Povežite se sa nama

INTERVJU

Mirko Pejanović, redovni profesor u penziji FPN Univerziteta u Sarajevu: Živi su otpori izgradnji BiH kao države

Objavljeno prije

na

Mirko Pejanović je objavio četrnaest knjiga iz oblasti lokalne samouprave, političkog pluralizma i razvoja državnosti BiH. U vrijeme rata bio je član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Bio je osnivač i predsjednik Srpskog građanskog vijeća, koje je dalo značajan doprinos postizanju mirovnog političkog rješenja rata u BiH i ostvarivanju ustavne ravnopravnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka na cijelom prostoru te države. Član je asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99. Razgovor za Monitor sa gospodinom Pejanovićem počeli smo pitanjem da li je dvadeset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma to najbolji okvir za funkcionisanje države Bosne i Hercegovine?

PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum jeste najbolji okvir za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini. Njime je zaustavljen rat i započelo vrijeme mira u BiH. Imajmo u vidu da mir nije sve, ali bez mira sve je ništa. U ratu se sve ruši u miru se sve gradi. Građani Bosne i Hercegovine su, nakon troipogodišnjeg stradanja, osjetili blagodeti mira. Žive u miru i grade svoju bolju budućnost u okviru istorijskog projekta Integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO.

Teškoće u razvoju države BiH proističu iz nefunkcionalnog političko-ustavnog ustrojstva države BiH što je utemeljeno dejtonskim Ustavom (Anex IV) Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dominacija etničkog principa u ustrojstvu države i ispoljavanju političkih interesa, često usporava rad institucija države BiH, posebno rad Parlamentarne skupštine. Zato je nužno u okviru projekta integracije BiH u EU izvesti reforme, uključujući i ustavnu reformu. Time bi se dogradio duh Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je izgradnja institucija države BiH do njene samoodrživosti unutar Evropske unije.

MONITOR: Mnogi tvrde da je Dejtonski sporazum od starta bio nepravedan i da njime niko u BiH nije bio zadovoljan.
PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum je izraz konstelacije odnosa snaga između vodećih svjetskih sila koje su unutar Kontaktne grupe izgradile konsenzus o zaustavljanju rata. Mir je opšte dobro za sve građane, a time i za ratujuće subjekte u BiH. Najvažniji momenat vezan i za pravdu sadržan je u međunarodnoj potvrdi integriteta, suvereniteta i nezavisnosti države Bosne i Hercegovine koja nastavlja kontinuitet u razvoju svoje državnosti.

MONITOR: Da li je Dejtonski sporazum uspostavio funkcionalnu državu BiH koja može da opstane u punom kapacitetu?
PEJANOVIĆ: Nesporno je da Dejtonski mirovni sporazum, u Anexu IV Ustava BiH, nije uspostavio funkcionalnu državu. Pitanje se postavlja kako doći do funkcionalnog ustavno-političkog ustrojstva? Izvjesno je da će se do toga doći izvođenjem reformi koje će dovesti do članstva BiH u EU. Nije realno da se dogodi Dejton II. Realno je da Evropska unija putem reformskih agendi, uz angažovanje međunarodne zajednice, pomogne demokratskim institucijama da usvoje evropsku pravnu stečevinu. To će uslijediti nakon što BiH dođe do kandidatskog statusa i do otvaranja pregovora za članstvo tokom 2016. i nadalje.

MONITOR: Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je izjavio da se Dejtonski sporazum sve više krši zbog čega se u BiH živi u dvije realnosti – ustavnoj i neustavnoj.
PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum je omogućio odvijanje procesa integracije Bosne i Hercegovine u miru. Radi se o tome da proces evropskih integracija, u čemu BiH učestvuje od 1998. godine, predstavlja najjaču istorijsku silnicu za unutrašnju integraciju Bosne i Hercegovine. Ne radi se o kršenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Obrnuto – radi se o nužnosti njegove cjelovite provedbe. A cjelovite provedbe nema bez usvajanja evropskih standarda u političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sferi, bez ubrzanja integracije u Evropsku uniju.

Mislim da se ne živi u dvije ustavne realnosti. Živi se u otporima izgradnji i jačanju države BiH na svim nivoima njene organizacije. Živi se u siromaštvu sa 40 odsto nezaposlenih građana. Živi se u pokušajima zagovaranja secesije Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Živi se u rasipanju političke energije što BiH drži na začelju zemalja Zapadnog Balkana u odnosu na približavanje članstvu u EU.

MONITOR: Da li je nakon dvije decenije od Dejtona BiH zrela za reformu Ustava?
PEJANOVIĆ: Dejtonski Ustav odvano zavređuje reformu. Pokušaj promjene Ustava BiH u aprilu 2006. godine nije uspio u Parlamentarnoj skupštini. Paket promjena, poznat kao Aprilski paket, nije dobio podršku od Stranke za BiH kao jedne od vladajućih stranaka u tom vremenu. Novi pokušaj promjene Ustava BiH bio je bezuspješan i u butmirskom procesu 2009. Promjena Ustava BiH nema konsenzus vladajućih parlamentarnih stranaka. Do takvog konsenzusa će se čekati sve dok BiH ne uđe u pregovore za članstvo u Evropsku uniju. Tada će se morati ustrojiti evropska klauzula što su činile sve zemlje koje su postajale članice EU. Međutim, ustavne promjene će realno uslijediti onda kad dobiju geopolitičku osnovu, kroz pritisak međunarodne zajednice i EU.

MONITOR: Šta za BiH znači novi pristup Evropske unije prema odvijanju procesa evropskih integracija?
PEJANOVIĆ: Krajem 2014. i početkom 2015. uspostavljen je novi odnos Evropske unije prema BiH na temelju britansko-njemačke inicijative. Ovom inicijativom je definisana reformska agenda koja daje primat ekonomsko-socijalnim pitanjima. Svi nivoi vlasti u BiH su prihvatili reformsku agendu. Ovim je otklonjen zastoj u odvijanju reformi i procesa integracije BiH u EU. Planirano je da BiH u 2016. godini podnese aplikaciju za dobijanje statusa kandidata. Evropska Bosna i Hercegovina, a to znači pravna, demokratska i ekonomski prosperitetna država je interes 75 odsto njenih građana. Građani su taj interes potvrdili i u najnovijem istraživanju Direkcije za evropske integracije pri Vijeću ministara.

MONITOR: Ubistvo dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH označeno je kao teroristički napad. Zašto su bezjednosne snage BiH na meti terorista?
PEJANOVIĆ: Ubistvo u Rajlovcu kod Sarajeva dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH, jedan je pripadnik bošnjačkog naroda a drugi srpskog, je treći teroristički nasrtaj na pripadnike državnih institucija. Teroristički akt je izveo Enes Omeragić pripadnik radikalnih skupina koje podržavaju Islamsku državu. I ovo je, zapravo, posljedica globalnog djelovanja radikalnih terorističkih snaga u Evropi i Bosni i Hercegovini.

BiH je zbog svoje višeetničke i viševjerske, kao i strukture nasljeđa rata, izložena dodatno sigurnosnim prijetnjama. Svi nivoi vlasti moraju izvući pouku i uvesti nove zakonske okvire i institucionalnu organizaciju u preveniranju terorističkih akcija na prostoru BiH. Sve ukazuje na potrebu reforme policijskih snaga, a možda i na formiranje posebne uprave na nivou države za borbu protiv terorizma.

MONITOR: Mediji su spekulisali da je oružje kojim je izvršen napad u Parizu došao iz BiH?
PEJANOVIĆ: Da li je napad u Parizu bio izveden oružjem koje je došlo iz Bosne i Hercegovine, valja provjeriti i dokazati. Medijske naznake tek treba istražiti i potvrditi.

MONITOR: Mediji takođe tvrde da u BiH jača vehabijski pokret koji niko ne kontroliše?
PEJANOVIĆ: Pripadnici vehabijskog pokreta su prisutni u Bosni i Hercegovini. Po mnogim mišljenjima, oni, pod pretpostavkom radikalizacije, mogu postati sigurnosna opasnost za život građana. Vlasti i sigurnosne službe nemaju punu kontrolu nad vehabijskim skupinama. Ta kontrola se mora podići na viši nivo. I cijelo društvo mora djelovati na integraciji pripadnika vehabijskog pokreta u život lokalnih zajednica. Veoma je značajno nastojanje reisa Islamske zajednice, gospodina Kavazovića, da se sačuvaju tradicionalne vrijednosti islama u Bosni i Hercegovini a to su mir, tolerancija i suživot sa komšijama hrišćanima.

MONITOR: Da li je tačno da u BiH radikalni islamisti čine pet procenata stanovništva i da predstavljaju opasnost po bezbjednost države?
PEJANOVIĆ: Već sam rekao da svako ko prihvati radikalizam, bez obzira na to koje je vjere, predstavlja sigurnosnu opasnost za življenje ljudi u miru. Ne postoji statistika o broju radikalnih islamista. Postoji samo spoznaja da je BiH na petom mjestu zemalja čiji građani idu na ratište u Siriju i ratuju na strani Islamske države.

Srebrenica gradi novu budućnost

MONITOR: Kako je u BiH reagovano na pomoć Srbije Srebrenici i kakvi su odnosi BiH sa Srbijom, kao jednom od potpisnica Dejtona?
PEJANOVIĆ: Srbija, kao jedna od potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, ima odgovornost, na temelju međunarodnog prava, za provođenje Dejtonskog sporazuma. Odnosi BiH sa Srbijom su u uzlaznoj liniji. Tome je doprinos dao lično Aleksandar Vučić, premijer Republike Srbije. Njegov dolazaka u Srebrenicu i pružanja finansijske pomoći za razvoj jačaće međunacionalno povjerenje Bošnjaka i Srba koji žive u Srebrenici. Na ovaj način i Srebrenica i BiH se odmiču od posljedica rata i grade novu budućnost. Razvoj dobrih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine, i u tome, dobrih odnosa između Srba i Bošnjaka, direktno doprinosi jačanju stabilnosti u cijelom regionu Zapadnog Balkana.

Većina državljana BiH je za NATO

MONITOR: Kakvi su stavovi vlasti i javnosti o pristupanju BiH NATO-u?
PEJANOVIĆ: Pristupanje BiH NATO-u je strateško pitanje. Taj strateški interes je definisan kao element približavanja BiH evroatlanskim institucijama. Bosna i Hercegovina je pred pozivom da pristupi Akcionom planu za članstvo. Čim izvrši popis i uknjižbu vojne imovine kao državne imovine, ispuniće se uslovi za pristupanje Akcionom planu za članstvo u NATO. Međutim, za sada ne postoji podrška rukovodstva Republike Srpske prijemu BiH u članstvo NATO-a. Ali postoji želja većine državljana BiH, bez obzira na nacionalnost, da dobiju kolektivnu sigurnost kroz članstvo države BiH u NATO.

Odnosi sa Crnom Gorom su tradicionalno dobri

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose između BiH i Crne Gore?
PEJANOVIĆ: Odnosi između BiH i Crne Gore su tradicionalno dobri. Mogu biti i bolji, naročito u pogledu ekonomske saradnje i izgradnje putne infrastrukture između dvije zemlje. Za svaku je kritiku to što je tako loša cestovna veza između Sarajeva i Podgorice. Između dva grada bi bilo poželjno imati modernu saobraćajnicu, kao i na pravcu Goražde-Čajniče-Pljevlja. Postoje i druge mogućnosti za poboljšanje saradnje u oblastima turizma, kulture i obrazovanja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo