske integracije su, bez ijednog objektivnog razloga, ostale samo fasadna dekoracija za sistem koji je sebe utemeljio u partitokratiji i korupciji. Crnoj Gori je vraćen suverenitet na referendumu, ali su država i institucije urušavani, a građani obespravljeni uz indukovanu političku polarizaciju koja zatire građansko društvo. Harizmatska vladavina Đukanovića je, iscrpivši sve svoje prednosti, postala balast demokratskim i emancipatorskim procesima u ime koje je odnijela pobjedu i 1997. i 2006. godine. U tom strukturnom smislu ovi izbori nalikuju, iako je uloga i pozicija Đukanovića, u smislu procesa demokratizacije i evropeizacije Crne Gore, dijametralno suprotna ondašnjoj.

Zato bi ovi izbori mogli da budu završetak istorijskog kruga, podvlačenje računa od te 1997. naovamo, epilog političko-društvene drame Crne Gore i politički kraj njenog protagoniste.

MONITOR: Kako vidite to što avgustovski pobjednici nemaju zajedničkog kandidata, i kako to može uticati na konačan rezultat izbora?

ZENOVIĆ: Avgustovci su se, nažalost, suštinski ujedinili samo oko jednog: suprotstavljanja DPS-u. Za vođenje države i društva nakon prve demokratske smjene vlasti, ispostavilo se, potrebno je mnogo više saglasja i konsenzusa, stabilne vlasti, jasnih programskih opredjeljenja. Mislim da je ova neujedinjenost parlamentarne većine, uprkos činjenici da bi zajednički kandidat odnio sigurnu pobjedu, izraz potrebe da se u novoj konfiguraciji političke moći jasno markira pojedinačna partijska snaga i kapitalizuje pobjeda nad DPS-om. Gramšijevski govoreći, na mjesto rastočene hegemonijske vladavine DPS-a partije žele da nametnu i kreiraju svoju ideološko-idejnu političku matricu.

MONITOR: Da li bi ovi izbori i njihov ishod mogli uticati na odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora?  

ZENOVIĆ: Vrlo izvjesno će rezultat predsjedničkih izbora odrediti dalju političku dinamiku budući da će političke pozicije svih aktera biti izmijenjene, ali i da će budući predsjednik države imati ustavno-pravne mehanizme da utiče na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Izborni rezultat može ili ohrabriti parlamentarne stranke da izađu na izbore prethodno skrativši mandate Skupštini ili, što nije isključeno, dalje odlažu izbore i traže nove konfiguracije izvršne vlasti u postojećem skupštinskom sazivu.

MONITOR: Ustavni sud će ove sedmice odlučivati o izbornim sporovima, među kojima su i oni zbog kojih još nijesu proglašeni rezultati lokalnih izbora u Podgorici, Plavu i Pljevljima. Očekujete li da će to odblokirati te procese, imajući u vidu da taj sud i dalje nije kompletan?

ZENOVIĆ: Uvjeren sam da, ako je nešto bez ograde donio 30. avgust, onda je to osjećaj nesputane lične autonomije i političke za najširi krug građana. Isto tako vjerujem da, premda su sudije birane po partijskom ključu, da će, upravo na tragu te autonomije, na svakoj narednoj sjednici, uprkos tom politizovanju prava, prevladati kod sudija Ustavnog suda osjećaj za pravdu i pravičnost kojima se uče cio svoj radni i veliki dio životnog vijeka, pravnička kultura i vrlina za koju su najodgovorniji i koje su najpozvaniji da baštine poštovanje prema ustavu, koji, uz sve moguće valere tumačenja, ipak u svakoj odredbi nosi jasan normativni i pozitivistički rezon. Zato nemam ni najmanju dilemu da će rezultati biti proglašeni u najskorijem roku, a vlast uspostavljena prema ustavnim i demokratskim principima koje poznaje cio civilizovani svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo