Povežite se sa nama

INTERVJU

LENA RUTH STEFANOVIĆ, KNJIŽEVNICA: Priča bez kraja

Objavljeno prije

na

Lena Ruth Stefanović diplomirala je rusku literaturu na Univerzitetu “Kliment Ohridski” u Sofiji, a poslijediplomske studije kineskog jezika i kulture završila je na BLCU u Pekingu. Takođe, na Fakultetu političkih nauka u Podgorici diplomirala je na Akademiji za diplomatiju “Gavro Vuković” 2003. godine. Doktorirala je na Puškinovom državnom institutu u Moskvi. Članica je crnogorskog PEN-a i Izvršnog odbora Savjeta evropskih književnika. Objavljene su njene knjige: Arhetip čuda (OKF, Cetinje, 2006), Io Triumphe (OKF, Cetinje, 2008), Đavo, jedna neautorizovana biografija (OKF, Cetinje, 2011). Uvrštena je u veliki broj antologija, uključujući Antologiju savremene crnogorske literature na engleskom jeziku (Katedrala, 2010) i Najbolja evropska fantastika (2014).

MONITOR: Nedavno je u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici promovisana Vaša knjiga “Boja promene”. Knjiga je nastala kao projekat vas i još dvije umjetnice – prijateljice: Vaše pjesme, slike Biljane Keković i dizajn Svetlane Lole Miličković. Kad je nastala ta ideja i koliko je vremena trebalo da se to realizuje?
STEFANOVIĆ: Upravo smo nas tri pričale o tome… To je dug proces. Tehnička realizacija, od predaje dokumenata na konkurs Ministarstva kulture za sufinansiranje projekata iz oblasti kulture pa do promocije, trajala je dve godine. Prvu pesmu iz ove zbirke napisala sam tri godine pre toga, a Bilja je na ciklusu slika Talks radila gotovo deset godina. Lola je ova dva umetnička izraza spojila tako da knjiga ima dva početka, koji se susreću negde na sredini, a nema kraj, odnosno genijalnim dizajnerskim rešenjem pretvorila je našu priču u onu bez kraja.

Moj prijatelj Yoav Ben-Dov, koji ima veoma impresivnu biografiju – doktor je filozofije kvantne mehanike, predavač na univerzitetu u Tel Avivu, poznavalac kabale i autor prve knjige o Tarotu na hebrejskom jeziku, kaže da je ovako dug proces objavljivanja slojevitih knjiga neizbežan jer ideje i inspiracija stvar su gornjeg sveta, dok je objavljivanje već deo ovog našeg, donjeg sveta.

MONITOR: Knjiga funkcioniše ne samo kao zbirka Vaše poezije, već i kao neka manja monografija slika Biljane Keković. Zanimljiv je naslov knjige – “Boja promene”, jer asocira na kinesku Knjigu promjena. Šta je za Vas ta boja?
STEFANOVIĆ: To mi je bila namera. Tanja Bakić, naša pesnikinja i teoretičarka književnosti, je ovu knjigu nazvala “pjesničkom monografijom”. Bilja je jedna od naših najpriznatijih savremenih umetnica, njen rad ima odjeka daleko van granica naše zemlje i osetila sam da bi to bilo ono pravo, spojiti efekte koje daju jaka reč i upečatljiva, gotovo arhetipska slika. Slika je univerzalna, njoj ne treba prevod, a knjiga je dvojezična, na crnogorskom i engleskom, jer smo htele da našu savremenu umetnost na taj način afirmišemo i van našeg govornog područja.

Svoju prvu Knjigu promena u prevodu Ričarda Vilhelma sa predgovorom Karla Gustava Junga držala sam u rukama pre nekih dvadeset godina. Uopšte je nisam razumela. Pošto postoji metod konsultovanja knjige putem bacanja novčića, pitala sam je šta misli o meni; ovaj izvor mudrosti i osnova kineske filozifije odgovorio mi je četvrtim heksagramom: “Mlada budala”. Shvatila sam da se radi o jednoj iskrenoj knjizi, koja se ne libi da vam saspe istinu u lice. Tada sam počela da proučavam kinesku misao, stigla sam do pekinškog Univerziteta za jezik i kulturu, ali dok sam došla do učenja Hilari Baret, jednog od najvećih savremenih stručnjaka za Knjigu promena, puno vode je proteklo i kineskom Žutom rekom i našom Moračom. Za mene lično ta boja je zelena, boja duhovno slobodne Crne Gore.

Na našem grbu, na štitu na prsima dvoglavog orla stoji lav. Sam lav, simbol našeg naroda, je zlatan i predstavlja mudrost, velikodušnost , slavu, postojanost i veru, dok je podnožje na kojem stoji – zeleno, u heraldici – simbol izobilja, radosti, nade i odanosti. To su boje u kojima nas ja vidim.

MONITOR: Pjesme iz ove zbirke govore o Crnoj Gori, a mnoge su nastajale u nekim drugim mjestima. Poslednjih godina živjeli ste u Moskvi, gdje ste doktorirali na Puškinovom državnom institutu univezitetu. Da li se zemlja više voli i inspirativnija je kad ste daleko od nje?
STEFANOVIĆ: Ta tema nostalgije, čežnje za domovinom i rodnim krajem upravo je proslavljena u delima ruskih pisaca – emigranata; recimo kod Vladimira Nabokova “potraga za izgubljenim rajem” ponavlja se poput lajt-motiva iz romana u roman. Srećom, moja izbivanja, su bila relativno kratkotrajna, ja se uvek prilično brzo vratim kući. U tim međuvremenima, tokom odsustva, nostalgija, tuga, patnja za svojim, za rođenim, za poznatim i pounutrenim gotovo da fizički boli, otuda pesme o Crnoj Gori nastale van nje. Puškinov institut je upravo katedra primenjene lingvistike Univerziteta Lomonosov, koja je, kao naročito bitna za razvoj nauke o jeziku, izdvojena u zasebnu budžetsku instituciju. Moja teza, “Socijalne funkcije ruskog jezika u savremenoj Crnoj Gori” prva je disertacija u Rusiji, koja je napisana i odbranjena sa pozicija montenegristike, a MaxPress, izdavačka kuća Univerziteta Lomonosov objavila je taj rad u vidu monografije.

MONITOR: U Crnoj Gori poslednjih godina imamo dosta ozbiljnih pjesnikinja i spisateljica. Volio bih da nam prokomentarišete tu pojavu – uspješne žene spisateljice u tradicionalnoj Crnoj Gori.
STEFANOVIĆ: Hvala Vam na ovom pitanju. Poslednjih desetakak godina se puno priča o nama, imam informaciju, od prof. dr Aleksandre Nikčević Batrićević, da smo, kao fenomen, već postale i tema nekih ozbiljnih naučnih skupova u inostranstvu. Moj prijatelj, i jedan od najuglednijih advokata u oblasti autorskih prava u EU, Kurt Van Damme, koji poznaje opus Jelene Nelević Martinović, tvrdi da njene pesme, koje pomeraju rodne i genderne granice, moraju biti u svakoj školskoj čitanci u zemaljama – članicama Evropske unije. I zaista, kada čitate to, što rade Jelena, Tanja Bakić, Dragana Tripković – da nabrojim samo neke od nas, shvatate da se zaista radi o fenomenu. Dobro ste primetili da se radi o ozbiljnom pismu, zaista se niko od nas ne bavi komercijalom. Valjda zato što su naše žene vekovima ćutale, jer imale su preče obaveze, da brane svoja ognjišta i podižu decu dok su muškarci bili na bojnim poljima. Klasičan prikaz tradicionalne Crnogorke je sa puškom u jednoj ruci, dok drugom ljulja kolevku… Valjda je svo to iskustvo, koje su one vekovima baštinile i pohranjivale, na neki način, progovorilo kroz nas.

MONITOR: Školovali ste se u Beogradu, Sofiji,PBekingu, Podgorici, Moskvi… Živjeli ste u mnogim evropskim gradovima. Moram Vas pitati – zašto Crna Gora kao izbor?
STEFANOVIĆ: Zov krvi. Genetsko pamćenje. Moji preci – po genealoškom stablu smo tu od 15. veka – su pokoljenjima na ovoj zemlji, slavili su je svojim životima i zbog nje odlazili u smrt. U tom smislu ja nisam imala izbora, pripadam ovde, Crna Gora je moja sudbina. Ta moja stranstvovanja, i to je indirektno bilo zahvaljući ovom narodu – priroda posla mog oca, ambasadora Milenka Stefanovića, zatim moja studijska usavršavanja. Ja se uvek osećam da predstavljam celu svoju zemlju, i pošto nas nema mnogo, da će šta god budu mislili o meni – misliti o svima nama. To je velika odgovornost. Isto tako, pošto mi je bila data mogućnost da steknem neka znanja koja do skoro kod nas nisu bila lako dostupna, i kineska i jevrejska misao su se kod nas do skoro mogle proučavati samo iz knjiga, osećam da je to moj dug da svojim stvaralaštvom, koliko je to moguće, te ideje prenesem na rodno tle.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

 

 

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Uslovi rada još daleko od dostojanstvenih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potrebno je uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zaposlenih u Crnoj Gori

 

MONITOR: U kakvim uslovima radnici u Crnoj Gori dočekuju svoj praznik?

MIHAJLOVIĆ: U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore vjerujemo da uslovi rada u Crnoj Gori još uvijek nijesu na zadovoljavajućem nivou i daleko su od dostojanstvenih, posebno za zaposlene u određenim sektorima i zaposlene koji pripadaju vulnerabilnim grupama. Zanemarljiv broj otvaranja novih radnih mjesta, visoka stopa nezaposlenosti, gotovo 60000 zaposlenih koji pri­maju iznos minimalne zarade i još toliko onih koji primaju između minimalne i prosječne zarade, nepostojanje sistema odgovor­nosti, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, pristup tržištu rada partijski podobnim, a ne kvalifikovanim radnicima, sveprisutna antisindikalna dis­kriminacija, nizak nivo kulture socijalnog dijaloga, porast broja prekarnih ili nesigurnih oblika rada i neznatan broj zaključenih kolektivnih ugovora na svim nivoima, samo su neki od razlo­ga koji potvrđuju naš stav da je potrebno uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dosto­janstven život i rad zapoelsnih u Crnoj Gori.

Kao primjer nedovoljne demokratizacije društva i  pokazatelj stepena radnih i sindikalnih prava može poslužiti činjenica da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

MONITOR: USSCG je reagovala na dosta nejasne navode iz Vlade oko reforme penzionog sistema, ističući da se reforma priprema bez uključivanja socijalnih partnera. Kakav je vaš stav o najavljenim promjenama?

MIHAJLOVIĆ: Stav Unije jasan je – niti jedna reforma na tržištu rada, reforma penzione i ukupne socijalne politike ne može i ne smije biti rezultat jednostranih odluka Vlade,  već isključivo rezultat konsenzusa na nivou socijalnih partnera ali i šireg društvenog konsezusa. Do danas, i pored reagovanja, nemamo bliže informacije o planiranim reformama i sa punim pravom možemo da sumnjamo da će se obaveza uključivanja socijalnih partnera ogledati u formalnom upoznavanju članova Socijalnog savjeta sa već definisanim reformama. Takav pristup bio bi krajnje neprihvatljiv, što je USSCG jasno istakla, posebno u slučaju penzione reforme koja se odnosi na sadašnje i buduće penzionere, sadašnje i buduće zaposlene i kao takva nužno zahtijeva transparentan i pažljiv proces, vrijeme i dijalog.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vrijeme političke infantilizacije je još u zenitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, donijeta – naravno u posljednji čas

 

MONITOR: Da li je neslaganje naših prodemokratskih stranaka stvar njihove demokratičnosti ili nečeg drugog?

STOJILJKOVIĆ: Tamo gde nema ni savesti ni moralne odgovornosti, niti je moguće stvari dovesti do eventualne krivične, ostaje samo politička odgovornost. Ona se demokratski utvrđuje na izborima koji nose rizik gubitka vlasti. Čude li zato nastojanja da se torpeduje i minimalna, izborna demokratija? Uz  kontrolu  nad  svim  resursima  moći vlasti poput Vučićeve, koriste još dva oprobana sredstva. Prvo, šire svoj front tako što nakon svakih izbora neko ko je ”zanoćio u opoziciji ne odoli da se probudi u klupama vlasti”. Drugo, tako što kombinovanjem izbornih mućki sa datim  delimičnim ustupcima uvek oko izbornog nastupa  podeli opoziciju. Dakle, ne radi se o višku demokratije u opozicionim redovima, jer se vidi da su i ove stranke  spremne da isključuju nedisiplinovane odbore, već o nedovoljnoj moći očuvanja bar strateškog jedinstva u situaciji decenijske neravnopravnosti i posledične frustriranosti. Na kraju, kad se, uz jedinstvo, sklope gubitak podrške spoljnih veto igrača i masovni izlazak nezadovoljnih građana na ulice, ipak dođe do promena.

MONITOR: Oni koji u Srbiji bojkotuju dio ovih izbora, kao glavni argument pominju da su u pregovorima sa vlašću došli do toga da je „imaju u šaci“, a da je izlazak na izbore 2.juna velika greška. Da li je mogućnost izbora na jesen bio samo „golub na grani“, kako komentarišu neki od protivnika bojkota?

STOJILJKOVIĆ: Izborni uslovi su daleko od prihvatljivih ali takvi neće biti ni posle leta. Mali pomak je ipak napravljen ali je plaćena cena podela opozicije. Pri tome, nije lako objasnti da, pod istim uslovima, na neke izbore hoćeš a na druge nećeš. Ostaje nada da će se nešto promenti do krajnog roka za prijavu izbornih lista. Ili bar da se  neće razoriti strateško opoziciono jedinstvo koje se raspada međusobnim sumnjama i optužbama.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo