Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKE LJETNJE PRIČE: Između razvoja i destrukcije

Objavljeno prije

na

Ako je suditi po podacima Turističke organizacije, ovih dana na ulcinjskoj rivijeri boravi za oko pet odsto gostiju više nego prošle godine. Ali, ako bi se sumirali dosadašnji ukupni rezultati juna i jula, onda bi se moglo lako zaključiti da je, sudeći po broju gostiju, gotovo isto kao i lani.

Ono što je, međutim, važnije jeste da se na polovini glavne sezone može ocijeniti da se ove godine tu odmaraju turisti manje platežne moći. Ulcinjski ugostitelji slažu se u procjeni da je potrošnja za oko petinu manja.

Jedina nada da će zarada biti bar približno na nivou prošlogodišnje jeste da se sezona produži na prvu polovinu septembra. A to će najviše zavisiti od vremena.

Ono što je svakako važno jeste da je grad znatno čistiji nego prošle godine, ali da su svi drugi značajni problemi, od parkinga, buke, dilera soba, napuštenih životinja po ulicama, dakle gotovo stihijskom odvijanju sezone, i dalje veoma izraženi. Tako je to kada se turizam ovoj destinaciji još uvijek samo dešava i kada ne postoji destinacijski menadžment.

Sve je praktično prepušteno privatnoj inicijativi i snalaženju. I to Ulcinjanima, uz poslovičnu ljubaznost, predivne resurse i niske cijene, nekako uspijeva. Potvrđuje to i niz poznatih ličnosti koje su se ove sezone odmarale na ulcinjskoj rivijeri.

Od njih su svakako najpoznatiji čuvena svjetska muzička zvijezda kosovskog porijekla Rita Ora, koja je ovdje bila u društvu šampiona Formule 1 Luisa Hamiltona. Ora na Adi ima kućicu i kaže da joj izuzetno prija mir na tom rajskom prostoru.

Hamilton je bio oduševljen ljepotom Velike plaže. Na kupalištu D'Olcinium pokušao je da surfuje, ali tih dana nije bilo dovoljno vjetra. ,,Ovdje je čaroban zalazak sunca”, kazao je on.

I s Istoka su na ulcinjsku rivijeru stizale čuvene ličnosti, među kojima je najpoznatije ime glumac iz Turske Erkan Petekkaja, nazvan i turski Džordž Kluni. Naša publika ga zna iz serija Kako vrijeme prolazi i Dila, gdje je tumačio glavne likove.

Petekkaja je bio smješten u ekskluzivnim apartmanima Eneida, u naselju Liman, iza Starog grada. ,,Ovdje je perfektno. Odlično se osjećam. Trebao mi je odmor, a u Eneidi to zaista imate”, rekao je on.

,,Boravak ovih zvijezda velika je reklama za Ulcinj, koju mi još uvijek ne znamo dobro iskoristiti. Jedan grad se upravo u svijetu prepoznaje po tome koliko tu boravi poznatih ličnosti, koliko je knjiga o njemu napisano, filmova snimljeno”, kaže istaknuti turistički radnik Ismet Karamanaga.

On navodi i da je mnogo bolje trebalo iskoristiti činjenicu da je čuveni engleski istoričar Noel Malkolm nedavno napisao fascinantnu knjigu o dvije ulcinjske familije koje su obilježile istoriju velikih evropskih imperija u 16. stoljeću, a da je i španska novinarka Angela Rodicio objavila knjigu u kojoj tvrdi da je Ulcinj zapravo izgubljena ljubav jednog od najvećih svjetskih pisaca Miguela de Servantesa, odnosno da je ime njegove Dulčineje u romanu Don Kihot izvedenica od toponima Ulcinj, koji se, kako onda, tako i danas, u romanskim jezicima nazivao Dulcigno.

,,Uz podatak da je ovdje posljednje godine svog života proveo posljednji lažni mesija Šabataj Cvi, to je dovoljno da, uz pametnu promociju, naše ostalo kulturno blago i prirodne ljepote, Ulcinj postane poznata destinacija na mnogo širem prostoru od Balkana”, smatra Karamanaga.

Tome će, svakako, pogodovati i činjenica da uskoro u Ulcinju počinje snimanje filma Biser Bojane. Prema riječima reditelja, producenta i glumca Milutina-Mime Karadžića, ideja je da se oživi ljepota mentaliteta i prirode koja okružuje Adu s Bojanom i Solanom.

U ovom projektu braće Karadžić učestvovaće veći broj glumaca iz regije, među kojima su i Enver Petrovci, Milena Dravić, Bora Stjepanović…

,,U pitanju je romantična komedija za koju je brat Milan napisao fantastičan scenario. Za sada je u planu samo snimanje filma, ali nećemo isključiti ni mogućnost da od ovog projekta napravimo seriju”, kazao je popularni Mima.

Bosansko-hercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić kaže da je izuzetno važno da ljudi koji kreiraju kulturnu i turističku politiku shvate da Ulcinj predstavlja veliku riznicu za budućnost. „Otvaranjem takvih struktura kakav je Ulcinj, multireligijskih, multijezičkih, u dijalogu, znači svjedočiti da svijet kao takav ima budućnost. A svijet nikada nije imao veću potrebu za dijalogom nego što je ima danas”, tvrdi on.

Ono u čemu se svi slažu jeste da je pretpostavka za to da se napravi nekoliko velikih, kvalitetnih hotela, koji bi imali sve neophodne sadržaje za kongresni turizam.

A da su samo poštovani potpisani privatizacioni ugovori za bivše razrušene hotele, na ulcinjskoj rivijeri do sada bi bilo oko 3.500 hiljade ležaja u najvišim kategorijama smještaja. Tako je, na primjer, upravo ovih dana trebalo da bude otvoren hotel Galeb, nekadašnji simbol Ulcinja, koji je podgorička firma Rokšped kupila 2006. godine.

Iz kabineta potpredsjednika Vlade Crne Gore Milorada Vujovića podsjetili su da je taj nekadašnji elitni hotel trebalo da počne s radom najprije 2009. godine. „Naknadno je aneksom ugovora predviđeno da se otvori u avgustu 2016. godine. Nameće se pitanje zašto nijesu realizovane zaštitne klauzule, a hotel ponovo uknjižen na prodavca”, izjavio je javno savjetnik Vujovića Zarija Pejović i upitao Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte koji je trenutni status ugovora i da li su realizovane obaveze koje je postavila firma Rokšped.

Slična je sudbina zadesila hotele Jadran i Lido, Solanu, Građevinsko preduzeće Primorje, Fabriku ćilima Ultep i niz drugih nekadašnjih uspješnih kompanija.

Sve one, kako navode iz Opštinskog odbora URE, svjedoče o tzv. privatizaciji i promašenoj razvojnoj politici koju je Vlada Crne Gore vodila prema Ulcinju. I koja se uporno nastavlja. To potvrđuju mnogi pokazatelji, a dovoljno je pomenuti samo stopu nezaposlenosti, dodaju iz tog Građanskog pokreta.

Da je Ulcinj zaista rastrzan između sila razvoja i destrukcije pokazuje ovonedjeljno usvajanje Zakona o legalizaciji bespravno podignutih objekata u Skupštini Crne Gore, kojim će se, pored ostalog, legalizovati betonsko ruglo u jugozapadnom dijelu Starog grada. I to neposredno nakon što je ta ista Vlada otvorila proceduru za uvrštavanje ovog jedinstvenog urbanističkog kompleksa iz 5. stoljeća prije nove ere na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

U Ulcinju sniman i vestern ,,Old Shatterhand”

Prije više od 50 godina (1964) u Ulcinju je sniman jedan dio veoma popularnog filma Old Shatterhand, po romanu njemačkog pisca Karla Maja. U finalnoj verziji filma uvrštene su sekvence koje su snimane u kanjonu u Vladimirskim Krutama. Film je odlično prošao u evropskim bioskopima, a dobio je i nagradu Zlatni ekran.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo