Mještani kvarta kod Krivog mosta u Podgorici svakodnevno se godinama suočavaju sa problemima u tom naselju. Osim kolektora, koji predstavlja veliki ekološki problem, ovaj kvart ima brojne druge nedostatke koji stanarima narušavaju normalan život.

Pavle Milašinović, upravnik jedne od zgrada u tom naselju, u razgovoru za Monitor ističe da je kolektor dugo bio najveći problem: ,,Mnogi stanari su se žalili, misleći da će nešto postići, dok je većina stanara pokazala strpljenje i razumijevanje vjerujući da će ovaj problem biti riješen u rokovima koji su pominjani sa zvaničih mjesta”.

Opštinske vlasti su davno najavile izmještanje kolektora, prije svega zbog ekoloških problema. Takođe, kada bi kolektor bio izmješten, cijeli ovaj kvart bi, obzirom da se nalazi u širem centru grada, bio mnogo atraktivnija lokacija, a nekretnine onih koji tamo stanuju mnogo vrjednije na tržištu.

,,S obzirom na to da je gradonačelnik Podgorice, gostujući u jednoj TV emisiji, izmještanje kolektora nazvao ‘projektom milenijuma’, jasno je na kojem smo stepenu razvoja i koliko je to za Opštinu komplikovano i skupo”, dodaje Milašinović.

Kolektor nije jedini problem naselja. Milašinović podsjeća da većina investitora nije završila svoj posao u skladu sa zakonom, urbanističkim pravilima i obavezama prema kupcima.

,,Oni savjesni investitori koji su uradili sve kako treba, podijelili su sudbinu nesavjesnih i nemarnih. Dosta toga je odrađeno aljkavo. Parking, trotoare i zelene površine nemamo, a prostor za djecu i klupe da ne spominjem”, ističe vidno razočaran Milašinović.

On podsjeća da je odgovornost na inspekcijskim organima, koji su ih morali zaštititi. ,,Vjerovatno postoje razlozi zašto su inspekcijske službe dozvolile ovakvo ‘graditeljstvo'”, kaže Milašinović.

U ovom naselju gradnja je počela u vrijeme investicionog buma, prije 10 godina, kada su kupci kvadratni metar stana plaćali čak i po 1600-1800 eura u izgradnji. Usljed nezavršenih obaveza, veliki broj stanara je naknadno, osim isplaćene cijene stana investitoru, imao i velike dodatne troškove da bi stanove osposobiili za život.

,,Zgrada čiji sam upravnik primjer je nesavjesne gradnje, čijem je investitoru prećutno dopušteno da radi to što je uradio. U pitanju je firma VADA, vlasnika Budimira Kadića, koja je u međuvremenu otišla pod stečaj, a do vlasnika je već godinama gotovo nemoguće doći “, kaže Milašinović.

On ističe da probleme imaju od samog useljenja počevši od toga da nijesu dobili vodomjere, pa su se troškovi vode za izgradnju zgrade i okolna gradilišta pripisala stanarima. Sa Vodovodom su naknadno rješili taj problem, tako što su svi pojedinačno platili priključak, koji su trebali da dobiju prilikom useljenja dok je Vodovod otpisao značajan dio prethodnih obaveza.

,,Budući da nijesmo propisno povezani na gradsku kanalizaciju, dolazilo je do začepljenja, izlivanja i pucanja kanalizacionih cijevi. Taj problem danas rješavamo tako što zovemo privatna preduzeća da s vremena na vrijeme pročiste kanalizacione cijevi. Pored toga, krov zgrade prokišnjava na više mjesta i taj problem smo na putu da riješimo”, ističe Milašinović.

On ističe da su prošle godine organizovali Skupštinu stanara, pa probleme počeli da rješavaju od novca koji uplaćuju na žiro-račun, iako bi taj novac trebalo da služi za tekuće održavanje, eventualne nastale probleme, kao i za investicije.

,,U međuvremenu smo djelimično riješili pitanje bezbjednosti ulaza, bezbjednost podruma, postavili rešetke za suterenske prostore, kupili aparate za gašenje požara, obavili krečenje, obavili deratizaciju, dakle sve ono što je investitor bio u obavezi da uradi. U nekim stanovima takođe, posao nije bio završen “, dodaje Milašinović.

Stanari tog naselja su se obraćali za pomoć Opštini. Odgovorili su im da je nezavršena infrastruktura odgovornost investitora. Na pitanje zašto onda inspekcijski organi nisu reagovali, nijesu dobili odgovor.

Milija Čabarkapa, projektni koordinator u NVO Green Home za Monitor kaže da su stanari kvarta kod Krivog mosta izloženi intenzivnim neprijatnim mirisima koji potiču od postrojenja u blizini, čime je njihova životna sredina ugrožena.

,,Život za ove ljude postaje nepodnošljiv. O tome koliko su zapravo jaki neprijatni mirisi najbolje govori podatak da stanari napuštaju svoje domove tražeći pogodnije mjesto za život, te da su cijene izdavanja stanova znatno niže nego u drugim djelovima grada”.

Čabarkapa kaže da je rijeka Morača u svom donjem toku izložena višedecenijskom zagađenju od komunalnih otpadnih voda. Problem je, ističe, ispuštanje otpadnih voda u Moraču sa nedovoljnim stepenom prečišćavanja iz PPOV-a (Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda) koje se nalazi u blizini Krivog mosta.

,,Ovo postrojenje izgrađeno je prije više od 30 godina i nedovoljnog je kapaciteta kako bi na zadovoljavajući način obradilo komunalne otpadne vode koje dolaze na ovo postrojenje sa teritorije Podgorice”, dodaje.

Jedini način za rješavanje ovog problema je izgradnja novog postrojenja sa kompletnim tretmanom kanalizacionog mulja, poručuje Čabarkapa.

,,Trenutno je Ministarstvo finansija u pregovorima sa Njemačkom bankom za razvoj kako bi definisali uslove za obezbjeđivanje sredstava u iznosu od 30 miliona eura za finansiranje ovog projekta. Pošto tek predstoji izrada tenderske i tehničke dokumentacije, sprovođenje tenderske procedure i izgradnja postrojenja, projekat neće biti realizovan u narednih nekoliko godina”, kaže Čabarkapa.

Nadležni organi moraju, kaže, intenzivirati aktivnosti na realizaciji ovog projekta jer je ugroženo ustavno pravo građana na zdravu životnu sredinu.

Iz NVO Kana u razgovoru za naš list ističu da su stanari kvarta kod Krivog mosta, kao i svakog novoizgrađenog kvarta u Podgorici, suočeni sa posljedicama ubrzanog sunovrata kvaliteta životnog prostora, a razlog je upravo to što se sve podređuje željama investitora.

„U odnosu na socijalizam, u tranziciji smo suočeni sa nedovoljno jakim institucijama sistema, čija je nadležnost kontrola kvaliteta projekata i izgrađenog prostora. Razni su razlozi zbog čega ove institucije ne obavljaju svoj posao kako treba, a po sadašnjoj situaciji nije ni za očekivati da počnu tim da se bave”, dodaju.

Uređivanje terena u okviru svoje urbanističke parcele je odgovornost investitora uz obaveznu kontrolu nadležnih organa, a uređenje javnog prostora je odgovor gradskih službi, poručuju iz ove NVO.

Stanarima, ne samo ovog kvarta, preostaje da se aktiviraju, organizuju, nađu savjetodavnu pomoć arhitekata i pravnika i bore se za svoje pravo na kvalitetno stanovanje, koje jeste jedno od ljudskih prava.

Bojana DRAGAŠ