Povežite se sa nama

INTERVJU

OLJA KNEŽEVIĆ, KNJIŽEVNICA: Iseljenice s tajnom, žene našeg doba

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno je u izdanju “Vijesti” objavljen Vaš drugi roman „Gospođa Black”, u kojem ponovo duboko ulazite u preispitivanje identiteta žene. Tematski, moglo bi se reći, to je ljubavni roman. Koliko je onda različit od Vašeg prvijenca, ,,Milene & drugih društvenih reformi”?
KNEŽEVIĆ: Gospođa Black je, poput Milene, anti-ljubić. Mislim da razliku između žanra ljubić i tematski ljubavnog romana ne treba ovdje podrobno objašnjavati. Možda samo da kažem da ljubić, žanr, ima formulu tipa: ,,sretnu se-koškaju se-zaljube se-prevare ili pogube se-mrze se i pate-opet se spoje-zauvijek”. U tom smislu oba moja romana su anti-ljubići. Istina, u oba ima ljubavi. Ali i smrti, mraka, krize identiteta. U Mileni ima više politike, ili, da ostanem dosljedna stilu odgovora, anti-politike. Ali, ni Gospođa Black nije roman koji se stidi da zagazi u društveno-političke vode. Kritički osvrt, naravno. Ne tako tematski dominantan kao u Mileni, ali ne samo ni kao šminka.

MONITOR: Volio bih da nam Vi kažete više o ovoj novoj herojini i kako je stvarana? Kako je nastala ideja za nju i svijet oko nje?
KNEŽEVIĆ:Nakon Milene i Londonskih priča htjela sam da pišem o svojim precima, njihovim velikim životnim bitkama i ljubavima. Shvatila sam da pisanje te knjige iziskuje mnogo istraživanja, pa i boravak u Bjelorusiji, odakle je majka moje majke. To još uvijek sebi ne mogu da priuštim. Ta će knjiga jednom biti napisana, ali potrebno je da ,,odrastem” i ja, a i moja djeca, jer preci zaslužuju ozbiljno posvećivanje. Sebi sam rekla da me niko ne obavezuje ugovorom ili tjera da pišem i da treba sačekati temu i lik koji će me inspirisati. Jednoga jutra, još sam uvijek živjela u Londonu, probudila su me pitanja: Zašto je K (komšinica iz zgrade) došla u ovaj grad teške klime, nerealne skupoće i ostrvskog mentaliteta starosjedilaca? Ona i sve te žene iz toplih krajeva i usko povezanih zajednica, uvijek kao sa stidom ili velikom mukom izgovore ime svoje problematične domovine – kakve su sve tajne ostavile za sobom? A zamisli da jedna od njih na ulicama ove gradurine vidi čovjeka za kog je mislila da je odavno, kao mlad umro, poginuo. Postala bi stalker, zar ne? Morala bi odgonetnuti o čemu se tu radi, zar ne? To je bilo to. Ta me priča pokrenula. Znala sam da je to moj roman, da će me ova pitanja tjerati da pišem dok na njih ne odgovorim. Milena mi je stigla s jasno definisanim glasom i okruženjem. Za ovaj roman prvo sam dobila ideju koju sam htjela istražiti, a onda sam radila na junakinji, prizivala je, zamišljala, dok i ona nije progovorila i postala Gospođa Black, iseljenica s tajnom, žena našeg doba.

MONITOR: Iako roman nije društveno angažovan kao ,,Milena” ista je teritorija – London i Crna Gora. Da li da očekujemo i treću knjigu s istom teritorijom i treću junakinju? Trilogija?
KNEŽEVIĆ: Da. Nekako se nameće. Već sam je počela stvarati. Eksperimentišem s imenima. Ovoj trećoj treba smisliti neko snažno, zvučno ime. Biće najstarija i najjača, samim tim što će imati najviše iskustva. Milenu sam ostavila u Londonu, na vrhu njenog solitera, s odlukom da se bori za novi život. Valle Black u toj je odluci otišla korak dalje, shvatila je ko je i kako se boriti. Moja treća heroina boriće se do kraja. Da se vratim na zapažanje da je Gospođa Black manje društveno angažovana. Tačno, ova junakinja nije nikada spoznala mračne tajne vladajuće klike. Nije imala uvid u to, osim jednog incidenta u mladosti, koji je ostavio traga. Kada opet posjeti svoju zemlju, scene jasno pokazuju stanje društva. Nikada ne bježim od toga. I dalje mislim da se ustajalost društva i režima u Crnoj Gori ne smije u književnosti ignorisati ako je radnja smještena u ove naše godine, decenije.

MONITOR: ,,Milena & druge društvene reforme” nakon objavljivanja u Crnoj Gori 2011, u izdanju Vijesti, nastavila je svoj život – roman je objavljen u Zagrebu (Profil), pa i u Beogradu ove godine. U Crnoj Gori je bio odmah rasprodat, kako je reagovala publika u Hrvatskoj i Srbiji? A kakve su dosadašnje reakcije publike na ,,Gospođu Black”?
KNEŽEVIĆ:Pozitivne reakcije za sve tri moje knjige uglavnom dobijam tako što mi ljudi pišu putem društvenih mreža. Te su poruke veoma iskrene, jer zna se da će ostati među nama, pa čitaoci ne moraju brinuti da neće ispasti cool. Oni kojima se nije dopalo ne javljaju mi se. Ponekad poželim da imam jaku mrežu kolega i kritičara koji će me promovisati i podržavati. Ali, živim na više mjesta, imam nekoliko državljanstava, ne pripadam nikome, najmanje nekoj vladi ili fondu. Mislim da je na duže staze ovaj moj put interesantniji. Ako ništa drugo, daje bolje priče.

MONITOR: Gostovali ste nedavno u Američkom uglu u Podgorici, u organizaciji ATAK-a i pričali ste o kreativnom pisanju, romanu kao žanru, i takozvanom ženskom pisanju. Magistrirali ste kreativno pisanje u Londonu, na Birkbeck koledžu. Da li i dalje uživate dok pišete, kao dok ste studirali u Londonu? Ko sad čita to što napišete i daje vam savjete i komentare?
KNEŽEVIĆ: Uživam u procesu pisanja, najviše u početku kada se ideja tek počne bacati na papir. Poslije čitanja prve ruke slijedi pravi rad, neki tvrde tek je onda to pravo pisanje. Onda kada sebe treba skraćivati, mijenjati, jasno vidjeti. Tu svima treba dobar ,,drugi par očiju”. Konstruktivna kritika. Dobra urednica/urednik. Za sljedeću ću knjigu takvu osobu pronaći, i neću ništa objavljivati bez toga.

MONITOR: Ranije ste izjavili da uživate u čitanju tuđih tekstova i da ste prije svega čitateljka, pa za kraj nam kažite šta u posljednje vrijeme čitate?
KNEŽEVIĆ:Čitam savremene spisateljice. Elena Ferrante, Rebecca Solnit, Zoe Heller. One mi prve padaju na pamet. Uvijek se mogu vratiti Dubravki Ugrešić. Pisce starijih generacija nerado čitam u ovom trenutku – probada me, poput strijele, njihovo nepoznavanje žena. I nezainteresovanost, zapravo, da se žena dublje upozna, iščupa iz stereotipa. Ali zato ima savremenih pisaca, mlađih, koji su napokon pročistili svoje ,,čakre” i napravili iskorak. Jedan od njih dobitnik je ovogodišnjeg Bookera, Marlon James, raskošan pisac. Na prekretnici je sve, svuda treba praviti iskorake pa tako i u književnosti. Zato mi sada prija ta nova energija, novo poimanje svijeta. Naše pisce kupujem jer znam da je važno da se knjige kupuju, ali s najvećim zadovoljstvom pratim naše pjesnikinje i žene koje pišu nezavisno, sebe radi.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo