Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ne očekujem puno od razgovora s Krivokapićem

Objavljeno prije

na

miodrag-lekic

MONITOR: Prilikom nedavne radne skupštine Demosa kazali ste da ta partija nema opsesiju obaranja sadašnje vlasti, kako bi je preuzeli po svaku cijenu, već da je potrebno pokazati društvu da je vlast smjenjiva. Koji su najvažniji koraci u cilju smjene vlasti?
LEKIĆ: Smatram da je korisna distanca od opsesivnosti kao iracionalne kategorije, koja se može shvatiti i kao velika glad za vlašću. Ta distanca ne umanjuje suštinu opozicionog političkog angažovanja Demosa. A to je čvrsta opredijeljenost da se ozbiljnim, kompetentnim i istrajnim javnim dijelovanjem doprinese neophodnim promjenama u zemlji. Pri tom Demos teži objedinjavanju čitave opozicione energije na osmišljenim, iskrenim, ravnopravnim odnosima među opozicionim subjektima.

Govorimo o promjenama u interesu građana a koje bi vodile ekonomskoj, demokratskoj, kulturnoj emancipaciji zemlje. Bitan korak ka tom cilju treba da bude stvaranje uslova za demokratske izbore na kojima opozicione snage kao ozbiljna i kredibilna alternative treba da pobijede, odnosno dobiju većinsko povjerenje građana.

MONITOR: Dio opozicije predvođen DF-om inistira na protestima kao metodom dolaska do prelazne Vlade. Ostatak, kojem pripada i Demos, nije za sada izabrao taj model. Razmimoilaženja su očita. Kako ih prevazići u cilju objedinjavanja opozicije?
LEKIĆ: Već je više puta javno rečeno, a mogu i da ponovim da se Demos ne razlikuje od drugih koji smatraju da treba koristiti nenasilne proteste kao legitiman, sistemski oblik političkog djelovanja.

Demos zastupa da više ima izgleda na uspjeh jedinstvena protesna akcija svih opoziciono građanskih snaga – partija, sindikata, nevladinih organizacija, studenskih organizacija, društvenih udruženja i asocijacija i sl.– dakle, zajednički organizovani, sa zajednički utvrđenim ciljevima i sadržajima, sa ravnopravnošću svih subjekata učesnika protesta.

Ovaj pristup nije identičan sa konceptom unilateralno organizovanih protesta, dakle od strane jednog subjekta. To opet ne znači da se nekome negira pravo na proteste u verziji za koju se sam odluči, još manje da se negiraju potencijalni rezultati.

MONITOR: Povodom protesta 24. oktobra kazali ste da je Podgorica ličila na Bejrut, te da zbog svega što se izdešavalo u noći protesta neko treba da preuzme odgovornost. To se nije dogodilo. Zašto?
LEKIĆ: Postoji široka saglasnost u javnom mnjenju, i to ne samo opozicionom, da je u drugom dijelu protesta prilikom upotrebe sile došlo do prekoračenja ovlašćenja i da zbog toga neko iz vlasti i iz policije treba da snosi odgovornost.

Jedini mogući komentar na neutvrđivanje odgovornosti jeste da imamo još jedan primjer, eklatantan i brutalan u isti mah, nepostojanja demokratsko -pravne kontrole, kako nad vladajućim strukturama vlasti, tako i nad izvršnim polugama iste vlasti.

MONITOR: Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić pozvao je lidere parlamentarnih partija na dijalog o traženju prihvatljivih rješenja u funkciji izgradnje povjerenja u izborni proces. Šta očekujete od sastanka kod Krivokapića, na koji idete?
LEKIĆ: Na bazi dosadašnjih iskustava ne treba očekivati mnogo. S druge strane, smatram da mi je dužnost da se odazovem javnom pozivu za javni dijalog koji se i ne odvija u već blokiranim institucionalnim tijelima već u novom obliku javnog foruma. Smatram da se na njemu treba boriti za pravedne i demokratske ciljeve, sve to pred licem javnosti.

Tim prije što se radi o dvije vjerovatno najznačajnije teme u političkom trenutku zemlje. Uslovi za primjenu izbornog sistema i model pravno-političkog upravljanja izbornim sistemom. Druga tema otvara mogućnost pokretanja pitanja formiranja prelazne vlade koju su tražile sve političke partije iz opozije.

U samom obrazloženju uz poziv se otvoreno ukazuje na dosadašnje izborne prevare i apostrofira afera Snimak koja je znamo primjer političke korupcije i udarar na ustavno- politički sistem.

Čini mi se da se nedolaskom na sastanak daje Đukanoviću, Krivokapiću i ostalima iz vladajuće koalicije prilika da se prikažu demokratama koji su za javni dijalog o najaktuelnijoj temi danas, ali bez sagovornika.

Neka taj kapacitet pokažu pred opozicionim snagama, pred našom javnošću, predstavnicima EU i nezavisnim NVO. Ovo je dakle moj stav, tolerantno uvažavajući drugačija mišljenja i odluke ostalih kolega.

MONITOR: Da li ćete učestvovati na narednim parlamentarnim izborima?
LEKIĆ: Sagledaćemo situaciju i uoči izbora, a odgovor u ovom trenutku je jednostavan. Ako bude demokratskih izbornih uslova učestvovaćemo na izborima kao šansi za demokratsku smjenu vlasti. Ako ne bude takvih uslova nećemo učestvovati.

MONITOR: Ukoliko DPS i hipotetički pristane na implementaciju novog izbornog zakonodavstva i elektronsku registraciju birača, da li ćete u tom slučaju izaći na izbore? Ovo imajući u vidu fakat da DPS prije svega kupuje duše, čime primarno – daleko više nego manipulacijama na izborni dan – utiče na izbornu volju građana?
LEKIĆ: U pravu ste, i svi znamo da se izborne neregularnosti ne završavaju nepoštovanjem izbornog zakonodavstva. Postoji čitav i to mučan sistem zloupotrebe državnih resursa, socijalnih davanja itd. sve u intersu partije na vlasti. Kada se ovome doda partijski uticaj na medije pod njihovom kontrolom makar oni bili finansirani od svih građana onda se radi o jednom razgranatom, čudovišnom, sve na bruku ove zemlje, sistemu.

Ako ste me, sada u ovom kontekstu, opet pitali da li izaći na izbore, moj odgovor ostaje isti, dakle onaj na prethodno pitanje.

MONITOR: U DPS-u je već duže na sceni disciplinovanje budvanskog klana te partije, na čijem je čelu Svetozar Marović, u cilju, između ostaloga, zadovoljavanja briselskih insistiranja na procesuiranju „krupnih riba”. Sve češće se govori i o hapšenju Marovića. Šta to znaći?
LEKIĆ: Ne bih znao pouzdano koliko u hapšenju kriminalnih grupa iz Budve – kako ih kvalifikuje tužilac – inače članova DPS-a, ima partijskih obračuna. Pratim zvaničnu istragu i djelovanje nadležnih tužilačkih organa.

Ono što je politička činjenica prvog reda, a bio bi ogroman i rijedak politički skandal u demokratskim društvima, jeste nastavak iste partije da poslije, sada već dokazano, pljačke Budve od strane njenih kadrova, nesmetano nastavlja da upravlja gradom. Ništa ostavke, ništa novi izbori, ništa stid prema građanima zaduženog i pljačkanog grada.

MONITOR: Kako komentarišete uporno ćutanje Svetozara Marovića uprkos procesuiranju njegovih najbližih?
LEKIĆ: Razlozi za ćutanje visokog funkcionera vladajuće stranke su van mog interesovanja.

MONITOR: Za nekoliko dana očekuje se odluka o slanju pozivnice za članstvo u NATO Crnoj Gori. Od čega najviše zavisi odluka NATO članica da nam (ne) pošalju pozivnicu i kako oba eventualna scenarija mogu uticati na nas?
LEKIĆ: U atmosferi valjda vrhunca skupe, agresivne, nedemokratske propagande vladajuće garniture, dakle u atmosferi novog sudnjeg dana se očekuje NATO pozivnica. Koliko smo shvatili – eventualni dolazak pozivnice označava samo jednu etapu u procesu odlučivanja što govori da će se na domaćem terenu dominantno nastaviti ista propagandna predstava, dakle i u izbornoj 2016. g.

Da se razumijemo, ja ne potcjenjujem samu temu. Nju su primarno potcijenili ovdje oni koji su je pretvorili, umjesto predmeta ozbiljne i demokratske debate, u neviđenu propagandu sa unutrašnjom funkcijom ostajanja na vlasti.

Ukratko, NATO je ispostavio neke uslove, između ostalog u vezi sa pravnom državom, dakle rezultatima u borbi protiv kriminala. Taj uslov nije, i to svi znaju, ovdje ostvaren. Ako ta pozivnica ipak stigne NATO rizikuje izvjesnu kompromitaciju. Zvuči cinično ali ispada da je bilo bolje za njegovu reputaciju da NATO nije postavio nikakve uslove crnogorskim vlastima. Ovako će se farsa širiti i ona neće promaći domaćoj javnosti sa svim posljedicama produbljivanja krize, novim podjelama među građanima.

No sačekajmo da NATO članice odluče o pozivnici, o onome što su ovdje propaganda domaće vlasti i njeni tajkunsko-švercerski dijelovi već mjesecima saopštili da je već završeno.

Svijet je u velikim previranjima

MONITOR: Svedoci smo loših odnosa između dva suprotstavljena tabora, Vašingtona i Moskve. Obaranje ruskog aviona od strane Turske produbilo je takvo stanje. Kako vidite trenutnu geopolitičku situaciju?
LEKIĆ: Svijet je u velikim previranjima. Dinamično se mijenjaju i odnosi snaga u njemu… Sve to u kontekstu geopolitičkih, strateških i ekonomskih interesa. Napravljene su ogromne, nekažnjene greške, naročito na Bliskom istoku. Sve to sa vidljivim, teškim posljedicama. Ujedinjene nacije su namjerno već duže vremena marginalizovane. Činjenica da UN nisu reformisane i sasvim prilagođene novom vremenu, nije dovoljan razlog za unilateralne politike bez međunarodnih pravila. Crnogorska elita bi morala da shvati duh vremena svijeta koji je u velikim promjenama. Da se ne dozvoli da Crna Gora u sve to ulazi zatvorenih očiju prepuštajući da drugi odlučuju i za nju. Posljedice sasvim izvjesno ostaju nama.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo