Povežite se sa nama

INTERVJU

VELJKO RAJKOVIĆ, SATIRIČAR: Pijani od vlasti dvostruko vas ne vide!

Objavljeno prije

na

veljko-rajkovic

Crnogorski satiričar Veljko Rajković ovih dana je na Satira festu 2015. u Beogradu, jednoj od najprestižnijih manifestacija humora i satire u regionu, dobio tradicionalno priznanje „Vuk Gligorijević” za najbolji aforizam. Aforizam glasi: „Krug osumnjičenih je sužavan sve dok se nije pretvorio u tačku, koja je, potom, stavljena na slučaj”. Na festivalu je izgovoreno blizu četiristo aforizama. Rajković živi u Podgorici. Piše aforizme, epigrame, satirične priče i satirične pjesme. Objavio je pet knjiga satire. Jedan je od autora Antologije crnogorskog aforizma Rijetke čestice. Više puta je nagrađivan na raznim festivalima humora i satire. Aforzmi su mu prevedeni na: engleski, francuski, italijanski, poljski, arapski i makedonski jezik.

MONITOR: Je li teško pisati aforizme?
RAJKOVIĆ: Ko ma žicu piše ih relativno lagano, ko je nema – apsolutno teško!

MONITOR: Sjećate li se svog prvog aforizma?
RAJKOVIĆ: Da! Počeo sam sa poltronima, najgorom „ljudskom” felom od kada je vijeka i svijeta. A, i dalje su mi u sferi interesovanja! Evo prvog i posljednjeg o tim „spodobama”:
*Opsovao sam poltronu Boga. Otrčao je u kancelariju i odmah mu rekao!
*Poltroni su privilegovani. Ulaze u anale, još za života.
*Osnivam stranku poltrona. Može da uđe svako ko izađe!?
*Epitaf poltronu: Budi ponosan na sve što nijesi činio!

MONITOR: Koliko ste ih do sada napisali?
RAJKOVIĆ: Napisao sam ih nekoliko hiljada, a objavio u knjigama oko 1000! Mada, više volim da kažem – stvorio, nego napisao. Dobri aforizmi se stvaraju, a oni drugi pišu. Protekle godine sam objavio petu knjigu, a ako Bog finansija usmjeri sponzore, eto i drugog izdanja uskoro.

MONITOR: Ko Vas posebno inspiriše?
RAJKOVIĆ: Bolje reći što! Inspirišu me, s obzirom na to da sam, prije svega, satiričar – ljudska nepočinstva, ljudske gluposti, poltronstvo, nezajažljivost vlastodržaca, krađa stvari i duša, neosjećajnost za muke drugih, enormno bogaćenje pojedinaca – uprkos ekstra siromaštvu građana, partijska država, partijsko zapošljavanje, „direktni prenosi SNIMKA”, materijalizacije svega i svačega, strmoglavi pad morala… Evo kako ja to vidim u aforističarskoj izvedbi:
*Sa velikima sarađujemo na principu reciprociteta. Koliko oni požele, toliko mi prežalimo.
* Zemlja će biti vraćena svima. Prednost imaju oni koji su već jednom nogom u grobu.
* Pravi krivci se znaju. Zato su nepoznati.
* Narod sve vidi. Naš mrak je rijetka pojava.
* Nemam dosije. Pratili su me nepismeni.
* Partijsko obrazloženje otkaza: sposoban za poslove nepodoban za zadatke.
* Kod nas su na visini zadatka samo oni koji se spuštaju ispod svakog nivoa.

MONITOR: Imate li neki o krizi, zapošljavanju, izborima…
RAJKOVIĆ: *Sve naše krize su psiho-fizičke: mi trpimo, oni trpaju!?
* Iako sam bio prvi na rang listi nijesam dobio posao. Imao sam najmanje apoena.
* Molim vas, nemojte o poštenju! Ovo je izborna godina.
*Pobijediće razum! Ako ne bude izbora.
*Narod nije stoka. Stoka ne glasa.
* Prijavio sam policiji svoju imovinu. Ne mogu od nje da živim.
* Sudovi se mogu oprati samo ako se izvuku iz mašine.

MONITOR: Crna Gora je, čini se, pogodno tle za nastajanje aforizama…
RAJKOVIĆ: Svaka država je pogodna za nastajanje aforizama, posebno satiričnih, jer je to najpokvarenija institucija koju je ljudski um do sada stvorio. Kada je najpokvarenija, najefikasnije funkcioniše!

MONITOR: A da li nudi dovoljno slobode za humor i satiru?
RAJKOVIĆ: Što se tiče slobode za humor i satiru, kao što sam rekao – ne diraj u džepove moćnika, i sloboda ti je sve mimo teritorije tih džepova!

MONITOR: Gdje treba održavati konstitutivne sjednice parlamenta?
RAJKOVIĆ: Na nudističkoj plaži! Tu bi kvarum, sigurno imao kvorum! Osim toga, to bi bila jedina prilika da i političari budu i goli i bosi! Ostalo bi im samo da i dalje drže govore: Poštovani građani! – započe političar govor i nastavi da laže!

MONITOR: Koji bi aforizmi oslikali današnju Crnu Goru?
RAJKOVIĆ: *Crna Gora je zemlja rijeka i planina, a država brda i dolina.
*Crna Gora je podijeljena. Preovlađuju nemanjići, a vladaju imamovići!
*U Crnoj Gori nema milion gladnih. Nedostaje nam četiristo hiljada!
*Auto-put kroz crnogorski krš treba da grade političari. Oni ne lažu, već brda valjaju!
*Srce: Montenegro, mozak:Remontenegro!

MONITOR: A kako aforizmima „slikate” Crnogorce?
RAJKOVIĆ: *U svijetu se ne radi neđeljom, u Crnoj Gori sedmicom!?
*Crnogorci ništa ne rade na sebi. Plaše se visine!
*Crnogorci su savremeni. Ne vole bivše gospodare.
*Crnogorska narodna himna: Hej Crnogorci, bože pravde, tamo daleko!?

MONITOR: Da li ste zbog nekog aforizma imali problema?
RAJKOVIĆ: Nikada! Oni koje bi trebalo da tangira aforizam, posebno satirični, ili ih ne čitaju ili ih, ako čitaju, ne razumiju! Njima je bitno da im džepovi ostanu netaknuti! Računi su im, inače, tamo daleko, tako da su, za sada, na sigurnom.

MONITOR: Vjerujete li da je batina izašla iz Raja?
RAJKOVIĆ: Pošto sam RAJković, može mi se vjerovati: Batina je izašla iz Raja!? Bolje reći, odstranjena je kao tehnološki zastarjela. Ali, odavno je prevaziđena i u našem Paklu. Štap i šargarepa su, što bi naš seljak rekao, sofisticiranija sredstva.

MONITOR: Ima li dana kada ne znate šta da radite?
RAJKOVIĆ: Pogrešno pitanje za Crnogorca! Crnogorca treba pitati: Ima li dana kada želite nešto da radite? Otuda moj aforizam: U bijelom svijetu ne rade neđeljom, u Crnoj Gori sedmicom!?

MONITOR: Šta biste preporučili mladim satiričarima?
RAJKOVIĆ: Pijani od vlasti dvostruko vas ne vide! Zato, satirom na one koji nas satiru!!!

MONITOR: Može li se živjeti od aforizma?
RAJKOVIĆ: Moglo bi, ako bi aforističari imali moć transformacije u leptira (koji živi 24 sata), a zadržali, makar malo, od malog mozga.

O vlasti i političarima…

* Specijalitet političke kuhinje: laskavačka mućkalica!
* Poštuju devet božjih zapovijesti. Samo kradu!?
* Pijani od vlasti dvostruko nas ne vide.
* Kod nas se lopovi ne kriju. To su najviđeniji ljudi!
* Vlast se izdigla iznad kriminala. Ona je njegov anđeo čuvar.
* Ova vlast je poluseparatistička. Crkvu je odvojila od države, a crkavanje spojila sa državljanima.
* Vlast je svoju humanost dokazala na djelu. Od države je napravila ludnicu kako niko ne bi ostao kratkih rukava.
* Kod nas su lopovi bez šansi. Svaku su iskoristili u prethodnom mandatu.
* Vlast je spriječila još jednu pljačku naroda. Odustala je u posljednjem trenutku.
* Vlast će stati na put kriminalu i tako započeti proces pridruživanja.
* Naši političari intenzivno rade na sopstvenom duhovnom oblikovanju.
* Svakodnevno odvaljuju po neku glupost.
* Birajući između principa i privilegija naši političari se drže principa. Uvijek odaberu privilegije.
*Političari na vlasti su za svaku osudu. Osim uslovnu.

O Vladi, demokratiji, državi…

*Imam sliku o Vladi: hulje na platnu!?
*Vlada je popravila sliku o sebi. Pokvario se ton.
*Već godinama zastajem ispred izloga poštujući Vladinu preporuku da stvari treba posmatrati sa distance.
*Zahvaljujući Vladi prepolovili smo dugove. Pola ćemo vraćati mi, a pola naši unuci.
*Prerano je za kritiku Vlade. Još nije bivša.
*Zahvaljujući Vladi, naš narod je srećan. Jer, sreća je lijepa samo dok se čeka.
*Iza premijera niko ne stoji. Svi su već ušli!?
*Korupciji ne možemo da stanemo na kraj. Kod nas od nje sve počinje.
*Demokratija je daleko odmakla. I ne nazire se.
*Naši političari su najozbiljniji. Nikada se ne šale na svom računu.
*Da smo ekološka država nije prazna priča. Tu ima puno neistine.
*To što su nam rđe na čelu, dokaz je da smo ljudi posebnog kova.
*Uskoro nećemo živjeti u partijskoj državi. Vladajuća partija postaće stranka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo