Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE – SUDBINA INTEGRAL INŽENJERINGA: Od monopola do hipoteke

Objavljeno prije

na

Lokalni odbor Socijaldemokratske partije u Beranama zatražio je od policije i tužilaštva da preispitaju sva dešavanja u preduzeću Integral inženjering u Donjoj Ržanici u kojem je početkom 2013. godine uveden stečaj, čime je, kako kažu, nanesena šteta ne samo Beranama nego i cijelom sjeveru Crne Gore.

U ovoj partiji tvrde kako je zatvaranje takozvane asfaltne baze ostavilo veliki broj porodica bez hljeba, a region bez asfalta koji se sada za najmanje potrebe ili uvozi ili doprema s udaljenih destinacija, čime se nekome omogućava da ubira profit.

,,Bilo bi neophodno da se iznađe odgovarajuće rješenje za oživljavanje firme, jer bi ona, uz domaćinsko gazdovanje, mogla ponovo da stane na svoje noge. No, prije toga svakako treba preispitati sva dešavanja koja su prethodila zatvaranju preduzeća, jer postoje osnovane sumnje da su u Integral inženjeringu sprovođene brojne nezakonite radnje, koje su dovele do haotičnog stanja”, smatraju u SDP.

Oni se pitaju kako je moguće da je preduzeće koje je okretalo milione eura od poslova po čitavoj Crnoj Gori, zapalo u krizu i na kraju otišlo u stečaj.

,,Zna se da je Integral inženjering od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. To preduzeće je, između ostalog, asfaltiralo na stotine kilometara lokalnih puteva na sjeveru Crne Gore, čime su ostvarivani znatnii finansijski prihodi. Poslije svega više je nego očigledno da je ova firma nekome smetala, jer kako drugačije tumačiti njeno zatvaranje i dovođenje drugih kompanija da izvode radove koje je sasvim uspješno mogao da odrađuje Integral inženjering”, kažu u SDP.

Za njih je posebno interesantno pitanje kako je ova kompanija u to vrijeme sklapala poslove s Opštinom Berane.

,,Poznato je da je Integral inženjering odrađivao brojne poslove za Opštinu Berane i da su bivši radnici tvrdili da je Opština tom preduzećeu bila dužna blizu sto trideset hiljada eura na ime sanacija saobraćajnica u gradu”, objašnjavaju u ovoj partiji.

Diskutabilno je, kažu, da li je Integral inženjering naplatio taj dug, jer je novo opštinsko rukovodstvo ustvrdilo da u raspoloživim dokumentima nigdje ne piše da Opština Berane ima neku neizmirenu obavezu prema toj firmi.

,,Naprotiv, istakli su da je uvidom u dokumentaciju konstatovano da to preduzeće duguje Opštini Berane preko sto hiljada eura. Sve to izaziva sumnju da je Integral inženjering s Opštinom Berane svojevremeno sklapao diskutabilne poslove i da neko po ovom pitanju treba da snosi krivičnu odgovornost”, smatraju u lokalnom odboru SDP Berane.

U ovoj partiji ukazuju da treba sagledati zašto je i nakon uvođenja stečaja vršena parcijalna prodaja raspoložive imovine i to bez znanja radnika kojima nijesu uplaćene sve zarade, kao ni doprinosi za zdravstveno i penzijsko osiguranje.

,,Radnici Integral inženjeringa upućeni su na biro rada a da im poslodavac nije isplatio znatan dio zaostalih potraživanja. Nakon toga, parcijalno, bez znanja radnika, prodat je dio imovine preduzeća. Prodate su pojedine mašine uz objašnjenje da se to radi za dobrobit firme. Sa druge strane, ni nakon uvođenja stečaja nijesu ustanovljena stvarna radnička potraživanja, odnosno dug firme na ime plata i svega ostalog što bivšim radnicima pripada. Takođe smo u saznanju da su zaostala potraživanja pojedinim radnicima isplaćivana selektivno, što je dovoljno da se državni organi zainteresuju za to šta se i kako radilo u Integral inženjeringu”, kažu u ovoj partiji.

Kako je velika kompanija Integral inženjering od monopola na milionske poslove u Crnoj Gori stigla do stečaja?

Korporacija Integral inženjering iz rodnog mjesta predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Laktaša u blizini Banjaluke, u Berane je stigla prije desetak godina. Integral je tada od sarajevskog preduća GP Put kupio asfaltnu bazu u selu Donja Ržanica na desnoj obali Lima, za svega nekoliko desetina hiljada eura. GP Put Sarajevo je, naime, bio vlasnik ove baze prije ratova na prostoru bivše SFRJ.

Kupovina je za Integral bila pun pogodak, jer je asfalt bio vrlo tražena roba na sjeveru, a dnevni kapacitet ove baze oko stotinu tona. Važan dio priče u svemu tome je da su nešto ranije ugašene asfaltne baze u Štitaricama i Podima, što je svakako imalo veze s forsiranjem Integrala i još nekih novih kompanija koje su se pojavile u Crnoj Gori, a koje su vrlo blisko poslovale s vlastima.

Gašenjem asfaltnih baza na sjeveru, najbliža i jedina u Crnoj Gori ostala je ona u Podgorici, pa se asfalt za potrebe sjevera države nerijetko uvozio iz Srbije, odnosno Užica, Prijepolja i Novog Pazara. Upravo zbog toga je otvaranje asfaltne baze u Beranama za čitav sjever bilo veoma važno.

U otvaranju asfaltne baze tadašnja lokalna uprava odigrala je značajnu ulogu time što je umirila mještane Donje Ržanice koji su protestovali zbog otvaranja baze u njihovom selu. Već se umiješala ekološka inspekcija i zabranila rad zbog neispunjavanja elementarnih uslova zaštite okoline, kada su došli tadašnji opštinski funkcioneri na zbor mjesne zajednice i obećali nove kilometre asfalta i radna mjesta za jedan broj Ržaničana.

Znao je Integral to da cijeni. Davao je asfalt Opštini Berane i izvodio radove s odloženim rokom plaćanja. U zaletu su asfaltirane gradske ulice, lokalni i nekategorisani putevi, prilazi kućama članova i glasača DPS-a. Samo što je sada sve išlo preko lokalnog budžeta. Rijetki su upozoravali da takve investicione ambicije nemaju realno pokriće u opštinskoj kasi.

Asfaltiranja nijesu prekidana ni u kriznoj 2009. godini. U te poslove je partijskom spregom bio uključen i veliki broj kooperanata, odnosno podizvođača koji su izvlačili debelu korist. Integral je u čitavom regionu u stopu pratio DPS u svim predizbornim kampanjama nekoliko godina.

Sve je bilo kao u priči o složnoj braći, do trenutka dok nije stiglo na red svođenje računa. Integral inženjering Opštini Berane fakturisao je početkom 2010. godine oko milion i po eura. Kako do novca nije došao regularnim putem, uslijedila je tužba koju je firma iz Laktaša bez problema dobila.

Integral inženjering osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu, ubraja se u petnaest firmi za koje bosanski mediji tvrde da su pod kontrolom Milorada Dodika i da su sa njim povezane.

Integral inženjering je, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao u Podgorici 2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi. Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore Integral je istisnuo mnoge druge kompanije.

Onda se pojavio Bemaks i istisnuo Integral. Od tada je Integral inženjering počeo polako da posustaje s poslovima u Crnoj Gori. Ljubav je pukla.

Prije tri godine asfaltna baza u Donjoj Ržanici otišla je pod stečaj. Do sada je prodaja oglašavana dva puta. Stečajni upravnik nedavno je kazao da bi dalje oglašavanje stvaralo dodatne troškove te da se pokušava direktno pronaći eventualni kupac. Direktni kupac mora pregovarati sa Hypo-Alpe-Adria Bank Podgorica, bez čijeg se učešća ne može preduzeti nijedan korak u postupku prodaje, s obzirom na to da se imovina Integral inženjeringa nalazi pod hipotekom.

Zbog svega se čini realnim apel da se preispita kako je od monopolske pozicije i milionskih poslova Integral došao do stečaja i hipoteke, odnosno kako su radnici ostali praznih a ko je otišao punih džepova.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo