Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKE LJETNJE PRIČE: Između razvoja i destrukcije

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po podacima Turističke organizacije, ovih dana na ulcinjskoj rivijeri boravi za oko pet odsto gostiju više nego prošle godine. Ali, ako bi se sumirali dosadašnji ukupni rezultati juna i jula, onda bi se moglo lako zaključiti da je, sudeći po broju gostiju, gotovo isto kao i lani.

Ono što je, međutim, važnije jeste da se na polovini glavne sezone može ocijeniti da se ove godine tu odmaraju turisti manje platežne moći. Ulcinjski ugostitelji slažu se u procjeni da je potrošnja za oko petinu manja.

Jedina nada da će zarada biti bar približno na nivou prošlogodišnje jeste da se sezona produži na prvu polovinu septembra. A to će najviše zavisiti od vremena.

Ono što je svakako važno jeste da je grad znatno čistiji nego prošle godine, ali da su svi drugi značajni problemi, od parkinga, buke, dilera soba, napuštenih životinja po ulicama, dakle gotovo stihijskom odvijanju sezone, i dalje veoma izraženi. Tako je to kada se turizam ovoj destinaciji još uvijek samo dešava i kada ne postoji destinacijski menadžment.

Sve je praktično prepušteno privatnoj inicijativi i snalaženju. I to Ulcinjanima, uz poslovičnu ljubaznost, predivne resurse i niske cijene, nekako uspijeva. Potvrđuje to i niz poznatih ličnosti koje su se ove sezone odmarale na ulcinjskoj rivijeri.

Od njih su svakako najpoznatiji čuvena svjetska muzička zvijezda kosovskog porijekla Rita Ora, koja je ovdje bila u društvu šampiona Formule 1 Luisa Hamiltona. Ora na Adi ima kućicu i kaže da joj izuzetno prija mir na tom rajskom prostoru.

Hamilton je bio oduševljen ljepotom Velike plaže. Na kupalištu D’Olcinium pokušao je da surfuje, ali tih dana nije bilo dovoljno vjetra. ,,Ovdje je čaroban zalazak sunca”, kazao je on.

I s Istoka su na ulcinjsku rivijeru stizale čuvene ličnosti, među kojima je najpoznatije ime glumac iz Turske Erkan Petekkaja, nazvan i turski Džordž Kluni. Naša publika ga zna iz serija Kako vrijeme prolazi i Dila, gdje je tumačio glavne likove.

Petekkaja je bio smješten u ekskluzivnim apartmanima Eneida, u naselju Liman, iza Starog grada. ,,Ovdje je perfektno. Odlično se osjećam. Trebao mi je odmor, a u Eneidi to zaista imate”, rekao je on.

,,Boravak ovih zvijezda velika je reklama za Ulcinj, koju mi još uvijek ne znamo dobro iskoristiti. Jedan grad se upravo u svijetu prepoznaje po tome koliko tu boravi poznatih ličnosti, koliko je knjiga o njemu napisano, filmova snimljeno”, kaže istaknuti turistički radnik Ismet Karamanaga.

On navodi i da je mnogo bolje trebalo iskoristiti činjenicu da je čuveni engleski istoričar Noel Malkolm nedavno napisao fascinantnu knjigu o dvije ulcinjske familije koje su obilježile istoriju velikih evropskih imperija u 16. stoljeću, a da je i španska novinarka Angela Rodicio objavila knjigu u kojoj tvrdi da je Ulcinj zapravo izgubljena ljubav jednog od najvećih svjetskih pisaca Miguela de Servantesa, odnosno da je ime njegove Dulčineje u romanu Don Kihot izvedenica od toponima Ulcinj, koji se, kako onda, tako i danas, u romanskim jezicima nazivao Dulcigno.

,,Uz podatak da je ovdje posljednje godine svog života proveo posljednji lažni mesija Šabataj Cvi, to je dovoljno da, uz pametnu promociju, naše ostalo kulturno blago i prirodne ljepote, Ulcinj postane poznata destinacija na mnogo širem prostoru od Balkana”, smatra Karamanaga.

Tome će, svakako, pogodovati i činjenica da uskoro u Ulcinju počinje snimanje filma Biser Bojane. Prema riječima reditelja, producenta i glumca Milutina-Mime Karadžića, ideja je da se oživi ljepota mentaliteta i prirode koja okružuje Adu s Bojanom i Solanom.

U ovom projektu braće Karadžić učestvovaće veći broj glumaca iz regije, među kojima su i Enver Petrovci, Milena Dravić, Bora Stjepanović…

,,U pitanju je romantična komedija za koju je brat Milan napisao fantastičan scenario. Za sada je u planu samo snimanje filma, ali nećemo isključiti ni mogućnost da od ovog projekta napravimo seriju”, kazao je popularni Mima.

Bosansko-hercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić kaže da je izuzetno važno da ljudi koji kreiraju kulturnu i turističku politiku shvate da Ulcinj predstavlja veliku riznicu za budućnost. „Otvaranjem takvih struktura kakav je Ulcinj, multireligijskih, multijezičkih, u dijalogu, znači svjedočiti da svijet kao takav ima budućnost. A svijet nikada nije imao veću potrebu za dijalogom nego što je ima danas”, tvrdi on.

Ono u čemu se svi slažu jeste da je pretpostavka za to da se napravi nekoliko velikih, kvalitetnih hotela, koji bi imali sve neophodne sadržaje za kongresni turizam.

A da su samo poštovani potpisani privatizacioni ugovori za bivše razrušene hotele, na ulcinjskoj rivijeri do sada bi bilo oko 3.500 hiljade ležaja u najvišim kategorijama smještaja. Tako je, na primjer, upravo ovih dana trebalo da bude otvoren hotel Galeb, nekadašnji simbol Ulcinja, koji je podgorička firma Rokšped kupila 2006. godine.

Iz kabineta potpredsjednika Vlade Crne Gore Milorada Vujovića podsjetili su da je taj nekadašnji elitni hotel trebalo da počne s radom najprije 2009. godine. „Naknadno je aneksom ugovora predviđeno da se otvori u avgustu 2016. godine. Nameće se pitanje zašto nijesu realizovane zaštitne klauzule, a hotel ponovo uknjižen na prodavca”, izjavio je javno savjetnik Vujovića Zarija Pejović i upitao Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte koji je trenutni status ugovora i da li su realizovane obaveze koje je postavila firma Rokšped.

Slična je sudbina zadesila hotele Jadran i Lido, Solanu, Građevinsko preduzeće Primorje, Fabriku ćilima Ultep i niz drugih nekadašnjih uspješnih kompanija.

Sve one, kako navode iz Opštinskog odbora URE, svjedoče o tzv. privatizaciji i promašenoj razvojnoj politici koju je Vlada Crne Gore vodila prema Ulcinju. I koja se uporno nastavlja. To potvrđuju mnogi pokazatelji, a dovoljno je pomenuti samo stopu nezaposlenosti, dodaju iz tog Građanskog pokreta.

Da je Ulcinj zaista rastrzan između sila razvoja i destrukcije pokazuje ovonedjeljno usvajanje Zakona o legalizaciji bespravno podignutih objekata u Skupštini Crne Gore, kojim će se, pored ostalog, legalizovati betonsko ruglo u jugozapadnom dijelu Starog grada. I to neposredno nakon što je ta ista Vlada otvorila proceduru za uvrštavanje ovog jedinstvenog urbanističkog kompleksa iz 5. stoljeća prije nove ere na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

U Ulcinju sniman i vestern ,,Old Shatterhand”

Prije više od 50 godina (1964) u Ulcinju je sniman jedan dio veoma popularnog filma Old Shatterhand, po romanu njemačkog pisca Karla Maja. U finalnoj verziji filma uvrštene su sekvence koje su snimane u kanjonu u Vladimirskim Krutama. Film je odlično prošao u evropskim bioskopima, a dobio je i nagradu Zlatni ekran.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo