Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, PUBLICISTA I SPOLJNOPOLITIČKI ANALITIČAR: Borba protiv globalnog terorizma mora se voditi pod okriljem UN

Objavljeno prije

na

MONITOR: Koliko je Vas iznenadio novi teroristički napad u Parizu, samo deset mjeseci poslije napada na Šarli Ebdo?
JAKIĆ: Napad u Parizu iznenadio me svojim opsegom, organiziranošću i – naravno – brojem žrtava. Inače, napad kao takav i nije posebno iznenađenje. S time se naprosto moralo računati, ili u Parizu ili negdje drugdje, i to će nas pratiti tako dugo, dok se ne promijeni paradigma sadašnje politike. Da budem do kraja jasan: treba definitivno odustati od politike nametanja silom jednog određenoga modela unutarnjeg uređenja i instaliranja marionetskih vlada koje su spremne zadovoljiti interese moćnih financijsko-ekonomskih krugova koji iza toga stoje. Toj politici imamo zahvaliti što uopće postoji tzv. Islamska država, jer je Zapad u nastojanju da sruši sirijskog predsjednika Asada, jer on ne dozvoljava privatizaciju energetskog sektora, naoružavao neselektivno svakoga tko se htio pridružiti toj navodnoj borbi protiv diktature. Ista priča, kao svojevremeno ona s Al Kaidom u Afganistanu. Pustite duha iz boce i onda ga više ne kontrolirate, dapače on se okrene protiv vas. Tako da su sada potrebne dvije stvari: jasno odustajanje od te politike i vojna akcija protiv džihadista po modelu antihitlerovske koalicije iz Drugoga svjetskog rata. Samo, bojim se da spremnosti za takav zaokret na Zapadu, pa i usprkos krvavim događajima u Parizu, i dalje nema.

MONITOR: Kažete da dio odgovornosti za ovaj napad leži i u politici Francuske?
JAKIĆ: Francuska suodgovornost za pokolj u Parizu, ako to možemo tako formulirati, dio je odgovornosti Zapada na čelu sa Sjedinjenim Državama.

MONITOR: ISIL, koja je prihvatila odgovornost za ovaj napad, iskazuje veliko zadovoljstvo dometima akcije. Kako to da zapadni svijet i njegove moćne državne, međudržavne i odbrambene organizacije i savezi, od 2001. do danas ne uspijevaju da zaustave pa ni osujete terorističke napade?
JAKIĆ: Naravno, da je tzv. Islamska država zadovoljna. Osnovni je cilj terorista, svih terorista, da siju smrt i strah. I u jednome i u drugome nesumnjivo su uspjeli. A zašto godinama nema odgovarajućeg uspjeha u borbi protiv globalnog terorizma? Moje je mišljenje da odgovor na to pitanje treba tražiti u činjenici da je tu borbu monopolizirala jedna velika sila i da su akcije što se vode u njezinome sklopu, izvan jurisdikcije Ujedinjenih naroda. Svjetska je organizacija zaobiđena, gurnuta na marginu, a prava, zaista globalna koalicija za borbu protiv međunarodnog terorizma nikada nije stvorena. Ono što se naziva borbom protiv terorizma prečesto je bilo u funkciji ostvarivanja partikularnih interesa pojedinih zemalja, ili nadnacionalnih struktura. Pa je, tako gledano, Pariz u svoj svojoj strahoti neka vrsta logične posljedice. Jer, ako vi jednom rukom tučete tzv. Islamsku državu, a drugom je naoružavate, ako ne prekidate njezine novčane transakcije, niti ometate njezin izvoz nafte, što drugo da se očekuje? Da vam teroristi budu na tome zahvalni? Ni govora, oni to tumače kao znak slabosti, što ih samo ohrabruje u njihovim zločinačkim namjerama.

MONITOR: Kolika je, u ovom momentu, moć Islamske države? Odakle pristiže novac i naoružanje?
JAKIĆ: Moramo prihvatiti činjenicu da će utjecaj Islamske države rasti tako dugo, dok Zapad ne promijeni politiku prema Bliskom i Srednjem istoku, dok ne odustane – ponavljam – od nametanja silom poredaka i režima. A što se tiče novca i naoružanja, to stiže kako iz niza zapadnih zemalja, tako i iz Saudijske Arabije i Katara. Donedavno i Turska je prema tim teroristima bila vrlo blagonaklona i više ju je zanimala borba protiv Kurda, nego protiv tzv. Islamske države.

MONITOR: Ruski napadi su ,,naplaćeni” žrtvama eksplozije aviona sa ruskim turistima. Nedavno su u pauzi sastanka G-20, razgovarali Putin i Obama. Da li bi savez SAD-Rusija-EU, bio dovoljan da se riješi problem savremenog džihada ili je i to, što je danas daleko od realnosti, nedovoljno bez saradnje sa muslimanskim zemljama?
JAKIĆ: Takav savez, spomenuo sam već, nezaobilazni je preduvjet da se borba protiv terorizma počne uopće uspješno voditi. Možda smo mu nakon samita G-20 u Antaliji malo bliži, nego što smo bili još prije nekoliko dana. Ali, tako dugo dok će američki predsjednik Obama izjavljivati kako mora ,,uvjeriti Rusiju da je globalni terorizam i za nju opasan”, tako dugo dok će francuski predsjednik Oland predlagati promjene ustava, kako bi se povećale ovlasti izvršne vlasti u vrijeme izvanrednog ili opsadnog stanja, a ni jedan, ni drugi neće skupiti dovoljno hrabrosti da priznaju promašenost politike oličene u tzv. Arapskom proljeću, tako dugo ni od vojnog saveza neće biti velike koristi. A da se u borbu protiv terorizma koji samo zloupotrebljava ime islama, a da s tom vjerom nema ama baš nikakve veze, moraju aktivno uključiti i muslimanske zemlje, to je savršeno jasno. Pa čak ako to znači da će ovaj ili onaj vladar morati prevladati svoje lične animozitete prema nekom drugom šefu države ili vlade. I još nešto, što nikada nije dovoljno puta ponovljeno: borba protiv globalnog terorizma mora se, naglašavam: mora voditi pod okriljem Ujedinjenih naroda.

MONITOR: Izbegličko-azilantska kriza je bila jedna od važnih tema tokom predizborne kampanje u Hrvatskoj. Hoće li ona bitnije uticati na postizbornu političku dinamiku i kako uopšte procjenjujete da će Hrvatska doći do nove vlade?
JAKIĆ: Čini mi se da će Hrvatska teško doći do nove vlade, ne isključujem ni manjinsku vladu koja bi nužno bila nestabilna, pa ni ponovljene izbore. No, u isto vrijeme ne isključujem ni mogućnost uspješnog političkog ,,trgovanja” koje bi moglo završiti većinskom vladom. S kime na čelu, to naprosto ne znam. A što se izbjegličke krize tiče, ona je, baš kao i atentati u Parizu, vjetar u jedra desnici, i to onoj krajnjoj. Nadam se da u danima što će prethoditi formiranju nove vlade neće biti važna tema. Ne kažem da neće, nego da se nadam da neće.

MONITOR: U Crnoj Gori je društvo gotovo podjednako podjeljeno kada je riječ o članstvu u NATO. Kakva su iskustva Hrvatske: koliko je njeno članstvo u NATO poboljšalo hrvatske bezbjednosne performanse, pa i njen privredni razvoj i investicione garancije, kako se vjeruje da članstvo u Alijansi čini?
JAKIĆ: NATO je relikt hladnoga rata koji je uspio opstati i u vrijeme nakon njegovoga završetka i koji današnje odnose Washington – Moskva što ih mnogi karakteriziraju kao novi hladni rat, doživljava kao suha zemlja kišu. Područje bivše Jugoslavije bilo je u sigurnosnom pogledu nakon krvavog raspada federacije u specifičnoj situaciji i za ovdašnje države članstvo u NATO bila je svojevrsna garancija mira i stabilnosti. Nisam siguran da su se hrvatski obrambeni kapaciteti nakon ulaska u NATO bitno poboljšali, mada smo dobili pošiljku američke vojne opreme korištene u Iraku i mada smo pokazali na vojnoj paradi u Zagrebu dvije njemačke samohodne haubice velikoga dometa. Znam da svi očekuju i najavljuju velike poslove i investicije vezane s ulaskom u NATO. Ako ih je u Hrvatskoj bilo, onda se o tome nije mnogo govorilo, pa mi je promaklo.

MONITOR: Kako Vi tumačite nedavno upozorenje njemačke kancelarke Angele Merkel, da bi na Balkanu mogao da se izazove novi rat?
JAKIĆ: Mislim da je to prilično promašeni pokušaj skretanja pažnje s promašenosti vlastite politike. Nisu zemlje jugoistoka Evrope izazvale izbjegličku krizu i nisu one odgovorne za to što Evropska unija nije u stanju zajednički djelovati, suočena s tom krizom. Hrvatska i Slovenija jesu članice EU, ali ponašaju se poput ostalih – svaka gleda svoja posla i rješava svoje probleme, pri čemu je Hrvatska – usuđujem se reći – principijelnija i humanija od Slovenije. Zato izbjeglička kriza i jest kriza. I nitko je neće riješiti nikakvim kontrolama, nikakvim utvrđivanjima, ili zatvaranjima granica. Rješenje je samo i jedino u promjeni politike koja je do nje dovela. A za koncipiranje te politike nisu odgovorne zemlje Balkana.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo