Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MREŽE ZA AFIRMACIJU NEVLADINOG SEKTORA: Zajedno i bez nasilja

Objavljeno prije

na

MONITOR: MANS, CGO i Institut Alternativa su u nedjelju izdali saopštenje u kojem se protestuje zbog prekoračenja upotrebe sile tokom demonstracija u subotu. Tražili ste da se utvrdi odgovornost. Vjerujete li da će do toga doći?
ĆALOVIĆ: MANS je zatražio od ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića, da odmah suspenduje direktora policije i rasformira Specijalnu antiterorističku jedinicu (SAJ) do okončanja istrage i utvrđivanja pojedinačne i komandne odgovornosti za brutalno nasilje, kao i prikrivanje počinilaca teških krivičnih djela, kako bi zaštitio bezbjednost svih građana Crne Gore.

Uvjereni smo da svaki dalji ostanak Slavka Stojanovića na čelu policije i nastavak funkcionisanja SAJ-a u ovakvom sastavu, bez jasno utvrđene pojedinačne i komandne odgovornosti, predstavlja prijetnju po bezbjednost, zdravlje i imovinu građana Crne Gore.

Teško je procijeniti da li će ministar Konjević imati hrabrosti i snage da na prvo mjesto stavi bezbjednost građana, i vjerujem da će njegovo postupanje zavisiti od političkih i ličnih kalkulacija.

MONITOR: Ministar policije Konjević, kao i direktor policije, saopštili su da je policija djelovala u okvirima nadležnosti. Kako Vi komentarišete ove tvrdnje, posebno ako se imaju u vidu brutalni okršaji policije sa mirnim građanima?
ĆALOVIĆ: Te izjave, date u toku same akcije, su očigledno bile ishitrene i krajnje neodgovorne prema građanima čiju su bezbjednost dužni da zaštite, naročito onima koji su te večeri preživjeli policijsku torturu, o čemu svjedoče brojni dokazi.

Policija očigledno nije računala na napredak tehnologije zahvaljujući kome svaki građanin danas može da bude izvještač sa lica mjesta i telefonom prikupi video dokaze o ponašanju policije.

Brojni snimci dokazuju da policija nije primjenjivala zakon, jer nije lišavala slobode izgrednike, već je tukla građane koje nakon toga nije hapsila, što pokazuje da nisu počinili nikakva krivična djela, a posebno ne napad na službena lica.

Količina objavljenih dokaza nedvosmisleno potvrđuje da se ne radi o pojedinačnim slučajevima iživljavanja policajaca, već da je u teroru nad građanima učestvovao veliki broj pripadnika policije. Uprkos tome, kompletan sastav policije, SAJ-a kao njene najopasnije formacije, na čelu sa direktorom policije i dalje ćutanjem o torturi nad građanima štiti kriminalce u svojim redovima. Zato pitanje kršenja ljudskih prava od strane policije mora biti predmet osude svakog građanina bez obzira na političke, nacionalne ili vjerske razlike, jer ne smijemo dozvoliti da se kriminalci i psihopate i dalje kriju iza policijskih uniformi i slobodno šetaju Crnom Gorom.

MONITOR: Može li se govoriti o tome da je Crna Gora u nekoj vrsti vanrednog stanja – ne funkcioniše Skupština, Vlada je, kako kaže Krivokapić, tehnička, a policija zavodi teror?
ĆALOVIĆ: Nema spora da Milo Đukanović raspolaže ogromnom oružanom silom i da je na posljednjim protestima pokazao da se ne libi da je primijeni na nedužnim građanima. Na taj način je ogolio pravu prirodu svoga režima i Crna Gora je evidentno skliznula u otvorenu diktaturu.

Do sada je Đukanović koliko-toliko skrivao ovu stranu svoga režima zahvaljujući sofisticiranijim oblicima pritiska, manipulacijama i medijskoj mašineriji, ali je sada ona postala očigledna kako građanima tako i inostranim medijima koji ga u svojim izvještajima nazivaju ,,posljednjim evropskim diktatorom”. Zato mislim da se može konstatovati da je Crna Gora u ozbiljnoj političkoj krizi, a možda čak i u vanrednom stanju gdje je bezbjednost građana ugrožena od strane onih koji bi trebalo da ih štite.

MONITOR: Kakav odgovor očekujete od opozicije, nakon svega?
ĆALOVIĆ: Imamo mnogo primjera i iz zemlje i iz okruženja da nasilje nije rješenje bilo kog problema i da se svaki sukob na kraju završio nekom vrstom dijaloga. Nadamo se da će naši političari naučiti iz tih primjera i pokazati odgovornost da Crnu Goru izvedu iz političke krize i diktature pametnim političkim potezima koji neće ugroziti bezbjednost nijednog građanina naše zemlje.

Očigledno je da opozicija ima različite ideje i scenarije za izlazak iz političke krize, ali sam duboko ubijeđena da svima njima jedno mora biti zajedničko, a to je da njihovi sljedeći koraci budu demokratski i nenasilni. Jedinu korist od ishitrenih i nasilnih akcija mogu imati samo režim i kriminalci u redovima policije, jer bi im to poslužilo kao izgovor za nastavak brutalnog terora nad građanima.

Organizovanjem novih, ali mirnih i demokratskih protesta, sa jasnim ciljevima i zahtjevima, opozicija bi pokazala svoju zrelost i primorala vlast na ozbiljan dijalog.

MONITOR: Koliko su organizatori subotnjeg protesta odgovorni za onakav njegov epilog?
ĆALOVIĆ: Odbrojavanje i ultimatumi organizatora protesta u atmosferi povišenih tenzija su bili neodgovorni prema građanima koje su pozvali na mirni i nenasilni skup. Takve izjave su dale šlagvort huliganima da nasrnu na policiju nakon čega je bilo i očekivano da protest bude prekinut. Tortura policije koja je uslijedila nakon prekida protesta ni u kom slučaju se ne može definisati kao akcija na uspostavljanju javnog reda i mira i adekvatan odgovor na ponašanje organizatora, već predstavlja pokušaj ,,disciplinovanja naroda” – kako bi se građani zastrašili da se ubuduće bune protiv postupaka vlasti. Naime, umjesto da uhapse osobe koje su ih napale i omoguće učesnicima protesta da se mirno raziđu, mnogi policajci su se ponašali kao huligani dok su po cijelom gradu jurili i prebijali građane koji nisu vršili nikakva krivična djela.

MONITOR: Često se odgovornost, kada o opoziciji govorimo, ne pripisuje samo DF-u nego i drugim parlamentarnim opozicionim partijama, prije svega Demosu, URA i Demokratama, jer nijesu uložili dovoljno napora da se ujedine kako bi se kanalisalo opšte nezadovoljstvo prilikama u zemlji?
ĆALOVIĆ: Iskustvo većine država pokazuje da se višedecenijska vladavina jednog čovjeka može okončati tek kada se ujedine sve ili većina opozicionih snaga. Ne znam zašto bi u Crnoj Gori bilo drugačije.

Nema spora da je Đukanovićev režim proteklih decenija uložio značajan napor da razbije opoziciju i onemogući njeno ukrupnjavanje, kreirajući političke satelite koji se izdaju za opoziciju, vrbujući, kupujući ili zastrašujući funkcionere nekih stranaka. Zbog toga je politička scena mnogo kompleksnija nego što se čini na prvi pogled, a ujedinjavanje opozicije je veoma težak zadatak. Nadam se da će svi lideri opozicionih stranaka uspjeti da u drugi plan stave lične sujete i usko-partijske interese kako bi Crnu Goru izvukli iz krize, zaustavili višegodišnju pljačku njenih resursa, a sada i brutalno nasilje nad građanima.

Klasični autogol režima

MONITOR: Probuđena je velika energija protiv aktuelnog režima. Može li se desiti da se ta energija utiša nasiljem režima i šta raditi da se građani ne bi povukli pred nasiljem?
ĆALOVIĆ: Mislim da je tortura i nečovječno ponašanje policije prema građanima klasični autogol režima, i da sada još više ljudi, bez obzira na političke razlike, smatra da se mora pružiti otpor torturi policije. Sigurna sam da većina građana ne želi da živi u državi u kojoj njima ili njihovoj djeci policajac može slomiti ruku, nogu ili kuk, a da za to ne snosi odgovornost. Zato sam uvjerena da je brutalnost i neodgovornost policije samo povećala energiju i broj ljudi koji osuđuju ponašanje režima. Zbog toga političke strukture imaju ogromnu odgovornost da to nezadovoljstvo artikulišu na demokratski, miran i nenasilan način.

Nema uslova za demokratske izbore

MONITOR: Crna Gora je pred parlamentarnim izborima. MANS je posmatrao izbore i prijavio brojne nepravilnosti. Šta je neophodno uraditi da bi se došlo do prvih slobodnih izbora u Crnoj Gori?
ĆALOVIĆ: U ovom trenutku nema elementarnih uslova za održavanje fer i demokratskih izbora, jer Vlada nije obezbijedila punu primjenu novih izbornih zakona za koje su glasale i vladajuće partije.

Ključne izmjene iz Zakona o izboru odbornika i poslanika još nisu primijenjene. Nije obezbijeđena čak ni oprema, niti program za elektronsku identifikaciju birača, nisu definisane precizne procedure u obliku podzakonskih akata, a kamoli da su sprovedene obuke za ljude koji prvi put treba da uz pomoć računara sprovedu izbore. Ne smijemo zaboraviti da ogroman broj tih ljudi nema nikakvo prethodno znanje o korišćenju računara, a da cijeli sistem neće biti testiran na manjem uzorku gdje bi bilo lakše otkloniti eventualne greške u programu. Ukoliko taj sistem zakaže na dan parlamentarnih izbora čak ni stari, nedovoljno efikasni mehanizmi neće biti u fuknkciji, jer su stupanjem novog zakona stavljeni van snage, što će otvoriti ogroman prostor za još veće manipulacije sa višestrukim izlaskom istih birača na glasanje.

Takođe, novi sistem vođenja biračkog spiska se primjenjuje samo na novoupisane birače, što predstavlja vrlo mali dio biračkog tijela. To znači da način na koji je MUP ,,kreativno protumačio” novi zakon ne garantuje ažurne i tačne biračke spiskove, pa je i dalje problematično ko ima pravo glasa na izborima.

Poseban problem predstavlja izostanak krivične i političke odgovornosti za aferu Snimak, na čemu i dalje insistira Evropska komisija. Više je nego upadljiva pasivnost tužilaštva i policije uprkos stotinama dokaza kojima je MANS dokumentovao zloupotrebu državnih resursa u političke svrhe. Presude koje su donešene u jedinom slučaju koji je procesuiran pokazuju da pravosuđe nije u stanju da sankcioniše političku korupciju, što predstavlja direktan podsticaj onima koji prijete, ucjenjuju, zastrašuju i koriste državni novac kako bi uticali na izborni rezultat da to još intenzivnije rade na sljedećim izborima. Ključni akteri afere Snimak su napredovali na bolje pozicije u državnoj upravi i nisu snosili ni političku ni krivičnu odgovornost. Mehanizmi parlamentarne kontrole su ogolili osionost izvršne vlasti koja je čak i poslanicima uskratila elementarne informacije o trošenju finansijskih sredstava iz državnog budžeta.

Ključni preduslovi za organizovanje fer i demokratskih izbora su sprovođenje izbornog zakonodavstva i zakonito postupanje svih institucija, uključujući Državnu izbornu komisiju, tužilaštvo, policiju, Agenciju za prevenciju korupcije, MUP itd. Međutim, nerealno je očekivati da te i takve institucije daju konkretne rezultate, sve dok ih kontroliše ista grupacija koja je, prema brojnim dokazima, ključni akter političke korupcije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo