Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ne očekujem puno od razgovora s Krivokapićem

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prilikom nedavne radne skupštine Demosa kazali ste da ta partija nema opsesiju obaranja sadašnje vlasti, kako bi je preuzeli po svaku cijenu, već da je potrebno pokazati društvu da je vlast smjenjiva. Koji su najvažniji koraci u cilju smjene vlasti?
LEKIĆ: Smatram da je korisna distanca od opsesivnosti kao iracionalne kategorije, koja se može shvatiti i kao velika glad za vlašću. Ta distanca ne umanjuje suštinu opozicionog političkog angažovanja Demosa. A to je čvrsta opredijeljenost da se ozbiljnim, kompetentnim i istrajnim javnim dijelovanjem doprinese neophodnim promjenama u zemlji. Pri tom Demos teži objedinjavanju čitave opozicione energije na osmišljenim, iskrenim, ravnopravnim odnosima među opozicionim subjektima.

Govorimo o promjenama u interesu građana a koje bi vodile ekonomskoj, demokratskoj, kulturnoj emancipaciji zemlje. Bitan korak ka tom cilju treba da bude stvaranje uslova za demokratske izbore na kojima opozicione snage kao ozbiljna i kredibilna alternative treba da pobijede, odnosno dobiju većinsko povjerenje građana.

MONITOR: Dio opozicije predvođen DF-om inistira na protestima kao metodom dolaska do prelazne Vlade. Ostatak, kojem pripada i Demos, nije za sada izabrao taj model. Razmimoilaženja su očita. Kako ih prevazići u cilju objedinjavanja opozicije?
LEKIĆ: Već je više puta javno rečeno, a mogu i da ponovim da se Demos ne razlikuje od drugih koji smatraju da treba koristiti nenasilne proteste kao legitiman, sistemski oblik političkog djelovanja.

Demos zastupa da više ima izgleda na uspjeh jedinstvena protesna akcija svih opoziciono građanskih snaga – partija, sindikata, nevladinih organizacija, studenskih organizacija, društvenih udruženja i asocijacija i sl.– dakle, zajednički organizovani, sa zajednički utvrđenim ciljevima i sadržajima, sa ravnopravnošću svih subjekata učesnika protesta.

Ovaj pristup nije identičan sa konceptom unilateralno organizovanih protesta, dakle od strane jednog subjekta. To opet ne znači da se nekome negira pravo na proteste u verziji za koju se sam odluči, još manje da se negiraju potencijalni rezultati.

MONITOR: Povodom protesta 24. oktobra kazali ste da je Podgorica ličila na Bejrut, te da zbog svega što se izdešavalo u noći protesta neko treba da preuzme odgovornost. To se nije dogodilo. Zašto?
LEKIĆ: Postoji široka saglasnost u javnom mnjenju, i to ne samo opozicionom, da je u drugom dijelu protesta prilikom upotrebe sile došlo do prekoračenja ovlašćenja i da zbog toga neko iz vlasti i iz policije treba da snosi odgovornost.

Jedini mogući komentar na neutvrđivanje odgovornosti jeste da imamo još jedan primjer, eklatantan i brutalan u isti mah, nepostojanja demokratsko -pravne kontrole, kako nad vladajućim strukturama vlasti, tako i nad izvršnim polugama iste vlasti.

MONITOR: Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić pozvao je lidere parlamentarnih partija na dijalog o traženju prihvatljivih rješenja u funkciji izgradnje povjerenja u izborni proces. Šta očekujete od sastanka kod Krivokapića, na koji idete?
LEKIĆ: Na bazi dosadašnjih iskustava ne treba očekivati mnogo. S druge strane, smatram da mi je dužnost da se odazovem javnom pozivu za javni dijalog koji se i ne odvija u već blokiranim institucionalnim tijelima već u novom obliku javnog foruma. Smatram da se na njemu treba boriti za pravedne i demokratske ciljeve, sve to pred licem javnosti.

Tim prije što se radi o dvije vjerovatno najznačajnije teme u političkom trenutku zemlje. Uslovi za primjenu izbornog sistema i model pravno-političkog upravljanja izbornim sistemom. Druga tema otvara mogućnost pokretanja pitanja formiranja prelazne vlade koju su tražile sve političke partije iz opozije.

U samom obrazloženju uz poziv se otvoreno ukazuje na dosadašnje izborne prevare i apostrofira afera Snimak koja je znamo primjer političke korupcije i udarar na ustavno- politički sistem.

Čini mi se da se nedolaskom na sastanak daje Đukanoviću, Krivokapiću i ostalima iz vladajuće koalicije prilika da se prikažu demokratama koji su za javni dijalog o najaktuelnijoj temi danas, ali bez sagovornika.

Neka taj kapacitet pokažu pred opozicionim snagama, pred našom javnošću, predstavnicima EU i nezavisnim NVO. Ovo je dakle moj stav, tolerantno uvažavajući drugačija mišljenja i odluke ostalih kolega.

MONITOR: Da li ćete učestvovati na narednim parlamentarnim izborima?
LEKIĆ: Sagledaćemo situaciju i uoči izbora, a odgovor u ovom trenutku je jednostavan. Ako bude demokratskih izbornih uslova učestvovaćemo na izborima kao šansi za demokratsku smjenu vlasti. Ako ne bude takvih uslova nećemo učestvovati.

MONITOR: Ukoliko DPS i hipotetički pristane na implementaciju novog izbornog zakonodavstva i elektronsku registraciju birača, da li ćete u tom slučaju izaći na izbore? Ovo imajući u vidu fakat da DPS prije svega kupuje duše, čime primarno – daleko više nego manipulacijama na izborni dan – utiče na izbornu volju građana?
LEKIĆ: U pravu ste, i svi znamo da se izborne neregularnosti ne završavaju nepoštovanjem izbornog zakonodavstva. Postoji čitav i to mučan sistem zloupotrebe državnih resursa, socijalnih davanja itd. sve u intersu partije na vlasti. Kada se ovome doda partijski uticaj na medije pod njihovom kontrolom makar oni bili finansirani od svih građana onda se radi o jednom razgranatom, čudovišnom, sve na bruku ove zemlje, sistemu.

Ako ste me, sada u ovom kontekstu, opet pitali da li izaći na izbore, moj odgovor ostaje isti, dakle onaj na prethodno pitanje.

MONITOR: U DPS-u je već duže na sceni disciplinovanje budvanskog klana te partije, na čijem je čelu Svetozar Marović, u cilju, između ostaloga, zadovoljavanja briselskih insistiranja na procesuiranju „krupnih riba”. Sve češće se govori i o hapšenju Marovića. Šta to znaći?
LEKIĆ: Ne bih znao pouzdano koliko u hapšenju kriminalnih grupa iz Budve – kako ih kvalifikuje tužilac – inače članova DPS-a, ima partijskih obračuna. Pratim zvaničnu istragu i djelovanje nadležnih tužilačkih organa.

Ono što je politička činjenica prvog reda, a bio bi ogroman i rijedak politički skandal u demokratskim društvima, jeste nastavak iste partije da poslije, sada već dokazano, pljačke Budve od strane njenih kadrova, nesmetano nastavlja da upravlja gradom. Ništa ostavke, ništa novi izbori, ništa stid prema građanima zaduženog i pljačkanog grada.

MONITOR: Kako komentarišete uporno ćutanje Svetozara Marovića uprkos procesuiranju njegovih najbližih?
LEKIĆ: Razlozi za ćutanje visokog funkcionera vladajuće stranke su van mog interesovanja.

MONITOR: Za nekoliko dana očekuje se odluka o slanju pozivnice za članstvo u NATO Crnoj Gori. Od čega najviše zavisi odluka NATO članica da nam (ne) pošalju pozivnicu i kako oba eventualna scenarija mogu uticati na nas?
LEKIĆ: U atmosferi valjda vrhunca skupe, agresivne, nedemokratske propagande vladajuće garniture, dakle u atmosferi novog sudnjeg dana se očekuje NATO pozivnica. Koliko smo shvatili – eventualni dolazak pozivnice označava samo jednu etapu u procesu odlučivanja što govori da će se na domaćem terenu dominantno nastaviti ista propagandna predstava, dakle i u izbornoj 2016. g.

Da se razumijemo, ja ne potcjenjujem samu temu. Nju su primarno potcijenili ovdje oni koji su je pretvorili, umjesto predmeta ozbiljne i demokratske debate, u neviđenu propagandu sa unutrašnjom funkcijom ostajanja na vlasti.

Ukratko, NATO je ispostavio neke uslove, između ostalog u vezi sa pravnom državom, dakle rezultatima u borbi protiv kriminala. Taj uslov nije, i to svi znaju, ovdje ostvaren. Ako ta pozivnica ipak stigne NATO rizikuje izvjesnu kompromitaciju. Zvuči cinično ali ispada da je bilo bolje za njegovu reputaciju da NATO nije postavio nikakve uslove crnogorskim vlastima. Ovako će se farsa širiti i ona neće promaći domaćoj javnosti sa svim posljedicama produbljivanja krize, novim podjelama među građanima.

No sačekajmo da NATO članice odluče o pozivnici, o onome što su ovdje propaganda domaće vlasti i njeni tajkunsko-švercerski dijelovi već mjesecima saopštili da je već završeno.

Svijet je u velikim previranjima

MONITOR: Svedoci smo loših odnosa između dva suprotstavljena tabora, Vašingtona i Moskve. Obaranje ruskog aviona od strane Turske produbilo je takvo stanje. Kako vidite trenutnu geopolitičku situaciju?
LEKIĆ: Svijet je u velikim previranjima. Dinamično se mijenjaju i odnosi snaga u njemu… Sve to u kontekstu geopolitičkih, strateških i ekonomskih interesa. Napravljene su ogromne, nekažnjene greške, naročito na Bliskom istoku. Sve to sa vidljivim, teškim posljedicama. Ujedinjene nacije su namjerno već duže vremena marginalizovane. Činjenica da UN nisu reformisane i sasvim prilagođene novom vremenu, nije dovoljan razlog za unilateralne politike bez međunarodnih pravila. Crnogorska elita bi morala da shvati duh vremena svijeta koji je u velikim promjenama. Da se ne dozvoli da Crna Gora u sve to ulazi zatvorenih očiju prepuštajući da drugi odlučuju i za nju. Posljedice sasvim izvjesno ostaju nama.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo