Povežite se sa nama

OKO NAS

POHARA STOČNOG FONDA: ZAKAŠNJELA VAKCINACIJA: Država pala na ispitu

Objavljeno prije

na

Prema podacima Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Ministarstva poljoprivrede, sredinom ove sedmice zarazna bolest kvrgave kože goveda dijagnostifikovana je kod 212 životinja. Sva ta goveda, ili su već ili tek treba da u najkraćem roku budu uspavana. Pored Mojkovca, Berana, Bijelog Polja, Kolašina, Plava, Rožaja, Gusinja i Žabljaka, u utorak je bolest otkrivena i na području Nikšića. Broj oboljelih grla, kažu veterinari, svakog se narednog dana povećava, pa se za samo jednu sedmicu gotovo udvostručio. Od kako je 21. jula prvi slučaj zabilježen u Gusinju, kvrgavost kože poharala je stočni fond osiromašenog sjevera. Vakcinacija goveda je u toku, odnosno privodi se kraju u većina opština, a veterinari, kažu, čine sve da spriječe bolest koja mnoga poljoprivredna domaćinstva ostavlja bez osnovnih prihoda.

No, utisak je i stočara i veterinara da su dva kontigenta vakcina, dobijena kroz donaciju Evropske komisije, odnosno sredstvima Vlade, prilično okasnila i da su nadležni i ovog puta pali na ispitu brige o sjeveru.

Predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore i jedan od najvećih pljevaljskih stočara Milko Živković javno je ocijenio da je reakcija države na pojavu ove opasne bolesti neozbiljna i neodgovorna. „S obzirom na to da u našem najbližem okruženju ta bolest hara već godinu, moglo se očekivati da će se proširiti i na Crnu Goru”, kazao je on. „Reakcija države, odnosno vakcinacija, trebalo je da uslijedi odmah nakon prvih toplih dana kako bi se izbjegle traumatične situacije među stočarima koji strepe za svoja grla, a mnogima je to jedini izvor prihoda”, objasnio je Živković. On tvrdi da osim toga država malo preduzima i kako bi na pravi način informisala poljoprivrednike o ovoj bolesti. Predsjednik Unije stočara kaže da je sve što je preduzimao na preventivi svojeg stočnog fonda radio samoinicijativno i niko ga od nadležnih nije posjetio kako bi mu dao neki savjet. Stoga je pozvao stručnjake da stočarima odgovore da li će vakcinacija protiv bolesti kvrgave kože imati štetne posljedice s obzirom na to da su grla nedavno vakcinisana protiv tuberkuloze.

Pretpostavlja se da se bolest u Kolašinu pojavila još prije mjesec i po, ali da je prvi slučaj prijavljen 26. jula.

Stočaru iz Trebaljeva Veljku Bulatoviću od bolesti kvrgave kože uginule su već dvije krave, a on s pribojava da su i ostala dva grla zaražena. Bulatović je rekao da je stanje alarmantno i da bi neko od nadležnih trebalo da odgovara zbog toga što vakcine nijesu ranije stigle.

„Ova bolest pojavila se u okruženju još u maju pa se moglo na vrijeme reagovati. Zbog takvog propusta neko mora da odgovara i ovo je posao za tužilaštvo. Ili je u pitanju nerad ili zla namjera. I jedno i drugo su atak na standard poljoprivrednika i sjevera. Pitam se šta još to može da nas zadesi pa da potpuno poništi rezultate krvavog rada svakog stočara. Svaka od mojih uginulih krava donosila je godišnje po 2.000 eura prihoda. Da nije bilo Evropske komisije, koja je ove naše opomenula da bolest uništava stočni fond, ne vjerujem ni da bi sada bilo reakcije”, kaže Bulatović.

On navodi mnoge primjere svojih poznanika, koji su, kako kaže, od jedne krave hranili porodicu ili prodajom sira i mlijeka obezbjeđivali minimalne ali jedine prihode. Ne nada se da će naknade za uspavana grla biti dovoljne da nadomjeste štetu koju stočari trpe.

Sa zakašnjenjem ili ne, ali veterinarske ustanove na području sjevera minulih dana rade ogroman i naporan posao, kako vakcinacije, tako i uspavljivanja i zakopavanja oboljelih životinja. Dok su neki zadovoljni podrškom lokalne uprave, pojedine njihove kolege nijesu su se ustezale da oštro kritikuju i državne i opštinske vlasti. Kako je rekla veterinarka dr Tanja Simić iz VU Vaso Đurović u Mojkovcu, tamošnja Opština nije pružila adekvatnu pomoć zaposlenima u toj ustanovi.

„Vakcinaciju u cijeloj opštini obaviće naša vetrinarska ustanova, a mi smo zaduženi i za uspavljivanje oboljelih životinja. Sve se obavlja našim sredstvima i kadrom. Do sada nijesmo imali nikavu pomoć od lokalne uprave, čak nijesu došli ni na sastanak u Berane koji je prije dvije sedmice organizovan povodom ovog problema”, rekla je ona. Prema njenim riječima, podršku toj veterinarskoj ustanovi pruža samo Služba zaštite, koja pomaže pri transportu uginulih grla. Stanje u Mojkovacu dr Simić ocjenjuje kao alarmantno i „pravu katastrofu za većinu onih koji preživljavaju od prodaje mlječnih proizvoda”.

S druge strane, mojkovačka vlast tvrdi da daje sve od sebe i pruža maksimalnu podršku vetrinarima. Kažu da su još od 27. jula ,,odmah uključili svoje kapacitete u preduzimanju neophodnih mjera iz svoje nadležnosti”.

,,Iako je iz Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove poručeno da nema mjesta panici, da se bolest ne prenosi na ljude ni druge životinje, te da bezbjednost hrane nije ugrožena, Opština Mojkovac je formirala tim u koji je uključena poljoprivredna služba. Tim je zadužen da prati situaciju na terenu, informiše i savjetuje domaćinstva. Oboljele životinje se neškodljivo uklanjaju i zakopavaju, za šta je Opština Mojkovac obezbijedila mehanizaciju”, navodi se u saopštenju iz Opštine.

Vakcinaciju će sprovoditi, kažu iz lokalne uprave, veterinarske ambulante upisane u registar veterinarskih organizacija prema područjima koje odredi Uprava uz angažovanje svih veterinara i tehničara zaposlenih u tim ambulantama.

Dr Saša Drljević, kolašinski veterinar, zadovoljan je, kako kaže, onim što čini Opština. „Mi radimo sve što možemo, a lokalne vlasti, zaista pomažu u tome maksimalno. Predstavnici izvršne vlasti nerijeko su s nama na terenu ili se svakodnevno informišu o stanju. Naravno, na raspolaganju nam je njihova mehanizacija i ostala terenska prevozna sredstva. Vakcinacijom na području kolašinske opštine treba da bude obuhvaćeno oko 2.000 grla. Broj zaraženih svakodnevno se povećava i siguno je da će ih do kraja sedmice biti nekoliko desetina”, kaže on.

I u Beranama, gdje su prvi slučajevi kvrgave kože krava zabilježeni na katunima na Bjelasici, kažu da je lokalna vlast adekvatno reagovala. Formiran je krizni štab, koji se svakodnevno sastaje i pruža podršku veterinarima na terenu. Zabrana prometa na stočnoj pijaci, koja je počela prije tri sedmice, još traje.

Stočari u državama iz okruženja ne prolaze ništa bolje od crnogorskih. Zbog toga je 5. avgusta u Beogradu organizovan hitan regionalni sastanak predstavnika veterinarskih službi, a cilj je zajednička borba protiv bolesti goveda.

„Imajući u vidu zabrinjavajuće podatke o širenju bolesti u skoro svim zemljama regiona, ocijenjeno je neophodnim da se što prije uspostavi zajednički pristup rješavanju ovog problema. Cilj sastanka je regionalno usaglašavanje mjera prevencije i kontrole bolesti kvrgave kože, mjera u prometu životinja i roba na nacionalnom i regionalnom nivou, kao i unapređenje sistema razmjene informacija u regionu”, saopšteno je iz našeg Ministarstva poljoprivrede.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo