Povežite se sa nama

INTERVJU

DORIS PAK, GENERALNA SEKRETARKA NJEMAČKO-FRANCUSKOG VISOKOG SAVJETA ZA KULTURU: Tek kad se pobunite, Zapad otvara oči

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako se, prema Vašim shvatanjima, Evropa nosi sa velikom izbjegličkom krizom, koja traje već mjesecima?
PAK: Ne kako bi trebalo da je bila pripremljena. Dugo traje rat u Siriji, a odavno su i drugi problemi u Maloj Aziji i Africi, pa se rijeka izbjeglica mogla predvidjeti. Sada se, nažalost, samo neke zemlje EU ozbiljno bave različitim problemima koji rastu zbog masovnog pokreta migranata.

MONITOR: Stiče se dojam da je teret izbjegličke krize pao u Evropskoj uniji na nekoliko zemalja, posebno na Njemačku, gdje je i najveći pritisak migranata. Kako se Njemačka nosi sa tim pitanjem i zašto se teret krize ne dijeli i na ostale zemlje u EU?
PAK: Da, teret još nije podijeljen ravnomjerno na sve članice EU. To u mojim očima izgleda kao da ideja na kojoj počiva Evropa – solidarnost – nije zajednička za sve. Imam osjećaj da su se neke zemlje priključile EU samo zbog ekonomskih razloga, a neke zbog sopstvene strategije i bezbjednosnih pitanja. Ispada da zajedničke evropske vrijednosti nijesu više temelj Unije.

Izbjeglice moraju biti dobrodošle kod svih ako bježe od rata i straha za sopstvene živote. Njemačka nastoji da pruži sve od sebe. I ubuduće mi ćemo raditi više od drugih, ali očekujemo i da ostalih 27 članica podijele teret sa nama.

Trebalo bi da ubrzamo administrativne procedure registracije izbjeglica koje ulaze u naše zemlje. Mi direktno upisujemo u škole djecu, forsiramo učenje jezika za mlade i starije. Nastojimo da osposobimo ljude da se, što je moguće prije, stabilizuju i nađu zaposlenje.

MONITOR: Neke zemlje, kao recimo Mađarska, na izazove migrantske krize reagovale su podizanjem ograda i bodljikavih žica. Kako to tumačite?
PAK: Ograde su veoma egoistične i ne zaustavljaju poplavu – migranti pronalaze put, kao što vidimo.

MONITOR: Zemlje Balkana su takođe pogođene migrantskom krizom. Kako Vam se čini da se one nose sa tom krizom?
PAK: Ni balkanske zemlje nijesu bile pripremeljene. Vidjeli smo da je situacija bila strašna u nekim kampovima. Ali na samitu prošle nedjelje došlo se do zajedničkog plana u 17 tačaka koji bi trebalo da osigura bolju organizuju, finansije i tako dalje. Kao prvo Grčkoj se mora pomoći da se nosi sa migrantima koji naviru, a i Turska bi trebalo da djeluje u skladu sa potrebama.

MONITOR: Dugo godina ste se kao poslanica Evropskog parlamenta bavili Balkanom koji, nakon ratova, još pritiskaju teški problemi – ekonomski i politički. U Bosni još se ne može govoriti o funkcionalnoj državi, a i u Makedoniji je velika politička kriza. Kako Vam se čine prilike u te dvije zemlje i da li Evropa ima neke odgovore na izazove u Bosni i Makedoniji?
PAK: Bosna je u goroj situaciji nego prije deset godina. Dejtonski ustav je ostavio previše mjesta za nacionalističko ponašanje. Neki politički lideri nemaju namjeru da od BiH naprave normalnu zemlju sa svim onim institucijama koje su neophodne na nacionalnom nivou. Aktuelni predsjednik srpskog entiteta radi sve da bi omeo stvaranje normalne države. On vjeruje da je Republika Srpska država, a ne jedan od dva entiteta koji čine državu BiH. A na drugoj strani, Federacija BiH je nažalost napravljena tako da teško može funkcionisati – previše je nivoa – opština, deset kantona, a vlada ima skupa oko 160 ministara.

Stalni partijsko-politički problemi i nacionalistički motivisani sukobi sprječavaju stvaranje novih radnih mjesta i razvoj ekonomije, zdravstvenog sistema, obrazovanja… EU pomaže na više polja, predstavljena je preko Delegacije i Specijalnog predstavnika EU. Nažalost, Ured visokog predstavnika sa vlašću u Bonu je još uvijek na snazi, iako je to nezamislivo za normalnu demokratiju.

Makedonija je mogla već biti članica EU – postala je kandidat 2005, čak prije Hrvatske, i veoma se dobro predstavljala tada. Nažalost, i tada je i još uvijek je ometana od susjeda – Grčke. Veto Grčke vezan za ime, izazvao je i u Makedoniji takođe nacionalističke reakcije.

Situacija se pogoršava, politička klima je u sjenci puta ka EU. U stvari, meni izgleda kao da niko ne želi da zemlja izađe iz krize. Evropski komesar Han i poslanici Evropskog parlamenta su uradili sve što su mogli u posredovanju, ali na kraju sve je bilo uzaludno.

MONITOR: Crna Gora je, prema ocjenama koje su dugo stizale iz Evrope, bila primjer, kako se govorilo u Briselu, stabilnosti na evropskom putu. Međutim, događaji posljednjih sedmica, pa i mjeseci, govore da zemlja upada u duboku političku krizu. Šta mislite da je u suštini te krize?
PAK: Crna Gora nema probleme kao ostali u regionu. Zato je ona cijelo vrijeme u ovim okolnostima u kojima se region nalazi bila obožavana od svih i posmatrana kao stabilan faktor. Nacionalni, religijski i manjinski problemi bili su bolje riješeni nego u susjednim državama.

Crna Gora je djelovala stabilno. I dobro – svi su zbog toga izgledali srećni, jer se činilo da funkcioniše. Mislim da smo nekako i nekada zatvarali naše oči, nadajući se da će se sve na kraju poboljšati. Možda sam i ja nekad tako radila. A pravosuđe je bilo, a i sada je, veliki problem, kao i korupcija i nepotizam. Država prava izgleda drugačije.

MONITOR: Komentarisali ste demonstracije protiv Đukanovića. Kritikovali ste upotrebu sile. Rekli ste da demonstracije nijesu anti-NATO, već anti – Đukanović. Zašto mnoge Vaše kolege na Zapadu ne vide tu dimenziju protesta, nego u prvi plan ističu da je opozicija protiv NATO-a?
PAK: Tačno, komentarisala sam demonstracije na način kako ste rekli. Neki drugi nijesu. Ponekad je komfornije poricati, zanemariti stvarnost. U protivnom, morate zauzeti stav i reagovati.

Kao i u svim zemljama Jugoistočne Evrope, pažljivo pratim prilike u Crnoj Gori. Slušam i prijatelje koji su tamo, u koje imam dugogodišnje povjerenje. Ove demonstracije u Crnoj Gori su bile protiv premijera i njegove Vlade. Ljudima je dodijao njihov život u siromaštvu, korupcija, nepotizam… Jasno je – izbori nikada nijesu bili korektni. Parlament je donio novo izborno zakonodavstvo, da bi se spriječile izborne prevare. Ali, premijer ne želi da to implementira, jer „previše je skupo”. Eto, to je jedan od razloga za demonstracije.

Manji broj ljudi zloupotrebljava demonstracije za druge stvari – kao što je anti-NATO – to se ne može spriječiti. Ali pokretač ovog bunta je – da se završi sa Đukanovićem i njegovim metodama. Brutalna reakcija njegove policije bila je neprimjerena. Ta sila mijenja imidž Crne Gore, ne mirne demonstracije.

MONITOR: Crna Gora je utonula u duboku političku krizu. Oponenti Đukanovića ne vjeruju da su sa njim mogući slobodni izbori, neki traže i aktivno učešće Evropske unije u pregovorima vlasti i opozicije oko organizovanja prvih slobodnih izbora u zemlji. Smatrate li da Evropska unija treba da se uključi u rješavanje krize i pomogne oko organizacije slobodnih izbora, koji bi trebalo da se organizuju sljedeće godine?
PAK: Evropska unija bi trebalo da interveniše i pomogne Crnoj Gori – zemlji kandidatu i u pocesu pregovora – u najmanju ruku oko organizovanja slobodnih i fer izbora. To znači nametanje i implementaciju novog izbornog zakonodavstva, koje će spriječiti oko 70.000 mrtvih duša da izađu iz grobova i glasaju za Đukanovića. To je ono zbog čega su ustali demonstranti.

I Milošević je bio faktor stabilnosti

MONITOR: Za Đukanovića se često govorilo da je faktor stabilnosti. Međutim, može li neko ko vlada tako dugo zahvaljujući monopolima, korupciji i sili, biti faktor stabilnosti i partner Zapada?
PAK: Sjećate li se koliko dugo je Zapad posmatrao Miloševića kao faktor stabilnosti. Zapad ima mnogo problema sa kojima se nosi, pa neki političari vide realnost – i u Crnoj Gori – jedino kada se probudi narod.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo