Mirko Pejanović je objavio četrnaest knjiga iz oblasti lokalne samouprave, političkog pluralizma i razvoja državnosti BiH. U vrijeme rata bio je član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Bio je osnivač i predsjednik Srpskog građanskog vijeća, koje je dalo značajan doprinos postizanju mirovnog političkog rješenja rata u BiH i ostvarivanju ustavne ravnopravnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka na cijelom prostoru te države. Član je asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99. Razgovor za Monitor sa gospodinom Pejanovićem počeli smo pitanjem da li je dvadeset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma to najbolji okvir za funkcionisanje države Bosne i Hercegovine?

PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum jeste najbolji okvir za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini. Njime je zaustavljen rat i započelo vrijeme mira u BiH. Imajmo u vidu da mir nije sve, ali bez mira sve je ništa. U ratu se sve ruši u miru se sve gradi. Građani Bosne i Hercegovine su, nakon troipogodišnjeg stradanja, osjetili blagodeti mira. Žive u miru i grade svoju bolju budućnost u okviru istorijskog projekta Integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO.

Teškoće u razvoju države BiH proističu iz nefunkcionalnog političko-ustavnog ustrojstva države BiH što je utemeljeno dejtonskim Ustavom (Anex IV) Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dominacija etničkog principa u ustrojstvu države i ispoljavanju političkih interesa, često usporava rad institucija države BiH, posebno rad Parlamentarne skupštine. Zato je nužno u okviru projekta integracije BiH u EU izvesti reforme, uključujući i ustavnu reformu. Time bi se dogradio duh Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je izgradnja institucija države BiH do njene samoodrživosti unutar Evropske unije.

MONITOR: Mnogi tvrde da je Dejtonski sporazum od starta bio nepravedan i da njime niko u BiH nije bio zadovoljan.
PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum je izraz konstelacije odnosa snaga između vodećih svjetskih sila koje su unutar Kontaktne grupe izgradile konsenzus o zaustavljanju rata. Mir je opšte dobro za sve građane, a time i za ratujuće subjekte u BiH. Najvažniji momenat vezan i za pravdu sadržan je u međunarodnoj potvrdi integriteta, suvereniteta i nezavisnosti države Bosne i Hercegovine koja nastavlja kontinuitet u razvoju svoje državnosti.

MONITOR: Da li je Dejtonski sporazum uspostavio funkcionalnu državu BiH koja može da opstane u punom kapacitetu?
PEJANOVIĆ: Nesporno je da Dejtonski mirovni sporazum, u Anexu IV Ustava BiH, nije uspostavio funkcionalnu državu. Pitanje se postavlja kako doći do funkcionalnog ustavno-političkog ustrojstva? Izvjesno je da će se do toga doći izvođenjem reformi koje će dovesti do članstva BiH u EU. Nije realno da se dogodi Dejton II. Realno je da Evropska unija putem reformskih agendi, uz angažovanje međunarodne zajednice, pomogne demokratskim institucijama da usvoje evropsku pravnu stečevinu. To će uslijediti nakon što BiH dođe do kandidatskog statusa i do otvaranja pregovora za članstvo tokom 2016. i nadalje.

MONITOR: Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je izjavio da se Dejtonski sporazum sve više krši zbog čega se u BiH živi u dvije realnosti – ustavnoj i neustavnoj.
PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum je omogućio odvijanje procesa integracije Bosne i Hercegovine u miru. Radi se o tome da proces evropskih integracija, u čemu BiH učestvuje od 1998. godine, predstavlja najjaču istorijsku silnicu za unutrašnju integraciju Bosne i Hercegovine. Ne radi se o kršenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Obrnuto – radi se o nužnosti njegove cjelovite provedbe. A cjelovite provedbe nema bez usvajanja evropskih standarda u političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sferi, bez ubrzanja integracije u Evropsku uniju.

Mislim da se ne živi u dvije ustavne realnosti. Živi se u otporima izgradnji i jačanju države BiH na svim nivoima njene organizacije. Živi se u siromaštvu sa 40 odsto nezaposlenih građana. Živi se u pokušajima zagovaranja secesije Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Živi se u rasipanju političke energije što BiH drži na začelju zemalja Zapadnog Balkana u odnosu na približavanje članstvu u EU.

MONITOR: Da li je nakon dvije decenije od Dejtona BiH zrela za reformu Ustava?
PEJANOVIĆ: Dejtonski Ustav odvano zavređuje reformu. Pokušaj promjene Ustava BiH u aprilu 2006. godine nije uspio u Parlamentarnoj skupštini. Paket promjena, poznat kao Aprilski paket, nije dobio podršku od Stranke za BiH kao jedne od vladajućih stranaka u tom vremenu. Novi pokušaj promjene Ustava BiH bio je bezuspješan i u butmirskom procesu 2009. Promjena Ustava BiH nema konsenzus vladajućih parlamentarnih stranaka. Do takvog konsenzusa će se čekati sve dok BiH ne uđe u pregovore za članstvo u Evropsku uniju. Tada će se morati ustrojiti evropska klauzula što su činile sve zemlje koje su postajale članice EU. Međutim, ustavne promjene će realno uslijediti onda kad dobiju geopolitičku osnovu, kroz pritisak međunarodne zajednice i EU.

MONITOR: Šta za BiH znači novi pristup Evropske unije prema odvijanju procesa evropskih integracija?
PEJANOVIĆ: Krajem 2014. i početkom 2015. uspostavljen je novi odnos Evropske unije prema BiH na temelju britansko-njemačke inicijative. Ovom inicijativom je definisana reformska agenda koja daje primat ekonomsko-socijalnim pitanjima. Svi nivoi vlasti u BiH su prihvatili reformsku agendu. Ovim je otklonjen zastoj u odvijanju reformi i procesa integracije BiH u EU. Planirano je da BiH u 2016. godini podnese aplikaciju za dobijanje statusa kandidata. Evropska Bosna i Hercegovina, a to znači pravna, demokratska i ekonomski prosperitetna država je interes 75 odsto njenih građana. Građani su taj interes potvrdili i u najnovijem istraživanju Direkcije za evropske integracije pri Vijeću ministara.

MONITOR: Ubistvo dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH označeno je kao teroristički napad. Zašto su bezjednosne snage BiH na meti terorista?
PEJANOVIĆ: Ubistvo u Rajlovcu kod Sarajeva dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH, jedan je pripadnik bošnjačkog naroda a drugi srpskog, je treći teroristički nasrtaj na pripadnike državnih institucija. Teroristički akt je izveo Enes Omeragić pripadnik radikalnih skupina koje podržavaju Islamsku državu. I ovo je, zapravo, posljedica globalnog djelovanja radikalnih terorističkih snaga u Evropi i Bosni i Hercegovini.

BiH je zbog svoje višeetničke i viševjerske, kao i strukture nasljeđa rata, izložena dodatno sigurnosnim prijetnjama. Svi nivoi vlasti moraju izvući pouku i uvesti nove zakonske okvire i institucionalnu organizaciju u preveniranju terorističkih akcija na prostoru BiH. Sve ukazuje na potrebu reforme policijskih snaga, a možda i na formiranje posebne uprave na nivou države za borbu protiv terorizma.

MONITOR: Mediji su spekulisali da je oružje kojim je izvršen napad u Parizu došao iz BiH?
PEJANOVIĆ: Da li je napad u Parizu bio izveden oružjem koje je došlo iz Bosne i Hercegovine, valja provjeriti i dokazati. Medijske naznake tek treba istražiti i potvrditi.

MONITOR: Mediji takođe tvrde da u BiH jača vehabijski pokret koji niko ne kontroliše?
PEJANOVIĆ: Pripadnici vehabijskog pokreta su prisutni u Bosni i Hercegovini. Po mnogim mišljenjima, oni, pod pretpostavkom radikalizacije, mogu postati sigurnosna opasnost za život građana. Vlasti i sigurnosne službe nemaju punu kontrolu nad vehabijskim skupinama. Ta kontrola se mora podići na viši nivo. I cijelo društvo mora djelovati na integraciji pripadnika vehabijskog pokreta u život lokalnih zajednica. Veoma je značajno nastojanje reisa Islamske zajednice, gospodina Kavazovića, da se sačuvaju tradicionalne vrijednosti islama u Bosni i Hercegovini a to su mir, tolerancija i suživot sa komšijama hrišćanima.

MONITOR: Da li je tačno da u BiH radikalni islamisti čine pet procenata stanovništva i da predstavljaju opasnost po bezbjednost države?
PEJANOVIĆ: Već sam rekao da svako ko prihvati radikalizam, bez obzira na to koje je vjere, predstavlja sigurnosnu opasnost za življenje ljudi u miru. Ne postoji statistika o broju radikalnih islamista. Postoji samo spoznaja da je BiH na petom mjestu zemalja čiji građani idu na ratište u Siriju i ratuju na strani Islamske države.

Srebrenica gradi novu budućnost

MONITOR: Kako je u BiH reagovano na pomoć Srbije Srebrenici i kakvi su odnosi BiH sa Srbijom, kao jednom od potpisnica Dejtona?
PEJANOVIĆ: Srbija, kao jedna od potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, ima odgovornost, na temelju međunarodnog prava, za provođenje Dejtonskog sporazuma. Odnosi BiH sa Srbijom su u uzlaznoj liniji. Tome je doprinos dao lično Aleksandar Vučić, premijer Republike Srbije. Njegov dolazaka u Srebrenicu i pružanja finansijske pomoći za razvoj jačaće međunacionalno povjerenje Bošnjaka i Srba koji žive u Srebrenici. Na ovaj način i Srebrenica i BiH se odmiču od posljedica rata i grade novu budućnost. Razvoj dobrih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine, i u tome, dobrih odnosa između Srba i Bošnjaka, direktno doprinosi jačanju stabilnosti u cijelom regionu Zapadnog Balkana.

Većina državljana BiH je za NATO

MONITOR: Kakvi su stavovi vlasti i javnosti o pristupanju BiH NATO-u?
PEJANOVIĆ: Pristupanje BiH NATO-u je strateško pitanje. Taj strateški interes je definisan kao element približavanja BiH evroatlanskim institucijama. Bosna i Hercegovina je pred pozivom da pristupi Akcionom planu za članstvo. Čim izvrši popis i uknjižbu vojne imovine kao državne imovine, ispuniće se uslovi za pristupanje Akcionom planu za članstvo u NATO. Međutim, za sada ne postoji podrška rukovodstva Republike Srpske prijemu BiH u članstvo NATO-a. Ali postoji želja većine državljana BiH, bez obzira na nacionalnost, da dobiju kolektivnu sigurnost kroz članstvo države BiH u NATO.

Odnosi sa Crnom Gorom su tradicionalno dobri

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose između BiH i Crne Gore?
PEJANOVIĆ: Odnosi između BiH i Crne Gore su tradicionalno dobri. Mogu biti i bolji, naročito u pogledu ekonomske saradnje i izgradnje putne infrastrukture između dvije zemlje. Za svaku je kritiku to što je tako loša cestovna veza između Sarajeva i Podgorice. Između dva grada bi bilo poželjno imati modernu saobraćajnicu, kao i na pravcu Goražde-Čajniče-Pljevlja. Postoje i druge mogućnosti za poboljšanje saradnje u oblastima turizma, kulture i obrazovanja.

Veseljko KOPRIVICA