Povežite se sa nama

INTERVJU

VELJKO RAJKOVIĆ, SATIRIČAR: Pijani od vlasti dvostruko vas ne vide!

Objavljeno prije

na

Crnogorski satiričar Veljko Rajković ovih dana je na Satira festu 2015. u Beogradu, jednoj od najprestižnijih manifestacija humora i satire u regionu, dobio tradicionalno priznanje „Vuk Gligorijević” za najbolji aforizam. Aforizam glasi: „Krug osumnjičenih je sužavan sve dok se nije pretvorio u tačku, koja je, potom, stavljena na slučaj”. Na festivalu je izgovoreno blizu četiristo aforizama. Rajković živi u Podgorici. Piše aforizme, epigrame, satirične priče i satirične pjesme. Objavio je pet knjiga satire. Jedan je od autora Antologije crnogorskog aforizma Rijetke čestice. Više puta je nagrađivan na raznim festivalima humora i satire. Aforzmi su mu prevedeni na: engleski, francuski, italijanski, poljski, arapski i makedonski jezik.

MONITOR: Je li teško pisati aforizme?
RAJKOVIĆ: Ko ma žicu piše ih relativno lagano, ko je nema – apsolutno teško!

MONITOR: Sjećate li se svog prvog aforizma?
RAJKOVIĆ: Da! Počeo sam sa poltronima, najgorom „ljudskom” felom od kada je vijeka i svijeta. A, i dalje su mi u sferi interesovanja! Evo prvog i posljednjeg o tim „spodobama”:
*Opsovao sam poltronu Boga. Otrčao je u kancelariju i odmah mu rekao!
*Poltroni su privilegovani. Ulaze u anale, još za života.
*Osnivam stranku poltrona. Može da uđe svako ko izađe!?
*Epitaf poltronu: Budi ponosan na sve što nijesi činio!

MONITOR: Koliko ste ih do sada napisali?
RAJKOVIĆ: Napisao sam ih nekoliko hiljada, a objavio u knjigama oko 1000! Mada, više volim da kažem – stvorio, nego napisao. Dobri aforizmi se stvaraju, a oni drugi pišu. Protekle godine sam objavio petu knjigu, a ako Bog finansija usmjeri sponzore, eto i drugog izdanja uskoro.

MONITOR: Ko Vas posebno inspiriše?
RAJKOVIĆ: Bolje reći što! Inspirišu me, s obzirom na to da sam, prije svega, satiričar – ljudska nepočinstva, ljudske gluposti, poltronstvo, nezajažljivost vlastodržaca, krađa stvari i duša, neosjećajnost za muke drugih, enormno bogaćenje pojedinaca – uprkos ekstra siromaštvu građana, partijska država, partijsko zapošljavanje, „direktni prenosi SNIMKA”, materijalizacije svega i svačega, strmoglavi pad morala… Evo kako ja to vidim u aforističarskoj izvedbi:
*Sa velikima sarađujemo na principu reciprociteta. Koliko oni požele, toliko mi prežalimo.
* Zemlja će biti vraćena svima. Prednost imaju oni koji su već jednom nogom u grobu.
* Pravi krivci se znaju. Zato su nepoznati.
* Narod sve vidi. Naš mrak je rijetka pojava.
* Nemam dosije. Pratili su me nepismeni.
* Partijsko obrazloženje otkaza: sposoban za poslove nepodoban za zadatke.
* Kod nas su na visini zadatka samo oni koji se spuštaju ispod svakog nivoa.

MONITOR: Imate li neki o krizi, zapošljavanju, izborima…
RAJKOVIĆ: *Sve naše krize su psiho-fizičke: mi trpimo, oni trpaju!?
* Iako sam bio prvi na rang listi nijesam dobio posao. Imao sam najmanje apoena.
* Molim vas, nemojte o poštenju! Ovo je izborna godina.
*Pobijediće razum! Ako ne bude izbora.
*Narod nije stoka. Stoka ne glasa.
* Prijavio sam policiji svoju imovinu. Ne mogu od nje da živim.
* Sudovi se mogu oprati samo ako se izvuku iz mašine.

MONITOR: Crna Gora je, čini se, pogodno tle za nastajanje aforizama…
RAJKOVIĆ: Svaka država je pogodna za nastajanje aforizama, posebno satiričnih, jer je to najpokvarenija institucija koju je ljudski um do sada stvorio. Kada je najpokvarenija, najefikasnije funkcioniše!

MONITOR: A da li nudi dovoljno slobode za humor i satiru?
RAJKOVIĆ: Što se tiče slobode za humor i satiru, kao što sam rekao – ne diraj u džepove moćnika, i sloboda ti je sve mimo teritorije tih džepova!

MONITOR: Gdje treba održavati konstitutivne sjednice parlamenta?
RAJKOVIĆ: Na nudističkoj plaži! Tu bi kvarum, sigurno imao kvorum! Osim toga, to bi bila jedina prilika da i političari budu i goli i bosi! Ostalo bi im samo da i dalje drže govore: Poštovani građani! – započe političar govor i nastavi da laže!

MONITOR: Koji bi aforizmi oslikali današnju Crnu Goru?
RAJKOVIĆ: *Crna Gora je zemlja rijeka i planina, a država brda i dolina.
*Crna Gora je podijeljena. Preovlađuju nemanjići, a vladaju imamovići!
*U Crnoj Gori nema milion gladnih. Nedostaje nam četiristo hiljada!
*Auto-put kroz crnogorski krš treba da grade političari. Oni ne lažu, već brda valjaju!
*Srce: Montenegro, mozak:Remontenegro!

MONITOR: A kako aforizmima „slikate” Crnogorce?
RAJKOVIĆ: *U svijetu se ne radi neđeljom, u Crnoj Gori sedmicom!?
*Crnogorci ništa ne rade na sebi. Plaše se visine!
*Crnogorci su savremeni. Ne vole bivše gospodare.
*Crnogorska narodna himna: Hej Crnogorci, bože pravde, tamo daleko!?

MONITOR: Da li ste zbog nekog aforizma imali problema?
RAJKOVIĆ: Nikada! Oni koje bi trebalo da tangira aforizam, posebno satirični, ili ih ne čitaju ili ih, ako čitaju, ne razumiju! Njima je bitno da im džepovi ostanu netaknuti! Računi su im, inače, tamo daleko, tako da su, za sada, na sigurnom.

MONITOR: Vjerujete li da je batina izašla iz Raja?
RAJKOVIĆ: Pošto sam RAJković, može mi se vjerovati: Batina je izašla iz Raja!? Bolje reći, odstranjena je kao tehnološki zastarjela. Ali, odavno je prevaziđena i u našem Paklu. Štap i šargarepa su, što bi naš seljak rekao, sofisticiranija sredstva.

MONITOR: Ima li dana kada ne znate šta da radite?
RAJKOVIĆ: Pogrešno pitanje za Crnogorca! Crnogorca treba pitati: Ima li dana kada želite nešto da radite? Otuda moj aforizam: U bijelom svijetu ne rade neđeljom, u Crnoj Gori sedmicom!?

MONITOR: Šta biste preporučili mladim satiričarima?
RAJKOVIĆ: Pijani od vlasti dvostruko vas ne vide! Zato, satirom na one koji nas satiru!!!

MONITOR: Može li se živjeti od aforizma?
RAJKOVIĆ: Moglo bi, ako bi aforističari imali moć transformacije u leptira (koji živi 24 sata), a zadržali, makar malo, od malog mozga.

O vlasti i političarima…

* Specijalitet političke kuhinje: laskavačka mućkalica!
* Poštuju devet božjih zapovijesti. Samo kradu!?
* Pijani od vlasti dvostruko nas ne vide.
* Kod nas se lopovi ne kriju. To su najviđeniji ljudi!
* Vlast se izdigla iznad kriminala. Ona je njegov anđeo čuvar.
* Ova vlast je poluseparatistička. Crkvu je odvojila od države, a crkavanje spojila sa državljanima.
* Vlast je svoju humanost dokazala na djelu. Od države je napravila ludnicu kako niko ne bi ostao kratkih rukava.
* Kod nas su lopovi bez šansi. Svaku su iskoristili u prethodnom mandatu.
* Vlast je spriječila još jednu pljačku naroda. Odustala je u posljednjem trenutku.
* Vlast će stati na put kriminalu i tako započeti proces pridruživanja.
* Naši političari intenzivno rade na sopstvenom duhovnom oblikovanju.
* Svakodnevno odvaljuju po neku glupost.
* Birajući između principa i privilegija naši političari se drže principa. Uvijek odaberu privilegije.
*Političari na vlasti su za svaku osudu. Osim uslovnu.

O Vladi, demokratiji, državi…

*Imam sliku o Vladi: hulje na platnu!?
*Vlada je popravila sliku o sebi. Pokvario se ton.
*Već godinama zastajem ispred izloga poštujući Vladinu preporuku da stvari treba posmatrati sa distance.
*Zahvaljujući Vladi prepolovili smo dugove. Pola ćemo vraćati mi, a pola naši unuci.
*Prerano je za kritiku Vlade. Još nije bivša.
*Zahvaljujući Vladi, naš narod je srećan. Jer, sreća je lijepa samo dok se čeka.
*Iza premijera niko ne stoji. Svi su već ušli!?
*Korupciji ne možemo da stanemo na kraj. Kod nas od nje sve počinje.
*Demokratija je daleko odmakla. I ne nazire se.
*Naši političari su najozbiljniji. Nikada se ne šale na svom računu.
*Da smo ekološka država nije prazna priča. Tu ima puno neistine.
*To što su nam rđe na čelu, dokaz je da smo ljudi posebnog kova.
*Uskoro nećemo živjeti u partijskoj državi. Vladajuća partija postaće stranka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo