Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKE LJETNJE PRIČE: Između razvoja i destrukcije

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po podacima Turističke organizacije, ovih dana na ulcinjskoj rivijeri boravi za oko pet odsto gostiju više nego prošle godine. Ali, ako bi se sumirali dosadašnji ukupni rezultati juna i jula, onda bi se moglo lako zaključiti da je, sudeći po broju gostiju, gotovo isto kao i lani.

Ono što je, međutim, važnije jeste da se na polovini glavne sezone može ocijeniti da se ove godine tu odmaraju turisti manje platežne moći. Ulcinjski ugostitelji slažu se u procjeni da je potrošnja za oko petinu manja.

Jedina nada da će zarada biti bar približno na nivou prošlogodišnje jeste da se sezona produži na prvu polovinu septembra. A to će najviše zavisiti od vremena.

Ono što je svakako važno jeste da je grad znatno čistiji nego prošle godine, ali da su svi drugi značajni problemi, od parkinga, buke, dilera soba, napuštenih životinja po ulicama, dakle gotovo stihijskom odvijanju sezone, i dalje veoma izraženi. Tako je to kada se turizam ovoj destinaciji još uvijek samo dešava i kada ne postoji destinacijski menadžment.

Sve je praktično prepušteno privatnoj inicijativi i snalaženju. I to Ulcinjanima, uz poslovičnu ljubaznost, predivne resurse i niske cijene, nekako uspijeva. Potvrđuje to i niz poznatih ličnosti koje su se ove sezone odmarale na ulcinjskoj rivijeri.

Od njih su svakako najpoznatiji čuvena svjetska muzička zvijezda kosovskog porijekla Rita Ora, koja je ovdje bila u društvu šampiona Formule 1 Luisa Hamiltona. Ora na Adi ima kućicu i kaže da joj izuzetno prija mir na tom rajskom prostoru.

Hamilton je bio oduševljen ljepotom Velike plaže. Na kupalištu D'Olcinium pokušao je da surfuje, ali tih dana nije bilo dovoljno vjetra. ,,Ovdje je čaroban zalazak sunca”, kazao je on.

I s Istoka su na ulcinjsku rivijeru stizale čuvene ličnosti, među kojima je najpoznatije ime glumac iz Turske Erkan Petekkaja, nazvan i turski Džordž Kluni. Naša publika ga zna iz serija Kako vrijeme prolazi i Dila, gdje je tumačio glavne likove.

Petekkaja je bio smješten u ekskluzivnim apartmanima Eneida, u naselju Liman, iza Starog grada. ,,Ovdje je perfektno. Odlično se osjećam. Trebao mi je odmor, a u Eneidi to zaista imate”, rekao je on.

,,Boravak ovih zvijezda velika je reklama za Ulcinj, koju mi još uvijek ne znamo dobro iskoristiti. Jedan grad se upravo u svijetu prepoznaje po tome koliko tu boravi poznatih ličnosti, koliko je knjiga o njemu napisano, filmova snimljeno”, kaže istaknuti turistički radnik Ismet Karamanaga.

On navodi i da je mnogo bolje trebalo iskoristiti činjenicu da je čuveni engleski istoričar Noel Malkolm nedavno napisao fascinantnu knjigu o dvije ulcinjske familije koje su obilježile istoriju velikih evropskih imperija u 16. stoljeću, a da je i španska novinarka Angela Rodicio objavila knjigu u kojoj tvrdi da je Ulcinj zapravo izgubljena ljubav jednog od najvećih svjetskih pisaca Miguela de Servantesa, odnosno da je ime njegove Dulčineje u romanu Don Kihot izvedenica od toponima Ulcinj, koji se, kako onda, tako i danas, u romanskim jezicima nazivao Dulcigno.

,,Uz podatak da je ovdje posljednje godine svog života proveo posljednji lažni mesija Šabataj Cvi, to je dovoljno da, uz pametnu promociju, naše ostalo kulturno blago i prirodne ljepote, Ulcinj postane poznata destinacija na mnogo širem prostoru od Balkana”, smatra Karamanaga.

Tome će, svakako, pogodovati i činjenica da uskoro u Ulcinju počinje snimanje filma Biser Bojane. Prema riječima reditelja, producenta i glumca Milutina-Mime Karadžića, ideja je da se oživi ljepota mentaliteta i prirode koja okružuje Adu s Bojanom i Solanom.

U ovom projektu braće Karadžić učestvovaće veći broj glumaca iz regije, među kojima su i Enver Petrovci, Milena Dravić, Bora Stjepanović…

,,U pitanju je romantična komedija za koju je brat Milan napisao fantastičan scenario. Za sada je u planu samo snimanje filma, ali nećemo isključiti ni mogućnost da od ovog projekta napravimo seriju”, kazao je popularni Mima.

Bosansko-hercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić kaže da je izuzetno važno da ljudi koji kreiraju kulturnu i turističku politiku shvate da Ulcinj predstavlja veliku riznicu za budućnost. „Otvaranjem takvih struktura kakav je Ulcinj, multireligijskih, multijezičkih, u dijalogu, znači svjedočiti da svijet kao takav ima budućnost. A svijet nikada nije imao veću potrebu za dijalogom nego što je ima danas”, tvrdi on.

Ono u čemu se svi slažu jeste da je pretpostavka za to da se napravi nekoliko velikih, kvalitetnih hotela, koji bi imali sve neophodne sadržaje za kongresni turizam.

A da su samo poštovani potpisani privatizacioni ugovori za bivše razrušene hotele, na ulcinjskoj rivijeri do sada bi bilo oko 3.500 hiljade ležaja u najvišim kategorijama smještaja. Tako je, na primjer, upravo ovih dana trebalo da bude otvoren hotel Galeb, nekadašnji simbol Ulcinja, koji je podgorička firma Rokšped kupila 2006. godine.

Iz kabineta potpredsjednika Vlade Crne Gore Milorada Vujovića podsjetili su da je taj nekadašnji elitni hotel trebalo da počne s radom najprije 2009. godine. „Naknadno je aneksom ugovora predviđeno da se otvori u avgustu 2016. godine. Nameće se pitanje zašto nijesu realizovane zaštitne klauzule, a hotel ponovo uknjižen na prodavca”, izjavio je javno savjetnik Vujovića Zarija Pejović i upitao Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte koji je trenutni status ugovora i da li su realizovane obaveze koje je postavila firma Rokšped.

Slična je sudbina zadesila hotele Jadran i Lido, Solanu, Građevinsko preduzeće Primorje, Fabriku ćilima Ultep i niz drugih nekadašnjih uspješnih kompanija.

Sve one, kako navode iz Opštinskog odbora URE, svjedoče o tzv. privatizaciji i promašenoj razvojnoj politici koju je Vlada Crne Gore vodila prema Ulcinju. I koja se uporno nastavlja. To potvrđuju mnogi pokazatelji, a dovoljno je pomenuti samo stopu nezaposlenosti, dodaju iz tog Građanskog pokreta.

Da je Ulcinj zaista rastrzan između sila razvoja i destrukcije pokazuje ovonedjeljno usvajanje Zakona o legalizaciji bespravno podignutih objekata u Skupštini Crne Gore, kojim će se, pored ostalog, legalizovati betonsko ruglo u jugozapadnom dijelu Starog grada. I to neposredno nakon što je ta ista Vlada otvorila proceduru za uvrštavanje ovog jedinstvenog urbanističkog kompleksa iz 5. stoljeća prije nove ere na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

U Ulcinju sniman i vestern ,,Old Shatterhand”

Prije više od 50 godina (1964) u Ulcinju je sniman jedan dio veoma popularnog filma Old Shatterhand, po romanu njemačkog pisca Karla Maja. U finalnoj verziji filma uvrštene su sekvence koje su snimane u kanjonu u Vladimirskim Krutama. Film je odlično prošao u evropskim bioskopima, a dobio je i nagradu Zlatni ekran.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo