Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ne očekujem puno od razgovora s Krivokapićem

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prilikom nedavne radne skupštine Demosa kazali ste da ta partija nema opsesiju obaranja sadašnje vlasti, kako bi je preuzeli po svaku cijenu, već da je potrebno pokazati društvu da je vlast smjenjiva. Koji su najvažniji koraci u cilju smjene vlasti?
LEKIĆ: Smatram da je korisna distanca od opsesivnosti kao iracionalne kategorije, koja se može shvatiti i kao velika glad za vlašću. Ta distanca ne umanjuje suštinu opozicionog političkog angažovanja Demosa. A to je čvrsta opredijeljenost da se ozbiljnim, kompetentnim i istrajnim javnim dijelovanjem doprinese neophodnim promjenama u zemlji. Pri tom Demos teži objedinjavanju čitave opozicione energije na osmišljenim, iskrenim, ravnopravnim odnosima među opozicionim subjektima.

Govorimo o promjenama u interesu građana a koje bi vodile ekonomskoj, demokratskoj, kulturnoj emancipaciji zemlje. Bitan korak ka tom cilju treba da bude stvaranje uslova za demokratske izbore na kojima opozicione snage kao ozbiljna i kredibilna alternative treba da pobijede, odnosno dobiju većinsko povjerenje građana.

MONITOR: Dio opozicije predvođen DF-om inistira na protestima kao metodom dolaska do prelazne Vlade. Ostatak, kojem pripada i Demos, nije za sada izabrao taj model. Razmimoilaženja su očita. Kako ih prevazići u cilju objedinjavanja opozicije?
LEKIĆ: Već je više puta javno rečeno, a mogu i da ponovim da se Demos ne razlikuje od drugih koji smatraju da treba koristiti nenasilne proteste kao legitiman, sistemski oblik političkog djelovanja.

Demos zastupa da više ima izgleda na uspjeh jedinstvena protesna akcija svih opoziciono građanskih snaga – partija, sindikata, nevladinih organizacija, studenskih organizacija, društvenih udruženja i asocijacija i sl.– dakle, zajednički organizovani, sa zajednički utvrđenim ciljevima i sadržajima, sa ravnopravnošću svih subjekata učesnika protesta.

Ovaj pristup nije identičan sa konceptom unilateralno organizovanih protesta, dakle od strane jednog subjekta. To opet ne znači da se nekome negira pravo na proteste u verziji za koju se sam odluči, još manje da se negiraju potencijalni rezultati.

MONITOR: Povodom protesta 24. oktobra kazali ste da je Podgorica ličila na Bejrut, te da zbog svega što se izdešavalo u noći protesta neko treba da preuzme odgovornost. To se nije dogodilo. Zašto?
LEKIĆ: Postoji široka saglasnost u javnom mnjenju, i to ne samo opozicionom, da je u drugom dijelu protesta prilikom upotrebe sile došlo do prekoračenja ovlašćenja i da zbog toga neko iz vlasti i iz policije treba da snosi odgovornost.

Jedini mogući komentar na neutvrđivanje odgovornosti jeste da imamo još jedan primjer, eklatantan i brutalan u isti mah, nepostojanja demokratsko -pravne kontrole, kako nad vladajućim strukturama vlasti, tako i nad izvršnim polugama iste vlasti.

MONITOR: Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić pozvao je lidere parlamentarnih partija na dijalog o traženju prihvatljivih rješenja u funkciji izgradnje povjerenja u izborni proces. Šta očekujete od sastanka kod Krivokapića, na koji idete?
LEKIĆ: Na bazi dosadašnjih iskustava ne treba očekivati mnogo. S druge strane, smatram da mi je dužnost da se odazovem javnom pozivu za javni dijalog koji se i ne odvija u već blokiranim institucionalnim tijelima već u novom obliku javnog foruma. Smatram da se na njemu treba boriti za pravedne i demokratske ciljeve, sve to pred licem javnosti.

Tim prije što se radi o dvije vjerovatno najznačajnije teme u političkom trenutku zemlje. Uslovi za primjenu izbornog sistema i model pravno-političkog upravljanja izbornim sistemom. Druga tema otvara mogućnost pokretanja pitanja formiranja prelazne vlade koju su tražile sve političke partije iz opozije.

U samom obrazloženju uz poziv se otvoreno ukazuje na dosadašnje izborne prevare i apostrofira afera Snimak koja je znamo primjer političke korupcije i udarar na ustavno- politički sistem.

Čini mi se da se nedolaskom na sastanak daje Đukanoviću, Krivokapiću i ostalima iz vladajuće koalicije prilika da se prikažu demokratama koji su za javni dijalog o najaktuelnijoj temi danas, ali bez sagovornika.

Neka taj kapacitet pokažu pred opozicionim snagama, pred našom javnošću, predstavnicima EU i nezavisnim NVO. Ovo je dakle moj stav, tolerantno uvažavajući drugačija mišljenja i odluke ostalih kolega.

MONITOR: Da li ćete učestvovati na narednim parlamentarnim izborima?
LEKIĆ: Sagledaćemo situaciju i uoči izbora, a odgovor u ovom trenutku je jednostavan. Ako bude demokratskih izbornih uslova učestvovaćemo na izborima kao šansi za demokratsku smjenu vlasti. Ako ne bude takvih uslova nećemo učestvovati.

MONITOR: Ukoliko DPS i hipotetički pristane na implementaciju novog izbornog zakonodavstva i elektronsku registraciju birača, da li ćete u tom slučaju izaći na izbore? Ovo imajući u vidu fakat da DPS prije svega kupuje duše, čime primarno – daleko više nego manipulacijama na izborni dan – utiče na izbornu volju građana?
LEKIĆ: U pravu ste, i svi znamo da se izborne neregularnosti ne završavaju nepoštovanjem izbornog zakonodavstva. Postoji čitav i to mučan sistem zloupotrebe državnih resursa, socijalnih davanja itd. sve u intersu partije na vlasti. Kada se ovome doda partijski uticaj na medije pod njihovom kontrolom makar oni bili finansirani od svih građana onda se radi o jednom razgranatom, čudovišnom, sve na bruku ove zemlje, sistemu.

Ako ste me, sada u ovom kontekstu, opet pitali da li izaći na izbore, moj odgovor ostaje isti, dakle onaj na prethodno pitanje.

MONITOR: U DPS-u je već duže na sceni disciplinovanje budvanskog klana te partije, na čijem je čelu Svetozar Marović, u cilju, između ostaloga, zadovoljavanja briselskih insistiranja na procesuiranju „krupnih riba”. Sve češće se govori i o hapšenju Marovića. Šta to znaći?
LEKIĆ: Ne bih znao pouzdano koliko u hapšenju kriminalnih grupa iz Budve – kako ih kvalifikuje tužilac – inače članova DPS-a, ima partijskih obračuna. Pratim zvaničnu istragu i djelovanje nadležnih tužilačkih organa.

Ono što je politička činjenica prvog reda, a bio bi ogroman i rijedak politički skandal u demokratskim društvima, jeste nastavak iste partije da poslije, sada već dokazano, pljačke Budve od strane njenih kadrova, nesmetano nastavlja da upravlja gradom. Ništa ostavke, ništa novi izbori, ništa stid prema građanima zaduženog i pljačkanog grada.

MONITOR: Kako komentarišete uporno ćutanje Svetozara Marovića uprkos procesuiranju njegovih najbližih?
LEKIĆ: Razlozi za ćutanje visokog funkcionera vladajuće stranke su van mog interesovanja.

MONITOR: Za nekoliko dana očekuje se odluka o slanju pozivnice za članstvo u NATO Crnoj Gori. Od čega najviše zavisi odluka NATO članica da nam (ne) pošalju pozivnicu i kako oba eventualna scenarija mogu uticati na nas?
LEKIĆ: U atmosferi valjda vrhunca skupe, agresivne, nedemokratske propagande vladajuće garniture, dakle u atmosferi novog sudnjeg dana se očekuje NATO pozivnica. Koliko smo shvatili – eventualni dolazak pozivnice označava samo jednu etapu u procesu odlučivanja što govori da će se na domaćem terenu dominantno nastaviti ista propagandna predstava, dakle i u izbornoj 2016. g.

Da se razumijemo, ja ne potcjenjujem samu temu. Nju su primarno potcijenili ovdje oni koji su je pretvorili, umjesto predmeta ozbiljne i demokratske debate, u neviđenu propagandu sa unutrašnjom funkcijom ostajanja na vlasti.

Ukratko, NATO je ispostavio neke uslove, između ostalog u vezi sa pravnom državom, dakle rezultatima u borbi protiv kriminala. Taj uslov nije, i to svi znaju, ovdje ostvaren. Ako ta pozivnica ipak stigne NATO rizikuje izvjesnu kompromitaciju. Zvuči cinično ali ispada da je bilo bolje za njegovu reputaciju da NATO nije postavio nikakve uslove crnogorskim vlastima. Ovako će se farsa širiti i ona neće promaći domaćoj javnosti sa svim posljedicama produbljivanja krize, novim podjelama među građanima.

No sačekajmo da NATO članice odluče o pozivnici, o onome što su ovdje propaganda domaće vlasti i njeni tajkunsko-švercerski dijelovi već mjesecima saopštili da je već završeno.

Svijet je u velikim previranjima

MONITOR: Svedoci smo loših odnosa između dva suprotstavljena tabora, Vašingtona i Moskve. Obaranje ruskog aviona od strane Turske produbilo je takvo stanje. Kako vidite trenutnu geopolitičku situaciju?
LEKIĆ: Svijet je u velikim previranjima. Dinamično se mijenjaju i odnosi snaga u njemu… Sve to u kontekstu geopolitičkih, strateških i ekonomskih interesa. Napravljene su ogromne, nekažnjene greške, naročito na Bliskom istoku. Sve to sa vidljivim, teškim posljedicama. Ujedinjene nacije su namjerno već duže vremena marginalizovane. Činjenica da UN nisu reformisane i sasvim prilagođene novom vremenu, nije dovoljan razlog za unilateralne politike bez međunarodnih pravila. Crnogorska elita bi morala da shvati duh vremena svijeta koji je u velikim promjenama. Da se ne dozvoli da Crna Gora u sve to ulazi zatvorenih očiju prepuštajući da drugi odlučuju i za nju. Posljedice sasvim izvjesno ostaju nama.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo