Povežite se sa nama

OKO NAS

PROBLEMI STANARA PODGORIČKOG NASELJA KOD KRIVOG MOSTA: Nepodnišljiv život uz kolektor

Objavljeno prije

na

krivi-most-podgorica

Mještani kvarta kod Krivog mosta u Podgorici svakodnevno se godinama suočavaju sa problemima u tom naselju. Osim kolektora, koji predstavlja veliki ekološki problem, ovaj kvart ima brojne druge nedostatke koji stanarima narušavaju normalan život.

Pavle Milašinović, upravnik jedne od zgrada u tom naselju, u razgovoru za Monitor ističe da je kolektor dugo bio najveći problem: ,,Mnogi stanari su se žalili, misleći da će nešto postići, dok je većina stanara pokazala strpljenje i razumijevanje vjerujući da će ovaj problem biti riješen u rokovima koji su pominjani sa zvaničih mjesta”.

Opštinske vlasti su davno najavile izmještanje kolektora, prije svega zbog ekoloških problema. Takođe, kada bi kolektor bio izmješten, cijeli ovaj kvart bi, obzirom da se nalazi u širem centru grada, bio mnogo atraktivnija lokacija, a nekretnine onih koji tamo stanuju mnogo vrjednije na tržištu.

,,S obzirom na to da je gradonačelnik Podgorice, gostujući u jednoj TV emisiji, izmještanje kolektora nazvao ‘projektom milenijuma’, jasno je na kojem smo stepenu razvoja i koliko je to za Opštinu komplikovano i skupo”, dodaje Milašinović.

Kolektor nije jedini problem naselja. Milašinović podsjeća da većina investitora nije završila svoj posao u skladu sa zakonom, urbanističkim pravilima i obavezama prema kupcima.

,,Oni savjesni investitori koji su uradili sve kako treba, podijelili su sudbinu nesavjesnih i nemarnih. Dosta toga je odrađeno aljkavo. Parking, trotoare i zelene površine nemamo, a prostor za djecu i klupe da ne spominjem”, ističe vidno razočaran Milašinović.

On podsjeća da je odgovornost na inspekcijskim organima, koji su ih morali zaštititi. ,,Vjerovatno postoje razlozi zašto su inspekcijske službe dozvolile ovakvo ‘graditeljstvo'”, kaže Milašinović.

U ovom naselju gradnja je počela u vrijeme investicionog buma, prije 10 godina, kada su kupci kvadratni metar stana plaćali čak i po 1600-1800 eura u izgradnji. Usljed nezavršenih obaveza, veliki broj stanara je naknadno, osim isplaćene cijene stana investitoru, imao i velike dodatne troškove da bi stanove osposobiili za život.

,,Zgrada čiji sam upravnik primjer je nesavjesne gradnje, čijem je investitoru prećutno dopušteno da radi to što je uradio. U pitanju je firma VADA, vlasnika Budimira Kadića, koja je u međuvremenu otišla pod stečaj, a do vlasnika je već godinama gotovo nemoguće doći “, kaže Milašinović.

On ističe da probleme imaju od samog useljenja počevši od toga da nijesu dobili vodomjere, pa su se troškovi vode za izgradnju zgrade i okolna gradilišta pripisala stanarima. Sa Vodovodom su naknadno rješili taj problem, tako što su svi pojedinačno platili priključak, koji su trebali da dobiju prilikom useljenja dok je Vodovod otpisao značajan dio prethodnih obaveza.

,,Budući da nijesmo propisno povezani na gradsku kanalizaciju, dolazilo je do začepljenja, izlivanja i pucanja kanalizacionih cijevi. Taj problem danas rješavamo tako što zovemo privatna preduzeća da s vremena na vrijeme pročiste kanalizacione cijevi. Pored toga, krov zgrade prokišnjava na više mjesta i taj problem smo na putu da riješimo”, ističe Milašinović.

On ističe da su prošle godine organizovali Skupštinu stanara, pa probleme počeli da rješavaju od novca koji uplaćuju na žiro-račun, iako bi taj novac trebalo da služi za tekuće održavanje, eventualne nastale probleme, kao i za investicije.

,,U međuvremenu smo djelimično riješili pitanje bezbjednosti ulaza, bezbjednost podruma, postavili rešetke za suterenske prostore, kupili aparate za gašenje požara, obavili krečenje, obavili deratizaciju, dakle sve ono što je investitor bio u obavezi da uradi. U nekim stanovima takođe, posao nije bio završen “, dodaje Milašinović.

Stanari tog naselja su se obraćali za pomoć Opštini. Odgovorili su im da je nezavršena infrastruktura odgovornost investitora. Na pitanje zašto onda inspekcijski organi nisu reagovali, nijesu dobili odgovor.

Milija Čabarkapa, projektni koordinator u NVO Green Home za Monitor kaže da su stanari kvarta kod Krivog mosta izloženi intenzivnim neprijatnim mirisima koji potiču od postrojenja u blizini, čime je njihova životna sredina ugrožena.

,,Život za ove ljude postaje nepodnošljiv. O tome koliko su zapravo jaki neprijatni mirisi najbolje govori podatak da stanari napuštaju svoje domove tražeći pogodnije mjesto za život, te da su cijene izdavanja stanova znatno niže nego u drugim djelovima grada”.

Čabarkapa kaže da je rijeka Morača u svom donjem toku izložena višedecenijskom zagađenju od komunalnih otpadnih voda. Problem je, ističe, ispuštanje otpadnih voda u Moraču sa nedovoljnim stepenom prečišćavanja iz PPOV-a (Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda) koje se nalazi u blizini Krivog mosta.

,,Ovo postrojenje izgrađeno je prije više od 30 godina i nedovoljnog je kapaciteta kako bi na zadovoljavajući način obradilo komunalne otpadne vode koje dolaze na ovo postrojenje sa teritorije Podgorice”, dodaje.

Jedini način za rješavanje ovog problema je izgradnja novog postrojenja sa kompletnim tretmanom kanalizacionog mulja, poručuje Čabarkapa.

,,Trenutno je Ministarstvo finansija u pregovorima sa Njemačkom bankom za razvoj kako bi definisali uslove za obezbjeđivanje sredstava u iznosu od 30 miliona eura za finansiranje ovog projekta. Pošto tek predstoji izrada tenderske i tehničke dokumentacije, sprovođenje tenderske procedure i izgradnja postrojenja, projekat neće biti realizovan u narednih nekoliko godina”, kaže Čabarkapa.

Nadležni organi moraju, kaže, intenzivirati aktivnosti na realizaciji ovog projekta jer je ugroženo ustavno pravo građana na zdravu životnu sredinu.

Iz NVO Kana u razgovoru za naš list ističu da su stanari kvarta kod Krivog mosta, kao i svakog novoizgrađenog kvarta u Podgorici, suočeni sa posljedicama ubrzanog sunovrata kvaliteta životnog prostora, a razlog je upravo to što se sve podređuje željama investitora.

„U odnosu na socijalizam, u tranziciji smo suočeni sa nedovoljno jakim institucijama sistema, čija je nadležnost kontrola kvaliteta projekata i izgrađenog prostora. Razni su razlozi zbog čega ove institucije ne obavljaju svoj posao kako treba, a po sadašnjoj situaciji nije ni za očekivati da počnu tim da se bave”, dodaju.

Uređivanje terena u okviru svoje urbanističke parcele je odgovornost investitora uz obaveznu kontrolu nadležnih organa, a uređenje javnog prostora je odgovor gradskih službi, poručuju iz ove NVO.

Stanarima, ne samo ovog kvarta, preostaje da se aktiviraju, organizuju, nađu savjetodavnu pomoć arhitekata i pravnika i bore se za svoje pravo na kvalitetno stanovanje, koje jeste jedno od ljudskih prava.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo