Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ne očekujem puno od razgovora s Krivokapićem

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prilikom nedavne radne skupštine Demosa kazali ste da ta partija nema opsesiju obaranja sadašnje vlasti, kako bi je preuzeli po svaku cijenu, već da je potrebno pokazati društvu da je vlast smjenjiva. Koji su najvažniji koraci u cilju smjene vlasti?
LEKIĆ: Smatram da je korisna distanca od opsesivnosti kao iracionalne kategorije, koja se može shvatiti i kao velika glad za vlašću. Ta distanca ne umanjuje suštinu opozicionog političkog angažovanja Demosa. A to je čvrsta opredijeljenost da se ozbiljnim, kompetentnim i istrajnim javnim dijelovanjem doprinese neophodnim promjenama u zemlji. Pri tom Demos teži objedinjavanju čitave opozicione energije na osmišljenim, iskrenim, ravnopravnim odnosima među opozicionim subjektima.

Govorimo o promjenama u interesu građana a koje bi vodile ekonomskoj, demokratskoj, kulturnoj emancipaciji zemlje. Bitan korak ka tom cilju treba da bude stvaranje uslova za demokratske izbore na kojima opozicione snage kao ozbiljna i kredibilna alternative treba da pobijede, odnosno dobiju većinsko povjerenje građana.

MONITOR: Dio opozicije predvođen DF-om inistira na protestima kao metodom dolaska do prelazne Vlade. Ostatak, kojem pripada i Demos, nije za sada izabrao taj model. Razmimoilaženja su očita. Kako ih prevazići u cilju objedinjavanja opozicije?
LEKIĆ: Već je više puta javno rečeno, a mogu i da ponovim da se Demos ne razlikuje od drugih koji smatraju da treba koristiti nenasilne proteste kao legitiman, sistemski oblik političkog djelovanja.

Demos zastupa da više ima izgleda na uspjeh jedinstvena protesna akcija svih opoziciono građanskih snaga – partija, sindikata, nevladinih organizacija, studenskih organizacija, društvenih udruženja i asocijacija i sl.– dakle, zajednički organizovani, sa zajednički utvrđenim ciljevima i sadržajima, sa ravnopravnošću svih subjekata učesnika protesta.

Ovaj pristup nije identičan sa konceptom unilateralno organizovanih protesta, dakle od strane jednog subjekta. To opet ne znači da se nekome negira pravo na proteste u verziji za koju se sam odluči, još manje da se negiraju potencijalni rezultati.

MONITOR: Povodom protesta 24. oktobra kazali ste da je Podgorica ličila na Bejrut, te da zbog svega što se izdešavalo u noći protesta neko treba da preuzme odgovornost. To se nije dogodilo. Zašto?
LEKIĆ: Postoji široka saglasnost u javnom mnjenju, i to ne samo opozicionom, da je u drugom dijelu protesta prilikom upotrebe sile došlo do prekoračenja ovlašćenja i da zbog toga neko iz vlasti i iz policije treba da snosi odgovornost.

Jedini mogući komentar na neutvrđivanje odgovornosti jeste da imamo još jedan primjer, eklatantan i brutalan u isti mah, nepostojanja demokratsko -pravne kontrole, kako nad vladajućim strukturama vlasti, tako i nad izvršnim polugama iste vlasti.

MONITOR: Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić pozvao je lidere parlamentarnih partija na dijalog o traženju prihvatljivih rješenja u funkciji izgradnje povjerenja u izborni proces. Šta očekujete od sastanka kod Krivokapića, na koji idete?
LEKIĆ: Na bazi dosadašnjih iskustava ne treba očekivati mnogo. S druge strane, smatram da mi je dužnost da se odazovem javnom pozivu za javni dijalog koji se i ne odvija u već blokiranim institucionalnim tijelima već u novom obliku javnog foruma. Smatram da se na njemu treba boriti za pravedne i demokratske ciljeve, sve to pred licem javnosti.

Tim prije što se radi o dvije vjerovatno najznačajnije teme u političkom trenutku zemlje. Uslovi za primjenu izbornog sistema i model pravno-političkog upravljanja izbornim sistemom. Druga tema otvara mogućnost pokretanja pitanja formiranja prelazne vlade koju su tražile sve političke partije iz opozije.

U samom obrazloženju uz poziv se otvoreno ukazuje na dosadašnje izborne prevare i apostrofira afera Snimak koja je znamo primjer političke korupcije i udarar na ustavno- politički sistem.

Čini mi se da se nedolaskom na sastanak daje Đukanoviću, Krivokapiću i ostalima iz vladajuće koalicije prilika da se prikažu demokratama koji su za javni dijalog o najaktuelnijoj temi danas, ali bez sagovornika.

Neka taj kapacitet pokažu pred opozicionim snagama, pred našom javnošću, predstavnicima EU i nezavisnim NVO. Ovo je dakle moj stav, tolerantno uvažavajući drugačija mišljenja i odluke ostalih kolega.

MONITOR: Da li ćete učestvovati na narednim parlamentarnim izborima?
LEKIĆ: Sagledaćemo situaciju i uoči izbora, a odgovor u ovom trenutku je jednostavan. Ako bude demokratskih izbornih uslova učestvovaćemo na izborima kao šansi za demokratsku smjenu vlasti. Ako ne bude takvih uslova nećemo učestvovati.

MONITOR: Ukoliko DPS i hipotetički pristane na implementaciju novog izbornog zakonodavstva i elektronsku registraciju birača, da li ćete u tom slučaju izaći na izbore? Ovo imajući u vidu fakat da DPS prije svega kupuje duše, čime primarno – daleko više nego manipulacijama na izborni dan – utiče na izbornu volju građana?
LEKIĆ: U pravu ste, i svi znamo da se izborne neregularnosti ne završavaju nepoštovanjem izbornog zakonodavstva. Postoji čitav i to mučan sistem zloupotrebe državnih resursa, socijalnih davanja itd. sve u intersu partije na vlasti. Kada se ovome doda partijski uticaj na medije pod njihovom kontrolom makar oni bili finansirani od svih građana onda se radi o jednom razgranatom, čudovišnom, sve na bruku ove zemlje, sistemu.

Ako ste me, sada u ovom kontekstu, opet pitali da li izaći na izbore, moj odgovor ostaje isti, dakle onaj na prethodno pitanje.

MONITOR: U DPS-u je već duže na sceni disciplinovanje budvanskog klana te partije, na čijem je čelu Svetozar Marović, u cilju, između ostaloga, zadovoljavanja briselskih insistiranja na procesuiranju „krupnih riba”. Sve češće se govori i o hapšenju Marovića. Šta to znaći?
LEKIĆ: Ne bih znao pouzdano koliko u hapšenju kriminalnih grupa iz Budve – kako ih kvalifikuje tužilac – inače članova DPS-a, ima partijskih obračuna. Pratim zvaničnu istragu i djelovanje nadležnih tužilačkih organa.

Ono što je politička činjenica prvog reda, a bio bi ogroman i rijedak politički skandal u demokratskim društvima, jeste nastavak iste partije da poslije, sada već dokazano, pljačke Budve od strane njenih kadrova, nesmetano nastavlja da upravlja gradom. Ništa ostavke, ništa novi izbori, ništa stid prema građanima zaduženog i pljačkanog grada.

MONITOR: Kako komentarišete uporno ćutanje Svetozara Marovića uprkos procesuiranju njegovih najbližih?
LEKIĆ: Razlozi za ćutanje visokog funkcionera vladajuće stranke su van mog interesovanja.

MONITOR: Za nekoliko dana očekuje se odluka o slanju pozivnice za članstvo u NATO Crnoj Gori. Od čega najviše zavisi odluka NATO članica da nam (ne) pošalju pozivnicu i kako oba eventualna scenarija mogu uticati na nas?
LEKIĆ: U atmosferi valjda vrhunca skupe, agresivne, nedemokratske propagande vladajuće garniture, dakle u atmosferi novog sudnjeg dana se očekuje NATO pozivnica. Koliko smo shvatili – eventualni dolazak pozivnice označava samo jednu etapu u procesu odlučivanja što govori da će se na domaćem terenu dominantno nastaviti ista propagandna predstava, dakle i u izbornoj 2016. g.

Da se razumijemo, ja ne potcjenjujem samu temu. Nju su primarno potcijenili ovdje oni koji su je pretvorili, umjesto predmeta ozbiljne i demokratske debate, u neviđenu propagandu sa unutrašnjom funkcijom ostajanja na vlasti.

Ukratko, NATO je ispostavio neke uslove, između ostalog u vezi sa pravnom državom, dakle rezultatima u borbi protiv kriminala. Taj uslov nije, i to svi znaju, ovdje ostvaren. Ako ta pozivnica ipak stigne NATO rizikuje izvjesnu kompromitaciju. Zvuči cinično ali ispada da je bilo bolje za njegovu reputaciju da NATO nije postavio nikakve uslove crnogorskim vlastima. Ovako će se farsa širiti i ona neće promaći domaćoj javnosti sa svim posljedicama produbljivanja krize, novim podjelama među građanima.

No sačekajmo da NATO članice odluče o pozivnici, o onome što su ovdje propaganda domaće vlasti i njeni tajkunsko-švercerski dijelovi već mjesecima saopštili da je već završeno.

Svijet je u velikim previranjima

MONITOR: Svedoci smo loših odnosa između dva suprotstavljena tabora, Vašingtona i Moskve. Obaranje ruskog aviona od strane Turske produbilo je takvo stanje. Kako vidite trenutnu geopolitičku situaciju?
LEKIĆ: Svijet je u velikim previranjima. Dinamično se mijenjaju i odnosi snaga u njemu… Sve to u kontekstu geopolitičkih, strateških i ekonomskih interesa. Napravljene su ogromne, nekažnjene greške, naročito na Bliskom istoku. Sve to sa vidljivim, teškim posljedicama. Ujedinjene nacije su namjerno već duže vremena marginalizovane. Činjenica da UN nisu reformisane i sasvim prilagođene novom vremenu, nije dovoljan razlog za unilateralne politike bez međunarodnih pravila. Crnogorska elita bi morala da shvati duh vremena svijeta koji je u velikim promjenama. Da se ne dozvoli da Crna Gora u sve to ulazi zatvorenih očiju prepuštajući da drugi odlučuju i za nju. Posljedice sasvim izvjesno ostaju nama.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo