Povežite se sa nama

OKO NAS

PROGRAM STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA, DALEKO OD CILJA: Ipak bez alternative

Objavljeno prije

na

Privodi se kraju četvrti Program stručnog osposobljavanja u koji je uključeno 3.518 visokoškolaca i predviđeno ulaganje od 8,5 miliona eura. Program je počeo 2012/2013. i do danas ga je pohađalo 14.500 akademaca. Dosad je na finansiranje utrošeno oko 27 miliona eura. Cilj programa bio je da visokoškolci, tokom devet mjeseci, steknu znanja, vještine i kompetencije za samostalno obavljanje posla, a poslodavci da prepoznaju i angažuju dobar kadar.

Da u praksi nije baš tako, ukazuju akademci koji se trenutno nalaze u tom programu, ili su ga završili, ali i podaci Unije slobodnih sindikata koja je imala pune ruke posla zbog žalbi stažista.

U jednom privatnom podgoričkom hotelu, učesnica programa stručnog osposobljavanja „drži smjenu”. Kolege, stalno zaposlenog koji bi je uputio u posao i pomogao joj – nema. Poslije nekoliko uputstava dato joj je da se snalazi sama. U sličnoj situaciji nalaze se mnogi učesnici programa. Nerijetko, kažu neki od njih, u firmama u koje dospiju nema stalno zaposlenih, osim vlasnika i njegove porodice kojima se uplaćuje staž, te da se „radnici” u ovim firmama smjenjuju na svakih devet mjeseci. Bez poreza, papirologije ili plate. A država ih još i nagrađuje za to.

„Naime, iz ciklusa u ciklus, pojavljivali su se isti poslodavci što je dovelo do opravdane sumnje da određene firme ovaj program vide kao odličnu priliku da dobiju besplatnu, a visokoobrazovanu radnu snagu spremnu i željnu dokazivanja i učenja”, objašnjava nam Ivana Mihajlović, pravna savjetnica u Uniji slobodnih sindikata.

Iz Unije bilježe i druge propuste. Najčešći je da poslodavci koji imaju od troje do pet zaposlenih, preko ovog programa angažuju i do pet stažista, čime je u startu obesmišljena svrha programa s obzirom na to da tako mali broj stalno zaposlenih, pored svog redovnog posla zasigurno nije mogao pružiti adekvatnu obuku angažovanim visokoškolcima. U većini slučajeva visokoškolci nisu imali opredijeljenog mentora koji bi ih pratio i koordinisao njihovo osposobljavanje. Nerijetko se javljao problem smještaja i ,,dogovora” poslodavca i visokoškolca da se ne moraju pojavljivati na radnom mjestu.

Takođe, veliki broj je radio poslove koji nisu povezani s njihovom strukom.

Mnogi visokoškolci ostali su uskraćeni za mogućnost polaganja državnog ispita, jer su bili raspoređeni na radna mjesta koja nisu imala nikakve veze s onim što su studirali. Milan je raspoređen u jednu NVO koju ne želi da imenuje. „Kao profesor sam dopao igrom lutrije i Uprave za kadrove na ovo mjesto. Na ovaj način sam, po svoj prilici, ostao bez mogućnosti da radim u struci, jer nemam iskustvo rada u školi”. Da bi položio državni ispit koji mu omogućuje rad u struci, trebao je biti raspoređen u prosvjeti. Kaže da vjeruje da nije jedini koji se ovako prešao zahvaljujući Upravi za kadrove. Ne misli da je išta naučio. A što se radnog staža tiče, kaže da se nada da će ga snaga i zdravlje poslužiti do duboko u starost, jer na pristojnu penziju sigurno ne može računati.

Ivana je odradila program stručnog usavršavanja u jednom pozorištu. Za svoje iskustvo tokom tih devet mjeseci kaže: „Ništa nisam naučila, ništa mi nije pomoglo, nisam ni morala da dolazim, plata je bila mala, radni staž nisam ni imala”.

U Uniji slobodnih sindikata kažu da kad je riječ o zaradi, iznosi nisu zanemarljivi. Međutim, dužina trajanja samog procesa osposobljavanja dovodi u pitanje i ovaj iznos. Za razliku od klasičnog sistema pripravništva, koji i dalje postoji u našem zakonodavstvu, visokoškolcima na stručnom osposobljavanju ne teče radni staž, ali su zdravstveno osigurani kao nezaposlena lica. Vrijeme provedeno na stručnom osposobljavanju se priznaje isključivo kao uslov za polaganje odgovarajućeg stručnog ispita.

Iz Vladinog biroa za odnose s javnošću, povodom sličnih navoda i žalbi stažista, svojevremeno su isticali da nemaju mogućnost da utiču na to koliko će se poslodavaca prijaviti za program niti koja će radna mjesta prijaviti, te da su poslodavci birali ona zvanja koja su njima u tom trenutku bila potrebna. U izvještaju Vlade iz februara 2014, kaže se da su ,,često velika očekivanja i nerealni zahtjevi visokoškolaca, a izazov je i to što ne postoje kaznene odredbe za neodgovorno ponašanje poslodavaca i korisnika, naročito u fazama prije početka stručnog osposobljavanja”.

,,Akcenat treba staviti i na upisnu politiku, koja treba biti u skladu s potrebama tržišta rada”, kaže se u ovom izvještaju. A kako tržište rada u posljednjih nekoliko godina vapi za uslužnim djelatnostima, poput kuvara i konobara, mogućnost nalaženja adekvatnog poslodavca i pored povećanog broja radnih mjesta za bivše fakultetlije, postaje sve ograničeniji.

Program stručnog usavršavanja, po mišljenju učesnika, najbolje je bio organizovan u državnoj upravi. Slađana koja je stažirala u jednom ministarstvu, smatra da joj je ovaj program bio itekako koristan. Ovo devetomjesečno iskustvo joj je omogućilo da poradi na praksi, stekne određeno iskustvo, kao i da upozna ljude koji se nalaze u njenoj branši, jer „ti kontakti mogu biti korisni u budućnosti”. Koliko zna, nije postojala mogućnost daljeg angažovanja u državnoj upravi, jer „nije bilo slobodnih mjesta”. Primjećuje da je plata mogla biti veća, poput pripravničke; i misli da je jedina slabost to što nisu „upisivali” radni staž, jer on svima znači.

Mihajlović naglašava da do nesporazuma i zloupotreba dolazi jer je Zakon o stručnom osposobljavanju donijet po hitnom postupku, bez učešća socijalnih partnera i zainteresovane javnosti. To je doprinijelo da i njegova primjena bude dovedena u pitanje, posebno u dijelu tumačenja prava i obaveza kako visokoškolaca tako i poslodavaca.

Tako je posebnu dilemu unijela odredba Zakona po kojoj se na sve visokoškolce uključene u ovaj program odnose opšti propisi o radu, iako je propisano da se radi o stručnom osposobljavanju, a ne o radnom odnosu.

Pored toga, propisano je da je nadzor nad primjenom ovog zakona u nadležnosti Inspekcije rada (s obzirom na to da se primjenjuju opšti propisi o radu). Međutim, još na samom početku, Inspekcija rada se oglasila nenadležnom jer nije u pitanju radni odnos.

Stoga ne postoji niti jedna institucija koja se bavi pitanjem poštovanja prava i korisnika i poslodavaca uključenih u sam program.

Ipak, zahvaljujući ovom programu angažman je našlo 4.000 visokoškolaca. Nakon prvog ciklusa na nivou 21 opštine u Crnoj Gori zaposleno je ukupno 1.784 lica, nakon drugog 1.429, nakon trećeg 815.

I mada se propusti, zloupotrebe ili samo nemar ljudi koji bi trebalo da brinu o pravilnom i pravednom sprovođenju Programa, nalaze na svakom koraku, ovj broj nije zanemarljiv. Govore da znanje, slučaj ili sreća da se naiđe na pravog poslodavca ili činovnika koji radi svoj posao, mogu dati rezultate.

A Program mora opstati jer alternative – nema.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo