Troškovi boravka i ishrane djece iz jednoroditeljskih porodica u javnim predškolskim ustanovama smanjeni su za 50 odsto. Ta odredba, koju je predložilo Udruženje Roditelji, primjenjuje se od 8. jula ove godine, kada je stupio na snagu izmijenjeni Zakon o predškolskom obrazovanju i vaspitanju.
Ovo udruženje je amandmanom tražilo smanjenje cijene za djecu samohranih roditelja, kako bi se pomoglo jednoroditeljskim porodicama u Crnoj Gori, koje su, u većini slučajeva, u nezavidnom položaju.
Ivana Dukić, koordinatorka ove grupe roditelja u okviru udruženja, primjećuje da je evidentno neprepoznavanje ove kategorije roditelja u zakonskim okvirima te to predstavlja prepreku za pružanje pomoći.
Da samohrani roditelji nemaju adekvatan sistem podrške obezbijeđen od strane institucija primijećeno je i u Izvještaju EK o napretku Crne Gore za 2015: „Podrška za samohrane roditelje je vrlo ograničena u pogledu finansijske pomoći i dostupnih usluga”.
U Crnoj Gori postoji oko 14.000 jednoroditeljskih porodica koje nijesu prepoznate kao posebna grupa u zakonima, a njihove socijalne i materijalne potrebe tek treba rješavati. Navedeni podatak o broju samohranih roditelja je, pri tom, tek procjena na osnovu broja razvedenih brakova, pošto precizna evidencija ne postoji.
Prema podacima MONSTAT-a stopa razvedenih brakova bilježi trend rasta od 1990, pa je tako u 2015. godini stopa veća za cijelih 78,3% u odnosu na 1990. Prošle godine razvedeno je 577 brakova, od čega je u 48% razvedenih brakova bilo jedno ili dvoje djece, a u 8,8% troje i više djece. U 79,8% slučajeva djeca su dodijeljena majkama, a očevima u 12,3% slučajeva.
Dukićeva ukazuje da mehanizmi zaštite samohranih roditelja skoro da ne postoje. ,,Znamo samo za dvije odredbe – da ne mogu biti otpušteni do djetetove sedme godine, što bi bilo odlično da nema ovoliko rada na crno, i sada ova nova odredba o nižoj cijeni vrtića”.
Po mišljenju ovog udruženja država prije svega treba da jasno definiše pojam samohranog roditelja. Zakon o socijalnoj i dječijoj zatiti kaže da je samohrano lice ,,roditelj koji je razveden ili je drugi roditelj umro ili je nepoznat, a izdržava dijete, odnosno vrši produženo roditeljsko pravo, do zasnivanja bračne ili vanbračne zajednice”.
,,Kako regulisati prava žena koje su dijete dobile u vanbračnoj zajednici, a otac je poznat, ili onih koje presudom o razvodu dijele starateljstvo nad maloljetnim djetetom? Potrebno je pronaći način naplate alimentacije, tačnije obaveze drugog roditelja da pomaže u izdržavanju djeteta”, kaže Dukićeva.
Ona dodaje da treba Zakonom o radu samohranim roditeljima najprije omogućiti prednost pri zapošljavanju. ,,Fleksibilnost i razumijevanje poslodavca je neophodna, da bi takav roditelj mogao dati svoj maksimalni doprinos kako u porodici, tako, i na radnom zadatku”.
Neplaćanje doprinosa za izdržavanje djeteta je najveći problem samohranih roditelja. Podaci istraživanja Sigurne ženske kuće iz 2014. godine pokazuju da trećina očeva u Crnoj Gori duže od dvije godine nije isplaćivala novac za izdržavanje djece, a 70% duže od godinu. ,,Važno je znati i da je minimalna alimentacija 60 eura, što je izuzetno mali iznos, a koji se dodjeljuje često jer je kod nas vrlo lako prikazati nerealnu zaradu ili čak i to da neko ne radi, iako je u radnom odnosu (zbog rada na crno)”.
Pri tom, ukazuje Dukićeva, Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, recimo, ne pruža garancije za materijalno obezbjeđenje samohranim roditeljima. Tako samohrane majke nerijetko ostaju bez ikakvih primanja. „Upravo ih alimentacija koju ne primaju sprečava da ispune uslove za dobijanje „socijalne pomoći” odnosno u tome ih sprečava alimentacija – čak iako je drugi roditelj ne plaća, odnosno izbjegava tu obavezu”.
Osim povoljnijeg boravka u vrtiću, samohranim roditeljima, podsjećaju iz Udruženja, značili bi najavljeni popodnevni sati rada vrtića.
Moramo biti svjesni, poručuje Ivana Dukić, da i pored toga što je klasična porodica najpoželjniji oblik funkcionisanja porodice, prisutan je porast jednoroditeljskih porodica, kod nas i u Evropi. ,,Ne možemo ih zanemarivati, već im treba pružiti podršku, kako bi djeca izrasla u zdrave osobe i građane svoje zemlje. Zdrava i stabilna porodica je osnovna pretpostavka zdravog razvoja pojedinca, a šire posmatrajući i čitave zajednice, pa zbog toga porodica zaslužuje posebnu brigu i podršku društva “, zaključuje Dukićeva.
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje se krajem 2015. nalazilo 1.335 osoba koje su se izjasnile kao razvedene i 266 njih koji su rekli da su udovci, odnosno udovice. Iz Zavoda smatraju da je ključni problem u zapošljavanju samohranih roditelja smanjena mobilnost usljed obaveza prema porodici.
Zbog ekonomskih problema ostali izgledaju manje važni, iako to nijesu, a odnose se na psiho-socijalne potrebe djece i roditelja. „Evidentno je da dešavanja koja su dovela do toga da porodica postane jednoroditeljska, vrlo često izazivaju različite traume, što povećava rizike koji utiču na kvalitet roditeljstva i pravilan razvoj djece.”
Malo slobodnog vremena koje roditelj i dijete mogu zajedno provesti je još jedan problem, a zbog brige roditelja o egzistenciji često rezultira emocionalnim poteškoćama. ,,Čitava ta situacija veoma je zbunjujuća za dječiji um, i veoma često dolazi do povlačenja u sebe, ili afektnih ponašanja. I tako se ulazi u začarani krug, roditelj se bori za egzistenciju i nema vremena da se posveti psihološkim problemima djeteta ali i svojim”, zaključuje Ivana Dukić.
Briga države zato je presudna.
Aleksandra DRAGOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice