Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKE LJETNJE PRIČE: Između razvoja i destrukcije

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po podacima Turističke organizacije, ovih dana na ulcinjskoj rivijeri boravi za oko pet odsto gostiju više nego prošle godine. Ali, ako bi se sumirali dosadašnji ukupni rezultati juna i jula, onda bi se moglo lako zaključiti da je, sudeći po broju gostiju, gotovo isto kao i lani.

Ono što je, međutim, važnije jeste da se na polovini glavne sezone može ocijeniti da se ove godine tu odmaraju turisti manje platežne moći. Ulcinjski ugostitelji slažu se u procjeni da je potrošnja za oko petinu manja.

Jedina nada da će zarada biti bar približno na nivou prošlogodišnje jeste da se sezona produži na prvu polovinu septembra. A to će najviše zavisiti od vremena.

Ono što je svakako važno jeste da je grad znatno čistiji nego prošle godine, ali da su svi drugi značajni problemi, od parkinga, buke, dilera soba, napuštenih životinja po ulicama, dakle gotovo stihijskom odvijanju sezone, i dalje veoma izraženi. Tako je to kada se turizam ovoj destinaciji još uvijek samo dešava i kada ne postoji destinacijski menadžment.

Sve je praktično prepušteno privatnoj inicijativi i snalaženju. I to Ulcinjanima, uz poslovičnu ljubaznost, predivne resurse i niske cijene, nekako uspijeva. Potvrđuje to i niz poznatih ličnosti koje su se ove sezone odmarale na ulcinjskoj rivijeri.

Od njih su svakako najpoznatiji čuvena svjetska muzička zvijezda kosovskog porijekla Rita Ora, koja je ovdje bila u društvu šampiona Formule 1 Luisa Hamiltona. Ora na Adi ima kućicu i kaže da joj izuzetno prija mir na tom rajskom prostoru.

Hamilton je bio oduševljen ljepotom Velike plaže. Na kupalištu D’Olcinium pokušao je da surfuje, ali tih dana nije bilo dovoljno vjetra. ,,Ovdje je čaroban zalazak sunca”, kazao je on.

I s Istoka su na ulcinjsku rivijeru stizale čuvene ličnosti, među kojima je najpoznatije ime glumac iz Turske Erkan Petekkaja, nazvan i turski Džordž Kluni. Naša publika ga zna iz serija Kako vrijeme prolazi i Dila, gdje je tumačio glavne likove.

Petekkaja je bio smješten u ekskluzivnim apartmanima Eneida, u naselju Liman, iza Starog grada. ,,Ovdje je perfektno. Odlično se osjećam. Trebao mi je odmor, a u Eneidi to zaista imate”, rekao je on.

,,Boravak ovih zvijezda velika je reklama za Ulcinj, koju mi još uvijek ne znamo dobro iskoristiti. Jedan grad se upravo u svijetu prepoznaje po tome koliko tu boravi poznatih ličnosti, koliko je knjiga o njemu napisano, filmova snimljeno”, kaže istaknuti turistički radnik Ismet Karamanaga.

On navodi i da je mnogo bolje trebalo iskoristiti činjenicu da je čuveni engleski istoričar Noel Malkolm nedavno napisao fascinantnu knjigu o dvije ulcinjske familije koje su obilježile istoriju velikih evropskih imperija u 16. stoljeću, a da je i španska novinarka Angela Rodicio objavila knjigu u kojoj tvrdi da je Ulcinj zapravo izgubljena ljubav jednog od najvećih svjetskih pisaca Miguela de Servantesa, odnosno da je ime njegove Dulčineje u romanu Don Kihot izvedenica od toponima Ulcinj, koji se, kako onda, tako i danas, u romanskim jezicima nazivao Dulcigno.

,,Uz podatak da je ovdje posljednje godine svog života proveo posljednji lažni mesija Šabataj Cvi, to je dovoljno da, uz pametnu promociju, naše ostalo kulturno blago i prirodne ljepote, Ulcinj postane poznata destinacija na mnogo širem prostoru od Balkana”, smatra Karamanaga.

Tome će, svakako, pogodovati i činjenica da uskoro u Ulcinju počinje snimanje filma Biser Bojane. Prema riječima reditelja, producenta i glumca Milutina-Mime Karadžića, ideja je da se oživi ljepota mentaliteta i prirode koja okružuje Adu s Bojanom i Solanom.

U ovom projektu braće Karadžić učestvovaće veći broj glumaca iz regije, među kojima su i Enver Petrovci, Milena Dravić, Bora Stjepanović…

,,U pitanju je romantična komedija za koju je brat Milan napisao fantastičan scenario. Za sada je u planu samo snimanje filma, ali nećemo isključiti ni mogućnost da od ovog projekta napravimo seriju”, kazao je popularni Mima.

Bosansko-hercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić kaže da je izuzetno važno da ljudi koji kreiraju kulturnu i turističku politiku shvate da Ulcinj predstavlja veliku riznicu za budućnost. „Otvaranjem takvih struktura kakav je Ulcinj, multireligijskih, multijezičkih, u dijalogu, znači svjedočiti da svijet kao takav ima budućnost. A svijet nikada nije imao veću potrebu za dijalogom nego što je ima danas”, tvrdi on.

Ono u čemu se svi slažu jeste da je pretpostavka za to da se napravi nekoliko velikih, kvalitetnih hotela, koji bi imali sve neophodne sadržaje za kongresni turizam.

A da su samo poštovani potpisani privatizacioni ugovori za bivše razrušene hotele, na ulcinjskoj rivijeri do sada bi bilo oko 3.500 hiljade ležaja u najvišim kategorijama smještaja. Tako je, na primjer, upravo ovih dana trebalo da bude otvoren hotel Galeb, nekadašnji simbol Ulcinja, koji je podgorička firma Rokšped kupila 2006. godine.

Iz kabineta potpredsjednika Vlade Crne Gore Milorada Vujovića podsjetili su da je taj nekadašnji elitni hotel trebalo da počne s radom najprije 2009. godine. „Naknadno je aneksom ugovora predviđeno da se otvori u avgustu 2016. godine. Nameće se pitanje zašto nijesu realizovane zaštitne klauzule, a hotel ponovo uknjižen na prodavca”, izjavio je javno savjetnik Vujovića Zarija Pejović i upitao Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte koji je trenutni status ugovora i da li su realizovane obaveze koje je postavila firma Rokšped.

Slična je sudbina zadesila hotele Jadran i Lido, Solanu, Građevinsko preduzeće Primorje, Fabriku ćilima Ultep i niz drugih nekadašnjih uspješnih kompanija.

Sve one, kako navode iz Opštinskog odbora URE, svjedoče o tzv. privatizaciji i promašenoj razvojnoj politici koju je Vlada Crne Gore vodila prema Ulcinju. I koja se uporno nastavlja. To potvrđuju mnogi pokazatelji, a dovoljno je pomenuti samo stopu nezaposlenosti, dodaju iz tog Građanskog pokreta.

Da je Ulcinj zaista rastrzan između sila razvoja i destrukcije pokazuje ovonedjeljno usvajanje Zakona o legalizaciji bespravno podignutih objekata u Skupštini Crne Gore, kojim će se, pored ostalog, legalizovati betonsko ruglo u jugozapadnom dijelu Starog grada. I to neposredno nakon što je ta ista Vlada otvorila proceduru za uvrštavanje ovog jedinstvenog urbanističkog kompleksa iz 5. stoljeća prije nove ere na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

U Ulcinju sniman i vestern ,,Old Shatterhand”

Prije više od 50 godina (1964) u Ulcinju je sniman jedan dio veoma popularnog filma Old Shatterhand, po romanu njemačkog pisca Karla Maja. U finalnoj verziji filma uvrštene su sekvence koje su snimane u kanjonu u Vladimirskim Krutama. Film je odlično prošao u evropskim bioskopima, a dobio je i nagradu Zlatni ekran.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo