Povežite se sa nama

MONITORING

Sakriti ili otkriti narko barone

Objavljeno prije

na

Tačno godinu dana crnogorsko pravosuđe i policija branili su se od afere Balkanski ratnik, tvrdeći da ne znaju, ne čuju i ne vide ništa od onoga čime su se bavile njihove kolege iz zemalja Južne Amerike, SAD, Srbije, Slovenije, Italije, Švajcarske… Onda je, preko noći, politici nemiješanja u poslove pljevaljskog narko bosa Darka Šarića, njegovih saradnika i razgranatih ekspozitura došao kraj. Ili to samo tako izgleda.

NEVOLJNI SAUČESNIK: Preokret je ozvaničen prošlog ponedjeljka kada je u Pljevljima, po osnovu potjernice koju je raspisala italijanska Direkcija za borbu protiv mafije, uhapšen Duško Šarić. Nedugo zatim državna tužiteljica Ranka Čarapić je izjavila da se protiv mlađeg Šarića uporedo vode dvije istrage: zbog postojanja osnovane sumnje da je umiješan u krijumčarenje kokaina (na osnovu dokaza koje je Italija ustupila Crnoj Gori), kao i istraga o njegovim finansijama i stečenoj imovini.

Đe će nas, i da li će iđe, odvesti započete istrage? Ili je cilj njenih protagonista, zapravo, da spriječe otkrivanje pune istine o pljevaljskom narkokartelu, njegovim tvorcima, nalogodavcima i jatacima iz svijeta međunarodnih finansija, biznisa, bezbjednosti i politike.

Tajming akcije govori sam za sebe. Crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji poznato je, makar četiri godine, da su braća Šarić uključena u poslove međunarodne trgovine narkoticima. O tome svjedoče izjave iz 2007. Veselina Veljovića, direktora Uprave policije i Duška Markovića, tadašnjeg direktora ANB, date pred skupštinskim Odborom za odbranu i bezbjednost.

U danima kada je crnogorsko tužilaštvo ozvaničilo istragu, njihove kolege iz Slovenije su podigle optužnicu protiv tamošnjeg ogranka pljevaljskog narko klana, dok su Italijani uhapsili osamdesetak domaćih i stranih pripadnika Šarićeve filijale u Milanu. U Srbiji se već sudi balkanskim ratnicima – uhapšenima i onima koji su, u dobroj mjeri preko Crne Gore, uspjeli da zametnu tragove. Njihovom imovinom, pokretnom i nepokretnom, srpski državni organi bavili su se prije više od pola godine.

Ranka Čarapić je ljetos, u Skupštini Crne Gore, svoj angažman na mjestu državnog tužioca branila tvrdnjom da nikada nikome na teret nije stavila ono za šta nije imala dokaza. „Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene”, saopštila se Čarapićka uz objašnjenje „zato ja nikad nijesam imala problema”.

Međutim, možda baš zato (da šefica ne bi imala problema) tužilaštvo već tri godine istražuje slučaj divlje gradnje na Zavali, ne usuđujući se da prelomi da li su njegovi akteri prekršili zakon. Nema sumnje da je najavljena istraga o (ne)legalnim finansijama braće Šarić i njihove rodbine, prijatelja i poslovnih saradnika mnogo zahtijevniji posao. Posebno zbog toga što se ovdašnje državne institucije, zvanično, do sada nijesu bavile ničim sličnim.

Odluka Čarapićeve da se konačno uključi u istragu kokainske afere podsjeća na sličnu priču kada su policije i Italiji i Srbiji zaplijenile skoro 200 kilograma kokaina koji je iz Južne Amerike, preko Luke Bar, išao do Novog Sada. I tada su se osumnjičeni akteri našli u Crnoj Gori. Nakon višegodišnjeg odugovlačenja, Vuksan Cemović i Momčilo Pecić, osuđeni su na po četiri godine zatvora zbog šverca 213 grama kokaina, tačno hiljadu puta manje od onoga što su policije susjednih zemalja zaplijenile.

TRAG NOVCA: Monitor je javnosti početkom godine predočio dokaze o neobičnim finansijskim aranžmanima između Šarićeve Mat kompani i više of šor kompanija u vlasništvu Dragana Dudića Frica koji je, u međuvremenu, ubijen u Kotoru. Višemilionski poslovi obavljani su, uglavnom, posredstvom Hipo Alpe Adria Banke.

Đurđina Ivanović je potvrdila da je o tome ,,oformljen pretkrivični spis”, kao što je i Veselin Veljović – tek pošto je Dudić ubijen – obznanio da je policija vodila istragu o poslovanju njegovih firmi: „Ona se nalazi u završnoj fazi i trebalo je ovih dana da bude procesuirana”…Na tome se stalo, iako se priča o balkanskom pranju para preko HAAB priča u cijeloj Evropi.

Tužilaštvo, do danas, nije dalo sud ni o poslovanju Mat kompani sa Đukanovićevom Prvom bankom. Dokumenta do kojih je došao Monitor krajem prošle godine svjedoče da je Prva kreditirala Šariće i nakon što joj je Centralna banka zabranila nove kredite. Da li će najavljena istraga o imovini braće Šarić baciti više svijetla na ovaj slučaj? Treba zaista biti optimista pa vjerovati u takav rasplet.

MIRIS DUVANA I POLITIKE: Po dosada pokazanom, nadležnima u Crnoj Gori mnogo je bliža percepcija gradonačelnika Pljevalja i uticajnog funkcionera DPS Filipa Vukovića. On je proljetos, uoči lokalnih izbora, obznanio da je „afera Šarić preuveličana”, da su to „korektni momci” ta da on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”. Vuković zbog te izjave nije imao nikakve štete. Da li je prije ili nakon toga imao nekakve koristi – ne znamo. I nećemo saznati pošto je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ocijenila da njegova izjava ,,nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.

Političke implikacije mogla bi imati i eventualna potvrda tvrdnji da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”. Srpska policija, saopšteno je, intenzivno radi na razotkrivanju veza Darka Šarića sa Bojanom Bajrušević. Ona je godinama pod istragom Specijalnog tužilaštva zbog šverca cigareta, u kome se, pored nje, pominju i imena Mirjane Marković, Marka Miloševića, Mihalja Kertesa. Protiv njih je u junu 2007. podnijet zahtjev za sprovođenje istrage, ali se na tome i stalo.

Za razliku od ove, grupi koju je navodno predvodio Stanko Subotić Cane se sudi u Beogradu zbog šverca duvanom. Mnogo su opipljivije i krupnije veze između Šarića i Subotića. Na čelo upravnog odbora Future plus, preduzeća koje je slovilo kao glavna Subotićeva investicije u Srbiji, marta 2009. godine je imenovan Nebojša Jestrović, Šarićev saradnik u privatizacijama preduzeća u Srbiji. Ovo postavljanje je protumačeno kao Subotićevo prepuštanje lanca kioska Šariću, piše Centar za istraživačko novinarstvo u Srbiji. ,,Prema toj teoriji, Subotić je tada već bio oslabljen zbog istrage koja se protiv njega vodi i u strahu od zaplene imovine, a Šarić je sa druge strane bio van opasnosti i pun novca koji je morao negde plasirati, te je oberučke prihvatio da kupi Futuru plus”.

Prethodno se Šarić već oprobao u poslu distribucije novina, kao vlasnik srpske Štampe. “Samo od prodaje preduzeća Štampa sistem njemačkom WAZ-u (Darko Šarić) zaradio je 30 miliona eura”, tvrdio je u oktobru njegov brat Duško, u pisanoj izjavi za Vijesti. Ostala je nedoumica kako je i čime Šarić došao u posjed kompanije kojom je do svoje smrti gazdovao Vanja Bokan – jedan od „utemeljivača” duvanskog posla na Balkanu, ubijen u Grčkoj 2000.

Futura i Štampa nijesu sve što Šariće povezuje sa duvanskim putevima i organizatorima tih putovanja. To ne može radovati uticajne balkanske političare.

UKUS MOĆI: Nevolje Duška Šarića sa crnogorskim pravosuđem počele su skoro istovremeno kada je i direktor policije u Beogradu Milorad Veljović izjavio da njegov brat Darko – iako je prvooptuženi u aktuelnom suđenju krijumčarima kokaina – nije mozak operacije. “Slučaj braće Šarić tek je u povoju. Glavni nalogodavci u akciji nijesu u zatvoru, a operativni podaci ukazuju da se ova priča ne može zaokružiti sa Darkom Šarićem, već se širi dalje”.

Mediji su, podsjetimo,prije tačno godinu dana, u novembru 2009. izvjestili kako je srpska BIA od američke DEA (Agencija za borbu protiv narkotika) dobila „imperativan zahtjev” da pomogne privođenju pravdi petorice „barona kokaina”.

Slijedio je opis aktera:

Baron B: Crnogorac za koga DEA tvrdi da je „mozak balkanske mafije”, moćniji čak i od crnogorskog premijera. Navodno, njegov udio u kokainskom plijenu bio je veći od trećine a zarađeni novac je reinvestirao preko ulaganja u sport, igre na sreću i ugostiteljstvo. Mnogi misle da znaju o kome je riječ, ali to niko javno ne želi da kaže.

Baron C: DEA tvrdi da je riječ o „kontroverznom srpskom biznismenu” i osobi bez koje nema posla „na veliko” – bilo da je riječ o duvanu, narkoticima ili nekretninama. Slikajući njegov profil Amerikanci navode da mu se u Srbiji sudi u odsustvu, dok on legalno boravi u jednoj zemlji Zapadne Evrope. Povremno, boravi i u Crnoj Gori.

Baron K: Rođeni Beograđanin “nesumnjivo najjači srpski igrač”, tvrdi DEA, postao je ekspert u rasturanju kokaina preko razgranate mreže manjih dilera. Poslije Barona B, njemu pripada najveći dio profita. Novac pere preko fudbalskih transfera. U Beloj knjizi o kriminalu MUP Srbije, navodi Glas Javnosti, pominje se kao osnivač i vođa Novobeogradskog klana. Dovođen je u vezu sa nedavnim navijačkim neredima u Đenovi, na utakmici Italija –Srbija. Živi, kažu, između Beograda i Južne Amerike.

Baron D1: „Javnosti najmanje poznat”, prenosili su mediji prije godinu dana, predstavnik novije generacije velikih narkodilera porijeklom sa sjevera Crne Gore, „dovoljno jak da uposli krak kokaina ka Italiji”. Novac od droge, tvrdi DEA, pere preko sporta i nekretnina.

Baron D2: Njegov pomen na popisu DEA je, navodno, najviše iznenadio balkanske policajce pošto je – do tada – važio za „mafijaškoj atentatora na poznate ličnosti”. Prema procjenama DEA, njemu je bio namjenjen najmanji dio kokainskog kolača, ali u tako velikim isporukama i mrvice su milionske.

ĐE VODI OVAJ PUT: Godinu dana ovdašnji zvaničnici nijesu komentarisali podatke dobijene iz SAD. Onda je Milorad Veljović pokrenuo lavinu. Da li su crnogorsko pravosuđe i policija spremni da idu do tih visina. Ili je cilj prošlonedjeljne akcija zapravo da se postave prepreke onima koji su, moguće je, već krenuli tim putem prijeteći da ugroze nečije interese.

Darko Šarić, Goran Soković, Dejan Šekularac i Draško Vuković i dalje su na slobodi. Možda i to nešto znači.

Zoran RADULOVIĆ


Uspon i pad balkanskog klana

U Milanu traju saslušanja uhapšenih u velikoj policijskoj akciji početkom prošle nedjelje, kada su ,,pale” 82 osobe osumnjičene za trgovinu drogom pod okriljem ,,balkanskog narkokartela”. Dok svi oni ne budu dali iskaze, ni tužilaštvo ni Direkcija za borbu protiv mafije neće se zvanično oglašavati.

U Italiji je izdat nalog za hapšenje 105 osoba, od kojih su 23 srpski državljani. Među njima je i Darko Šarić. Vlasti sa Apeninskog poluostrva potražuju i 21 osobu iz Crne Gore, a prvi na listi im je Goran Soković.

Kako je ovih dana napisao specijalni izvještač dnevnika Večernje novosti: rijeka droge sa ,,ćiriličnim potpisom” i logistikom koja bi se mogla mjeriti sa paravojnim formacijama, tekla je godinama kroz samo srce najvećeg grada u Liguriji.

Prema izvorima tog lista, prvo saznanje italijanskih inspektora o milanskim operacijama klana Darka Šarića bilo je oktobra 2008. Tada je Srbin, po nadimku Mikica fotografisan kako na skuteru vozi i predaje pošiljku od 50 kilograma.

Pripadnici Skvadra mobile, italijanske specijalne policije, otada su počeli intenzivno da prate Šarićeve saradnike. ,,Skvadra” danas ima podatke (i dokumentaciju) o desetinama skutera kojima se razvozila droga, o 36 automobila i kombija, o deset stanova, tri ,,šteka” i nekoliko omiljenih lokacija za prodaju droge kartela koji je, kažu, ,,držao monopol” nad transportom narkotika iz Južne Amerike u Milano, i dalje u Evropu. Prema računici koju iznose Novosti, svakog mjeseca grupa je uspijevala da proda tri tone!

O Mikici je progovorio svjedok saradnik, sitniji diler predstavljen kao Frančesko P., koji je uhapšen na trgu Lugano odmah poslije susreta sa ,,Šarićevim skuterom”. ,,Nalazili bismo se u baru u blizini trga, a taj tip, Mikica ili neko drugi, ko je bio na redu, došao bi svojim motorom, opisivao je susrete Frančesko P. ,,Popili bismo kafu, pa bi mi dao materijal… Recimo, 40 ili 50 kilograma na svakih pet-šest dana. Rekao mi je da ne može da donese više, jer samo toliko može da stane na skuter, ali da nabavke nisu problem, niti će biti”.

Istovjetna scena, utvrdila je italijanska Direkcija za borbu protiv droge, gotovo se u isto vrijeme odigravala na nekoliko mjesta u Milanu.

Kada su policajci upitali svjedoka saradnika može li da procijeni o kojoj se sumi radi, on se samo nasmijao: ,,Siguran sam da je svaki skuter u sebi nosio barem 500 – 600 hiljada eura.

Balkanski, ili ,,slovenski klan”, kako ga u Milanu još nazivaju, nudio je drogu po veoma konkurentnim cijenama: oko 36 hiljada za kilogram, odnosno 1,8 miliona eura za ,,paketić” od 50 kilograma. Nad Ndrangetom, mafijom sa Kalabrije, tako, nisu dobili prevlast zahvaljujući oružju, već dobrim cijenama i sjajnom logistikom.

,,To je nešto potpuno novo – priznali su momci iz Narkotika milanske ,,Kvesture” (glavne stanice policije). ,,Nije ih lako bilo ni prisluškivati, jer su Šarićevi pajtosi manično kupovali i bacali SIM kartice, ali i mobilne telefone.” Članovi kartela Darka Šarića su za rasturanje narkotika koristili – skutere. Jedna od njihovih glavnih prednosti je brzina. Kako su sastavni dio života Italijana, skuteri nijesu upadljivi.

SIGNAL IZ CIRIHA: Razotkrivanje narko-klana Darka Šarića u Italiji je, kako saznaje Blic, počelo u decembru 2006, kada je u Cirihu pokušano ubistvo Dragana Lukovića. On je, međutim, primijetio podmetnuti eksploziv i odmah pozvao švajcarsku policiju.

Trebala je to, tvrdi list, biti osveta za ubistvo Zdravka Kešeljevića, brata od tetke Darka Šarića.

Kešeljević je , u januaru 1998. izrešetan ispred jedne banke u Amsterdamu. Ubijen usred dana, dok je na ulici stajao sa Darkom Šarićem. Zločin je snimljen kamerama, ali je godinama ostao nerasvijetljen. Policija je, na kraju, došla do imena Dragana Lukovića iz Bijelog Polja i njegovog prijatelja Miška Perića iz Mojkovca. Perić je zbog tog ubistva uhapšen 2002. godine u Švajcarskoj. Motiv je navodno bio novac koji su Perić i Luković dugovali Šarićevom bratu. Za hapšenje Lukovića nije bilo dokaza, ali to nije smetalo onima koji su naredili osvetu.

,,Ciriška istraga otkrila je međunarodni kanal krijumčarenja kokaina, koji se našao pod lupom i policije u Italiji”, prenosi Blic. ,,Uslijedile su njihove akcije: Maja, Atropo, Izdržljivost, Vašington”.

Daljom istragom potom počela da razotkriva jednog po jednog saradnika Darka Šarića. Najprije je otkriven Nebojša Joksović, kod koga je nađeno više kilograma kokaina, zatim Branislav Tunjić, a sve se završilo zaplijenom 200 kilograma kokaina u Pizi. To je bio prvi uvod u akciju Balkanski ratnik. Kasnije su uslijedile zaplijene u Urugvaju i Argentini…

Milan BOŠKOVIĆ


Optužnice protiv Šarićevih saradnika

Slovenačko tužilaštvo je podnelo optužnice u slučaju Balkanski ratnik. Optuženi su Dragan Tošić i 16 njegovih saradnika za koje se sumnja da su slovenački deo ekspoziture klana Darka Šarića.

Među uhapšenima u Sloveniji je najpoznatiji Dragan Tošić, ugostitelj koji u centru Ljubljane ima dva prestižna kafića – L’Peti i Randevu. Tošića mediji opisuju kao desnu ruku Darka Šarića za nedozvoljene poslove u Sloveniji. Janez Koščak, njegov advokat kaže da nije iznenađen činjenicom da je tužilaštvo podiglo optužnice, jer bi ,,posle takve akcije i uz takvu medijsku pompu bilo veliko iznenađenje ukoliko tužilaštvo ne bi podnelo optužnice”.

Iako nije video optužnicu, Koščak ne isključuje da će tražiti da sud izuzme neke dokaze. Nije precizirao za koje dokaze će zahtevati izuzeće. ,,Gomila stvari je bila sporna već tokom istrage”, tvrdi Tošićev advokat. Dopustio je, ipak, mogućnost da tužilaštvo uopšte nije iskoristilo ,,sporne dokaze” kao argument za optužnicu.

Mediji podsećaju da 25. novembra ističe pola godine od spektakularnih hapšenja koja su maja ove godine obavljena prevashodno u Ljubljani. Policija je tada obavila i 30 pretresa po kućama.

Slovenačka policija počela je da se bavi Balkanskim ratnikom u drugoj polovini 2008. pošto je u Italiji prilikom šverca južnoameričkog kokaina uhapšen jedan Slovenac. Septembra 2009. godine slovenačka policija dobija dojavu da se priprema veći šverc kokaina, a u tom biznisu je navodno učestvovao Tošić sa saradnicima.

Prema informacijama u Sloveniji, slovenački deo narkoklana odneo je u Brazil gotovo dva miliona Šarićevih evra i tamo kupio kokain koji je lađom trebalo da dovezu prvo u Južnu Afriku a zatim u Evropu, ali su im oktobra prošle godine planove pokvarili urugvajski policajci.

Izvori iz slovenačke policije potvrđuju da je slovenačka policija ,,posredno” sarađivala i tokom nedavnih hapšenja Šarićevih pajtaša u Italiji. I ta akcija je bila “rezultat zajedničkog rada srpske, crnogorske, italijanske i slovenačke policije”, iako prilikom poslednje faze operacije Balkanski ratnik koja je u Ljubljani prekrštena u lokalni naziv Emona – u Sloveniji nije uhapšen niko. Od Vesne Drole, portparolke Slovenačke policije, saznajemo da je istraga u slučaju Balkanski ratnik tajna i da zbog toga detalje o poslednjim akcijama nije moguće predočiti javnosti.

Igor MEKINA

Komentari

Izdvojeno

FINANSIRANJE CRNOGORSKOG SPORTA: Lavirint politike, tajni i privilegija

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori sport je dominantno oslonjen na novac iz državnog i opštinskih budžeta i na sponzorstva od strane državnih i privatnih kompanija. Tržište (karte, TV prava, prodaja igrača…), koji je glavni izvor prihoda na Zapadu, kod nas je na zanemarljivom nivou

 

 

Budžetom Glavnog grada Podgorice za 2026. godinu je opredijeljeno četiri miliona i 260 hiljada eura za sufinansiranje programa rada sportskih klubova čiji je osnivač Glavni grad Podgorica, saopšteno je prošle sedmice. To su muški i ženski rukometni klub Budućnost, kao i košarkaški, fudbalski, odbojkaški i plivački vaterpolo klub.

FK Budućnost, koji je prošle godine proslavio vijek postojanja, je dobio najveći dio novca – dva miliona eura. Košarkaški klub Budućnost Voli, koji je jedini gradski reprezent na regionalnim i evropskim klubskim takmičenjima, dobio je 700.000 eura.

,,Smatram da 700 hiljada eura nije dovoljno za klub koji pravi rezultate na regionalnom i evropskom nivou. Razumijem potrebe FK Budućnost, želim im da izađu iz krize i da se stabilizuju. Naš projekat je ipak najznačajniji, pravimo dobre rezultate, a onda izostane podrška vlasnika. Smatram da je 700 hiljada malo, jer bi bilo pogubno da se KK Budućnost vrati na nivo da igra samo domaća takmičenja“, kazao je nakon raspodjele iz gradske kase predsjednik KK Budućnost Dragan Bokan, dodajući da – „niko u Evropi ne igra bolje sa manjim budžetom.

Bokanova kompanija Voli je generalni sponzor ovog kluba. Sredinom prošle godine gradonaćelnik Podgorice Saša Mujović govoreći o finansijskoj podršci KK Budućnost izjavio je: ,,Grad je ove godine opredijelio sredstva koja će ići u smislu podrške klubu — do nekih milion eura. Ja znam da je to nedovoljno. Imamo kvalitetnog sponzora Voli, koji daje oko dva miliona eura, ali treba značajnija podrška države, odnosno državnih kompanija. Planirali smo naredne godine da damo 1,5 milion — što je istorijski budžet za klub”.

Ipak, sredstva od grada su ove godine značajno manja. Pored finansiranja od strane osnivača i kompanije Voli, KK Budućnost ima još preko 20 sponzora. Sve to nije dovoljno jer se sa godišnjim budžetom od oko 5,5 miliona eura, takmiči sa klubovima čiji budžeti su daleko veći – Crvene zvezda (20 miliona), Partizan (23 miliona), dok najbolji košarkaški klubovi iz Španije i Turske imaju budžete od preko 30 i 40 miliona eura.

U Crnoj Gori sport je dominantno oslonjen na novac iz državnog i opštinskih budžeta, zatim na sponzorstva od strane državnih i privatnih kompanija. Tržište (karte, TV prava, prodaja igrača…) koji je glavni izvor prihoda na Zapadu kod nas je na zanemarljivom nivou.

,,Crnogorski sport se finansira uglavnom iz ‘državnog novca’. Za finansiranje sportskih saveza, Crnogorskog olimpijskog komiteta i Paraolimpijskog komiteta Crne Gore iz državnog budžeta izdvaja se oko 0,20 odsto. To je najmanje od svih zemalja iz okruženja i apsolutno je nedovoljno za realizaciju svih programa naših nacionalnih selekcija, kao i pojedinačnog sporta. Finasiranje sporta se konstantno predstavlja kao izdvajanje Vlade i ponavlja matrica da je ‘ova ili ona Vlada do sada izdvojila najviše od svih’, a ne kao nešto što bi trebalo da bude ‘opšta stvar’ i da ne zavisi od političkih odluka”, kaže za Monitor dugogodišnji sportski novinar Aleksandar Radović.

Iz državnog budžeta novac se izdvaja za nacionalne sportske saveze, Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet, sportsku infrastrukturu, organizaciju međunarodnih takmičenja, programe za djecu i mlade. Izdvajanja za sport na nacionalnom nivou su simbolična i daleko od prosjeka EU od jedan odsto iz budžeta.

,,Nije novina ukazati da se crnogorski sport nalazi u najtežem trenutku, a da donosioci odluka i dugogodišnji predstavnici sportskog pokreta, posebno rukovodstvo Crnogorskog olimpijskog komiteta i dalje izbjegavaju da preuzmu odgovornost’’, kaže za Monitor Marko Begović, doktor sportskih nauka i univerzitetski profesor u Norveškoj. On navodi da su sportisti i sportski radnici pod ozbiljnim pritiskom i u stalnom raskoraku između njihovih osnovnih potreba i načina na koji stranačka politika i pojedinci raspodjeljuju javna sredstva. ,,Iako se budžeti kako na državnom tako i na lokalnom nivou kontinuirano uvećaju, rezultati, efikasnost i transparentnost izostaju pokazujući suštinski slabost. Sistem ne funkcioniše u korist onih kojima je najpotrebniji, sportista i sportskih radnika, već kupovini i očuvanju pozicija u sportskim organima odlučivanja’’, navodi Begović.

Na čelu COK-a je preko 20 godina Duško Simonović, a za novi četvorogodišnji mandat izabran je krajem 2024. Begović smatra da ova krovna organizacija prednjači sa sistemom dvostrukog finansiranja, koji godinama traži i dobija novac za troškove koje zapravo pokrivaju međunarodne organizacije, poput smještaja sportista i sportskih radnika ili troškova prevoza. ,,Takođe COK godinama dobija novac za pripremu aktivnosti, što je u direktnoj nadležnosti nacionalnih sportskih saveza. Takav model kreira ambijent u kojem se sport finansira radi održavanja pozicija, a ne razvoja i sportskih postignuća’’, smatra Begović.

Pored novca iz budžeta, državne kompanije su te koje finansiraju sportske saveze. Elektroprivreda Crne Gore je najveći sponzor sportskih saveza i klubova, slijede Morsko dobro, Luka Bar, Pošta CG, CEDIS, Aerodromi, Rudnik uglja…

Od privatnih kompanija pored Volija koji je vezan za KK Budućnost, Bemax sponzoriše Rukometni savez, sponzori Fudbalskog saveza su kladionice Meridianbet, CKB banka…

U Crnoj Gori nema državnog registra sportskih sponzorstava pa većina sponzorskih ugovora privatnih firmi nije javno dostupna, osim kada kompanije same objave na svojim sajtovima ili u medijima.

,,Rijetko kada se javnosti saopšte detalji, odnosno visina tih sponzorskih ugovora, ali riječ je uglavnom o ‘simboličnim’ iznosima u poređenju sa ugovorima kakve potpisuju najjači sportski klubovi čak i iz zemalja okruženja”, kaže Radović.

On navodi da se spekuliše da je godišnji ugovor koji je FK Budućnost potpisala sa jednom od kompanija koje se bave igrama na sreću dovoljan da se ,,pokrije” jedna mjesečna plata igračkog i trenerskog kadra.  Odnosno, da je sedam puta manji od dva miliona eura, koliko je Glavni grad nedavno obezbijedio klubu čiji je vlasnik.

Pojedine sportske organizacije i klubovi nerijetko funkcionišu u okviru ad hoc sistema finansiranja, pri čemu se kroz mehanizme diskrecionih ovlašćenja pojedinim subjektima gotovo daje gotovo monopolski položaj, u okviru određene grane sporta, tvrdi Begović. ,,Takav pristup je u suprotnosti sa komunitarnim pravom Evropske unije, na što je i Agencija za zaštitu konkurencije ukazala u svom mišljenju. Zbog takvih i sličnih odluka ostaje nejasno šta se zapravo finansira, razvoj masovnog sporta, što predstavlja evropski standard, ili plate i naknade, najčešće inostranih sportista i donosilaca odluka’’, objašnjava Begović.

Kao ogledalo nefunkcionalnosti sistema, Begović navodi kontinuirano urušavanje radnih i drugih prava sportistima i sportskim radnicima, za što kao primjer ističe slučaj rukometašice Milene Raičević. Nakon što je 2023. tužila ŽRK Budućnost zbog neisplaćenih plata tokom trudničkog bolovanja, klub je prebacio u drugi tim, a zatim je izostavljena i sa spiska reprezentativki.

,,Ovaj konkretan slučaj samo je dio šireg sistem problema dugogodišnjeg zapostavljanja ustavom zagarantovanih prava sportista i sportskih radnika, ali i onih djela vezanih za utaju poreza i neplaćanje obaveznih doprinosa. Tako dolazimo do činjenica da večina naših sportista i sportskih radnika nemaju odgovarajući radno-pravni status shodno Zakonu o sportu ali i Zakonu o radu’’, ističe Begović.

Da je ovakav sistem finansiranja sportskih kolektiva i klubova davno prevaziđen u razvijenom svijetu, navodi Radović. On smatra da je neminovno stvaranje uslova za uključivanje privatnog kapitala, odnosno privatizaciju.  ,,Ne da bi se država distancirala od sporta kao javnog interesa, već kao pokušaj izlaska iz začaranog kruga zavisnosti od budžeta i političkih odluka. Dok su klubovi formalno ‘gradski’ ili ‘državni’, odgovornost za rezultate i poslovanje je nejasna. Privatni vlasnik ili strateški partner, uz jasno definisana pravila, obaveze i kontrolne mehanizme, imao bi interes da ulaže, razvija infrastrukturu, omladinske škole i tržišnu vrijednost kluba, umjesto da sport funkcioniše kao godišnji trošak lokalnih ili državnog budžeta”, zaključuje Radović.

Begović nije otimista da će se nešto promijeniti: ,,Postavlja se pitanje da li će se novac građana i dalje trošiti na održavanje zatvorenog sistema, privilegija i nepotizma kao u slučaju Crnogorskog olimpijskog komiteta, ili će se, po uzoru na evropske standarde, uspostaviti sistem finansiranja zasnovan na javnom interesu, potrebama građana i sportskim postignućima’’.

U lavirintu manjka novca, nemanja strategije i viška politike, svaki sportski uspjeh je dragocjen.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LICENCIRANJA I KADROVANJA U ENERGETSKOM SEKTORU: Struka u magli ličnih interesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partijska preraspodjela menadžerskih snaga, tehnički problemi sa tek realizovanim investicijama, sporenja unutar regulatorne agencije s naglaskom na konflikt interesa u koji je involvirana EPCG. Ko mari za mogućih 100 miliona gubitaka u prošloj godini. Prioriteti se znaju

 

 

Konačno je u Termoelektrani Pljevlja pušten u industrijski probni rad sistem za odsumporavanje dimnih gasova. Dobrim vijestima pohvalili su se, prošlog petka, iz EPCG. Ustvrdivši da su prva mjerenja pokazala vrijednosti emisija “bolje od projektovanih”.

“Prema inicijalnim mjerenjima, koncentracija sumpor-dioksida (SO₂) na izlazu iz postrojenja svedena je na oko 61 mg/m³, što predstavlja višestruko niži nivo u odnosu na ranije vrijednosti emisija, koje su u martu 2025. godine iznosile oko 4.544 mg/m³, odnosno poslije adaptacije kotla i dimnjaka 3.249 mg/m³ u decembru 2025. godine”, stoji u saopštenju najveće državne kompanije. “Ukoliko se ovi rezultati zadrže, postrojenja za smanjenje emisija azotnih i sumpornih oksida radiće u skladu sa strogim direktivama EU koje se odnose na rad postrojenja sa industrijskim emisijama”.

Šta biva ukoliko se rezultati ne održe, to nam iz EPCG još nijesu kazali. Da ne remete značaj aktuelnog podatka po kome je emisija sumpor-dioksida iz TE Pljevlja u februaru skoro 55 puta manja nego u decembru. O mogućnosti da TE Pljevlja bude ugašena zbog nemogućnosti da se uklopi u ekološke standarde EU,pričaćemo drugom prilikom. Kad za druge opcije  bude kasno. Ukoliko se, prije toga, Termoelektrana ne zaustavi/ugasi iz nekog drugog razloga. Recimo, zbog nedostatka uglja.

Bez mnogo pompe i (ne)zasluženog publiciteta, prošla je vijest da Ćehotina ponovo teče starim koritom. Onim što je, uporedo sa ekološkom rekonstrukcijom TE, izmještano tokom prošle godine. Pa je svečano pušteno u probni rad 23.decembra, kao “kapitalni projekat koji ima izuzetan značaj za energetsku stabilnost države”.

Prema planu, očekivalo se da nedležne komisije potvrde da je projekat (novo korito rijeke) ispravno izveden, nakon čega je trebalo zatvoriti tunel starog korita rijeke i intenzivirati radove na otkrivci obližnjeg rudokopa. Međutim, prije nego su stručnjaci rekli svoje, pale su januarske kiše. Pokazalo se kako novo betonsko korito  ne drži vodu. “U međuvremenu su evidentirani i neki tehnički problemi na novom koritu, pa zbog otklanjanja uočenih nedostataka koje je trebalo riješiti, sva voda iz rijeke teče starim koritom”. A to bi, upozoravaju verzirani, moglo aktivirati klizišta i ugroziti radove na novom nalazištu uglja. Bez koga dalji rad Termoelektrane postaje organizaciono i ekonomski upitan.

Kao da novonastali problem nije dovoljan za glavobolju čelnicima energetske kompanije u Nikšiću i njene ćerke firme u Pljevljima, pojavili su se i zahtjevi da se objelodani kompletna dokumentacija o izvedenim radovima, finansijska konstrukcija, projektna dokumentacija i cijena dopunskih radova…

Mora da je u pitanju još jedna DPS ujdurma. Ili  ipak javni interes? Prilično je izvjesno da tu dilemu neće razriješiti Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN). Imaju dovoljno svojih briga.

Poslanički klubovi u Skupštini nedavno su dobili dopis s prijedlogom da pokrenu inicijativu za razrješenje Veljka Vasiljevića, predsjednika Odbora Agencije.

U obrazloženju prijedloga navodi se da je Vasiljević prekršio odredbe Zakona o energetici koje zabranjuju da se za člana ili predsjednika Odbora bira lice koje “ima lični interes, interes preko bračnog, odnosno vanbračnog supružnika ili neposredan porodični interes u energetskom subjektu kome Agencija izdaje licencu za obavljanje energetske djelatnosti…”. Miomir Škopelja, autor obraćanja poslaničkim klubovima i član Odbora REGAGEN (uz Vasiljevića jedini “operativni” član tog tijela, pošto je treća članica na porodiljskom odsustvu) tvrdi da je prvi čovjek Agencije prekršio taj propis.

Vasiljević je primao naknade od EPCG i povezanih subjekata (Solar gradnja, RT Željezara, RT Ćehotina) u periodu izbora i nakon stupanja na funkciju, tvrdi Škopelja, konstatujući kao nesporno da je “postojao lični i finansijski interes u subjektu kome Agencija izdaje licencu”.

Dovoljno da se u Skupštini pokrene postupak za Vasiljevićevo razrješenje? Ili mogu prevagnuti neki drugi interesi, poput onoga da je, prema saznanjima Monitora, Vasiljević uticajan član NSD u Nikšiću. Kadar naklonjen Milutinu Đukanoviću, predsjedniku Odbora direktora EPCG, do mjere da je krajem prošle godine kroz tijela REGAGEN pokušao progurati odluku da se za TE Pljevlja izda licenca za rad do kraja 2035. godine, bez obzira na to što je ona u tom trenutku bila u probnom radu koji su pratile kontroverze po pitanju obima i kvaliteta (ne)završene ekološke rekonstrukcije.

Član 26 Zakona o energetici koji propisuje da član/predsjednik Odbora REGAEGEN ne smije imati “neposredan porodični interes u energetskom subjektu kome Agencija izdaje licencu”. Iako u Škopeljinom dopisu nema tog podatka, nije tajna da je nakon imenovanja  Vasiljevića na čelo regulatorne Agencije, u EPCG zapošljen njegov sin Momčilo Vasiljević. Krajem prošle godine primljen je na određeno vrijeme (12 mjeseci), na novoustanovljeno radno mjesto referenta za FC Snabdijevanje.

Monitor je nedavno pisao da je broj zaposlenih u sistemu EPCG (ojačan za dvije nove kompanije – Solar gradnja i Željezara) od 2018. do 2023. porastao za približno 50 odsto. Sa 2.600 na 3.800 uposlenih. I na tome se nije stalo, o čemu svjedoče učestale sistematizacije radnih mjesta u sistemu EPCG.

Intenzitet upošljavanja zaslužnih članova NSD, rođaka i potencijalnih glasača zasmetao je i  koalicionim partnerima. Zato su Milojko Spajić i njegov PES, prema nezvaničnim informacijama insajdera, insistirali da se u EPCG napravi preraspodjela resursa za animiranje glasača. Čime je potvrđena teza da je najvrjednije državno preduzeće nezaobilazan plijen partija na vlasti.

Krenulo se sa vrha. Oktobarskom smjenom tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Ivana Bulatovića i izborom Zdravka Dragaša na tu funkciju započet je novi krug partijskog kadriranja u Elektroprivredi Crne Gore. Nezvanično:  Bulatović je smijenjen zbog inertnog odnosa prema kadrovskim interesima PES-a. Iako ga je taj pokret, logikom raspodjele funkcija po dubini, doveo na mjesto izvršnog direktora. Da mu se ne bi desilo isto, Dragaš je krenuo u proces unutarkompanijskog razgraničenja  sa Đukanovićem i njegovom NSD.

Prema navodima insajdera, NSD zadržava stečeno pravo da imenuje menadžere i zapošljava u dijelu kompanije koji se bavi obnovljivim izvorima (računajući Solar gradnju), tgovinu energijom i finansije. Dragaš i PES raspolažu ostatkom EPCG.

Prvi potezi su povučeni: dugogodišnji direktor Direkcije za trgovinu energijom Darko Krivokapić razriješen je dužnosti. Na njegovo mjesto imenovan je Luka Prodanović. Njemu će biti dodijeljena i dva savjetnika sa menadžerskim ugovorima. Uz jednog zatečenog.  Sa druge strane smijenjen je Tomaš Damjanović, doskorašnji rukovodilac sektora za korporativne komunikacije. Na njegovo mjesto imenovana je Milica Abramović.  Ponovo, plus jedno novootvoreno savjetničko mjesto.

Partijska kadriranja unutar EPCG biće nastavljena na prvoj narednoj sjednici Odbora direktora EPCG. Sjednica je  iz nekog razloga odložena već dva ili tri puta. Teren je pripremljen i tako što su budući menadžeri sa partijskom prohodnošću, preko nedavno realizovanih konkursa o zapošljavanju, primljeni na radna mjesta u EPCG, tako da se njihov napredak u službi može obaviti bez javnog oglašavanja.

Partijska preraspodjela menadžerskih snaga, tehnički problemi sa tek realizovanim investicijama, sporenja unutar regulatorne agencije s naglaskom na konflikt interesa u koji je involvirana EPCG. Ko mari za mogućih 100 miliona gubitaka u prošloj godini. Lični/partijski interesi odavno su postali preči od sadašnjosti i budućnosti državnih kompanija. Makar na njima počivala i ekonomska održivost Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I NAŠE PARE: Da ih nije sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nadahnutim govorima prije i nakon izborne pobjede sadašnjih vlastodržaca nezaobilazno obećanje je bilo da će raskrstiti sa luksuzom korištenja službenih automobila. Sad se ministar poljoprivrede crveni u Skoplju „kakvim je autom došao“. Nije precizirao je li ga je ubila sramota zbog starijeg audija ili skoro novog hyundaia. Sigurno je samo da se za ministrovo auto izdvojilo novih 70 hiljada eura

 

 

Početkom ove sedmice poslanici Skupštine nijesu se, kako je bilo najavljeno, izjašnjavali o kandidatu za sudiju Ustavnog suda. Imaju kad.

Umjesto toga bavili su se važnijim stvarima – osjećajem sramote. Opozicija je pitala ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića koja je bila preša da se 70.000 eura pomoći seoskom stanovništvu, preusmjeri na nabavku službenog automobila za njegove – ministarske potrebe.

Odgovor ministra Jokovića, o neadekvatnom voznom parku, zaslužuje istaknuto mjesto u analima ovdašnjeg parlamentarizma: ,,Kad sam došao u Skoplje, sramota me bila kakvim sam autom došao, a sa kakvim su moje kolege. Vjerujte mi, htio sam da idem u rent a car da ljudi ne gledaju, ili da uzmam taksi”, izjavio je u Skupštini. Da preduprijedi osjećaj eventualne buduće nacionalne sramote, Joković se zarekao da će ubuduće tražiti adekvatno vozilo. I ne samo to: ,,Pa i ako ja ne budem ministar diću ruku, ako bi odlučivao i bio u situaciji”.

Kako je Joković još uvijek u ministartskoj situaciji, problem će biti riješen – 70.000 hiljada eura uzeće se od poljoprivrednika, da više ne bi pucala regionalna i međunarodna ministarska bruka. Joković nije pecizirao zbog kojeg automobila ,koji kao ministar koristi, se crvenio u Skoplju, starijeg audija ili skoro novog hyundaia.

Da ministra nije prevladao osjećaj sramote pred voznim parkom kolega, mogao se sjetiti i da je premijer Zdravko Krivokapić prvi dan, nakon promjena, simbolično na posao došao taksijem. Prođe taj jedan dan.

Da je vladajuća većina za relativno kratko vrijeme skroz potonula u komfor vlasti za koje je oštro kritikovala prethodnike, govore i novonajavljene promjene u Skupštini.

Novim Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji Službe Skupštine biće otvoreno 107 novih radnih pozicija u najvećem zakonodavnom domu. U tu svrhu kreiran je i budžet Skupštine za ovu godinu, koji iznosi 15.6 miliona eura, i koji je za preko milion i 100 hiljada veći nego prošlogodišnji. Od predviđenog budžeta za ovu godinu, gotovo osam miliona eura (7.951.911) namijenjeno je za upravljanje i administraciju parlamenta – povećanje od skoro milion i 600 hiljada eura u odnosu na 2025. (6.356.741) za iste potrebe.

Novim aktom propisano je da će parlament odsad imati tri zamjenika generalnog sekretara, umjesto dosadašnjih dva. Čelnik parlamenta Andrija Mandić (Nova srpska demokratija) sad će, osim šefa kabineta, imati i njegovog zamjenika, dok mu broj savjetnika ostaje isti – devet.

Potpredsjednici Skupštine Boris Pejović (Pokret Evropa sad), Zdenka Popović (Demokrate), Nikola Camaj (Albanski forum), Mirsad Nurković (Bošnjačka stranka) i Nikola Rakočević (Demokratska partija socijalista) sad će imati pravo na ukupno 10 savjetnika – dva više nego što je bilo predviđeno ranijim planom.

Prema pisanju Vijesti na najvećem ,,dobitku” je Sektor za pravne, kadrovske, finansijske i opšte poslove, u kom će, umjesto dosadašnjih 61, moći da se zaposli 99 osoba. Osim određenog broja samostalnih savjetnika kojima su potrebne fakultetske diplome, u tom sektoru se zapošljava i veliki broj referenta kojima je za obavljanje poslova poput vozača, kurira, operatera za štamparske poslove, portira, tehničara, domara, higijeničara, namještenika – potrebna diploma srednje škole ili niže.

Odsjek za pripremu i obradu sjednica parlamenta mogao bi dobiti dodatnog savjetnika (sa šest na sedam zaposlenih), a Odsjek fonografskih i štampanih zapisa još tri zaposlena (s 14 na 17).

U Skupštini planiraju i nove odsjeke, biroe, sekreterijate i odjeljenja u kojima će moći  da zaposle 34 osobe.

Odsjek za sajber bezbjednost i digitalnu otpornost mogao bi da ima pet zaposlenih, kao i Odsjek za zakonodavsto.

Sekreterijati Ženskog kluba i Zelene poslaničke grupe mogli bi da dobiju po četiri zaposlena (sekretar i tri savjetnika), a uveden je i Biro za planiranje i koordinaciju razvojne i projektne saradnje koji će zapošljavati četiri osobe (šefa i tri samostalna savjetnika). Novoformirano Odjeljenje za međunarodne odnose moglo bi da ima 12 zaposlenih.

Još nema računice  koliko je to novih službenih autobomila, kancelarija i fotelja…

Monitor je prošle godine pisao da je za tri godine Skupština na kupovinu novih automobila potrošila blizu 600 hiljada eura. U stopu su je pratile i druge institucije.

Institut Alternativa je početkom 2024. godine izračunao, da je, po nepotpunim podacima, vrijednost državnog voznog parka u to vrijeme bila blizu 20 miliona eura. U odnosu na vijeme prije promjena 2020., veća za 13,3 miliona eura. Ako se uračuna i broj automobila koji se kupio u međuvremenu, broj službenih automobila je premašio brojku od 5.000.

U nadahnutim govorima prije i nakon izborne pobjede sadašnjih vlastodržaca  bilo je nezaobilazno  obećanje da će raskrstiti sa luksuzom korištenja službenih automobila. Tim ,,simbolom bahatosti” bivše vlasti, kako su govorili.  Prošlost je i dalje tu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo