Povežite se sa nama

OKO NAS

PROGRAM STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA, DALEKO OD CILJA: Ipak bez alternative

Objavljeno prije

na

Privodi se kraju četvrti Program stručnog osposobljavanja u koji je uključeno 3.518 visokoškolaca i predviđeno ulaganje od 8,5 miliona eura. Program je počeo 2012/2013. i do danas ga je pohađalo 14.500 akademaca. Dosad je na finansiranje utrošeno oko 27 miliona eura. Cilj programa bio je da visokoškolci, tokom devet mjeseci, steknu znanja, vještine i kompetencije za samostalno obavljanje posla, a poslodavci da prepoznaju i angažuju dobar kadar.

Da u praksi nije baš tako, ukazuju akademci koji se trenutno nalaze u tom programu, ili su ga završili, ali i podaci Unije slobodnih sindikata koja je imala pune ruke posla zbog žalbi stažista.

U jednom privatnom podgoričkom hotelu, učesnica programa stručnog osposobljavanja „drži smjenu”. Kolege, stalno zaposlenog koji bi je uputio u posao i pomogao joj – nema. Poslije nekoliko uputstava dato joj je da se snalazi sama. U sličnoj situaciji nalaze se mnogi učesnici programa. Nerijetko, kažu neki od njih, u firmama u koje dospiju nema stalno zaposlenih, osim vlasnika i njegove porodice kojima se uplaćuje staž, te da se „radnici” u ovim firmama smjenjuju na svakih devet mjeseci. Bez poreza, papirologije ili plate. A država ih još i nagrađuje za to.

„Naime, iz ciklusa u ciklus, pojavljivali su se isti poslodavci što je dovelo do opravdane sumnje da određene firme ovaj program vide kao odličnu priliku da dobiju besplatnu, a visokoobrazovanu radnu snagu spremnu i željnu dokazivanja i učenja”, objašnjava nam Ivana Mihajlović, pravna savjetnica u Uniji slobodnih sindikata.

Iz Unije bilježe i druge propuste. Najčešći je da poslodavci koji imaju od troje do pet zaposlenih, preko ovog programa angažuju i do pet stažista, čime je u startu obesmišljena svrha programa s obzirom na to da tako mali broj stalno zaposlenih, pored svog redovnog posla zasigurno nije mogao pružiti adekvatnu obuku angažovanim visokoškolcima. U većini slučajeva visokoškolci nisu imali opredijeljenog mentora koji bi ih pratio i koordinisao njihovo osposobljavanje. Nerijetko se javljao problem smještaja i ,,dogovora” poslodavca i visokoškolca da se ne moraju pojavljivati na radnom mjestu.

Takođe, veliki broj je radio poslove koji nisu povezani s njihovom strukom.

Mnogi visokoškolci ostali su uskraćeni za mogućnost polaganja državnog ispita, jer su bili raspoređeni na radna mjesta koja nisu imala nikakve veze s onim što su studirali. Milan je raspoređen u jednu NVO koju ne želi da imenuje. „Kao profesor sam dopao igrom lutrije i Uprave za kadrove na ovo mjesto. Na ovaj način sam, po svoj prilici, ostao bez mogućnosti da radim u struci, jer nemam iskustvo rada u školi”. Da bi položio državni ispit koji mu omogućuje rad u struci, trebao je biti raspoređen u prosvjeti. Kaže da vjeruje da nije jedini koji se ovako prešao zahvaljujući Upravi za kadrove. Ne misli da je išta naučio. A što se radnog staža tiče, kaže da se nada da će ga snaga i zdravlje poslužiti do duboko u starost, jer na pristojnu penziju sigurno ne može računati.

Ivana je odradila program stručnog usavršavanja u jednom pozorištu. Za svoje iskustvo tokom tih devet mjeseci kaže: „Ništa nisam naučila, ništa mi nije pomoglo, nisam ni morala da dolazim, plata je bila mala, radni staž nisam ni imala”.

U Uniji slobodnih sindikata kažu da kad je riječ o zaradi, iznosi nisu zanemarljivi. Međutim, dužina trajanja samog procesa osposobljavanja dovodi u pitanje i ovaj iznos. Za razliku od klasičnog sistema pripravništva, koji i dalje postoji u našem zakonodavstvu, visokoškolcima na stručnom osposobljavanju ne teče radni staž, ali su zdravstveno osigurani kao nezaposlena lica. Vrijeme provedeno na stručnom osposobljavanju se priznaje isključivo kao uslov za polaganje odgovarajućeg stručnog ispita.

Iz Vladinog biroa za odnose s javnošću, povodom sličnih navoda i žalbi stažista, svojevremeno su isticali da nemaju mogućnost da utiču na to koliko će se poslodavaca prijaviti za program niti koja će radna mjesta prijaviti, te da su poslodavci birali ona zvanja koja su njima u tom trenutku bila potrebna. U izvještaju Vlade iz februara 2014, kaže se da su ,,često velika očekivanja i nerealni zahtjevi visokoškolaca, a izazov je i to što ne postoje kaznene odredbe za neodgovorno ponašanje poslodavaca i korisnika, naročito u fazama prije početka stručnog osposobljavanja”.

,,Akcenat treba staviti i na upisnu politiku, koja treba biti u skladu s potrebama tržišta rada”, kaže se u ovom izvještaju. A kako tržište rada u posljednjih nekoliko godina vapi za uslužnim djelatnostima, poput kuvara i konobara, mogućnost nalaženja adekvatnog poslodavca i pored povećanog broja radnih mjesta za bivše fakultetlije, postaje sve ograničeniji.

Program stručnog usavršavanja, po mišljenju učesnika, najbolje je bio organizovan u državnoj upravi. Slađana koja je stažirala u jednom ministarstvu, smatra da joj je ovaj program bio itekako koristan. Ovo devetomjesečno iskustvo joj je omogućilo da poradi na praksi, stekne određeno iskustvo, kao i da upozna ljude koji se nalaze u njenoj branši, jer „ti kontakti mogu biti korisni u budućnosti”. Koliko zna, nije postojala mogućnost daljeg angažovanja u državnoj upravi, jer „nije bilo slobodnih mjesta”. Primjećuje da je plata mogla biti veća, poput pripravničke; i misli da je jedina slabost to što nisu „upisivali” radni staž, jer on svima znači.

Mihajlović naglašava da do nesporazuma i zloupotreba dolazi jer je Zakon o stručnom osposobljavanju donijet po hitnom postupku, bez učešća socijalnih partnera i zainteresovane javnosti. To je doprinijelo da i njegova primjena bude dovedena u pitanje, posebno u dijelu tumačenja prava i obaveza kako visokoškolaca tako i poslodavaca.

Tako je posebnu dilemu unijela odredba Zakona po kojoj se na sve visokoškolce uključene u ovaj program odnose opšti propisi o radu, iako je propisano da se radi o stručnom osposobljavanju, a ne o radnom odnosu.

Pored toga, propisano je da je nadzor nad primjenom ovog zakona u nadležnosti Inspekcije rada (s obzirom na to da se primjenjuju opšti propisi o radu). Međutim, još na samom početku, Inspekcija rada se oglasila nenadležnom jer nije u pitanju radni odnos.

Stoga ne postoji niti jedna institucija koja se bavi pitanjem poštovanja prava i korisnika i poslodavaca uključenih u sam program.

Ipak, zahvaljujući ovom programu angažman je našlo 4.000 visokoškolaca. Nakon prvog ciklusa na nivou 21 opštine u Crnoj Gori zaposleno je ukupno 1.784 lica, nakon drugog 1.429, nakon trećeg 815.

I mada se propusti, zloupotrebe ili samo nemar ljudi koji bi trebalo da brinu o pravilnom i pravednom sprovođenju Programa, nalaze na svakom koraku, ovj broj nije zanemarljiv. Govore da znanje, slučaj ili sreća da se naiđe na pravog poslodavca ili činovnika koji radi svoj posao, mogu dati rezultate.

A Program mora opstati jer alternative – nema.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema

 

Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.

Luka RistanovićJovan JankovićAndreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.

Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.

Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.

Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća

 

Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.

U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.

U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.

Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.

„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.

U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

 

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo