Povežite se sa nama

MONITORING

Sakriti ili otkriti narko barone

Objavljeno prije

na

Tačno godinu dana crnogorsko pravosuđe i policija branili su se od afere Balkanski ratnik, tvrdeći da ne znaju, ne čuju i ne vide ništa od onoga čime su se bavile njihove kolege iz zemalja Južne Amerike, SAD, Srbije, Slovenije, Italije, Švajcarske… Onda je, preko noći, politici nemiješanja u poslove pljevaljskog narko bosa Darka Šarića, njegovih saradnika i razgranatih ekspozitura došao kraj. Ili to samo tako izgleda.

NEVOLJNI SAUČESNIK: Preokret je ozvaničen prošlog ponedjeljka kada je u Pljevljima, po osnovu potjernice koju je raspisala italijanska Direkcija za borbu protiv mafije, uhapšen Duško Šarić. Nedugo zatim državna tužiteljica Ranka Čarapić je izjavila da se protiv mlađeg Šarića uporedo vode dvije istrage: zbog postojanja osnovane sumnje da je umiješan u krijumčarenje kokaina (na osnovu dokaza koje je Italija ustupila Crnoj Gori), kao i istraga o njegovim finansijama i stečenoj imovini.

Đe će nas, i da li će iđe, odvesti započete istrage? Ili je cilj njenih protagonista, zapravo, da spriječe otkrivanje pune istine o pljevaljskom narkokartelu, njegovim tvorcima, nalogodavcima i jatacima iz svijeta međunarodnih finansija, biznisa, bezbjednosti i politike.

Tajming akcije govori sam za sebe. Crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji poznato je, makar četiri godine, da su braća Šarić uključena u poslove međunarodne trgovine narkoticima. O tome svjedoče izjave iz 2007. Veselina Veljovića, direktora Uprave policije i Duška Markovića, tadašnjeg direktora ANB, date pred skupštinskim Odborom za odbranu i bezbjednost.

U danima kada je crnogorsko tužilaštvo ozvaničilo istragu, njihove kolege iz Slovenije su podigle optužnicu protiv tamošnjeg ogranka pljevaljskog narko klana, dok su Italijani uhapsili osamdesetak domaćih i stranih pripadnika Šarićeve filijale u Milanu. U Srbiji se već sudi balkanskim ratnicima – uhapšenima i onima koji su, u dobroj mjeri preko Crne Gore, uspjeli da zametnu tragove. Njihovom imovinom, pokretnom i nepokretnom, srpski državni organi bavili su se prije više od pola godine.

Ranka Čarapić je ljetos, u Skupštini Crne Gore, svoj angažman na mjestu državnog tužioca branila tvrdnjom da nikada nikome na teret nije stavila ono za šta nije imala dokaza. „Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene”, saopštila se Čarapićka uz objašnjenje „zato ja nikad nijesam imala problema”.

Međutim, možda baš zato (da šefica ne bi imala problema) tužilaštvo već tri godine istražuje slučaj divlje gradnje na Zavali, ne usuđujući se da prelomi da li su njegovi akteri prekršili zakon. Nema sumnje da je najavljena istraga o (ne)legalnim finansijama braće Šarić i njihove rodbine, prijatelja i poslovnih saradnika mnogo zahtijevniji posao. Posebno zbog toga što se ovdašnje državne institucije, zvanično, do sada nijesu bavile ničim sličnim.

Odluka Čarapićeve da se konačno uključi u istragu kokainske afere podsjeća na sličnu priču kada su policije i Italiji i Srbiji zaplijenile skoro 200 kilograma kokaina koji je iz Južne Amerike, preko Luke Bar, išao do Novog Sada. I tada su se osumnjičeni akteri našli u Crnoj Gori. Nakon višegodišnjeg odugovlačenja, Vuksan Cemović i Momčilo Pecić, osuđeni su na po četiri godine zatvora zbog šverca 213 grama kokaina, tačno hiljadu puta manje od onoga što su policije susjednih zemalja zaplijenile.

TRAG NOVCA: Monitor je javnosti početkom godine predočio dokaze o neobičnim finansijskim aranžmanima između Šarićeve Mat kompani i više of šor kompanija u vlasništvu Dragana Dudića Frica koji je, u međuvremenu, ubijen u Kotoru. Višemilionski poslovi obavljani su, uglavnom, posredstvom Hipo Alpe Adria Banke.

Đurđina Ivanović je potvrdila da je o tome ,,oformljen pretkrivični spis”, kao što je i Veselin Veljović – tek pošto je Dudić ubijen – obznanio da je policija vodila istragu o poslovanju njegovih firmi: „Ona se nalazi u završnoj fazi i trebalo je ovih dana da bude procesuirana”…Na tome se stalo, iako se priča o balkanskom pranju para preko HAAB priča u cijeloj Evropi.

Tužilaštvo, do danas, nije dalo sud ni o poslovanju Mat kompani sa Đukanovićevom Prvom bankom. Dokumenta do kojih je došao Monitor krajem prošle godine svjedoče da je Prva kreditirala Šariće i nakon što joj je Centralna banka zabranila nove kredite. Da li će najavljena istraga o imovini braće Šarić baciti više svijetla na ovaj slučaj? Treba zaista biti optimista pa vjerovati u takav rasplet.

MIRIS DUVANA I POLITIKE: Po dosada pokazanom, nadležnima u Crnoj Gori mnogo je bliža percepcija gradonačelnika Pljevalja i uticajnog funkcionera DPS Filipa Vukovića. On je proljetos, uoči lokalnih izbora, obznanio da je „afera Šarić preuveličana”, da su to „korektni momci” ta da on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”. Vuković zbog te izjave nije imao nikakve štete. Da li je prije ili nakon toga imao nekakve koristi – ne znamo. I nećemo saznati pošto je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ocijenila da njegova izjava ,,nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.

Političke implikacije mogla bi imati i eventualna potvrda tvrdnji da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”. Srpska policija, saopšteno je, intenzivno radi na razotkrivanju veza Darka Šarića sa Bojanom Bajrušević. Ona je godinama pod istragom Specijalnog tužilaštva zbog šverca cigareta, u kome se, pored nje, pominju i imena Mirjane Marković, Marka Miloševića, Mihalja Kertesa. Protiv njih je u junu 2007. podnijet zahtjev za sprovođenje istrage, ali se na tome i stalo.

Za razliku od ove, grupi koju je navodno predvodio Stanko Subotić Cane se sudi u Beogradu zbog šverca duvanom. Mnogo su opipljivije i krupnije veze između Šarića i Subotića. Na čelo upravnog odbora Future plus, preduzeća koje je slovilo kao glavna Subotićeva investicije u Srbiji, marta 2009. godine je imenovan Nebojša Jestrović, Šarićev saradnik u privatizacijama preduzeća u Srbiji. Ovo postavljanje je protumačeno kao Subotićevo prepuštanje lanca kioska Šariću, piše Centar za istraživačko novinarstvo u Srbiji. ,,Prema toj teoriji, Subotić je tada već bio oslabljen zbog istrage koja se protiv njega vodi i u strahu od zaplene imovine, a Šarić je sa druge strane bio van opasnosti i pun novca koji je morao negde plasirati, te je oberučke prihvatio da kupi Futuru plus”.

Prethodno se Šarić već oprobao u poslu distribucije novina, kao vlasnik srpske Štampe. “Samo od prodaje preduzeća Štampa sistem njemačkom WAZ-u (Darko Šarić) zaradio je 30 miliona eura”, tvrdio je u oktobru njegov brat Duško, u pisanoj izjavi za Vijesti. Ostala je nedoumica kako je i čime Šarić došao u posjed kompanije kojom je do svoje smrti gazdovao Vanja Bokan – jedan od „utemeljivača” duvanskog posla na Balkanu, ubijen u Grčkoj 2000.

Futura i Štampa nijesu sve što Šariće povezuje sa duvanskim putevima i organizatorima tih putovanja. To ne može radovati uticajne balkanske političare.

UKUS MOĆI: Nevolje Duška Šarića sa crnogorskim pravosuđem počele su skoro istovremeno kada je i direktor policije u Beogradu Milorad Veljović izjavio da njegov brat Darko – iako je prvooptuženi u aktuelnom suđenju krijumčarima kokaina – nije mozak operacije. “Slučaj braće Šarić tek je u povoju. Glavni nalogodavci u akciji nijesu u zatvoru, a operativni podaci ukazuju da se ova priča ne može zaokružiti sa Darkom Šarićem, već se širi dalje”.

Mediji su, podsjetimo,prije tačno godinu dana, u novembru 2009. izvjestili kako je srpska BIA od američke DEA (Agencija za borbu protiv narkotika) dobila „imperativan zahtjev” da pomogne privođenju pravdi petorice „barona kokaina”.

Slijedio je opis aktera:

Baron B: Crnogorac za koga DEA tvrdi da je „mozak balkanske mafije”, moćniji čak i od crnogorskog premijera. Navodno, njegov udio u kokainskom plijenu bio je veći od trećine a zarađeni novac je reinvestirao preko ulaganja u sport, igre na sreću i ugostiteljstvo. Mnogi misle da znaju o kome je riječ, ali to niko javno ne želi da kaže.

Baron C: DEA tvrdi da je riječ o „kontroverznom srpskom biznismenu” i osobi bez koje nema posla „na veliko” – bilo da je riječ o duvanu, narkoticima ili nekretninama. Slikajući njegov profil Amerikanci navode da mu se u Srbiji sudi u odsustvu, dok on legalno boravi u jednoj zemlji Zapadne Evrope. Povremno, boravi i u Crnoj Gori.

Baron K: Rođeni Beograđanin “nesumnjivo najjači srpski igrač”, tvrdi DEA, postao je ekspert u rasturanju kokaina preko razgranate mreže manjih dilera. Poslije Barona B, njemu pripada najveći dio profita. Novac pere preko fudbalskih transfera. U Beloj knjizi o kriminalu MUP Srbije, navodi Glas Javnosti, pominje se kao osnivač i vođa Novobeogradskog klana. Dovođen je u vezu sa nedavnim navijačkim neredima u Đenovi, na utakmici Italija –Srbija. Živi, kažu, između Beograda i Južne Amerike.

Baron D1: „Javnosti najmanje poznat”, prenosili su mediji prije godinu dana, predstavnik novije generacije velikih narkodilera porijeklom sa sjevera Crne Gore, „dovoljno jak da uposli krak kokaina ka Italiji”. Novac od droge, tvrdi DEA, pere preko sporta i nekretnina.

Baron D2: Njegov pomen na popisu DEA je, navodno, najviše iznenadio balkanske policajce pošto je – do tada – važio za „mafijaškoj atentatora na poznate ličnosti”. Prema procjenama DEA, njemu je bio namjenjen najmanji dio kokainskog kolača, ali u tako velikim isporukama i mrvice su milionske.

ĐE VODI OVAJ PUT: Godinu dana ovdašnji zvaničnici nijesu komentarisali podatke dobijene iz SAD. Onda je Milorad Veljović pokrenuo lavinu. Da li su crnogorsko pravosuđe i policija spremni da idu do tih visina. Ili je cilj prošlonedjeljne akcija zapravo da se postave prepreke onima koji su, moguće je, već krenuli tim putem prijeteći da ugroze nečije interese.

Darko Šarić, Goran Soković, Dejan Šekularac i Draško Vuković i dalje su na slobodi. Možda i to nešto znači.

Zoran RADULOVIĆ


Uspon i pad balkanskog klana

U Milanu traju saslušanja uhapšenih u velikoj policijskoj akciji početkom prošle nedjelje, kada su ,,pale” 82 osobe osumnjičene za trgovinu drogom pod okriljem ,,balkanskog narkokartela”. Dok svi oni ne budu dali iskaze, ni tužilaštvo ni Direkcija za borbu protiv mafije neće se zvanično oglašavati.

U Italiji je izdat nalog za hapšenje 105 osoba, od kojih su 23 srpski državljani. Među njima je i Darko Šarić. Vlasti sa Apeninskog poluostrva potražuju i 21 osobu iz Crne Gore, a prvi na listi im je Goran Soković.

Kako je ovih dana napisao specijalni izvještač dnevnika Večernje novosti: rijeka droge sa ,,ćiriličnim potpisom” i logistikom koja bi se mogla mjeriti sa paravojnim formacijama, tekla je godinama kroz samo srce najvećeg grada u Liguriji.

Prema izvorima tog lista, prvo saznanje italijanskih inspektora o milanskim operacijama klana Darka Šarića bilo je oktobra 2008. Tada je Srbin, po nadimku Mikica fotografisan kako na skuteru vozi i predaje pošiljku od 50 kilograma.

Pripadnici Skvadra mobile, italijanske specijalne policije, otada su počeli intenzivno da prate Šarićeve saradnike. ,,Skvadra” danas ima podatke (i dokumentaciju) o desetinama skutera kojima se razvozila droga, o 36 automobila i kombija, o deset stanova, tri ,,šteka” i nekoliko omiljenih lokacija za prodaju droge kartela koji je, kažu, ,,držao monopol” nad transportom narkotika iz Južne Amerike u Milano, i dalje u Evropu. Prema računici koju iznose Novosti, svakog mjeseca grupa je uspijevala da proda tri tone!

O Mikici je progovorio svjedok saradnik, sitniji diler predstavljen kao Frančesko P., koji je uhapšen na trgu Lugano odmah poslije susreta sa ,,Šarićevim skuterom”. ,,Nalazili bismo se u baru u blizini trga, a taj tip, Mikica ili neko drugi, ko je bio na redu, došao bi svojim motorom, opisivao je susrete Frančesko P. ,,Popili bismo kafu, pa bi mi dao materijal… Recimo, 40 ili 50 kilograma na svakih pet-šest dana. Rekao mi je da ne može da donese više, jer samo toliko može da stane na skuter, ali da nabavke nisu problem, niti će biti”.

Istovjetna scena, utvrdila je italijanska Direkcija za borbu protiv droge, gotovo se u isto vrijeme odigravala na nekoliko mjesta u Milanu.

Kada su policajci upitali svjedoka saradnika može li da procijeni o kojoj se sumi radi, on se samo nasmijao: ,,Siguran sam da je svaki skuter u sebi nosio barem 500 – 600 hiljada eura.

Balkanski, ili ,,slovenski klan”, kako ga u Milanu još nazivaju, nudio je drogu po veoma konkurentnim cijenama: oko 36 hiljada za kilogram, odnosno 1,8 miliona eura za ,,paketić” od 50 kilograma. Nad Ndrangetom, mafijom sa Kalabrije, tako, nisu dobili prevlast zahvaljujući oružju, već dobrim cijenama i sjajnom logistikom.

,,To je nešto potpuno novo – priznali su momci iz Narkotika milanske ,,Kvesture” (glavne stanice policije). ,,Nije ih lako bilo ni prisluškivati, jer su Šarićevi pajtosi manično kupovali i bacali SIM kartice, ali i mobilne telefone.” Članovi kartela Darka Šarića su za rasturanje narkotika koristili – skutere. Jedna od njihovih glavnih prednosti je brzina. Kako su sastavni dio života Italijana, skuteri nijesu upadljivi.

SIGNAL IZ CIRIHA: Razotkrivanje narko-klana Darka Šarića u Italiji je, kako saznaje Blic, počelo u decembru 2006, kada je u Cirihu pokušano ubistvo Dragana Lukovića. On je, međutim, primijetio podmetnuti eksploziv i odmah pozvao švajcarsku policiju.

Trebala je to, tvrdi list, biti osveta za ubistvo Zdravka Kešeljevića, brata od tetke Darka Šarića.

Kešeljević je , u januaru 1998. izrešetan ispred jedne banke u Amsterdamu. Ubijen usred dana, dok je na ulici stajao sa Darkom Šarićem. Zločin je snimljen kamerama, ali je godinama ostao nerasvijetljen. Policija je, na kraju, došla do imena Dragana Lukovića iz Bijelog Polja i njegovog prijatelja Miška Perića iz Mojkovca. Perić je zbog tog ubistva uhapšen 2002. godine u Švajcarskoj. Motiv je navodno bio novac koji su Perić i Luković dugovali Šarićevom bratu. Za hapšenje Lukovića nije bilo dokaza, ali to nije smetalo onima koji su naredili osvetu.

,,Ciriška istraga otkrila je međunarodni kanal krijumčarenja kokaina, koji se našao pod lupom i policije u Italiji”, prenosi Blic. ,,Uslijedile su njihove akcije: Maja, Atropo, Izdržljivost, Vašington”.

Daljom istragom potom počela da razotkriva jednog po jednog saradnika Darka Šarića. Najprije je otkriven Nebojša Joksović, kod koga je nađeno više kilograma kokaina, zatim Branislav Tunjić, a sve se završilo zaplijenom 200 kilograma kokaina u Pizi. To je bio prvi uvod u akciju Balkanski ratnik. Kasnije su uslijedile zaplijene u Urugvaju i Argentini…

Milan BOŠKOVIĆ


Optužnice protiv Šarićevih saradnika

Slovenačko tužilaštvo je podnelo optužnice u slučaju Balkanski ratnik. Optuženi su Dragan Tošić i 16 njegovih saradnika za koje se sumnja da su slovenački deo ekspoziture klana Darka Šarića.

Među uhapšenima u Sloveniji je najpoznatiji Dragan Tošić, ugostitelj koji u centru Ljubljane ima dva prestižna kafića – L’Peti i Randevu. Tošića mediji opisuju kao desnu ruku Darka Šarića za nedozvoljene poslove u Sloveniji. Janez Koščak, njegov advokat kaže da nije iznenađen činjenicom da je tužilaštvo podiglo optužnice, jer bi ,,posle takve akcije i uz takvu medijsku pompu bilo veliko iznenađenje ukoliko tužilaštvo ne bi podnelo optužnice”.

Iako nije video optužnicu, Koščak ne isključuje da će tražiti da sud izuzme neke dokaze. Nije precizirao za koje dokaze će zahtevati izuzeće. ,,Gomila stvari je bila sporna već tokom istrage”, tvrdi Tošićev advokat. Dopustio je, ipak, mogućnost da tužilaštvo uopšte nije iskoristilo ,,sporne dokaze” kao argument za optužnicu.

Mediji podsećaju da 25. novembra ističe pola godine od spektakularnih hapšenja koja su maja ove godine obavljena prevashodno u Ljubljani. Policija je tada obavila i 30 pretresa po kućama.

Slovenačka policija počela je da se bavi Balkanskim ratnikom u drugoj polovini 2008. pošto je u Italiji prilikom šverca južnoameričkog kokaina uhapšen jedan Slovenac. Septembra 2009. godine slovenačka policija dobija dojavu da se priprema veći šverc kokaina, a u tom biznisu je navodno učestvovao Tošić sa saradnicima.

Prema informacijama u Sloveniji, slovenački deo narkoklana odneo je u Brazil gotovo dva miliona Šarićevih evra i tamo kupio kokain koji je lađom trebalo da dovezu prvo u Južnu Afriku a zatim u Evropu, ali su im oktobra prošle godine planove pokvarili urugvajski policajci.

Izvori iz slovenačke policije potvrđuju da je slovenačka policija ,,posredno” sarađivala i tokom nedavnih hapšenja Šarićevih pajtaša u Italiji. I ta akcija je bila “rezultat zajedničkog rada srpske, crnogorske, italijanske i slovenačke policije”, iako prilikom poslednje faze operacije Balkanski ratnik koja je u Ljubljani prekrštena u lokalni naziv Emona – u Sloveniji nije uhapšen niko. Od Vesne Drole, portparolke Slovenačke policije, saznajemo da je istraga u slučaju Balkanski ratnik tajna i da zbog toga detalje o poslednjim akcijama nije moguće predočiti javnosti.

Igor MEKINA

Komentari

Izdvojeno

PRIVATNA SVOJINA PREPREKA VELIKIM INVESTICIJAMA NA PRIMORJU: Samo Luštica državna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada  nema na raspolaganju dovoljno veliku lokaciju na Crnogorskom primorju, na kojoj je država jedini vlasnik zemljišta, sa kojom bi mogla da uđe u aranžmane za razvoj turizma i nekretnina. Sve neizgrađene atraktivne lokacije duž primorja dijelom su privatizovane tokom proteklih godina iščekivanja strateških stranih investicija

 

 

„Nove investicije tamo gdje su poželjne“ – ovim riječima pozdravio je premijer Milojko Spajić usvajanje Predloga zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji Vlade Crne Gore sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji su dobili podršku većine od 46 poslanika u crnogorskom parlamentu.

„Potvrđivanjem Sporazuma o ekonomskoj saradnji sa UAE, Crna Gora dobija samo šansu da razvija projekte u oblasti turizma, energetike, infrastrukture, IT i time obezbijedi velike investicije… Ratifikacija sporazuma je samo mali korak, sad je tek veliki rad ispred nas. Sigurni smo da ćemo u otvorenom društvenom dijalogu, uz saglasnost lokalnih zajednica, zajednički doći do najboljih razvojnih projekata koji će biti na korist svim građanima Crna Gore“, napisao je Spajić na X platformi. „ Nijedna investicija se neće desiti tamo gdje opština to ne želi, ali tamo gdje postoji volja, Vlada će biti snažan partner u razvoju“, naveo je premijer.

Ukoliko Vlada istraje na ovakvom stavu, čini se da će teško doći do realizacije investicije u oblasti turizma vrijedne nekoliko milijardi eura. Vlada Crne Gore nema na raspolaganju dovoljno veliku lokaciju na Crnogorskom primorju, na kojoj je država jedini vlasnik zemljišta, sa kojom bi mogla da uđe u pregovore o razvoju projekata. Neizgrađene atraktivne lokacije duž primorja ili su male ili dijelom privatizovane tokom proteklih godina iščekivanja strateških stranih investicija.

Premijer je kazao da investitorima iz UAE mogu biti interesantni uvala Buljarica kod Petrovca,  plaža Jaz u Budvi ili Luštica u Herceg Novom.

Jedina preostala lokacija u vlasništvu države Crne Gore je dio poluostrva Luštica na teritoriji opštine Herceg Novi. Radi se o prostoru od 500.000 kvadrata šumovite i strme obale hercegnovskog zaliva, koji je 2009. godine Vlada Mila Đukanovića dala pod zakup na 90 godina konzorcijumu Northstar iz Podgorice i of šor firmi Equest Cpital Ltd Jersey. Iza ovog posla stajao je  tadašnji ministar Branimir Gvozdenović.

Udio u konzorcijumu 2015. preuzela je firma iz Kuvajta u vlasništvu kuvajtske vladajuće familije. Do realizacije planirane investicije, turističkog kompleksa Montrose nije došlo, investitor nije mrdnuo dalje od administrativnih priprema, svaljujući krivicu na Vladu i opštinu Herceg Novi koje nisu izvršile obaveze izgradnje neophodne infrastrukture.

Investitor je platio unaprijed 4 miliona eura na ime zakupnine za 10 godina, do avgusta 2023., da bi u septembru 2022. raskinuo ugovor o zakupu. Epilog je takav da umjesto izgradnje ekskluzivnog rizorta Crnoj Gori prijeti odštetni arbitražni spor od 34 miliona eura, uz izgubljenu dobit koja, prema navodima nadležnih u Vladi, može dostići 100 miliona.

Oslobođenih pola miliona kvadrata atraktivnog dijela hercegnovske rivijere nije dovoljno za razvoj grandioznih projekata prema zamisli Mohameda Alabara ili nekog drugog investitora iz bogatih Emirata.

Prva lokacija koja je bila u fokusu pažnje Alabara, zaleđe Velike plaže na ulcinjskoj rivijeri, duge 13 kilometara, predstavlja ogroman neizgrađeni prostor na kome je veći dio zemljišta u privatnoj svojini. Država Crne Gore posjeduje manji dio parcela, oko 22 odsto ukupne površine lokacije, nedovoljno za razvoj investicije, velikog turističkog kompleksa sa hotelima, vilama, apartmanskim i stambenim naseljima, o kojoj se poslednjih mjeseci govorilo.

U tekstu sporazuma o saradnji u oblasti turizma navedeno je da će Vlada obezbijediti razvojno područje, zemljište neophodno za sprovođenje projekta, što ona u ovom trenutku nije u mogućnosti da učini bez uvažavanja prava vlasnika zemljišta, koji raspolažu sa oko 75 odsto prostora. Kako je do toga došlo ako se zna da je najveći dio Velike plaže do nedavno bio u svojini države i državne kompanije HTP Ulcinjska rivijera.

Usvajanjem sporazuma u Skupštini u formi zakona koji ima snagu lex specijalisa, Vlada može pokušati eksproprijaciju zemljišta potrebnog za razvoj eskluzivnog turizma, proglašavanjem investicije poslom od javnog interesa. Takva su strahovanja vlasnika zemljišta u Ulcinju ali i na drugim potencijalnim razvojnim lokalitetima. Do toga neće doći, tvrde funkcioneri PES-a.

Sličan pokušaj jedne od crnogorskih vlada završio se neuspjehom.

Usvajanjem Lex specijalisa za Buljaricu, nekadašnji premijer Milo Đukanović pokušao je da riješi pitanje privatne svojine na ovom lokalitetu, kako bi realizovao projekat izgradnje turističkog kompleksa Buljarica Bay, na oko 18 miliona kvadrata zemljišta koje je nekada bilo žitnica Paštrovića. U pitanju je bio projekat privatno-javnog partnerstva Vlade i kompanija Construction Development Company International (CDCI) iz Katara u koji su bili uključeni i članovi Đukanovićeve porodice. Projekat je predviđao izgradnju više hotela, vila i apartmana, marine,  ali i čitav jedan grad sa više od 42.000 stanova u zaleđu plaže na kraju budvanske rivijere, duge 3 kilometra.

Vlada je 2014. raspisala tender za prodaju ili davanje u zakup 8,7 miliona kvadrata zemljišta, značajan dio bio je u vlasništvu privatnih lica od kojih nije dobijena saglasnost. Na postupak prodaje stavljena je oznaka tajnosti jer je  Vlada varala oko površine lokacije koja je bila predmet prodaje. Značajan dio zemljišta bio je opterećen raznim teretima, neriješenim imovinsko pravnim sporovima i hipotekama. Nakon protesta privatnih vlasnika, NVO, grupa građana, ekoloških pokreta i jednog broja odbornika SO Budva i opozicije na državnom nivou, ambiciozni projekat Buljarica Bay je propao.

Iz PES-a navode, ako tadašnji DPS nije uspio da riješi pitanje vlasništva na lokaciji Buljarica, teško da bi sada nekome to pošlo za rukom.

Slična je situacija i na lokaciji plaže Jaz koja je u opticaju. Pješčana plaža budvanske rivijere, duga 1200 metara, sa svojim još uvijek neurbanizovnim zaleđem bila je jedna od strateških ponuda svake vlasti u poslednjih 30 godina, za razvoj turističkog kompleksa raznovrsnih sadržaja. Prvi pokušaj razvoja ove vrijedne lokacije zahvata od 1,8 miliona kvadrata bio je 1970. godine, kada je Crne Gora sa projektom kompleksa Jaz učestvovala na konkursu za dodjelu sredstava Evropske banke za razvoj. Kompletan projekt na kome su radili domaći i inostrani arhitekti i planeri prvog turističkog rizorta u zemlji učestvovao je u natjecaju, ali su sredstva otišla u Hrvatsku za projekat Babin Kuk u Dubrovniku.

Drugi pokušaj valorizacije Jaza odgrao se 1988. godine kada je francuska turistička kompanija Club Mediterranee ponudila projekat izgradnje rizorta alternativnog turizma po kojem je prepoznatljiva širom svijeta. Bila je to investicija vrijedna oko jednu milijardu francuskih franaka, za izgradnju posebnih turističkih sela sa oko 2.000 kreveta, golf terenima u Mrčevom polju i mnogim drugim sadržajima bez solitera i visoke gradnje. Zemljište je bilo u vlasništvu sprske firme Servo Mihalj i dijelom u državnom vlasništvu. Do realizacije nije došlo zbog raspada Jugoslavije.

U međuvremenu, zemljište u zaleđu Jaza, vraćeno je bivšim vlasnicima, koji posjeduju oko 2,2 miliona kvadrata. Oko 600 Grbljana kojima je zemljište vraćeno, nisu uspjeli da se međusobno podijele i uknjiže u katastar.

U svakom slučaju, budućeg investitora i na ovoj lokaciji čeka privatna svojina koja se mora uvažiti.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO VLAST IGNORIŠE SEEIIST PROJEKAT: Ćutanje koje ubija 

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori oko 4.000 osoba svake godine oboli od raka, a skoro polovina izgubi borbu sa ovom bolešću. Procjene su da bi uz SEEIIST institut,  projekat koji spreman čeka samo zeleno svjetlo vlasti, moglo da se spasi pet života dnevno. Vlast ćuti i ignoriše ovu veliku šansu

 

 

,,Na lokaciji Velike plaže u Ulcinju realizovaće se razvojni projekat zasnovan na konceptu medicinskog, naučno-istraživačkog i zdravstveno-turističkog kompleksa, čiji je obavezni pilot projekat Pan-evropski centar za hadronsku terapiju kancera…”, ovako glasi amandman nezavisne poslanice u Skupštini Crne Gore Jevrosime Pejović, na Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Pomenuti amandman nije dobio podršku na ovonedjeljnom zasjedanju Zakonodavnog odbora Skupštine, svi članovi odbora bili su uzdržani.

Predstavnik PES-a Vasilije Čarapić govoreći o medicinskom centru, najavio je da će francuska kompanija graditi takav centar u Podgorici, te da će se i tu potpisivati sporazum sa Francuskom.

Tokom rasprave na Odboru, Pejović je istakla da je predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu predložio da se u Ulcinju gradi centar za liječenje kancera, sa akcentom na trudnice. ,,Ako birate između bilo kakvog hotela ili centra gdje će se građani liječiti, valjda ćete svi izabrati ovo drugo”, saopštila je poslanica.

Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine,  je na Odboru istakla da hadronska terapija nije moguća nigdje u regionu, jer ne postoji takva vrsta centra, a da odlazak u druge evropske zemlje uvećava cijenu liječenja tri do četiri puta.Ona je dodala da bi otvaranje ovog centra bilo korisno cijelom regionu. ,,Cijeli projekat košta 200 miliona. Zašto bi trebalo da bude baš u Ulcinju,  pričaću na drugom odboru. Osamdeset odsto bi bilo finansirano iz evropskih fondova“, istakla je.

Monitor je u prošlom broju objavio intervju sa Sanjom Damjanović, naučnicom angažovanoj u Evropskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN) i bivšom ministarkom nauke, koja je inicirala projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST). Ona je objasnila brojne benefite hadronske terapije: ,,Otvaranjem SEEIIST centra, svakog dana bi se moglo spasiti najmanje pet izgubljenih života oboljelih od kancera – uključujući djecu, trudnice i mlade ljude koji danas nemaju pristup ovom tretmanu”.

Damjanović je pored spašavanja života, naglasila i brojne ekonomske benefite koje bi Crna Gora dobila od ovakvog centra, čime bi se konačno priključila evropskoj naučnoj zajednici i otvorila mogućnost da mladi stručnjaci i ovdje nađu posao.

Iako je, po riječima Damjanović, ovaj projekat u potpunosti spreman i za njegovo finansiranje postoji novac iz EU fondova, razlozi zašto još nije finalizovan u Crnoj Gori su isključivo politički: ,,Razlog leži u nedostatku političkog liderstva i koordinacije”, kazala je.

Ovaj projekat je aktuelizovan 2017. godine kada je Damjanović bila na čelu Ministarstva nauke. U julu te godine konstituisan je i Savjet za naučnoistraživačku djelatnost, u kom su osim Damjanović, bili i doskorašnji ministar energetike, a sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i i aktuelna ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović. Mujović je u tadašnjem Savjetu bio zadužen za oblast tehničko – tehnoloških nauka, a Jakšić Stojanović za oblast humanističkih nauka.

Idejno rješenje za ovaj projekat urađeno je 2018. godine, a od te godine  ima status prioritetnog infrastrukturnog projekta Crne Gore.

Pored Crne Gore, ovaj projekat ima snažnu podršku Evropske unije – od 2020. godine je jedini tehnološki i medicinski projekat u okviru Ekonomskog investicionog plana za Zapadni Balkan (vrijednog devet milijardi eura do 2027. godine). Uvršten je među šest EU–ZB flagship projekata u okviru Inovativne agende Evropske komisije, a dio je i Reformske agende Novog plana rasta za Zapadni Balkan (vrijednog šest milijardi eura), od kojih je do sada iskorišćeno svega 50 odsto sredstava.

Projekat je podržala međunarodna naučna i medicinska zajednica, pa ga je Evropske komisije finansirala u iznosu od 6,5 miliona eura, uz početno učešće Crne Gore od 300.000 eura.

Kako projekat ima regionalni značaj, podržan je od strane zemalja Zapadnog Balkana i Jugoistočne Evrope. One, ipak,  do sada nijesu uložile ni jedan euro.

Damjanović ističe da najveći doprinos dolazi u vidu stručnog rada i ekspertske podrške, koju obezbjeđuje 18 vodećih evropskih institucija i kompanija iz 14 EU zemalja, uključujući prestižne organizacije poput CERN-a i GSI-ja.

Ukazala je da je najvažnije  da je ovaj projekat u najzrelijoj fazi pripreme među svim infrastrukturnim projektima u Crnoj Gori. „U trenutku kada su svi domaći projekti još u fazi ideja ili planova, SEEIIST je jedini koji može ući u operativnu fazu – odmah”“, kaže Damjanović.

Zašto se to ne dešava, pokušali smo da dobijemo odgovore od Vlade. Umjesto odgovora, dobili smo obavještenje da su pitanja proslijedili Ministarstvu evropskih poslova i Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija ,,na uvid i dalje postupanje”. Iz ministarstava na čijem su čelu Maida Gorčević i Jakšić-Stojanović do zaključenja ovog broja Monitora nijesmo dobili odgovore.

Kako Monitor poudano saznaje na jednoj od ranijih sjednica Vlade iz Ministarstva finansija nijesu blagonaklono gledali na mogućnost da se izdvoji novac za ovaj projekat. Na pitanja upućena ovom ministarstvu, na čijem je čelu Novica Vuković, takođe nijesmo dobili odgovor.

U Reformskoj agendi Crne Gore 2024-2027, koju je Vlada usvojila u septembru prošle godine, ovaj projekat je označen kao prioritetan, a planirano je da projekat izgradnje SEEIIST Vlada usvoji krajem prošle godine. Za ovu godinu treba da bude odabrana lokacija, pravni okvir, formirane tehničke grupe i završen tender za izgradnju.

,,Njegov primarni cilj je podsticanje regionalne saradnje u nauci, tehnologiji i industriji, doprinoseći razvoju održive ekonomije i društvene kohezije, a sve to uz rješavanje jednog od najvećih društvenih izazova – borbe protiv raka”, navodi se u Agendi.

Za nabavke i gradnju zgrade (2025-2028) procijenjeni troškovi su 65,5 miliona eura. U ovom periodu trebalo bi da bude raspisan tender i obavljena priprema (2025-2026), kao i niskogradnja (2026-2028).Procijenjeni troškovi nabavke i ugradnje tehničke opreme (2025-2027) iznose 120 miliona eura.

Instalacija i puštanje visoke tehnologije planirano je za period 2028-2030. godina. Predviđene aktivnost u ovoj fazi su montaža kontrolnog sistema (2028.), montaža i puštanje u rad jonskih izvora (2028-2029), montaža magneta i izvora napajanja (2028-2029.), montaža i puštanje u rad Linca (2029), puštanje u rad sinhrotrona (2030) ), montaža i puštanje u rad opreme soba za tretman (2029-2030). Procijenjeni troškovi su 55 miliona eura.

Planirano je da se prošle godine izdvoji 2,5 miliona, a ove – 26 miliona eura. Tokom 2026. – 29,5 miliona, a 2027. – 52,5 miliona. Najviše novca planirano je 2028. – 66,5 miliona, sljedeće godine 52,5 miliona,  a 2030.- 15 miliona.

,,SEEIIST ima za cilj da se pozabavi odsustvom velike istraživačke infrastrukture na Zapadnom Balkanu, ublaži odliv kadrova, otvori nova radna mesta i stimuliše industrijski rast. Pored toga, ima za cilj da popuni prazninu u sličnom terapijskom centru u regionu Jugoistočne Evrope, gde raste broj slučajeva raka”, objašnjava se u Reformskoj agendi.

Iz Delegacije EU u Podgorici ranije su objasnili ovdašnjim vlastima da bi Crna Gora mogla da zatraži kofinansiranje projekta SEEIIST iz Investicionog okvira za Zapadni Balkan. Premijer Milojko Spajić krajem avgusta prošle godine najavio je da će Vlada nastaviti da sprovodi projekat SEEIIST ističući da je „zdravlje građana ekstremno bitno“.  I – ništa.

Krajem prošlog mjeseca u Naučno – tehnološkom parku u Podgorici organizovana je dvodnevna radionica pod nazivom Hadronska terapija: od inovacija do implementacije, čiji je domaćin bilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija.Događaj je otvorio generalni direktor Direktorata za međunarodnu saradnju, evropske integracije i EU fondove, Marko Vukašinović, koji je kazao da ,,jedna od najsavremenijih metoda , svakako jeste i hadronska kancer terapija, tačnije tretman kancera teškim jonima, mnogo efikasnija metoda liječenja nego bilo koja druga vrsta zračenja“. Naglasio je da je prednost ove metode to što je mogu koristiti i djeca i trudnice.

U toku ovonedjeljnog zasjedanja Zakonodavnog odbora direktorica MANS-a Vanja Marković-Ćalović kazala je da ima ljudi koji smatraju da postoji način da se Velika plaža iskoristi za dobrobit svakog građanina Crne Gore i da je uvjerena da se nijedan građanin ne bi žalio kada bi Velika plaža bila mjesto gdje ćemo se svi liječiti.

,,Sjetite se za koliko smo djece po Crnoj Gori pare skupljali da bi se liječila po inostranstvu otkad ste vi došli na vlast. A sada zamislite koliko novca je svako od nas spreman da da, i da se zaduži i da pozajmi, da liječi svog najmilijeg. Zašto tu priliku ne damo građanima, nego hoćemo da sve stavimo u beton”, pitala je ona.

Odgovora nema. Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja nema registar oboljelih od kancera. Prema podacima Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR), u Crnoj Gori oko 4.000 osoba svake godine oboli od raka, dok njih blizu 2.000 izgubi borbu sa ovom bolešću.

Procjene su da bi uz SEEIIST institut moglo da se spasi pet života dnevno. Na Zakonodavnom odboru su  pred dilemom da li da glasaju za mogućnost lječenja i spašavanja života bili – uzdržani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VIŠI SUD OSLOBODIO OPTUŽBI DUŠKA KNEŽEVIĆA I SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Neotpečaćena Koverta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po presudi Višeg suda nema dokaza da su akteri afere Koverta prali novac. Očekivano. Korupcija  nije našla svoje mjesto u optužnici SDT-a pod vođstvom Milivoja Katnića. Ostala je nepromijenjena i pod vođstvom Vladimira Novovića

 

 

Kontroverzni biznismen Duško Knežević, kontroverzni političar Slavoljub Migo Stijepović i petoro njihovih navodnih pomagača nepravosnažno su oslobođeni optužbi za kriminalno udruživanje i pranje novca u slučaju poznatom kao afera koverta.  Eto nama još jedne kontroverze.

Vijeće Višeg suda koje predvodi sudija Nenad Vujanović u izrečenoj presudi konstatuje da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im je SDT stavila na teret, kao što nije dokazano ni da novac koji je Knežević predao Stijepoviću „za potrebe finansiranja kampanje DPS-a uoči izbora 2016. godine“ potiče iz nelegalnih izvora.

Takva presuda, saopštio je sudija Vujanović, ne dovodi u pitanje događaje za koje smo saznali nakon što je Knežević, u januaru 2019., objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Jedino je ostalo sporno koliko je novca bilo u koverti – skoro sto ili „samo“ nepunih pedeset hiljada eura (prema optužnici: 47.500).

Iz saopštene presude proizilazi da je problematična interpretacija tog događaja od strane SDT, odnosno to što je ono u aferi koverta prepoznalo krivična djela koja ne može dokazati, ili nijesu počinjena.

„Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije“, kazao je Vujanović podsjećajući da je DPS kažnjen za taj prekršaj od strane Agencije za sprječavanje korupcije. „Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija…”.

Šta se onda desilo, odnosno, da li je pravda zadovoljena ovom nepravosnažnom oslobađajućom presudom?  I, za mnoge, očekivanom.

Od kada je SDT, pod vođstvom tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istragu o aferi Koverta usmjerilo u pravcu dokazivanja krivičnog djela pranje novca, stizala su  upozorenja da će sudski epilog te priče biti oslobađajuća presuda. Sumnje je potkrijepilo i to što je Viši sud, u dva navrata, odbijao optužnicu SDT-a i obustavljao postupak protiv Stijepovića. Međutim, Apelacioni sud je u oba navrata prihvatao žalbe tužilaštva, pa je optužnica SDT-a, u neizmijenjenoj formi, konačno potvrđena u Višem sudu sredinom 2023. Treća sreća.

Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović (izabran u martu 2022.) ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. Uprkos brojnim primjedbama da afera koverta nije priča o pranju novca, niti je riječ samo o nezakonitom finansiranju političkih partija.

Afera Koverta je bila potvrda sumnji o postojanju tzv. visoke korupcije, odnosno, o nezakonitoj sprezi vlasti i privilegovanih tajkuna. Na našu štetu.

Sa jedne strane novac, sa druge pravo/mogućnost da se za male, ili nikakve, pare dođe do vlasništva nad Jadranskim sajmom u Budvi, bolnicom u Meljinama, hektarima zemljišta u zaleđu plaže Kamenovo, da se nesmetano varaju zapošljeni (Atlas TV) i poslovni partneri (Kaspija) a pljačkaju deponenti banaka koje je Knežević osnovao pa upropastio…

U Krivičnom zakoniku Crne Gore postoji (član 422) djelo koje se zove protivzakonit uticaj (trgovina uticajem). Njime se sankcioniše nuđenje/davanje ili zahtijevanje/primanje „nagrade ili druge koristi“ da se „izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti…“. Zakonodavac kao da je slikao poslovni odnos između Duška Kneževića i DPS-a (Mila Đukanovića).

Zašto to tužilaštvo nije prepoznalo? Čak ni nakon iskaza Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića koji su, prilično nedvosmisleno, ukazivali da je snimkom ovjekovječena transakcija iz 2016. godine bila rutinski dio uspostavljenog poslovnog aranžmana.

Prije svakih izbora Milo Đukanović okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji“, otkrio nam je Knežević iz Londona. „Imali smo dosta ličnih transakcija, mada su one bile podvedene pod partijske, ali ne znam gdje je novac završavao…“ Tokom suđenja, iznoseći svoju odbranu, bio je još precizniji: „Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. Dvadeset godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže.“

Slavoljub Stijepović je pokušao ostaviti utisak čovjeka koji nije shvatao o čemu se radi. Mislio je, kazao je na sudu, da je u pitanju donacija motivisana patriotskim i zavičajnim motivima. “Sada vidim da je Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.”

To što je Stijepović spoznao tek na suđenju, Đukanović nam je predočio pet godina ranije. Kao odgovor na Kneževićeve prozivke, tadašnji predsjednik države i vladajuće partije, ponudio je svoju interpretaciju ustaljenog odnosa DPS i njima lojalnih biznismena.

„To smo uvijek posmatrali kao dio interesa“, objasnio je Đukanović razgovore kojima je prisustvovao dva ili tri puta. „Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. U tim razgovorima nikada niko nije, a posebno ja nisam, pomenuo nikavu obavezu. A nisam ni pomislio da nekom propisujem koliko treba da finansira političku partiju. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Šta je ta interesna dobrovoljnost donosila finasijerima vladajuće partije? Podsjetimo se na jednom primjeru poslovanja Duška Kneževića sa državom (DPS vlastima).

Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekim detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je (Kneževićeva) Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci...”.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a)…

Ima i onih koji u svoj toj priči ne vide ništa sporno. „Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjavao je Milan Knežević, predsjednik DNP, abolirajući, unaprijed, svog prezimenjaka i komšiju iz Zete. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

U SDT-u su im, eto, vjerovali. Pa im je optužnica pala na sudu. Afera koverta je, tako, ostala neraspečaćena. Da li i to ima veze sa Kneževićevom sklonošću da bude dobar sa vlastima, tek  zavičajni romantizam, baš kao i interesna dobrovoljnost imaju svoju cijenu. Duško Knežević je tu lekciju davno savladao. A račun se, po pravilu, ispostavlja građanima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo