Povežite se sa nama

OKO NAS

PROBLEMI STANARA PODGORIČKOG NASELJA KOD KRIVOG MOSTA: Nepodnišljiv život uz kolektor

Objavljeno prije

na

Mještani kvarta kod Krivog mosta u Podgorici svakodnevno se godinama suočavaju sa problemima u tom naselju. Osim kolektora, koji predstavlja veliki ekološki problem, ovaj kvart ima brojne druge nedostatke koji stanarima narušavaju normalan život.

Pavle Milašinović, upravnik jedne od zgrada u tom naselju, u razgovoru za Monitor ističe da je kolektor dugo bio najveći problem: ,,Mnogi stanari su se žalili, misleći da će nešto postići, dok je većina stanara pokazala strpljenje i razumijevanje vjerujući da će ovaj problem biti riješen u rokovima koji su pominjani sa zvaničih mjesta”.

Opštinske vlasti su davno najavile izmještanje kolektora, prije svega zbog ekoloških problema. Takođe, kada bi kolektor bio izmješten, cijeli ovaj kvart bi, obzirom da se nalazi u širem centru grada, bio mnogo atraktivnija lokacija, a nekretnine onih koji tamo stanuju mnogo vrjednije na tržištu.

,,S obzirom na to da je gradonačelnik Podgorice, gostujući u jednoj TV emisiji, izmještanje kolektora nazvao ‘projektom milenijuma’, jasno je na kojem smo stepenu razvoja i koliko je to za Opštinu komplikovano i skupo”, dodaje Milašinović.

Kolektor nije jedini problem naselja. Milašinović podsjeća da većina investitora nije završila svoj posao u skladu sa zakonom, urbanističkim pravilima i obavezama prema kupcima.

,,Oni savjesni investitori koji su uradili sve kako treba, podijelili su sudbinu nesavjesnih i nemarnih. Dosta toga je odrađeno aljkavo. Parking, trotoare i zelene površine nemamo, a prostor za djecu i klupe da ne spominjem”, ističe vidno razočaran Milašinović.

On podsjeća da je odgovornost na inspekcijskim organima, koji su ih morali zaštititi. ,,Vjerovatno postoje razlozi zašto su inspekcijske službe dozvolile ovakvo ‘graditeljstvo'”, kaže Milašinović.

U ovom naselju gradnja je počela u vrijeme investicionog buma, prije 10 godina, kada su kupci kvadratni metar stana plaćali čak i po 1600-1800 eura u izgradnji. Usljed nezavršenih obaveza, veliki broj stanara je naknadno, osim isplaćene cijene stana investitoru, imao i velike dodatne troškove da bi stanove osposobiili za život.

,,Zgrada čiji sam upravnik primjer je nesavjesne gradnje, čijem je investitoru prećutno dopušteno da radi to što je uradio. U pitanju je firma VADA, vlasnika Budimira Kadića, koja je u međuvremenu otišla pod stečaj, a do vlasnika je već godinama gotovo nemoguće doći “, kaže Milašinović.

On ističe da probleme imaju od samog useljenja počevši od toga da nijesu dobili vodomjere, pa su se troškovi vode za izgradnju zgrade i okolna gradilišta pripisala stanarima. Sa Vodovodom su naknadno rješili taj problem, tako što su svi pojedinačno platili priključak, koji su trebali da dobiju prilikom useljenja dok je Vodovod otpisao značajan dio prethodnih obaveza.

,,Budući da nijesmo propisno povezani na gradsku kanalizaciju, dolazilo je do začepljenja, izlivanja i pucanja kanalizacionih cijevi. Taj problem danas rješavamo tako što zovemo privatna preduzeća da s vremena na vrijeme pročiste kanalizacione cijevi. Pored toga, krov zgrade prokišnjava na više mjesta i taj problem smo na putu da riješimo”, ističe Milašinović.

On ističe da su prošle godine organizovali Skupštinu stanara, pa probleme počeli da rješavaju od novca koji uplaćuju na žiro-račun, iako bi taj novac trebalo da služi za tekuće održavanje, eventualne nastale probleme, kao i za investicije.

,,U međuvremenu smo djelimično riješili pitanje bezbjednosti ulaza, bezbjednost podruma, postavili rešetke za suterenske prostore, kupili aparate za gašenje požara, obavili krečenje, obavili deratizaciju, dakle sve ono što je investitor bio u obavezi da uradi. U nekim stanovima takođe, posao nije bio završen “, dodaje Milašinović.

Stanari tog naselja su se obraćali za pomoć Opštini. Odgovorili su im da je nezavršena infrastruktura odgovornost investitora. Na pitanje zašto onda inspekcijski organi nisu reagovali, nijesu dobili odgovor.

Milija Čabarkapa, projektni koordinator u NVO Green Home za Monitor kaže da su stanari kvarta kod Krivog mosta izloženi intenzivnim neprijatnim mirisima koji potiču od postrojenja u blizini, čime je njihova životna sredina ugrožena.

,,Život za ove ljude postaje nepodnošljiv. O tome koliko su zapravo jaki neprijatni mirisi najbolje govori podatak da stanari napuštaju svoje domove tražeći pogodnije mjesto za život, te da su cijene izdavanja stanova znatno niže nego u drugim djelovima grada”.

Čabarkapa kaže da je rijeka Morača u svom donjem toku izložena višedecenijskom zagađenju od komunalnih otpadnih voda. Problem je, ističe, ispuštanje otpadnih voda u Moraču sa nedovoljnim stepenom prečišćavanja iz PPOV-a (Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda) koje se nalazi u blizini Krivog mosta.

,,Ovo postrojenje izgrađeno je prije više od 30 godina i nedovoljnog je kapaciteta kako bi na zadovoljavajući način obradilo komunalne otpadne vode koje dolaze na ovo postrojenje sa teritorije Podgorice”, dodaje.

Jedini način za rješavanje ovog problema je izgradnja novog postrojenja sa kompletnim tretmanom kanalizacionog mulja, poručuje Čabarkapa.

,,Trenutno je Ministarstvo finansija u pregovorima sa Njemačkom bankom za razvoj kako bi definisali uslove za obezbjeđivanje sredstava u iznosu od 30 miliona eura za finansiranje ovog projekta. Pošto tek predstoji izrada tenderske i tehničke dokumentacije, sprovođenje tenderske procedure i izgradnja postrojenja, projekat neće biti realizovan u narednih nekoliko godina”, kaže Čabarkapa.

Nadležni organi moraju, kaže, intenzivirati aktivnosti na realizaciji ovog projekta jer je ugroženo ustavno pravo građana na zdravu životnu sredinu.

Iz NVO Kana u razgovoru za naš list ističu da su stanari kvarta kod Krivog mosta, kao i svakog novoizgrađenog kvarta u Podgorici, suočeni sa posljedicama ubrzanog sunovrata kvaliteta životnog prostora, a razlog je upravo to što se sve podređuje željama investitora.

„U odnosu na socijalizam, u tranziciji smo suočeni sa nedovoljno jakim institucijama sistema, čija je nadležnost kontrola kvaliteta projekata i izgrađenog prostora. Razni su razlozi zbog čega ove institucije ne obavljaju svoj posao kako treba, a po sadašnjoj situaciji nije ni za očekivati da počnu tim da se bave”, dodaju.

Uređivanje terena u okviru svoje urbanističke parcele je odgovornost investitora uz obaveznu kontrolu nadležnih organa, a uređenje javnog prostora je odgovor gradskih službi, poručuju iz ove NVO.

Stanarima, ne samo ovog kvarta, preostaje da se aktiviraju, organizuju, nađu savjetodavnu pomoć arhitekata i pravnika i bore se za svoje pravo na kvalitetno stanovanje, koje jeste jedno od ljudskih prava.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo