Povežite se sa nama

INTERVJU

VELJKO RAJKOVIĆ, SATIRIČAR: Pijani od vlasti dvostruko vas ne vide!

Objavljeno prije

na

Crnogorski satiričar Veljko Rajković ovih dana je na Satira festu 2015. u Beogradu, jednoj od najprestižnijih manifestacija humora i satire u regionu, dobio tradicionalno priznanje „Vuk Gligorijević” za najbolji aforizam. Aforizam glasi: „Krug osumnjičenih je sužavan sve dok se nije pretvorio u tačku, koja je, potom, stavljena na slučaj”. Na festivalu je izgovoreno blizu četiristo aforizama. Rajković živi u Podgorici. Piše aforizme, epigrame, satirične priče i satirične pjesme. Objavio je pet knjiga satire. Jedan je od autora Antologije crnogorskog aforizma Rijetke čestice. Više puta je nagrađivan na raznim festivalima humora i satire. Aforzmi su mu prevedeni na: engleski, francuski, italijanski, poljski, arapski i makedonski jezik.

MONITOR: Je li teško pisati aforizme?
RAJKOVIĆ: Ko ma žicu piše ih relativno lagano, ko je nema – apsolutno teško!

MONITOR: Sjećate li se svog prvog aforizma?
RAJKOVIĆ: Da! Počeo sam sa poltronima, najgorom „ljudskom” felom od kada je vijeka i svijeta. A, i dalje su mi u sferi interesovanja! Evo prvog i posljednjeg o tim „spodobama”:
*Opsovao sam poltronu Boga. Otrčao je u kancelariju i odmah mu rekao!
*Poltroni su privilegovani. Ulaze u anale, još za života.
*Osnivam stranku poltrona. Može da uđe svako ko izađe!?
*Epitaf poltronu: Budi ponosan na sve što nijesi činio!

MONITOR: Koliko ste ih do sada napisali?
RAJKOVIĆ: Napisao sam ih nekoliko hiljada, a objavio u knjigama oko 1000! Mada, više volim da kažem – stvorio, nego napisao. Dobri aforizmi se stvaraju, a oni drugi pišu. Protekle godine sam objavio petu knjigu, a ako Bog finansija usmjeri sponzore, eto i drugog izdanja uskoro.

MONITOR: Ko Vas posebno inspiriše?
RAJKOVIĆ: Bolje reći što! Inspirišu me, s obzirom na to da sam, prije svega, satiričar – ljudska nepočinstva, ljudske gluposti, poltronstvo, nezajažljivost vlastodržaca, krađa stvari i duša, neosjećajnost za muke drugih, enormno bogaćenje pojedinaca – uprkos ekstra siromaštvu građana, partijska država, partijsko zapošljavanje, „direktni prenosi SNIMKA”, materijalizacije svega i svačega, strmoglavi pad morala… Evo kako ja to vidim u aforističarskoj izvedbi:
*Sa velikima sarađujemo na principu reciprociteta. Koliko oni požele, toliko mi prežalimo.
* Zemlja će biti vraćena svima. Prednost imaju oni koji su već jednom nogom u grobu.
* Pravi krivci se znaju. Zato su nepoznati.
* Narod sve vidi. Naš mrak je rijetka pojava.
* Nemam dosije. Pratili su me nepismeni.
* Partijsko obrazloženje otkaza: sposoban za poslove nepodoban za zadatke.
* Kod nas su na visini zadatka samo oni koji se spuštaju ispod svakog nivoa.

MONITOR: Imate li neki o krizi, zapošljavanju, izborima…
RAJKOVIĆ: *Sve naše krize su psiho-fizičke: mi trpimo, oni trpaju!?
* Iako sam bio prvi na rang listi nijesam dobio posao. Imao sam najmanje apoena.
* Molim vas, nemojte o poštenju! Ovo je izborna godina.
*Pobijediće razum! Ako ne bude izbora.
*Narod nije stoka. Stoka ne glasa.
* Prijavio sam policiji svoju imovinu. Ne mogu od nje da živim.
* Sudovi se mogu oprati samo ako se izvuku iz mašine.

MONITOR: Crna Gora je, čini se, pogodno tle za nastajanje aforizama…
RAJKOVIĆ: Svaka država je pogodna za nastajanje aforizama, posebno satiričnih, jer je to najpokvarenija institucija koju je ljudski um do sada stvorio. Kada je najpokvarenija, najefikasnije funkcioniše!

MONITOR: A da li nudi dovoljno slobode za humor i satiru?
RAJKOVIĆ: Što se tiče slobode za humor i satiru, kao što sam rekao – ne diraj u džepove moćnika, i sloboda ti je sve mimo teritorije tih džepova!

MONITOR: Gdje treba održavati konstitutivne sjednice parlamenta?
RAJKOVIĆ: Na nudističkoj plaži! Tu bi kvarum, sigurno imao kvorum! Osim toga, to bi bila jedina prilika da i političari budu i goli i bosi! Ostalo bi im samo da i dalje drže govore: Poštovani građani! – započe političar govor i nastavi da laže!

MONITOR: Koji bi aforizmi oslikali današnju Crnu Goru?
RAJKOVIĆ: *Crna Gora je zemlja rijeka i planina, a država brda i dolina.
*Crna Gora je podijeljena. Preovlađuju nemanjići, a vladaju imamovići!
*U Crnoj Gori nema milion gladnih. Nedostaje nam četiristo hiljada!
*Auto-put kroz crnogorski krš treba da grade političari. Oni ne lažu, već brda valjaju!
*Srce: Montenegro, mozak:Remontenegro!

MONITOR: A kako aforizmima „slikate” Crnogorce?
RAJKOVIĆ: *U svijetu se ne radi neđeljom, u Crnoj Gori sedmicom!?
*Crnogorci ništa ne rade na sebi. Plaše se visine!
*Crnogorci su savremeni. Ne vole bivše gospodare.
*Crnogorska narodna himna: Hej Crnogorci, bože pravde, tamo daleko!?

MONITOR: Da li ste zbog nekog aforizma imali problema?
RAJKOVIĆ: Nikada! Oni koje bi trebalo da tangira aforizam, posebno satirični, ili ih ne čitaju ili ih, ako čitaju, ne razumiju! Njima je bitno da im džepovi ostanu netaknuti! Računi su im, inače, tamo daleko, tako da su, za sada, na sigurnom.

MONITOR: Vjerujete li da je batina izašla iz Raja?
RAJKOVIĆ: Pošto sam RAJković, može mi se vjerovati: Batina je izašla iz Raja!? Bolje reći, odstranjena je kao tehnološki zastarjela. Ali, odavno je prevaziđena i u našem Paklu. Štap i šargarepa su, što bi naš seljak rekao, sofisticiranija sredstva.

MONITOR: Ima li dana kada ne znate šta da radite?
RAJKOVIĆ: Pogrešno pitanje za Crnogorca! Crnogorca treba pitati: Ima li dana kada želite nešto da radite? Otuda moj aforizam: U bijelom svijetu ne rade neđeljom, u Crnoj Gori sedmicom!?

MONITOR: Šta biste preporučili mladim satiričarima?
RAJKOVIĆ: Pijani od vlasti dvostruko vas ne vide! Zato, satirom na one koji nas satiru!!!

MONITOR: Može li se živjeti od aforizma?
RAJKOVIĆ: Moglo bi, ako bi aforističari imali moć transformacije u leptira (koji živi 24 sata), a zadržali, makar malo, od malog mozga.

O vlasti i političarima…

* Specijalitet političke kuhinje: laskavačka mućkalica!
* Poštuju devet božjih zapovijesti. Samo kradu!?
* Pijani od vlasti dvostruko nas ne vide.
* Kod nas se lopovi ne kriju. To su najviđeniji ljudi!
* Vlast se izdigla iznad kriminala. Ona je njegov anđeo čuvar.
* Ova vlast je poluseparatistička. Crkvu je odvojila od države, a crkavanje spojila sa državljanima.
* Vlast je svoju humanost dokazala na djelu. Od države je napravila ludnicu kako niko ne bi ostao kratkih rukava.
* Kod nas su lopovi bez šansi. Svaku su iskoristili u prethodnom mandatu.
* Vlast je spriječila još jednu pljačku naroda. Odustala je u posljednjem trenutku.
* Vlast će stati na put kriminalu i tako započeti proces pridruživanja.
* Naši političari intenzivno rade na sopstvenom duhovnom oblikovanju.
* Svakodnevno odvaljuju po neku glupost.
* Birajući između principa i privilegija naši političari se drže principa. Uvijek odaberu privilegije.
*Političari na vlasti su za svaku osudu. Osim uslovnu.

O Vladi, demokratiji, državi…

*Imam sliku o Vladi: hulje na platnu!?
*Vlada je popravila sliku o sebi. Pokvario se ton.
*Već godinama zastajem ispred izloga poštujući Vladinu preporuku da stvari treba posmatrati sa distance.
*Zahvaljujući Vladi prepolovili smo dugove. Pola ćemo vraćati mi, a pola naši unuci.
*Prerano je za kritiku Vlade. Još nije bivša.
*Zahvaljujući Vladi, naš narod je srećan. Jer, sreća je lijepa samo dok se čeka.
*Iza premijera niko ne stoji. Svi su već ušli!?
*Korupciji ne možemo da stanemo na kraj. Kod nas od nje sve počinje.
*Demokratija je daleko odmakla. I ne nazire se.
*Naši političari su najozbiljniji. Nikada se ne šale na svom računu.
*Da smo ekološka država nije prazna priča. Tu ima puno neistine.
*To što su nam rđe na čelu, dokaz je da smo ljudi posebnog kova.
*Uskoro nećemo živjeti u partijskoj državi. Vladajuća partija postaće stranka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo