MONITORING
Sakriti ili otkriti narko barone
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
Tačno godinu dana crnogorsko pravosuđe i policija branili su se od afere Balkanski ratnik, tvrdeći da ne znaju, ne čuju i ne vide ništa od onoga čime su se bavile njihove kolege iz zemalja Južne Amerike, SAD, Srbije, Slovenije, Italije, Švajcarske… Onda je, preko noći, politici nemiješanja u poslove pljevaljskog narko bosa Darka Šarića, njegovih saradnika i razgranatih ekspozitura došao kraj. Ili to samo tako izgleda.
NEVOLJNI SAUČESNIK: Preokret je ozvaničen prošlog ponedjeljka kada je u Pljevljima, po osnovu potjernice koju je raspisala italijanska Direkcija za borbu protiv mafije, uhapšen Duško Šarić. Nedugo zatim državna tužiteljica Ranka Čarapić je izjavila da se protiv mlađeg Šarića uporedo vode dvije istrage: zbog postojanja osnovane sumnje da je umiješan u krijumčarenje kokaina (na osnovu dokaza koje je Italija ustupila Crnoj Gori), kao i istraga o njegovim finansijama i stečenoj imovini.
Đe će nas, i da li će iđe, odvesti započete istrage? Ili je cilj njenih protagonista, zapravo, da spriječe otkrivanje pune istine o pljevaljskom narkokartelu, njegovim tvorcima, nalogodavcima i jatacima iz svijeta međunarodnih finansija, biznisa, bezbjednosti i politike.
Tajming akcije govori sam za sebe. Crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji poznato je, makar četiri godine, da su braća Šarić uključena u poslove međunarodne trgovine narkoticima. O tome svjedoče izjave iz 2007. Veselina Veljovića, direktora Uprave policije i Duška Markovića, tadašnjeg direktora ANB, date pred skupštinskim Odborom za odbranu i bezbjednost.
U danima kada je crnogorsko tužilaštvo ozvaničilo istragu, njihove kolege iz Slovenije su podigle optužnicu protiv tamošnjeg ogranka pljevaljskog narko klana, dok su Italijani uhapsili osamdesetak domaćih i stranih pripadnika Šarićeve filijale u Milanu. U Srbiji se već sudi balkanskim ratnicima – uhapšenima i onima koji su, u dobroj mjeri preko Crne Gore, uspjeli da zametnu tragove. Njihovom imovinom, pokretnom i nepokretnom, srpski državni organi bavili su se prije više od pola godine.
Ranka Čarapić je ljetos, u Skupštini Crne Gore, svoj angažman na mjestu državnog tužioca branila tvrdnjom da nikada nikome na teret nije stavila ono za šta nije imala dokaza. „Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene”, saopštila se Čarapićka uz objašnjenje „zato ja nikad nijesam imala problema”.
Međutim, možda baš zato (da šefica ne bi imala problema) tužilaštvo već tri godine istražuje slučaj divlje gradnje na Zavali, ne usuđujući se da prelomi da li su njegovi akteri prekršili zakon. Nema sumnje da je najavljena istraga o (ne)legalnim finansijama braće Šarić i njihove rodbine, prijatelja i poslovnih saradnika mnogo zahtijevniji posao. Posebno zbog toga što se ovdašnje državne institucije, zvanično, do sada nijesu bavile ničim sličnim.
Odluka Čarapićeve da se konačno uključi u istragu kokainske afere podsjeća na sličnu priču kada su policije i Italiji i Srbiji zaplijenile skoro 200 kilograma kokaina koji je iz Južne Amerike, preko Luke Bar, išao do Novog Sada. I tada su se osumnjičeni akteri našli u Crnoj Gori. Nakon višegodišnjeg odugovlačenja, Vuksan Cemović i Momčilo Pecić, osuđeni su na po četiri godine zatvora zbog šverca 213 grama kokaina, tačno hiljadu puta manje od onoga što su policije susjednih zemalja zaplijenile.
TRAG NOVCA: Monitor je javnosti početkom godine predočio dokaze o neobičnim finansijskim aranžmanima između Šarićeve Mat kompani i više of šor kompanija u vlasništvu Dragana Dudića Frica koji je, u međuvremenu, ubijen u Kotoru. Višemilionski poslovi obavljani su, uglavnom, posredstvom Hipo Alpe Adria Banke.
Đurđina Ivanović je potvrdila da je o tome ,,oformljen pretkrivični spis”, kao što je i Veselin Veljović – tek pošto je Dudić ubijen – obznanio da je policija vodila istragu o poslovanju njegovih firmi: „Ona se nalazi u završnoj fazi i trebalo je ovih dana da bude procesuirana”…Na tome se stalo, iako se priča o balkanskom pranju para preko HAAB priča u cijeloj Evropi.
Tužilaštvo, do danas, nije dalo sud ni o poslovanju Mat kompani sa Đukanovićevom Prvom bankom. Dokumenta do kojih je došao Monitor krajem prošle godine svjedoče da je Prva kreditirala Šariće i nakon što joj je Centralna banka zabranila nove kredite. Da li će najavljena istraga o imovini braće Šarić baciti više svijetla na ovaj slučaj? Treba zaista biti optimista pa vjerovati u takav rasplet.
MIRIS DUVANA I POLITIKE: Po dosada pokazanom, nadležnima u Crnoj Gori mnogo je bliža percepcija gradonačelnika Pljevalja i uticajnog funkcionera DPS Filipa Vukovića. On je proljetos, uoči lokalnih izbora, obznanio da je „afera Šarić preuveličana”, da su to „korektni momci” ta da on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”. Vuković zbog te izjave nije imao nikakve štete. Da li je prije ili nakon toga imao nekakve koristi – ne znamo. I nećemo saznati pošto je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ocijenila da njegova izjava ,,nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.
Političke implikacije mogla bi imati i eventualna potvrda tvrdnji da su se kokain i novac zarađen švercom droge kretali već ustanovljenim „duvanskim rutama”. Srpska policija, saopšteno je, intenzivno radi na razotkrivanju veza Darka Šarića sa Bojanom Bajrušević. Ona je godinama pod istragom Specijalnog tužilaštva zbog šverca cigareta, u kome se, pored nje, pominju i imena Mirjane Marković, Marka Miloševića, Mihalja Kertesa. Protiv njih je u junu 2007. podnijet zahtjev za sprovođenje istrage, ali se na tome i stalo.
Za razliku od ove, grupi koju je navodno predvodio Stanko Subotić Cane se sudi u Beogradu zbog šverca duvanom. Mnogo su opipljivije i krupnije veze između Šarića i Subotića. Na čelo upravnog odbora Future plus, preduzeća koje je slovilo kao glavna Subotićeva investicije u Srbiji, marta 2009. godine je imenovan Nebojša Jestrović, Šarićev saradnik u privatizacijama preduzeća u Srbiji. Ovo postavljanje je protumačeno kao Subotićevo prepuštanje lanca kioska Šariću, piše Centar za istraživačko novinarstvo u Srbiji. ,,Prema toj teoriji, Subotić je tada već bio oslabljen zbog istrage koja se protiv njega vodi i u strahu od zaplene imovine, a Šarić je sa druge strane bio van opasnosti i pun novca koji je morao negde plasirati, te je oberučke prihvatio da kupi Futuru plus”.
Prethodno se Šarić već oprobao u poslu distribucije novina, kao vlasnik srpske Štampe. “Samo od prodaje preduzeća Štampa sistem njemačkom WAZ-u (Darko Šarić) zaradio je 30 miliona eura”, tvrdio je u oktobru njegov brat Duško, u pisanoj izjavi za Vijesti. Ostala je nedoumica kako je i čime Šarić došao u posjed kompanije kojom je do svoje smrti gazdovao Vanja Bokan – jedan od „utemeljivača” duvanskog posla na Balkanu, ubijen u Grčkoj 2000.
Futura i Štampa nijesu sve što Šariće povezuje sa duvanskim putevima i organizatorima tih putovanja. To ne može radovati uticajne balkanske političare.
UKUS MOĆI: Nevolje Duška Šarića sa crnogorskim pravosuđem počele su skoro istovremeno kada je i direktor policije u Beogradu Milorad Veljović izjavio da njegov brat Darko – iako je prvooptuženi u aktuelnom suđenju krijumčarima kokaina – nije mozak operacije. “Slučaj braće Šarić tek je u povoju. Glavni nalogodavci u akciji nijesu u zatvoru, a operativni podaci ukazuju da se ova priča ne može zaokružiti sa Darkom Šarićem, već se širi dalje”.
Mediji su, podsjetimo,prije tačno godinu dana, u novembru 2009. izvjestili kako je srpska BIA od američke DEA (Agencija za borbu protiv narkotika) dobila „imperativan zahtjev” da pomogne privođenju pravdi petorice „barona kokaina”.
Slijedio je opis aktera:
Baron B: Crnogorac za koga DEA tvrdi da je „mozak balkanske mafije”, moćniji čak i od crnogorskog premijera. Navodno, njegov udio u kokainskom plijenu bio je veći od trećine a zarađeni novac je reinvestirao preko ulaganja u sport, igre na sreću i ugostiteljstvo. Mnogi misle da znaju o kome je riječ, ali to niko javno ne želi da kaže.
Baron C: DEA tvrdi da je riječ o „kontroverznom srpskom biznismenu” i osobi bez koje nema posla „na veliko” – bilo da je riječ o duvanu, narkoticima ili nekretninama. Slikajući njegov profil Amerikanci navode da mu se u Srbiji sudi u odsustvu, dok on legalno boravi u jednoj zemlji Zapadne Evrope. Povremno, boravi i u Crnoj Gori.
Baron K: Rođeni Beograđanin “nesumnjivo najjači srpski igrač”, tvrdi DEA, postao je ekspert u rasturanju kokaina preko razgranate mreže manjih dilera. Poslije Barona B, njemu pripada najveći dio profita. Novac pere preko fudbalskih transfera. U Beloj knjizi o kriminalu MUP Srbije, navodi Glas Javnosti, pominje se kao osnivač i vođa Novobeogradskog klana. Dovođen je u vezu sa nedavnim navijačkim neredima u Đenovi, na utakmici Italija –Srbija. Živi, kažu, između Beograda i Južne Amerike.
Baron D1: „Javnosti najmanje poznat”, prenosili su mediji prije godinu dana, predstavnik novije generacije velikih narkodilera porijeklom sa sjevera Crne Gore, „dovoljno jak da uposli krak kokaina ka Italiji”. Novac od droge, tvrdi DEA, pere preko sporta i nekretnina.
Baron D2: Njegov pomen na popisu DEA je, navodno, najviše iznenadio balkanske policajce pošto je – do tada – važio za „mafijaškoj atentatora na poznate ličnosti”. Prema procjenama DEA, njemu je bio namjenjen najmanji dio kokainskog kolača, ali u tako velikim isporukama i mrvice su milionske.
ĐE VODI OVAJ PUT: Godinu dana ovdašnji zvaničnici nijesu komentarisali podatke dobijene iz SAD. Onda je Milorad Veljović pokrenuo lavinu. Da li su crnogorsko pravosuđe i policija spremni da idu do tih visina. Ili je cilj prošlonedjeljne akcija zapravo da se postave prepreke onima koji su, moguće je, već krenuli tim putem prijeteći da ugroze nečije interese.
Darko Šarić, Goran Soković, Dejan Šekularac i Draško Vuković i dalje su na slobodi. Možda i to nešto znači.
Zoran RADULOVIĆ
Uspon i pad balkanskog klana
U Milanu traju saslušanja uhapšenih u velikoj policijskoj akciji početkom prošle nedjelje, kada su ,,pale” 82 osobe osumnjičene za trgovinu drogom pod okriljem ,,balkanskog narkokartela”. Dok svi oni ne budu dali iskaze, ni tužilaštvo ni Direkcija za borbu protiv mafije neće se zvanično oglašavati.
U Italiji je izdat nalog za hapšenje 105 osoba, od kojih su 23 srpski državljani. Među njima je i Darko Šarić. Vlasti sa Apeninskog poluostrva potražuju i 21 osobu iz Crne Gore, a prvi na listi im je Goran Soković.
Kako je ovih dana napisao specijalni izvještač dnevnika Večernje novosti: rijeka droge sa ,,ćiriličnim potpisom” i logistikom koja bi se mogla mjeriti sa paravojnim formacijama, tekla je godinama kroz samo srce najvećeg grada u Liguriji.
Prema izvorima tog lista, prvo saznanje italijanskih inspektora o milanskim operacijama klana Darka Šarića bilo je oktobra 2008. Tada je Srbin, po nadimku Mikica fotografisan kako na skuteru vozi i predaje pošiljku od 50 kilograma.
Pripadnici Skvadra mobile, italijanske specijalne policije, otada su počeli intenzivno da prate Šarićeve saradnike. ,,Skvadra” danas ima podatke (i dokumentaciju) o desetinama skutera kojima se razvozila droga, o 36 automobila i kombija, o deset stanova, tri ,,šteka” i nekoliko omiljenih lokacija za prodaju droge kartela koji je, kažu, ,,držao monopol” nad transportom narkotika iz Južne Amerike u Milano, i dalje u Evropu. Prema računici koju iznose Novosti, svakog mjeseca grupa je uspijevala da proda tri tone!
O Mikici je progovorio svjedok saradnik, sitniji diler predstavljen kao Frančesko P., koji je uhapšen na trgu Lugano odmah poslije susreta sa ,,Šarićevim skuterom”. ,,Nalazili bismo se u baru u blizini trga, a taj tip, Mikica ili neko drugi, ko je bio na redu, došao bi svojim motorom, opisivao je susrete Frančesko P. ,,Popili bismo kafu, pa bi mi dao materijal… Recimo, 40 ili 50 kilograma na svakih pet-šest dana. Rekao mi je da ne može da donese više, jer samo toliko može da stane na skuter, ali da nabavke nisu problem, niti će biti”.
Istovjetna scena, utvrdila je italijanska Direkcija za borbu protiv droge, gotovo se u isto vrijeme odigravala na nekoliko mjesta u Milanu.
Kada su policajci upitali svjedoka saradnika može li da procijeni o kojoj se sumi radi, on se samo nasmijao: ,,Siguran sam da je svaki skuter u sebi nosio barem 500 – 600 hiljada eura.
Balkanski, ili ,,slovenski klan”, kako ga u Milanu još nazivaju, nudio je drogu po veoma konkurentnim cijenama: oko 36 hiljada za kilogram, odnosno 1,8 miliona eura za ,,paketić” od 50 kilograma. Nad Ndrangetom, mafijom sa Kalabrije, tako, nisu dobili prevlast zahvaljujući oružju, već dobrim cijenama i sjajnom logistikom.
,,To je nešto potpuno novo – priznali su momci iz Narkotika milanske ,,Kvesture” (glavne stanice policije). ,,Nije ih lako bilo ni prisluškivati, jer su Šarićevi pajtosi manično kupovali i bacali SIM kartice, ali i mobilne telefone.” Članovi kartela Darka Šarića su za rasturanje narkotika koristili – skutere. Jedna od njihovih glavnih prednosti je brzina. Kako su sastavni dio života Italijana, skuteri nijesu upadljivi.
SIGNAL IZ CIRIHA: Razotkrivanje narko-klana Darka Šarića u Italiji je, kako saznaje Blic, počelo u decembru 2006, kada je u Cirihu pokušano ubistvo Dragana Lukovića. On je, međutim, primijetio podmetnuti eksploziv i odmah pozvao švajcarsku policiju.
Trebala je to, tvrdi list, biti osveta za ubistvo Zdravka Kešeljevića, brata od tetke Darka Šarića.
Kešeljević je , u januaru 1998. izrešetan ispred jedne banke u Amsterdamu. Ubijen usred dana, dok je na ulici stajao sa Darkom Šarićem. Zločin je snimljen kamerama, ali je godinama ostao nerasvijetljen. Policija je, na kraju, došla do imena Dragana Lukovića iz Bijelog Polja i njegovog prijatelja Miška Perića iz Mojkovca. Perić je zbog tog ubistva uhapšen 2002. godine u Švajcarskoj. Motiv je navodno bio novac koji su Perić i Luković dugovali Šarićevom bratu. Za hapšenje Lukovića nije bilo dokaza, ali to nije smetalo onima koji su naredili osvetu.
,,Ciriška istraga otkrila je međunarodni kanal krijumčarenja kokaina, koji se našao pod lupom i policije u Italiji”, prenosi Blic. ,,Uslijedile su njihove akcije: Maja, Atropo, Izdržljivost, Vašington”.
Daljom istragom potom počela da razotkriva jednog po jednog saradnika Darka Šarića. Najprije je otkriven Nebojša Joksović, kod koga je nađeno više kilograma kokaina, zatim Branislav Tunjić, a sve se završilo zaplijenom 200 kilograma kokaina u Pizi. To je bio prvi uvod u akciju Balkanski ratnik. Kasnije su uslijedile zaplijene u Urugvaju i Argentini…
Milan BOŠKOVIĆ
Optužnice protiv Šarićevih saradnika
Slovenačko tužilaštvo je podnelo optužnice u slučaju Balkanski ratnik. Optuženi su Dragan Tošić i 16 njegovih saradnika za koje se sumnja da su slovenački deo ekspoziture klana Darka Šarića.
Među uhapšenima u Sloveniji je najpoznatiji Dragan Tošić, ugostitelj koji u centru Ljubljane ima dva prestižna kafića – L’Peti i Randevu. Tošića mediji opisuju kao desnu ruku Darka Šarića za nedozvoljene poslove u Sloveniji. Janez Koščak, njegov advokat kaže da nije iznenađen činjenicom da je tužilaštvo podiglo optužnice, jer bi ,,posle takve akcije i uz takvu medijsku pompu bilo veliko iznenađenje ukoliko tužilaštvo ne bi podnelo optužnice”.
Iako nije video optužnicu, Koščak ne isključuje da će tražiti da sud izuzme neke dokaze. Nije precizirao za koje dokaze će zahtevati izuzeće. ,,Gomila stvari je bila sporna već tokom istrage”, tvrdi Tošićev advokat. Dopustio je, ipak, mogućnost da tužilaštvo uopšte nije iskoristilo ,,sporne dokaze” kao argument za optužnicu.
Mediji podsećaju da 25. novembra ističe pola godine od spektakularnih hapšenja koja su maja ove godine obavljena prevashodno u Ljubljani. Policija je tada obavila i 30 pretresa po kućama.
Slovenačka policija počela je da se bavi Balkanskim ratnikom u drugoj polovini 2008. pošto je u Italiji prilikom šverca južnoameričkog kokaina uhapšen jedan Slovenac. Septembra 2009. godine slovenačka policija dobija dojavu da se priprema veći šverc kokaina, a u tom biznisu je navodno učestvovao Tošić sa saradnicima.
Prema informacijama u Sloveniji, slovenački deo narkoklana odneo je u Brazil gotovo dva miliona Šarićevih evra i tamo kupio kokain koji je lađom trebalo da dovezu prvo u Južnu Afriku a zatim u Evropu, ali su im oktobra prošle godine planove pokvarili urugvajski policajci.
Izvori iz slovenačke policije potvrđuju da je slovenačka policija ,,posredno” sarađivala i tokom nedavnih hapšenja Šarićevih pajtaša u Italiji. I ta akcija je bila “rezultat zajedničkog rada srpske, crnogorske, italijanske i slovenačke policije”, iako prilikom poslednje faze operacije Balkanski ratnik koja je u Ljubljani prekrštena u lokalni naziv Emona – u Sloveniji nije uhapšen niko. Od Vesne Drole, portparolke Slovenačke policije, saznajemo da je istraga u slučaju Balkanski ratnik tajna i da zbog toga detalje o poslednjim akcijama nije moguće predočiti javnosti.
Igor MEKINA
Komentari
IZDVOJENO
Računica kazuje da su “nove” vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu uvećanja duga. Do kraja naredne godine on će biti za trećinu veći u odnosu na kraj 2020.
Ko o čemu, Vlada Crne Gore o vraćanju “starih dugova”. A dug u kontinuitetu – raste. Izuzetak je napravljen u periodu 2021-2022., kada je državni dug smanjen za približno 300 miliona eura. Potom smo se vratili praksi da, iz godine u godinu, uzajmljujemo više nego što vraćamo povjeriocima. Sljedstveno, država troši više nego što prihoduje. I tako će ostati, makar do kraja mandata Vlade Milojka Spajića. Pod uslovom da se ne dogodi nešto, na globalnom ili unutrašnjem planu, što bi kreditore odvratilo od nauma da nam pozajmljuju novac.
Kraj 2020. godine i formiranje prve Vlade Crne Gore bez premijera i ministara iz redova DPS-a, dočekali smo sa nešto više od 4,4 milijarde eura državnog duga (4.409 miliona eura). U taj dug je uračunato i 750 miliona koje je Vlada Zdravka Krivokapića uzajmila u prvim danima svog mandata, kroz emisiju državnih obveznica koju su, u značajnoj mjeri, pripremili njihovi prethodnici iz Vlade Duška Markovića (ministar finansija Darko Radunović).
Aktuelna Vlada je poslednji dan 2023. godine, krajem koje je započela svoj mandat, dočekala sa državnim dugom od 4,12 milijardi. Ovog septembra, prema preliminarnim podacima Ministarstva finansija, dug je iznosio 4,705 milijardi. Do kraja godine najavljen je dalji rast duga. Dug će, prema projekcijama iz predloženog zakona o budžetu za 2026. godinu, do kraja naredne godine narasti na 5,88 milijardi.
Resorno Ministarstvo najavljuje da bi se u izbornoj 2027. državni dug mogao smanjiti (5,72 milijardi), dok bi se njegov dalji rast nastavio već naredne godine. Objavljene projekcije navode 5,928 milijardi eura kao ciljani iznos duga na dan 31. decembar 2028. Kako je nepisano pravilo u Crnoj Gori da svaka naredna Vlada uveća stavku državnih rashoda, priložene projekcije mogle bi se pokazati kao konzervativne. Odnosno, dug bi mogao biti (možda i poprilično) veći.
“Nova zaduženja realizuju se isključivo radi urednog refinansiranja postojećih dugova i finansiranja kapitalnih projekata od strateškog značaja – onih koji treba da unaprijede infrastrukturu, privuku investicije i podignu BDP”, poručio je u osvrtu na ove projekcije ministar finansija Novica Vuković, insistirajući da projektovana kretanja duga “ostaju u okvirima održivosti”. Dok, tvrdi, Vlada ostaje usmjerena ka usklađivanju s najboljim međunarodnim praksama i evropskim standardima.
Ta odlučnost po pitanju upravljanja državnim dugom nije prepoznata van kruga Vladinih upošljenika i sljedbenika. Međunarodni monetarni fond (MMF), na primjer, nakon izrečenih usmenih opomena, u nedavnom izvještaju za Crnu Goru i na papir stavlja nedvosmisleno upozorenje da Spajićeva Vlada nije dosljedna u poštovanju čak ni crnogorskog Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Da dodatno na pominjemo međunardna pravila, standarde i očekivanja koja je neophodno ispuniti ukoliko izvršna i zakonodavna vlast, iskreno, vjeruju u mogućnost pridruživanja EU do kraja 2028. godine. I rade u tom pravcu.
“To priznanje od strane MMF-a otkriva fundamentalnu istinu o načinu na koji Vlada upravlja državnim finansijama – zakoni postoje na papiru, ali se u praksi sistematski krše, jer Vlada neometano vodi politiku fiskalne ekspanzije u najgorem mogućem trenutku”, komentarisao je Miloš Vuković (Fidelity consulting). Vlast, uglavnom, ignoriše takve primjedbe, izbjegavajući direktne i konkretne odgovore.
Biće uskoro trideset godina kako su tokom predizborne kampanje Narodne sloge, politički prvaci Liberalnog saveza i Narodne stranke sa crnogorskih trgova začikavali tadašnje DPS vlasti: “Đe su pare/Vratite pare”. Do dan danas, slična priča.
Da parafraziramo ondašnje poruke, prilagođene aktuelnom finansijskom trenutku Crne Gore. Đe su potrošeni novi krediti? Zašto će državni dug na kraju naredne godine biti za skoro trećinu veći nego na kraju 2020.? Koja je to infrastruktura unaprijeđena, a koji su (stvarni) investitori privučeni, pa da uloženo bude vrijedno rasta državnog duga za skoro 1,5 milijardi eura? Ili, možda, ovako: ako Vlada, kao što tvrdi, pozajmljeni novac troši samo za vraćanje dospjelih kredita i kapitalne investicije, zašto će, prema njenim projekcijama, do kraja aktuelnog mandata izvršne vlasti javni dug porasti za 25 a BDP za 15 posto?
Umjesto debate i odgovora, Vlada pokušava preokrenuti priču u svoju korist. Tako se zvaničnim nastupima insistira da su krediti koji se vraćaju “stari”, odnosno DPS-ovi. Bez tog alibija vlast ostaje već dogodine, pošto tada počinje vraćanje kredita uzetih nakon “oslobođenja”. Dok 2027. na naplatu stiže emisija obveznica iz decembra 2020, vrijedna 750 miliona eura.
“Od decembra 2020. godine do danas, ukupno je vraćeno preko 2,7 milijardi eura starih dugova, dok je 1,5 milijardi vraćeno u mandatu ove Vlade”, saopštio je ministar Vuković. Imamo li u vidu da je BDP 2020. bio 6,7 milijardi a da se ove godine očekuje nepunih osam, to je zastrašujući podatak. Problem je što ta računica nije baš najpreciznija. Posebno u interpretaciji gdje se zaduženje iz 2020. (ukupno, 1,35 milijardi – 600 stare, 750 nove vlasti)verbalno prebacuje na račun bivših vlasti, dok se prisvaja vraćanje dugova iz te godine). Zapravo je Markovićeva Vlada isplatila ogromnu većinu od ukupno 666 miliona vraćenih dugova, 120 više nego što je planirano tadašnjim budžetom.
Ponovo smo pregledali usvojene državne budžete za period 2020.-2025. godina. Prema njima, država je imala obavezu da za tih šest godina, računajući do kraja ove, vrati ukupno 2,946 milijarde eura. Podaci iz završnih računa za prethodnih pet godina i preliminarni podaci Ministarstva finansija o vraćenom dugu za devet mjeseci ove, kažu da je u tom periodu Crna Gora povjeriocima isplatila ukupno 2,749 milijardi. I da u ovom kvartalu mora platiti još približno 200 miliona.
Istovremeno, uzeto je 3,834 milijarde eura novih kredita. Kao ministar finansija i kao premijer, Milojko Spajić je državu, po pravilu, zaduživao za iznose veće od onih planiranih budžetom. Sve zagledan u svijetlu budućnost koja počinje… dogodine. Stižu najave da bi se do kraja godine njegova Vlada mogla zadužiti za dodatnih 500 miliona.
Ispada da su nove vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu daljeg uvećanja duga. Bez previše realizovanih investicija koje će doprinijeti njegovom vraćanju. Poput hrčka namamaljenog na trčanje u točku, kredite dospjele kamate plaćamo novim kreditima. I većim kamatama. Vlada štrbne dio novih zaduženja i preusmjeri ih u potrošnju, na sva zvona veličajući svoja ekonomska dostignuća. Za one što će taj novac morati da vrate, nije ih briga.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NA POMOLU SPORAZUM IZMEĐU VLADE I ZAKUPCA SVETOG STEFANA: Pet godina koje su pojeli skakavci
Objavljeno prije
3 danana
28 Novembra, 2025
Najavljeni sporazum ne donosi ništa novo, nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu koja je napravljena turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao
Poslije petogodišnje blokade elitnog turističkog rizorta Sveti Stefan i Miločer, tokom koje su prestižni hoteli bili zatvoreni i prepušteni zubu vremena, trajao arbitražni postupak pred sudom u Londonu sa tužbom i protivtužbom dvije strane u sporu, kompanija Adriatic Properties, Aidway Investments i Aman Rizorts sa jedne i Vlade Crne Gore sa druge, na pomolu je dogovor oko otvaranja hotela i vansudskom poravnanju.
Uoči donošenja presude arbitražnog suda, očekivane do kraja ove godine, arbitražne stranke započele su pregovore oko usaglašavanja spornih stavova i povlačenja tužbenih zahtjeva pred međunarodnim tribunalom „teških“ oko 100 miliona eura. Strah od eventualnog gubitka spora i znatne materijalne odštete iznudio je te pregovore o prevazilaženju problema.
Glavni razlog zbog kojeg najpoznatiji hoteli na Crnogorskom primorju nisu radili pet turističkih sezona bio je pobuna mještana Pržna i Svetog Stefana koji su uklonili nelegalno postavljene ograde i kapije na prilazima maloj Kraljičinoj plaži, jednoj od tri ekskluzivna kupališta kojima od 2007. godine zakupac gazduje.
Kompanija Adriatik properties ustala je sa tužbom sa obrazloženjem da ubuduće ne mogu garantovati privatnost i mir svojim gostima na koji su se obavezali. Insistiraju da javna staza koja se nalazi između Kraljičine plaže i novosagrađenog SPA centra i vodi kroz Miločer, ostane u režimu zabrane prolaza za mještane i turiste, osim za njihove goste.
Taj naizgled mali povod, izvor netrpeljivosti između zakupca i mještana je eskalirao do te mjere, da su stanovnici okolnih naselja zatražili rješenje i drugih višegodišnjih problema koji su opterećivali ova poznata turistička mjesta: pristup plažama, javnim stazama i posebno ostrvu i hotelu Sveti Stefan, koji je njima, i svim ostalim posjetiocima i turistima, zabranjen poslednjih 18 godina.
Prema podacima koje su ekskluzivno objavile Vijesti, dogovor je vrlo blizu i predviđa otvaranje hotela Sveti Stefan i Miločer najkasnije 1. maja i uključivanje u nastupajuću turističku sezonu.
Nakon niza radnih sastanaka između predstavnika Vlade, preduzeća HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, JP Morsko dobro i Opštine Budva sa jedne strane i razgovora koje je vodio premijer Milojko Spajića sa predstavnicima Adriatic propertiesa i Amana, može se očekivati da će konačan sporazum biti ozvaničen do kraja ove godine.
Međutim, prema ovim informacijama najavljeni sporazum ne donosi nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu napravljenu turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao.
Režim korišćenja plaža ostaje kao što je bio i ranije. Glavne plaže, svetostefanska i velika plaža u Miločeru i dalje su u režimu zabrane korišćenja za mještane. U pitanju su ekskluzivne plaže za goste turističkog rizorta, sa djelovima za javnost, uz plaćanje, za one turiste koji mogu da izdvoje 150 ili 200 eura za komplet od dvije ležaljke sa suncobranom.
Povlastice za mještane podrazumijevaju da će na rubovima ovih plaža za njih biti predviđeno desetak plažnih kompleta – besplatno. Da ne bi oni ili njihovi gosti donosili svoje šarene suncobrane i kvarili estetiku plaže uređene po standardima Amana.
Problem Kraljičine plaže, glavnog kamena spoticanja između mještana i zakupca, napola je i nejasno riješen. Plaža zadržava status ekskluzivnog kupališta za goste hotela, ali sporna javna staza uz plažu dobija poseban, kontrolisan režim korišćenja radi zaštite privatnosti gostiju Amana. To će u praksi značiti da će se postaviti vizuelne barijere u vidu zelenog pojasa prema plaži i uvesti diskretne nadzorne mjere. Zakupac želi da zadrži pravo da za posebne situacije, poput svadbi ili drugih privatnih događaja, uvede privremenu zabranu prolaza ovom javnom stazom.
Ukoliko se ovakvo rješenje usvoji, nije jasno gdje i na koji način će se zasaditi drvored na pješačkoj stazi uz kameni zid koji uokviruje Kraljičinu plažu, kako bi se bogati turisti zaklonili od pogleda prolaznika.
U godinama najveće slave hotela Sveti Stefan i Miločer, kada su na ovim plažama odmarale krunisane glave i poznati svjetski „selebriti“, ili tokom boravka Josipa Broza Tita sa suprugom Jovankom, nije iskazana potreba za tolikim ogradama i zabranama.
Mještani ništa nisu dobili. Samo obećanje da će im zakupac dozvoliti da se ponekad, uz nadzor, prošetaju stazom pored plaže, koja je u svim planskim dokumentima označena kao javna pješačka staza. U javnoj upotrebi.
Veliki broj prigovora društvene zajednice odnosio se na to što je ostrvo Sveti Stefan zatvoreno za posjetioce dugih 18 godina. Nije dozvoljen pristup turistima za obilazak ovog kulturno-istorijskog spomenika koji je u potpunosti amputiran iz turističke i društvene zbilje Crne Gore.
Prema nacrtu sporazuma Sveti Stefan i dalje ostaje u istom režimu, isključivo za goste Aman rizortsa. Ostavlja se mogućnost organizovanih posjeta u zakazanim terminima.
To su kontrolisane posjete kao i staze koje su, kako tvrde mještani, uvijek označene posebnim trakama koje pokazuju kuda se posjetioci mogu kretati kroz ekskluzivni turistički gradić.
Prilazni most ka Svecu oko kojeg su ne rijetko podizane tenzije zbog zabrane prolaska i postavljanja karaula sa stražom, posebna je priča. U preliminarnim rješenjima navodi se da će most biti javan, ali menadžment zadržava pravo da privremeno ograniči ulaz kada je neophodno zaštititi privatnost gostiju. I ovdje je pristup moguć, ali regulisan.
Ono što je najznačajnije u ovom sporazumu odnosi se na započetu gradnju stanova za tržište u parku Miločera i legalizaciju divlje izgrađenih objekata u maslinjaku Svetog Stefana.
Vlada daje saglasnost da investitor, Adriatic propreties, odnosno izvorni zakupac ljetovališta Sveti Stefan i Miločer, kompanija Aidway Investments limited, registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, sa skrivenim vlasnicima, može nastaviti izgradnju hotela i stanova za tržište. Riječ je o kompleksu koji sadrži 66 hotelskih soba sa svim pratećim sadržajima i 66 stanova za tržište. Od kojih svaki raspolaže sa 120 kvadrata.
Zanimljiva je uloga koje je sporazumom predviđena za poznatog tenisera Novaka Đokovića.
Od bombastičnih naslova kako će Đoković preuzeti zakup elitnog ljetovališta, informacija kako će kao globalni ambasador kompanije Aman pomoći kako bi se skinuo katanac sa kapije hotela Sveti Stefan, prema poslednjim najavama Đokoviću se nudi simbolična uloga čelnika novog savjetodavnog tijela Bankada, koje bi pratilo odnos društvene zajednice i zakupca, sprovođenje obaveza inkluzije lokalnog stanovništva i turističke promocije Svetog Stefana.
Znači sve ono što predstavnici Vlade u pregovorima sa zakupcem ne uspijevaju da obezbijede u korist mještana, prioritet u zapošljavanju u rizortu, stipendije, plaćena stručna usavršavanja, korišćenje lokalnih proizvoda u hotelima, organizovanje turističkih tura tokom cijele godine…., treba za njih da izdejstvuje Savjet Bankade, odnosno Đoković. I da jednom godišnje podnese izvještaj Vladi.
Članovi Bankade bili bi predstavnici Vlade, zakupca, kompanija koje upravljaju kompleksom, Morskog dobra, Opštine Budva i Mjesne zajednice Sveti Stefan. U praksi, to bi značilo institucionalizovanje kontrole nad realizacijom dogovora – nešto što godinama nije postojalo, a što je upravo nedostajalo ranijim odnosima države i zakupca.
Da li će Novak Đoković prihvatiti angažman nadzornika na Svetom Stefanu ili je to samo marketinški trik, koji treba da umiri lokalno stanovništvo uskoro će se znati.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet
Objavljeno prije
1 sedmicana
21 Novembra, 2025
Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike
Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.
Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…
Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.
Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.
Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.
U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.
Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.
Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.
Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.
Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih. Iznos javnog duga raste iz godine u godinu. Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.
Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.
Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“
Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“ i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.
„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.
„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 3 dana
Satovi unazad
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 3 dana
Trazimahov zakon pravednosti nepravde
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Đedovina
Milena Perović
-

ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
SPC, prva grana vlasti
Milena Perović
Novi broj

JUGOSLOVENSKI NARODI POSLIJE JUGOSLAVIJE: Bolje juče
DRŽAVA, VLAST I KREDITI: U hrčkovoj vrtešci
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Za ovu vlast zločinci su samo oni koji nijesu njihove nacionalnosti ili vjere
Izdvajamo
-
HORIZONTI1 sedmicaSARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
-
DRUŠTVO3 sedmiceBEZ POMAKA U ISPUNJAVANJU ZAHTJEVA UNESCO-a ZA PODRUČJE KOTORA: Predsjednici primorskih opština protiv zabrane gradnje
-
DRUŠTVO3 sedmiceGLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju
-
Izdvojeno3 sedmicePOBJEDA ZOHRANA MAMDANIA U TRCI ZA NJUJORŠKOG GRADONAČELNIKA OBILJEŽILA IZBORE U SAD: Kuda duvaju vjetrovi američke politike
-
SVIJET3 sedmiceMAĐARSKI POLITIČKI PEJZAŽ: Orbanovi kupuju medije
-
DRUŠTVO3 sedmiceSUĐENJE DANILU MANDIĆU: Kolektivna amnezija
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem
-
DANAS, SJUTRA3 sedmiceSPC, prva grana vlasti
