MONITORING
Sakriti ili otkriti narko barone
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
Tačno godinu dana crnogorsko pravosuđe i policija branili su se od afere Balkanski ratnik, tvrdeći da ne znaju, ne čuju i ne vide ništa od onoga čime su se bavile njihove kolege iz zemalja Južne Amerike, SAD, Srbije, Slovenije, Italije, Švajcarske… Onda je, preko noći, politici nemiješanja u poslove pljevaljskog narko bosa Darka Šarića, njegovih saradnika i razgranatih ekspozitura došao kraj. Ili to samo tako izgleda.
NEVOLJNI SAUČESNIK: Preokret je ozvaničen prošlog ponedjeljka kada je u Pljevljima, po osnovu potjernice koju je raspisala italijanska Direkcija za borbu protiv mafije, uhapšen Duško Šarić. Nedugo zatim državna tužiteljica Ranka Čarapić je izjavila da se protiv mlađeg Šarića uporedo vode dvije istrage: zbog postojanja osnovane sumnje da je umiješan u krijumčarenje kokaina (na osnovu dokaza koje je Italija ustupila Crnoj Gori), kao i istraga o njegovim finansijama i stečenoj imovini.
Đe će nas, i da li će iđe, odvesti započete istrage? Ili je cilj njenih protagonista, zapravo, da spriječe otkrivanje pune istine o pljevaljskom narkokartelu, njegovim tvorcima, nalogodavcima i jatacima iz svijeta međunarodnih finansija, biznisa, bezbjednosti i politike.
Tajming akcije govori sam za sebe. Crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji poznato je, makar četiri godine, da su braća Šarić uključena u poslove međunarodne trgovine narkoticima. O tome svjedoče izjave iz 2007. Veselina Veljovića, direktora Uprave policije i Duška Markovića, tadašnjeg direktora ANB, date pred skupštinskim Odborom za odbranu i bezbjednost.
U danima kada je crnogorsko tužilaštvo ozvaničilo istragu, njihove kolege iz Slovenije su podigle optužnicu protiv tamošnjeg ogranka pljevaljskog narko klana, dok su Italijani uhapsili osamdesetak domaćih i stranih pripadnika Šarićeve filijale u Milanu. U Srbiji se već sudi balkanskim ratnicima – uhapšenima i onima koji su, u dobroj mjeri preko Crne Gore, uspjeli da zametnu tragove. Njihovom imovinom, pokretnom i nepokretnom, srpski državni organi bavili su se prije više od pola godine.
Ranka Čarapić je ljetos, u Skupštini Crne Gore, svoj angažman na mjestu državnog tužioca branila tvrdnjom da nikada nikome na teret nije stavila ono za šta nije imala dokaza. „Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene”, saopštila se Čarapićka uz objašnjenje „zato ja nikad nijesam imala problema”.
Međutim, možda baš zato (da šefica ne bi imala problema) tužilaštvo već tri godine istražuje slučaj divlje gradnje na Zavali, ne usuđujući se da prelomi da li su njegovi akteri prekršili zakon. Nema sumnje da je najavljena istraga o (ne)legalnim finansijama braće Šarić i njihove rodbine, prijatelja i poslovnih saradnika mnogo zahtijevniji posao. Posebno zbog toga što se ovdašnje državne institucije, zvanično, do sada nijesu bavile ničim sličnim.
Odluka Čarapićeve da se konačno uključi u istragu kokainske afere podsjeća na sličnu priču kada su policije i Italiji i Srbiji zaplijenile skoro 200 kilograma kokaina koji je iz Južne Amerike, preko Luke Bar, išao do Novog Sada. I tada su se osumnjičeni akteri našli u Crnoj Gori. Nakon višegodišnjeg odugovlačenja, Vuksan Cemović i Momčilo Pecić, osuđeni su na po četiri godine zatvora zbog šverca 213 grama kokaina, tačno hiljadu puta manje od onoga što su policije susjednih zemalja zaplijenile.
TRAG NOVCA: Monitor je javnosti početkom godine predočio dokaze o neobičnim finansijskim aranžmanima između Šarićeve Mat kompani i više of šor kompanija u vlasništvu Dragana Dudića Frica koji je, u međuvremenu, ubijen u Kotoru. Višemilionski poslovi obavljani su, uglavnom, posredstvom Hipo Alpe Adria Banke.
Đurđina Ivanović je potvrdila da je o tome ,,oformljen pretkrivični spis”, kao što je i Veselin Veljović – tek pošto je Dudić ubijen – obznanio da je policija vodila istragu o poslovanju njegovih firmi: „Ona se nalazi u završnoj fazi i trebalo je ovih dana da bude procesuirana”…Na tome se stalo, iako se priča o balkanskom pranju para preko HAAB priča u cijeloj Evropi.
Tužilaštvo, do danas, nije dalo sud ni o poslovanju Mat kompani sa Đukanovićevom Prvom bankom. Dokumenta do kojih je došao Monitor krajem prošle godine svjedoče da je Prva kreditirala Šariće i nakon što joj je Centralna banka zabranila nove kredite. Da li će najavljena istraga o imovini braće Šarić baciti više svijetla na ovaj slučaj? Treba zaista biti optimista pa vjerovati u takav rasplet.
MIRIS DUVANA I POLITIKE: Po dosada pokazanom, nadležnima u Crnoj Gori mnogo je bliža percepcija gradonačelnika Pljevalja i uticajnog funkcionera DPS Filipa Vukovića. On je proljetos, uoči lokalnih izbora, obznanio da je „afera Šarić preuveličana”, da su to „korektni momci” ta da on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”. Vuković zbog te izjave nije imao nikakve štete. Da li je prije ili nakon toga imao nekakve koristi – ne znamo. I nećemo saznati pošto je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ocijenila da njegova izjava ,,nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.
Političke implikacije mogla bi imati i eventualna potvrda tvrdnji da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”. Srpska policija, saopšteno je, intenzivno radi na razotkrivanju veza Darka Šarića sa Bojanom Bajrušević. Ona je godinama pod istragom Specijalnog tužilaštva zbog šverca cigareta, u kome se, pored nje, pominju i imena Mirjane Marković, Marka Miloševića, Mihalja Kertesa. Protiv njih je u junu 2007. podnijet zahtjev za sprovođenje istrage, ali se na tome i stalo.
Za razliku od ove, grupi koju je navodno predvodio Stanko Subotić Cane se sudi u Beogradu zbog šverca duvanom. Mnogo su opipljivije i krupnije veze između Šarića i Subotića. Na čelo upravnog odbora Future plus, preduzeća koje je slovilo kao glavna Subotićeva investicije u Srbiji, marta 2009. godine je imenovan Nebojša Jestrović, Šarićev saradnik u privatizacijama preduzeća u Srbiji. Ovo postavljanje je protumačeno kao Subotićevo prepuštanje lanca kioska Šariću, piše Centar za istraživačko novinarstvo u Srbiji. ,,Prema toj teoriji, Subotić je tada već bio oslabljen zbog istrage koja se protiv njega vodi i u strahu od zaplene imovine, a Šarić je sa druge strane bio van opasnosti i pun novca koji je morao negde plasirati, te je oberučke prihvatio da kupi Futuru plus”.
Prethodno se Šarić već oprobao u poslu distribucije novina, kao vlasnik srpske Štampe. “Samo od prodaje preduzeća Štampa sistem njemačkom WAZ-u (Darko Šarić) zaradio je 30 miliona eura”, tvrdio je u oktobru njegov brat Duško, u pisanoj izjavi za Vijesti. Ostala je nedoumica kako je i čime Šarić došao u posjed kompanije kojom je do svoje smrti gazdovao Vanja Bokan – jedan od „utemeljivača” duvanskog posla na Balkanu, ubijen u Grčkoj 2000.
Futura i Štampa nijesu sve što Šariće povezuje sa duvanskim putevima i organizatorima tih putovanja. To ne može radovati uticajne balkanske političare.
UKUS MOĆI: Nevolje Duška Šarića sa crnogorskim pravosuđem počele su skoro istovremeno kada je i direktor policije u Beogradu Milorad Veljović izjavio da njegov brat Darko – iako je prvooptuženi u aktuelnom suđenju krijumčarima kokaina – nije mozak operacije. “Slučaj braće Šarić tek je u povoju. Glavni nalogodavci u akciji nijesu u zatvoru, a operativni podaci ukazuju da se ova priča ne može zaokružiti sa Darkom Šarićem, već se širi dalje”.
Mediji su, podsjetimo,prije tačno godinu dana, u novembru 2009. izvjestili kako je srpska BIA od američke DEA (Agencija za borbu protiv narkotika) dobila „imperativan zahtjev” da pomogne privođenju pravdi petorice „barona kokaina”.
Slijedio je opis aktera:
Baron B: Crnogorac za koga DEA tvrdi da je „mozak balkanske mafije”, moćniji čak i od crnogorskog premijera. Navodno, njegov udio u kokainskom plijenu bio je veći od trećine a zarađeni novac je reinvestirao preko ulaganja u sport, igre na sreću i ugostiteljstvo. Mnogi misle da znaju o kome je riječ, ali to niko javno ne želi da kaže.
Baron C: DEA tvrdi da je riječ o „kontroverznom srpskom biznismenu” i osobi bez koje nema posla „na veliko” – bilo da je riječ o duvanu, narkoticima ili nekretninama. Slikajući njegov profil Amerikanci navode da mu se u Srbiji sudi u odsustvu, dok on legalno boravi u jednoj zemlji Zapadne Evrope. Povremno, boravi i u Crnoj Gori.
Baron K: Rođeni Beograđanin “nesumnjivo najjači srpski igrač”, tvrdi DEA, postao je ekspert u rasturanju kokaina preko razgranate mreže manjih dilera. Poslije Barona B, njemu pripada najveći dio profita. Novac pere preko fudbalskih transfera. U Beloj knjizi o kriminalu MUP Srbije, navodi Glas Javnosti, pominje se kao osnivač i vođa Novobeogradskog klana. Dovođen je u vezu sa nedavnim navijačkim neredima u Đenovi, na utakmici Italija –Srbija. Živi, kažu, između Beograda i Južne Amerike.
Baron D1: „Javnosti najmanje poznat”, prenosili su mediji prije godinu dana, predstavnik novije generacije velikih narkodilera porijeklom sa sjevera Crne Gore, „dovoljno jak da uposli krak kokaina ka Italiji”. Novac od droge, tvrdi DEA, pere preko sporta i nekretnina.
Baron D2: Njegov pomen na popisu DEA je, navodno, najviše iznenadio balkanske policajce pošto je – do tada – važio za „mafijaškoj atentatora na poznate ličnosti”. Prema procjenama DEA, njemu je bio namjenjen najmanji dio kokainskog kolača, ali u tako velikim isporukama i mrvice su milionske.
ĐE VODI OVAJ PUT: Godinu dana ovdašnji zvaničnici nijesu komentarisali podatke dobijene iz SAD. Onda je Milorad Veljović pokrenuo lavinu. Da li su crnogorsko pravosuđe i policija spremni da idu do tih visina. Ili je cilj prošlonedjeljne akcija zapravo da se postave prepreke onima koji su, moguće je, već krenuli tim putem prijeteći da ugroze nečije interese.
Darko Šarić, Goran Soković, Dejan Šekularac i Draško Vuković i dalje su na slobodi. Možda i to nešto znači.
Zoran RADULOVIĆ
Uspon i pad balkanskog klana
U Milanu traju saslušanja uhapšenih u velikoj policijskoj akciji početkom prošle nedjelje, kada su ,,pale” 82 osobe osumnjičene za trgovinu drogom pod okriljem ,,balkanskog narkokartela”. Dok svi oni ne budu dali iskaze, ni tužilaštvo ni Direkcija za borbu protiv mafije neće se zvanično oglašavati.
U Italiji je izdat nalog za hapšenje 105 osoba, od kojih su 23 srpski državljani. Među njima je i Darko Šarić. Vlasti sa Apeninskog poluostrva potražuju i 21 osobu iz Crne Gore, a prvi na listi im je Goran Soković.
Kako je ovih dana napisao specijalni izvještač dnevnika Večernje novosti: rijeka droge sa ,,ćiriličnim potpisom” i logistikom koja bi se mogla mjeriti sa paravojnim formacijama, tekla je godinama kroz samo srce najvećeg grada u Liguriji.
Prema izvorima tog lista, prvo saznanje italijanskih inspektora o milanskim operacijama klana Darka Šarića bilo je oktobra 2008. Tada je Srbin, po nadimku Mikica fotografisan kako na skuteru vozi i predaje pošiljku od 50 kilograma.
Pripadnici Skvadra mobile, italijanske specijalne policije, otada su počeli intenzivno da prate Šarićeve saradnike. ,,Skvadra” danas ima podatke (i dokumentaciju) o desetinama skutera kojima se razvozila droga, o 36 automobila i kombija, o deset stanova, tri ,,šteka” i nekoliko omiljenih lokacija za prodaju droge kartela koji je, kažu, ,,držao monopol” nad transportom narkotika iz Južne Amerike u Milano, i dalje u Evropu. Prema računici koju iznose Novosti, svakog mjeseca grupa je uspijevala da proda tri tone!
O Mikici je progovorio svjedok saradnik, sitniji diler predstavljen kao Frančesko P., koji je uhapšen na trgu Lugano odmah poslije susreta sa ,,Šarićevim skuterom”. ,,Nalazili bismo se u baru u blizini trga, a taj tip, Mikica ili neko drugi, ko je bio na redu, došao bi svojim motorom, opisivao je susrete Frančesko P. ,,Popili bismo kafu, pa bi mi dao materijal… Recimo, 40 ili 50 kilograma na svakih pet-šest dana. Rekao mi je da ne može da donese više, jer samo toliko može da stane na skuter, ali da nabavke nisu problem, niti će biti”.
Istovjetna scena, utvrdila je italijanska Direkcija za borbu protiv droge, gotovo se u isto vrijeme odigravala na nekoliko mjesta u Milanu.
Kada su policajci upitali svjedoka saradnika može li da procijeni o kojoj se sumi radi, on se samo nasmijao: ,,Siguran sam da je svaki skuter u sebi nosio barem 500 – 600 hiljada eura.
Balkanski, ili ,,slovenski klan”, kako ga u Milanu još nazivaju, nudio je drogu po veoma konkurentnim cijenama: oko 36 hiljada za kilogram, odnosno 1,8 miliona eura za ,,paketić” od 50 kilograma. Nad Ndrangetom, mafijom sa Kalabrije, tako, nisu dobili prevlast zahvaljujući oružju, već dobrim cijenama i sjajnom logistikom.
,,To je nešto potpuno novo – priznali su momci iz Narkotika milanske ,,Kvesture” (glavne stanice policije). ,,Nije ih lako bilo ni prisluškivati, jer su Šarićevi pajtosi manično kupovali i bacali SIM kartice, ali i mobilne telefone.” Članovi kartela Darka Šarića su za rasturanje narkotika koristili – skutere. Jedna od njihovih glavnih prednosti je brzina. Kako su sastavni dio života Italijana, skuteri nijesu upadljivi.
SIGNAL IZ CIRIHA: Razotkrivanje narko-klana Darka Šarića u Italiji je, kako saznaje Blic, počelo u decembru 2006, kada je u Cirihu pokušano ubistvo Dragana Lukovića. On je, međutim, primijetio podmetnuti eksploziv i odmah pozvao švajcarsku policiju.
Trebala je to, tvrdi list, biti osveta za ubistvo Zdravka Kešeljevića, brata od tetke Darka Šarića.
Kešeljević je , u januaru 1998. izrešetan ispred jedne banke u Amsterdamu. Ubijen usred dana, dok je na ulici stajao sa Darkom Šarićem. Zločin je snimljen kamerama, ali je godinama ostao nerasvijetljen. Policija je, na kraju, došla do imena Dragana Lukovića iz Bijelog Polja i njegovog prijatelja Miška Perića iz Mojkovca. Perić je zbog tog ubistva uhapšen 2002. godine u Švajcarskoj. Motiv je navodno bio novac koji su Perić i Luković dugovali Šarićevom bratu. Za hapšenje Lukovića nije bilo dokaza, ali to nije smetalo onima koji su naredili osvetu.
,,Ciriška istraga otkrila je međunarodni kanal krijumčarenja kokaina, koji se našao pod lupom i policije u Italiji”, prenosi Blic. ,,Uslijedile su njihove akcije: Maja, Atropo, Izdržljivost, Vašington”.
Daljom istragom potom počela da razotkriva jednog po jednog saradnika Darka Šarića. Najprije je otkriven Nebojša Joksović, kod koga je nađeno više kilograma kokaina, zatim Branislav Tunjić, a sve se završilo zaplijenom 200 kilograma kokaina u Pizi. To je bio prvi uvod u akciju Balkanski ratnik. Kasnije su uslijedile zaplijene u Urugvaju i Argentini…
Milan BOŠKOVIĆ
Optužnice protiv Šarićevih saradnika
Slovenačko tužilaštvo je podnelo optužnice u slučaju Balkanski ratnik. Optuženi su Dragan Tošić i 16 njegovih saradnika za koje se sumnja da su slovenački deo ekspoziture klana Darka Šarića.
Među uhapšenima u Sloveniji je najpoznatiji Dragan Tošić, ugostitelj koji u centru Ljubljane ima dva prestižna kafića – L’Peti i Randevu. Tošića mediji opisuju kao desnu ruku Darka Šarića za nedozvoljene poslove u Sloveniji. Janez Koščak, njegov advokat kaže da nije iznenađen činjenicom da je tužilaštvo podiglo optužnice, jer bi ,,posle takve akcije i uz takvu medijsku pompu bilo veliko iznenađenje ukoliko tužilaštvo ne bi podnelo optužnice”.
Iako nije video optužnicu, Koščak ne isključuje da će tražiti da sud izuzme neke dokaze. Nije precizirao za koje dokaze će zahtevati izuzeće. ,,Gomila stvari je bila sporna već tokom istrage”, tvrdi Tošićev advokat. Dopustio je, ipak, mogućnost da tužilaštvo uopšte nije iskoristilo ,,sporne dokaze” kao argument za optužnicu.
Mediji podsećaju da 25. novembra ističe pola godine od spektakularnih hapšenja koja su maja ove godine obavljena prevashodno u Ljubljani. Policija je tada obavila i 30 pretresa po kućama.
Slovenačka policija počela je da se bavi Balkanskim ratnikom u drugoj polovini 2008. pošto je u Italiji prilikom šverca južnoameričkog kokaina uhapšen jedan Slovenac. Septembra 2009. godine slovenačka policija dobija dojavu da se priprema veći šverc kokaina, a u tom biznisu je navodno učestvovao Tošić sa saradnicima.
Prema informacijama u Sloveniji, slovenački deo narkoklana odneo je u Brazil gotovo dva miliona Šarićevih evra i tamo kupio kokain koji je lađom trebalo da dovezu prvo u Južnu Afriku a zatim u Evropu, ali su im oktobra prošle godine planove pokvarili urugvajski policajci.
Izvori iz slovenačke policije potvrđuju da je slovenačka policija ,,posredno” sarađivala i tokom nedavnih hapšenja Šarićevih pajtaša u Italiji. I ta akcija je bila “rezultat zajedničkog rada srpske, crnogorske, italijanske i slovenačke policije”, iako prilikom poslednje faze operacije Balkanski ratnik koja je u Ljubljani prekrštena u lokalni naziv Emona – u Sloveniji nije uhapšen niko. Od Vesne Drole, portparolke Slovenačke policije, saznajemo da je istraga u slučaju Balkanski ratnik tajna i da zbog toga detalje o poslednjim akcijama nije moguće predočiti javnosti.
Igor MEKINA
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
VLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
Objavljeno prije
5 danana
27 Decembra, 2025
Ukoliko predloženi model zaživi, Crna Gora rizikuje da dobije sistem u kojem se o sudbini policijskih službenika odlučuje u zatvorenim postupcima, bez saslušanja, obrazloženja i efikasne pravne zaštite
Vlada je 16. decembra usvojila Predlog izmjena i dopuna Zakona o unutrašnjim poslovima i uputila ga Skupštini na usvajanje. Na juriš. Bez održavanja sjednice i rasprave, samo “na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova”. Sve u paketu sa još stotinjak zakona koje su, prema najavama premijera Milojka Spajića, naumili po prvi put usvojiti ili izmijeniti i dopuniti u prednovogodišnjem pohodu na parlament.
“Zakon o unutrašnjim poslovima koji je u skupštinsku proceduru poslala Vlada Crne Gore, nije ništa drugo do kopija prijedloga zakona koji je, pred kraj proljećnjeg zasijedanja, Skupština razmatrala na prijedlog poslanika Demokrata, Duška Stjepovića”, saopštio je funkcioner SD-a i poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević, obznanivši naum vlasti da zimus oposle ono što im ljetos nije pošlo za rukom.
Više detelja o sadržaju predloženih izmjena dobili smo iz nevladinog sektora i sindikata koji okuplja pripadnike Uprave policije.
Ponuđeni prijedlog nije usklađen sa pravom EU i međunarodnim konvencijama, nije prošao javnu raspravu, niti je u njegovom obrazloženju navedeno da je dobio saglasnost Evropske komisije, obznanili su iz Akcije za ljudska prava (HRA), uz zahtjev da se on povuče iz procedure. “Ovakva rješenja jasno pretvaraju policiju u instrument političke lojalnosti, ugrožavajući profesionalnost i depolitizaciju ove institucije i samim tim i povjerenje građana”.
Nadovezali su se iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore. “„Pet izabranih ljudi i onaj koji ih je izabrao imali bi moć da u svakom trenutku odlučuju o sudbinama policajaca. Svaki pokušaj drugačijeg mišljenja mogao bi dovesti do gubitka posla. Gdje su tu demokratija, sloboda i ljudska prava?“, zapitali su se. Uz konstataciju: „Na ovaj način vraćamo se 20 do 30 godina unazad, u period kada su policijski službenici radili po ugovorima koji su se produžavali na mjesec, dva ili tri. U takvim uslovima zaposleni su zavisni od tuđe dobre volje, podložni manipulacijama i nesigurni u izvršavanju zadataka, što direktno utiče na kvalitet njihovog rada.“
Ko bude imao strpljenja da pregleda Vladin prijedlog, shvatiće da su izrečene primjedbe još i blage u odnosu na ponuđeni sadržaj.
Prema Prijedlogu, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Slično rješenje postoji i u sadašnjoj verziji Zakona, ali je zakonopisac sada odlučio da procedure pojednostavi do banalnosti. Odnosno, do direktne opasnosti po funkcionisanje ključne karike državnog sistema bezbjednosti – policije. Pošto bi ona, faktički, postala privatno vlasništvo ministra unutrašnjih poslova i njegovih političkih nalogodavaca.
Ključnu, zapravo jedinu, ulogu u tom procesu imala bi Komisija za provjeru bezbjednosnih smetnji. Nju imenuje ministar a ponuđeni prijedlog zakona ne propisuje bilo kakve kvalifikacije koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju.
Navodi se samo (član 128) da Komisiju čini pet članova “od kojih su tri službenici Policije, jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”. Da bi postali članovi Komisije, uz naklonost ministra, kandidati moraju dobiti potvrdu o nepostojanju bezbjednosnih smetnji.
Dakle, i oni treba da prođu provjeru za koju je zadužena druga komisija. Nju takođe imenuje ministar unutrašnjih poslova, samo što ne znamo koliko članova broji i odakle oni dolaze. Jedino što nam o njima kaže predloženi zakon jeste da njeni članovi “nijesu kandidati za članove Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji.”
A ko provjerava eventualne bezbjednosne smetnje članova ove posebne komisije? O tome predložene izmjene ne govore ništa, pa je osnovano pretpostaviti da će u tom poslu glavnu riječ imati ministar. Sa ili bez pomoći potpredsjednika vlade zaduženog za odbranu i bezbjednost. Trenutno to su ministar MUP-a Danilo Šaranović i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić. Obojica iz Demokrata Crne Gore.
Demokrate, zapravo, već neko vrijeme promovišu postupak “vetinga” među pripadnicima policije, ali im ta rabota ne ide onako kako su planirali. Pokazalo se da je mnogo lakše suspendovati službenike UP na osnovu komisijski utvrđenih bezbjednosnih smetnji, nego te optužbe dokazati. Makar i pred Disciplinskom komisijom unutar istog resora. Posebno kada “utvrđene bezbjednosne smetnje” ostaju tajna i za suspendovane policajce ali i za disciplinskog tužioca i članove Disciplinske komisije. Pa onda ovi drugi (tužioc i sudije u tom postupku) bježe sa zakazanih ročišta izgovarajući se bolešću ili službenim putem.
Još kada se desi, kao što se dešavalo, da Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) od koje je, prema sadašnjem Zakonu, obavezno pribaviti bezbjednosnu procjenu službenika/funkcionera koji se našao na skeneru sadašnje Komisije, zaključi da je dotični čist – problemi postanu još veći.
Da bi se sve to preduprijedilo, procedura skratila a postigao željeni ishod, zakonopisac je osmislio revolucionaran metod koji, nakon raspada Sovjetskog saveza, teško da je viđen bilo gdje u Evropi.
U najkraćem: policajac potpiše saglasnost da ministrova petočlana Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti. Šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše. Ne postoji odredba koja objašnjava da li se postupak tada obustavlja, da li se odbijanje saglasnosti smatra bezbjednosnom smetnjom ili može li biti osnov za prestanak radnog odnosa. Ni da li se postupak tada obustavlja, da li se odbijanje saglasnosti smatra bezbjednosnom smetnjom ili da li ono može biti osnov za prestanak radnog odnosa.
Možda su zaboravili. A možda je u pitanju odstupnica za provlačenje podobnih službenika sa mrljama u profesionalnom ili privatnom životu. Ova pravna praznina očigledno ostavlja širok prostor za diskreciono tumačenje i potencijalne zloupotrebe.
Komisija dotičnog kandidata, nakon pribavljanja njegove saglasnosti, provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, u određenim slučajevima, pribavljanjem mišljenja ANB.
Tu počinju ozbiljni proceduralni noviteti.
Prema važećem propisu, ukoliko ANB u roku od 60 dana ne odgovori na traženi upit o podobnosti službenika MUP-a ili UP, podrazumijeva se da je on prošao njihovu kontrolu. Ubuduće, Komisija bi imala pravo da svoju ocjenu donese bez mišljenja ANB-a. U međuvremenu, istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.
I onda mu ministar da otkaz. Što ne mora da uradi, ako neće. Predlog zakona ne sadrži eksplicitnu formulaciju da policijski službenik koji ne prođe provjeru dobija otkaz bez disciplinskog postupka. Međutim, kombinacija normi proizvodi upravo takav efekat. Zakon jasno propisuje da se policijskom službeniku na osnovu odluke Komisije može dati otkaz, ali nigdje ne pominje da se prije toga mora sprovesti disciplinski postupak, niti da se nalaz Komisije mora provjeravati u kontradiktornom procesu. Unutar ili van sistema bezbjednosti.
Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen?
U Nezavisnom sindikatu policije kažu – da. “Poznavanje naše istorije, mentaliteta i načina odlučivanja jasno pokazuje da ove izmjene mogu dovesti do ozbiljnih zloupotreba“, navode.
Slične ocjene stižu i iz HRA. “U praksi, ovakvo rješenje omogućava trajno isključenje pojedinaca iz UP na osnovu tajnih, neprovjerljivih i potencijalno politički motivisanih procjena”, ocjenjuju, dodatno upozoravajući da Vlada pokušava omogućiti retroaktivnu primjenu tog rješenja. Započeti disciplinski postupci, odugovlačeni mjesecima a neki i blizu dvije godine (kada nastupa njihova zastara), bili bi obustavljeni. Na štetu osumnjičenih. Koji bi ostali bez mogućnosti da brane svoj profesionalni i lični integritet.
“Takvo pogoršanje pravnog položaja zaposlenih dodatno narušava pravnu sigurnost i pravičan postupak”, navodi HRA.
Vidjećemo da li su osnovane primjedbe o predloženim izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima ostavile neki utisak na predlagače. Ako jesu, njihov bi prijedlog mogao biti povučen iz procedure prije nego ovaj tekst stigne do čitalaca Monitora. I to bi bilo najbolje rješenje. U suprotnom, ostaje nada u intervencije sa EU adresa.
Što god se desi, ostaje potreba da se policijski sistem, i ne samo on, očisti od korupcije i kriminalnih uticaja. Međutim, ako predloženi model zaživi, Crna Gora rizikuje da dobije sistem u kojem se o sudbini policijskih službenika odlučuje u zatvorenim postupcima, bez saslušanja, obrazloženja i efikasne pravne zaštite. To nije samo pitanje prava policajaca ,već pravne i svake druge sigurnosti građana.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NAKON SMRTI NJEMAČKOG DRŽAVLJANINA NA SAVINOM KUKU: Najavljena tragedija
Objavljeno prije
5 danana
27 Decembra, 2025
Smrt mladog reprezentativca Njemačke Sebastijana Hertnera, prilikom pada sa žičare na Savinom kuku, aktuelizovala je pitanje problematične žičare, stare preko 30 godina. I (ne)odgovornosti
Fudbaler i nekadašnji mladi reprezentativac Njemačke Sebastijan Hertner (34) poginuo je u subotu prilikom pada sa žičare na Savinom kuku. U nesreći je povrijeđena i njegova 30-godišnja supruga.
,,S velikom tugom objavljujemo tragičnu smrt našeg kapitena Sebastijana Hertnera tokom odmora. Skrhani smo i duboko ožalošćeni”, saopštili su iz fudbalskog kluba ETSV Hamburg na društvenim mrežama.
Par je došao u turistički obilazak Crne Gore, a do nesreće je došlo u subotu 20. decembra nakon 13 časova kada je korpa u kojoj su se nalazili udarila u praznu korpu ispred. Prilikom sudara Hertner je ispao sa visine od nekoliko desetina metara i pao na kamenito tlo. Kasnije je utvrđeno da je smrt bila trenutna.
Nakon tragedije još troje turista je bilo četiri sata zaglavljeno na žičari. ,,Može se reći da je ovo možda igra sudbine. Godinama se bavim skijanjem rekreativno, ali ovakav slučaj nisam video da je dečko ispao iz korpe i tolikom brzinom preleteo sa te visine i poginuo na licu mesta”, izjavio je za Novosti Aleksandar Todorović. On je istakao da je sa još dvoje turista bio zaglavljen u korpi na nepristupačnom terenu Durmitora čak četiri sata.
Nakon incidenta ponovo je aktuelizovan slučaj problematične žičare stare preko 30 godina kao priče o najavljenoj tragediji. Mediji su prenijeli ogorčenje pojedinih Žabljačana zbog nebrige odgovornih za održavanje žičare. Kao i negodovanje građana zbog ćutanja Vlade i ministara koji bi se nijesu pojavili na Durmitoru nakon nesreće.
Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević je naglasio da je za Crnu Goru posebno poražavjuće to što se ni nakon 24 sata od nesreće, niko iz Vlade nije oglasio. ,,Nije se oglasio ni vlasnik objekta Razvojna banka, nijedna ostavka nije ponuđena,a iz Vlade nije upućeno ni zvanično saučešće, niti prema porodici stradalog, niti prema Ambasadi Savezne Republike Njemačke”, kazao je on.
Predsjednik Jakov Milatović je u ime građana Crne Gore uputio porodici nastradalog i građanima Njemačke izraze iskrenog saučešća i izrazio nadu da nadležni preduzimaju potrebne mjere kako bi se u najkraćem roku utvrdile sve okolnosti ovog tragičnog događaja.
Uslijedila je i ostavka. Marinko Purić podnio je ostavku na mjesto direktora Turističkog centra Durmitor zbog nesreće koja se desila na skijalištu Savin kuk. ,,Ovu odluku sam donio onog trenutka kad sam došao na lice mjesta nesreće i vidio da je jedna osoba nesrećno stradala. Sačekao sam da se završi uviđaj i izviđaj kako bih obavijestio javnost o ostavci. Tragični događaj u kojem je izgubljen jedan ljudski život predstavlja izuzetno težak osjećaj za svaku instituciju u okviru koje se desio i svakog čovjeka koji je dio te institucije. Iako, prema svim raspoloživim činjenicama i dokumentaciji, ne postoji lična niti profesionalna krivica u mom radu, iz prethodno navedenih razloga donio sam pomenutu odluku”, saopštio je Purić.
On je kazao da za rad žičara i skijališta posjeduju svu propisanu dokumentaciju. Uprkos tome, prema njegovim riječima, odlazi sa direktorske funkcije uz duboko žaljenje zbog tragičnog događaja, sa izraženim saučešćem porodici stradalog i sa nadom da će institucije do kraja rasvijetliti sve okolnosti ovog slučaja.
Iz Uprave policije su saopštili da su prikupili obavještenja od više lica: ,,Odgovornih i zaposlenih u Ski centru ‘Savin kuk’, izuzeli potrebnu dokumentaciju, a naložena su i odgovarajuća vještačenja”.
Po nalogu tužiteljke Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima Merime Obućine, vještaci mašinske struke će utvrditi uzrok zbog kojeg je korpa sa mladim parom udarila u onu ispod nje, nakon čega je Hertner ispao sa visine od oko 40 metara.
Skupštinski odbor za antikorupciju jednoglasno je donio odluku o održavanju kontrolnog saslušanja više zvaničnika radi „utvrđivanja odgovornosti i provjera upravljanja, održavanja i bezbjednosti skijališta”. Biće saslušani – ministarka turizma Simonida Kordić, ministarka javnih radova Majda Adžović, predstavnik Razvojne banke u čijem je vlasništvu žičara, predsjednik opštine Žabljak Radoš Zugić, te predstavnik Turističkog centra Durmitor .
Žičara na Savinom kuku građena je od 1989. do 1992. godine. Prva upozorenja na problematično stanje dobijena su u analizi ,,Koncept strategije razvoja zimskog turizma u Crnoj Gori”, koju je 2011. godine, uz podršku Njemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ), objavio Mihael Štajnbah.
U toj analizi navodi se da bi žičare na Savinom kuku morale biti zatvorene da se nalaze bilo gdje u Zapadnoj i Centralnoj Evropi. ,,Svi liftovi i žičare na skijalištu Savin kuk, na Žabljaku, bez izuzetka se nalaze u bijednom stanju i jedva zadovoljavaju međunarodne sigurnosne uslove. Ako se želi obezbijediti budućnost tog skijaškog područja, neophodno je investirati u potpuno nove, savremene ski liftove, jer u takvom stanju, skijaško područje neće moći dugo da funkcioniše”, upozoreno je još 2011.
Upozorava se i da je ,,tokom zime 2009/2010. godine lavinom uništen drugi potporni stub gornje žičare, ali preduzetnik/operator ga nikad nije zamijenio. Ipak, žičara još radi”, navodi se.
Uz preporuke hitnih i mjera za naredne tri do pet godina, Štajnbah je poručio i da će, “ako postoji želja da na Žabljaku narednih godina i dalje opstane skijaška djelatnost… već u kratkom roku biti potreban investicioni obim od oko 10 miliona za zamjenu žičara sa sjedalima, koje su manje-više zrele za otpad”.
Dragićević je podsjetio da je Vlada i prije 11 godina objavila informaciju o stanju skijališta u Crnoj Gori, te da je tada ukazano da žičara “Savin kuk 2” mora biti zamijenjena.
,,U oktobru 2014. godine Vlada Crne Gore objavila je informaciju o stanju skijališta u Crnoj Gori, u kojoj se, između ostalog, navodi da je za potrebe Vlade angažovana slovenačka kompanija ProAlpina, specializovana za skijališta.Ta kompanija je jasno ukazala da bilo kakva rekonstrukcija, revitalizacija ili dalje korišćenje postojeće žičare nije moguća, te da se ona mora u potpunosti zamijeniti novom ili polovnom žičarom koja je usklađena sa evropskim standardima bezbjednosti. Uprkos tom jasnom upozorenju, u prethodnih 11 godina ništa nije učinjeno”, kazao je Dragićević.
Prema mišljenju UNESCO-a iz 2019., svaka nova dogradnja ili izgradnja dodatnih ski-liftova ugrozila bi status zaštićene baštine, ali je dozvoljena potpuna rekonstrukcija postojeće žičare Savin kuk u istim gabaritima.
U decembru 2020. tada odlazeća Vlada Duška Markovića donijela je odluku da novu žičaru, namijenjenu ski centru Savin kuk, prebaci skijalištu Žarski u Mojkovcu, koji je i dalje čeka izgradnju. Oprema propada nakon oštrog protivljenja Žabljačana. Tada je iz odlazeće vlasti objašnjeno da im je iz UNESCO rečeno da se ne može graditi žičara šestosjed i da je to isključivi razlog zbog čega se odustalo od njenog postavljanja na Savinom kuku.
Vijesti su 2019. godine pisale o stanju žičara na Savinom kuku. U zapisniku o tehničkoj ispravnosti, koji je tada dostavljen redakciji, navedeno je da žičare nisu ispravne i da ne bi smjele da se upotrebljavaju, ,,jer bi to moglo dovesti do fatalnih posljedica”.
I pored brojnih upozorenja, nadležni tvrde da su žičara i skijalište imali svu propisanu dokumentaciju za rad: važeća rješenja i dozvole za prevoz putnika žičarom, zapisnike inspekcijskih nadzora, izvještaje o ispitivanju čeličnih užadi, urednu evidenciju rada instalacija, izvještaj o elektroinstalacijama, privremeno odobrenje za rad skijališta za 2025. godinu, kao i izvedbeni projekat rekonstrukcije žičare Savin kuk 2 iz 2015. godine.
Tokom ljetnjih mjeseci žičarom je prevezeno više od 100.000 putnika. Jedn od očevidaca nesreće izjavio je ,,Ne smijem da zamislim šta bi se desilo za vrijeme praznika, kada bi na žičari bilo na stotine turista”.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
ZETA REKLA NE IZGRADNJI POSTROJENJA ZA PRERADU OTPADNIH VODA U BOTUNU: Cijena straha i manipulacije
Objavljeno prije
2 sedmicena
19 Decembra, 2025
Kako god da završi botunska epizoda, Podgorica neće bankrotirati zbog toga. I gradonačelnik će, gotovo izvjesno, ostati na svojoj funkciji. To ne znači da će stanovnici Glavnog grada imati manje problema nego do sada. Naprotiv
Nešto više od 60 odsto stanovnika opštine Zeta sa pravom glasa iskoristilo je, u nedjelju, mogućnost da odgovori na referendumsko pitanje: “Da li ste za izgradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu?”. Ogromna većina glasača (98,5 odsto) zaokružila je “ne”. Po zatvaranju birališta, uslijedilo je slavlje koje je, povremeno nošen na rukama i ramenama najvatrenijih sljedbenika, predvodio Milan Knežević.
“Neizgradnjom kolektora spasićemo živote”, poentirao je predsjednik SO Zeta Mihailo Asanović. Mnogo manje dramatično, pa zato i manje vidljivo, bilo je obraćanje Delegacije EU u Crnoj Gori. “Daleko od toga da predstavlja zagađivača, postrojenje (za prečišćavanje otpadnih voda – prim. Monitora) pruža ključno rješenje za dugogodišnji problem neprečišćenih otpadnih voda oko 150.000 građana, koje zagađuju rijeku Moraču, Zetsku dolinu, područje Skadarskog jezera i Jadransko more”, navedeno je u saopštenju kojim se, još jednom, priča o izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu (PPOV) pokušava vratiti u racionalne okvire. Uzalud, čini se.
Moglo bi se analizirati koliko je odluka stanovnika Zete činjenično (ne)utemeljena, ekološki (ne)opravdana ili, iz perspektive zdravlja ljudi i javnih finansija, (ne)održiva. Onda bi na red moglo doći i to da li je odluka s lokalnog referenduma u opštini Zeta obavezujuća za Glavni grad i državu. Ali, sve to smo čuli već nebrojeno puta. Pa je, možda, vrijeme da se okrenemo budućnosti, pokušavajaći da – kroz moguća scenarija – sagledamo posljedice višegodišnje drame u Botunu.
Iako djeluje kako su vrata za dogovor definitivno zatvorena, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović ne gubi nadu da će se PPOV ipak graditi na planiranoj lokaciji, “jer je to nešto što je dobro i za Podgoricu, i za Zetu, i za cijelu Crnu Goru“.
Mujović ostaje neodređen na pitanje da li se pristup gradilištu može obezbijediti upotrebom sredstava prinude prema mještanima na barikadama, navodeći da je on pristalica stava da svi treba da rade svoj posao i ponesu svoje parče odgovornosti. “Ako nam je zaista cilj da budemo dio Evrope, nemam dilemu da li treba graditi kolektor na definisanoj lokaciji i da li treba postupiti onako kako se postupa u Evropi”, kazao je, insistirajući da planirana i davno ugovorena gradnja mora početi u narednih desetak dana, do 31. decembra. U suprotnom, srušiće se postojeća finansijska konstrukcija projekta čija je vrijednost veća od 70 miliona eura.
Međunarodni finansijeri koji su obezbijedili kredit i grant za ovaj projekat insistiraju da novo odlaganje nije moguće, kazao je Mujović za Monitor. “Na sastanku početkom juna, kada smo se izborili za još jedno, ko zna koje po redu, pomjeranje rokova, jasno nam je predočeno da novih razgovora na tu temu više neće biti”.
Kako se kraj godine bliži, oprez nalaže da razmotrimo i slučaj da radovi u Botunu ipak ne počnu u roku koji nam je predočen kao poslednji trenutak. Ili, da ih uopšte ne bude na planiranoj lokaciji. U tom slučaju: Moračom će, nizvodno od postojećeg podgoričkog kolektora, nastaviti da teku otpadne vode iz gradske kanalizacije; sanacija bazena crvenog mulja sa svim mogućim otrovima koji su pratili rad nekadašnjeg Kombinata aluminijuma ostaće obećanje na dugom štapu; u Botunu i komšiluku nastaviće se ilegalna eksploatacija (krađa) šljunka iz rječnog korita i sa priobalnih parcela; zatrovana rijeka devastiranog korita nosiće probleme nizvodno, u Skadarsko jezero i na obalu Jadranskog mora; EU će nastaviti da žmuri na evidentne ekološke probleme ili, možda, neće… Ništa novo, uglavnom.
Stvarna novina mogle bi biti finansijske posljedice nerealizovanog projekta. I to ne one dugoročne, u koje bi bili uračunati troškovi liječenja bolesti izazvanih zatrovanim okruženjem ili nedostatak vode u cjevovodima Regionalnog vodovoda od koje zavise mještani i gosti duž crnogorske obale. Nego konkretne posljedice nerealizovanih ugovora o finansiranju, projektovanju i izgradnji PPOV.
Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, uz postrojenja za tretman i spaljivanje ostataka kanalizacionog mulja (spaljivanje svih organskih ostataka) projektovani su kao dio sistema za tretman otpadnih voda na teritoriji Podgorice. Projekat je započet još u vrijeme kada je Podgoricom upravljao Miomir Mugoša i do sada je urađeno dosta toga. Uz poprilične troškove.
“Završili smo tri od četiri faze projekta”, pohvalio se nedavno Ivan Vuković, nekadašnji gradonačelnik Podgorice (DPS) i potpisnik važećeg ugovora za projektovanje i izgradnju postrojenja u Botunu. “ Izgradili smo više od 20 kilometara kanalizacione mreže tamo gdje je nije bilo, novi most u blizini postojećeg postrojenja i položili smo novu kolektorsku cijev, koja se nalazi blizu lokacije na kojoj bi novo postrojenje trebalo da se nalazi”, precizirao je.
Prema dostupnim informacijama koje nijesu kompletne, urađen je i projekat planiranog postrojenja u Botunu i kupljen dio opreme koju bi trebalo instalirati na toj lokaciji. “Iz kredita i grantova je, ukupno, do sada povučeno oko 29 miliona eura”, predočio je ljetos Aleksandar Nišavić, izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Podgorica koje je nosilac ovog projekta.
Ukoliko se odustane od projekta u Botunu većina tog novca otišla bi u vjetar, odnosno niz Moraču. Novi projekat morao bi se raditi ispočetka, od ispitivanja zemljišta do uticaja projekta na okruženje. Značajan dio već nabavljene opreme ostao bi neupotrebljiv, pošto se ona proizvodi po narudžbi, u skladu sa lokalnim specifičnostima projekta.
Za očekivati je i da bi izvođači, turski konzorcijum Kuzu-Alkatas, zahtijevao da im se isplati ugovorena cijena za posao koji su dobili na međunarodnom tenderu. U pitanju je 47,3 miliona eura koji pokrivaju projektovanje, izgradnju, puštanje u rad, obuke zaposlenih i tehničko upravljanje u prvim godinama rada.
Sa naše strane bi se, vjerovatno, insistiralo da se izvođaču ne isplati kompletan ugovoreni iznos, pa bi se čekao sudski epilog te priče. Ili bi se tražio kompromis, recimo, u vidu nastavka saradnje na nekoj drugoj lokaciji. Nekad.
Ugovor o izgradnji i projektovanju PPOV Botun sklopljen je po modelu FIDIC Svjetske banke i u njemu nema kalendarskog roka (konkretan datum) kada radovi moraju početi, već je početak ugovora vezan za datum “uvođenja u posao” koji formalno određuje naručilac (tzv. Commencement Date). Prema tome, taj ugovor ne bi trebao biti ni razlog za prekid započetih aktivnosti ako radovi ne počnu u preostalih desetak dana.
Problem je finansiranje projekta. Novac je obezbijeđen kreditom KfW banke (35 miliona) i donacijama EU preko programa Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF) u ukupnoj vrijednosti od, približno, 33 miliona.
Kredit od KfW uzela je vlada Duška Markovića 2017. godine uz fiksnu kamatu od dva odsto, na 20 godina, sa početkom otplate 2027. (grejs period 10 godina). Javnosti nijesu poznati podaci o tome da li su realizacija ili naplata tog kredita vezani za rokove početka/završetka radova u Botunu. Znamo da je Vlada ta sredstva prenijela opštini Podgorica, većim dijelom bez obaveze vraćanja. Ono što je trebao da vrati u državnu kasu (oko petine kredita), Glavni grad je kompenzovao ustupajući državi prostor nekadašnje kasarne Morača.
Proizilazi da, ako nema klauzula nepoznatih javnosti, kredit KfW ne proizvodi direktne finansijske posljedice za Podgoricu i njene građane. Čak ni u slučaju da se zvanično odustane od radova u Botunu. Pretpostavka je, pošto dokumenta nijesu javna, da je najveći problem u doniranim sredstvima WBIF.
Slični grantovi, uobičajeno, funkcionišu po principu roka prihvatljivosti troškova: ako se poslovi ne realizuju u ugovorenom periodu, EU ne refundira potrošeni novac. Ali, ni to nijesu penali ili kazne o kojima govore ovdašnji političari, već gubitak bespovratnih sredstava. Uz neizbježne reputacione rizike i vjerovatnoću da bi reprizu projektovanja i izgradnje PPOV na nekoj drugoj lokaciji morali platiti isključivo svojim novcem.
„Ako ne želimo bankrot Glavnog grada, ne postoji zamjena za Botun“, insistira Mujović ponavljajući da radovi moraju početi do kraja godine. Gradonačenik i njegovi saradnici navode kako bi, u slučaju odustajanja ili premještanja planiranog postrojenja na drugu lokaciju, Podgorica mogla izgubiti do 200 miliona eura. Uz pomenuta potraživanja izvođača za projektovanje, već isporučenu opremu i izgubljenu dobit, gubitak evropskog granta, nove troškove planiranja, projektovanja, preusmjeravanja izgrađene kanalizacione infrastrujture ka novoj lokaciji, iz gradske uprava straše nas i “potencijalnom tužbom drugorangiranog ponuđača”. Kako je njihova ponuda težila oko 97 miliona eura, sabiranjem svih tih stavki zaista se može doći do iznosa od 200 miliona. Pa i više.
Ali, taj scenario ne djeluje realno. I treba ga posmatrati kao dio pritska na oponente i javnost, ne bi li se ojačale vlastite pozicije.
“Ili ću ja staviti tačku na kolektor ili kolektor na mene. Borba je neizvjesna”, kazao je gradonačelnik Podgorice u septembru, najavljujući ostavku ukoliko misija Botun doživi neuspjeh. Sada slušamo revidiranu verziju tog iskaza.
“U slučaju da ne počne gradnja i da Podgorica bude u obavezi da plati penale i odštetu, pa da budžet za 2026. godinu bude desetkovan, da umjesto 160 miliona koliko je projektovano, Grad ima na raspolaganju 10-20 miliona ili ni toliko, apsolutno nisam spreman da nastavim moju funkciju”, rekao je Saša Mujović pojašnjavjajući raniju izjavu: “Ne želim da budem gradonačelnik sa vezanim rukama, sa minornim budžetom, prljavim ulicama, lošom infrastrukturom i bez mogućnosti da se bilo šta uradi…”.
Jedino što je sada izvjesno u priči o projektu izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda je da, kako god da završi njena botunska epizoda, Podgorica neće bankrotirati zbog toga. I gradonačelnik će, gotovo izvjesno, ostati na svojoj funkciji. To ne znači da će stanovnici Glavnog grada imati manje problema nego do sada. Naprotiv.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
Dogodine
DOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmicePREDSJEDNIK UO INSTITUTA SIMO MILOŠEVIĆ PREDRAG DRAGOJLOVIĆ UHAPŠEN U SRBIJI: Novac od kriminala ulagao u hotel u Crnoj Gori?
-
DRUŠTVO4 sedmiceBUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
-
HORIZONTI4 sedmiceOPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
-
INTERVJU4 sedmiceBUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Promjene su uglavnom samo formalne
-
DRUŠTVO3 sedmiceZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi
-
DANAS, SJUTRA4 sedmiceSaučesnici
-
FOKUS4 sedmicePOLICIJA POD KONTROLOM DEMOKRATA: Moja firma
-
Izdvojeno4 sedmicePROCESI PROTIV VESNE MEDENICE: Dvije prvostepene osuđujuće presude
