Povežite se sa nama

INTERVJU

Mirko Pejanović, redovni profesor u penziji FPN Univerziteta u Sarajevu: Živi su otpori izgradnji BiH kao države

Objavljeno prije

8 godina

na

mirko-marjanovic

Mirko Pejanović je objavio četrnaest knjiga iz oblasti lokalne samouprave, političkog pluralizma i razvoja državnosti BiH. U vrijeme rata bio je član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Bio je osnivač i predsjednik Srpskog građanskog vijeća, koje je dalo značajan doprinos postizanju mirovnog političkog rješenja rata u BiH i ostvarivanju ustavne ravnopravnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka na cijelom prostoru te države. Član je asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99. Razgovor za Monitor sa gospodinom Pejanovićem počeli smo pitanjem da li je dvadeset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma to najbolji okvir za funkcionisanje države Bosne i Hercegovine?

PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum jeste najbolji okvir za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini. Njime je zaustavljen rat i započelo vrijeme mira u BiH. Imajmo u vidu da mir nije sve, ali bez mira sve je ništa. U ratu se sve ruši u miru se sve gradi. Građani Bosne i Hercegovine su, nakon troipogodišnjeg stradanja, osjetili blagodeti mira. Žive u miru i grade svoju bolju budućnost u okviru istorijskog projekta Integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO.

Teškoće u razvoju države BiH proističu iz nefunkcionalnog političko-ustavnog ustrojstva države BiH što je utemeljeno dejtonskim Ustavom (Anex IV) Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dominacija etničkog principa u ustrojstvu države i ispoljavanju političkih interesa, često usporava rad institucija države BiH, posebno rad Parlamentarne skupštine. Zato je nužno u okviru projekta integracije BiH u EU izvesti reforme, uključujući i ustavnu reformu. Time bi se dogradio duh Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je izgradnja institucija države BiH do njene samoodrživosti unutar Evropske unije.

MONITOR: Mnogi tvrde da je Dejtonski sporazum od starta bio nepravedan i da njime niko u BiH nije bio zadovoljan.
PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum je izraz konstelacije odnosa snaga između vodećih svjetskih sila koje su unutar Kontaktne grupe izgradile konsenzus o zaustavljanju rata. Mir je opšte dobro za sve građane, a time i za ratujuće subjekte u BiH. Najvažniji momenat vezan i za pravdu sadržan je u međunarodnoj potvrdi integriteta, suvereniteta i nezavisnosti države Bosne i Hercegovine koja nastavlja kontinuitet u razvoju svoje državnosti.

MONITOR: Da li je Dejtonski sporazum uspostavio funkcionalnu državu BiH koja može da opstane u punom kapacitetu?
PEJANOVIĆ: Nesporno je da Dejtonski mirovni sporazum, u Anexu IV Ustava BiH, nije uspostavio funkcionalnu državu. Pitanje se postavlja kako doći do funkcionalnog ustavno-političkog ustrojstva? Izvjesno je da će se do toga doći izvođenjem reformi koje će dovesti do članstva BiH u EU. Nije realno da se dogodi Dejton II. Realno je da Evropska unija putem reformskih agendi, uz angažovanje međunarodne zajednice, pomogne demokratskim institucijama da usvoje evropsku pravnu stečevinu. To će uslijediti nakon što BiH dođe do kandidatskog statusa i do otvaranja pregovora za članstvo tokom 2016. i nadalje.

MONITOR: Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je izjavio da se Dejtonski sporazum sve više krši zbog čega se u BiH živi u dvije realnosti – ustavnoj i neustavnoj.
PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum je omogućio odvijanje procesa integracije Bosne i Hercegovine u miru. Radi se o tome da proces evropskih integracija, u čemu BiH učestvuje od 1998. godine, predstavlja najjaču istorijsku silnicu za unutrašnju integraciju Bosne i Hercegovine. Ne radi se o kršenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Obrnuto – radi se o nužnosti njegove cjelovite provedbe. A cjelovite provedbe nema bez usvajanja evropskih standarda u političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sferi, bez ubrzanja integracije u Evropsku uniju.

Mislim da se ne živi u dvije ustavne realnosti. Živi se u otporima izgradnji i jačanju države BiH na svim nivoima njene organizacije. Živi se u siromaštvu sa 40 odsto nezaposlenih građana. Živi se u pokušajima zagovaranja secesije Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Živi se u rasipanju političke energije što BiH drži na začelju zemalja Zapadnog Balkana u odnosu na približavanje članstvu u EU.

MONITOR: Da li je nakon dvije decenije od Dejtona BiH zrela za reformu Ustava?
PEJANOVIĆ: Dejtonski Ustav odvano zavređuje reformu. Pokušaj promjene Ustava BiH u aprilu 2006. godine nije uspio u Parlamentarnoj skupštini. Paket promjena, poznat kao Aprilski paket, nije dobio podršku od Stranke za BiH kao jedne od vladajućih stranaka u tom vremenu. Novi pokušaj promjene Ustava BiH bio je bezuspješan i u butmirskom procesu 2009. Promjena Ustava BiH nema konsenzus vladajućih parlamentarnih stranaka. Do takvog konsenzusa će se čekati sve dok BiH ne uđe u pregovore za članstvo u Evropsku uniju. Tada će se morati ustrojiti evropska klauzula što su činile sve zemlje koje su postajale članice EU. Međutim, ustavne promjene će realno uslijediti onda kad dobiju geopolitičku osnovu, kroz pritisak međunarodne zajednice i EU.

MONITOR: Šta za BiH znači novi pristup Evropske unije prema odvijanju procesa evropskih integracija?
PEJANOVIĆ: Krajem 2014. i početkom 2015. uspostavljen je novi odnos Evropske unije prema BiH na temelju britansko-njemačke inicijative. Ovom inicijativom je definisana reformska agenda koja daje primat ekonomsko-socijalnim pitanjima. Svi nivoi vlasti u BiH su prihvatili reformsku agendu. Ovim je otklonjen zastoj u odvijanju reformi i procesa integracije BiH u EU. Planirano je da BiH u 2016. godini podnese aplikaciju za dobijanje statusa kandidata. Evropska Bosna i Hercegovina, a to znači pravna, demokratska i ekonomski prosperitetna država je interes 75 odsto njenih građana. Građani su taj interes potvrdili i u najnovijem istraživanju Direkcije za evropske integracije pri Vijeću ministara.

MONITOR: Ubistvo dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH označeno je kao teroristički napad. Zašto su bezjednosne snage BiH na meti terorista?
PEJANOVIĆ: Ubistvo u Rajlovcu kod Sarajeva dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH, jedan je pripadnik bošnjačkog naroda a drugi srpskog, je treći teroristički nasrtaj na pripadnike državnih institucija. Teroristički akt je izveo Enes Omeragić pripadnik radikalnih skupina koje podržavaju Islamsku državu. I ovo je, zapravo, posljedica globalnog djelovanja radikalnih terorističkih snaga u Evropi i Bosni i Hercegovini.

BiH je zbog svoje višeetničke i viševjerske, kao i strukture nasljeđa rata, izložena dodatno sigurnosnim prijetnjama. Svi nivoi vlasti moraju izvući pouku i uvesti nove zakonske okvire i institucionalnu organizaciju u preveniranju terorističkih akcija na prostoru BiH. Sve ukazuje na potrebu reforme policijskih snaga, a možda i na formiranje posebne uprave na nivou države za borbu protiv terorizma.

MONITOR: Mediji su spekulisali da je oružje kojim je izvršen napad u Parizu došao iz BiH?
PEJANOVIĆ: Da li je napad u Parizu bio izveden oružjem koje je došlo iz Bosne i Hercegovine, valja provjeriti i dokazati. Medijske naznake tek treba istražiti i potvrditi.

MONITOR: Mediji takođe tvrde da u BiH jača vehabijski pokret koji niko ne kontroliše?
PEJANOVIĆ: Pripadnici vehabijskog pokreta su prisutni u Bosni i Hercegovini. Po mnogim mišljenjima, oni, pod pretpostavkom radikalizacije, mogu postati sigurnosna opasnost za život građana. Vlasti i sigurnosne službe nemaju punu kontrolu nad vehabijskim skupinama. Ta kontrola se mora podići na viši nivo. I cijelo društvo mora djelovati na integraciji pripadnika vehabijskog pokreta u život lokalnih zajednica. Veoma je značajno nastojanje reisa Islamske zajednice, gospodina Kavazovića, da se sačuvaju tradicionalne vrijednosti islama u Bosni i Hercegovini a to su mir, tolerancija i suživot sa komšijama hrišćanima.

MONITOR: Da li je tačno da u BiH radikalni islamisti čine pet procenata stanovništva i da predstavljaju opasnost po bezbjednost države?
PEJANOVIĆ: Već sam rekao da svako ko prihvati radikalizam, bez obzira na to koje je vjere, predstavlja sigurnosnu opasnost za življenje ljudi u miru. Ne postoji statistika o broju radikalnih islamista. Postoji samo spoznaja da je BiH na petom mjestu zemalja čiji građani idu na ratište u Siriju i ratuju na strani Islamske države.

Srebrenica gradi novu budućnost

MONITOR: Kako je u BiH reagovano na pomoć Srbije Srebrenici i kakvi su odnosi BiH sa Srbijom, kao jednom od potpisnica Dejtona?
PEJANOVIĆ: Srbija, kao jedna od potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, ima odgovornost, na temelju međunarodnog prava, za provođenje Dejtonskog sporazuma. Odnosi BiH sa Srbijom su u uzlaznoj liniji. Tome je doprinos dao lično Aleksandar Vučić, premijer Republike Srbije. Njegov dolazaka u Srebrenicu i pružanja finansijske pomoći za razvoj jačaće međunacionalno povjerenje Bošnjaka i Srba koji žive u Srebrenici. Na ovaj način i Srebrenica i BiH se odmiču od posljedica rata i grade novu budućnost. Razvoj dobrih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine, i u tome, dobrih odnosa između Srba i Bošnjaka, direktno doprinosi jačanju stabilnosti u cijelom regionu Zapadnog Balkana.

Većina državljana BiH je za NATO

MONITOR: Kakvi su stavovi vlasti i javnosti o pristupanju BiH NATO-u?
PEJANOVIĆ: Pristupanje BiH NATO-u je strateško pitanje. Taj strateški interes je definisan kao element približavanja BiH evroatlanskim institucijama. Bosna i Hercegovina je pred pozivom da pristupi Akcionom planu za članstvo. Čim izvrši popis i uknjižbu vojne imovine kao državne imovine, ispuniće se uslovi za pristupanje Akcionom planu za članstvo u NATO. Međutim, za sada ne postoji podrška rukovodstva Republike Srpske prijemu BiH u članstvo NATO-a. Ali postoji želja većine državljana BiH, bez obzira na nacionalnost, da dobiju kolektivnu sigurnost kroz članstvo države BiH u NATO.

Odnosi sa Crnom Gorom su tradicionalno dobri

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose između BiH i Crne Gore?
PEJANOVIĆ: Odnosi između BiH i Crne Gore su tradicionalno dobri. Mogu biti i bolji, naročito u pogledu ekonomske saradnje i izgradnje putne infrastrukture između dvije zemlje. Za svaku je kritiku to što je tako loša cestovna veza između Sarajeva i Podgorice. Između dva grada bi bilo poželjno imati modernu saobraćajnicu, kao i na pravcu Goražde-Čajniče-Pljevlja. Postoje i druge mogućnosti za poboljšanje saradnje u oblastima turizma, kulture i obrazovanja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo