Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTITA RADNIKA U KOLAŠINSKIM ŠUMAMA: Rad kao kocka

Objavljeno prije

na

Za nepune tri godine tri radnika nastradala su obavljajući poslove sječe i utovara drva u nekom od preduzeća za eksploataciju šuma na području kolašinske opštine. Na desetine njihovih kolega tokom istog perioda zadobili su teže ili lakše tjelesne povrede. Prije desetak dana u mjestu Jabuka poginuo je 46-godišnji Mijodrag- Mijo Milović iz Kolašina. Prema infromacijama iz policije, Miloviću je smrtonosne povrede nanijelo stablo koje je obarao. U avgustu pretprošle godine na šumskom radilištu u Rečnima, poginuo je tridesetogodišnji Predrag Damjanović iz Mojkovca, koji je rukovao motornom testerom. Na njega je pala bukva i nanijela mu, takođe, smrtonosne povrede. Krajem avgusta prošle godine u šumi u Vruši nastradao je Kolašinac 49. godišnji Žarko Šćepanović. Bio je radnik na sajli, a nastradao je kad su se na njega sručili trupci spremni za transport.

I pored činjenice da su poslovi u šumama vrlo rizični, drvosječe priznaju da su na radnom mjestu, najčešće, bez adekvatne zaštitne opreme, ali i bez mnogo kontrole nadležnih. Radnici koji rade na sječi stabala i na mašinama, uglavnom su samouki, a njihove vještine provjerava samo poslodavac.

S druge strane, vlasnici preduzeća, koji su koncesionari šuma na području kolašinske opštine, tvrde da su im kontrole česte i rigorozne. Ističu kako nesrećama često doprinose sami radnici, koji su često nemarni iako rade teške i opasne poslove. Tvrde da ne krše zakon, ali i da ne mogu mnogo uticati da radnici budu odgovorniji.

,,Svaki radnik angažovan u mom preduzeću ima propisnu opremu, što je bila moja dužnost da nabavim. Nažalost, mnogi odbijaju da nose i odijela i šlemove. Fizički nije moguće da sve to iskontrolišem, jer je prostor na kojem eksploatišemo šumu veliki. Stalno sugerišem i opominjem, ali nekada to ne daje rezultate”, kaže vlasnik preduzeća u kojem je bio zaposlen jedan od nastradalih radnika. „Naravno, kad se nesreća dogodi, odgovornost će se najprije svaliti na poslodavca, ali ne postoji nijedna stavka, propisana zakonom, koja u mojem preduzeću nije ispoštovana. Prije svega, neodgovornost radnika ugrožava njihove živote, a potom i nanosi ogromnu štetu preduzeću”.

Slično tvrdi još nekoliko njegovih kolega. Iz nezvaničnih razgovora sa zaposlenima na sječi drva u kolašinskim šumama, lako je zaključiti da se na šumskim gradilištima često konzumira alkohol, ali i da neki od radnika nemaju dovoljno vještina i znanja za rukovanje alatima i mašinama. Takođe, većina njih se, s obzirom na prirodu posla, angažuje tek na nekoliko mjeseci. Vlasnici šumskih preduzeća priznaju da u nedostatku drugog načina, obučenost i vještine svojih radnika provjeravaju interno i rukovode se, uglavnom, njihovim iskustvom.

U avgustu prošle godine iz Uprave za inspekcijske poslove novinarima je saopšteno da nijedan od nastradalih radnika nije imao zaključene ugovore o radu.

,,A to je osnov za postupanje inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu, pa su predmeti u tim slučajevima predati nadležnim sudskim i tužilačkim organima. I pored toga, inspektori su preduzimali mjere i radnje, uključujući i novčano kažnjavanje”, kazali su tada iz Uprave.

PR tog državnog organa Milena Ostojić Monitoru je kazala da samo jedan inspektor rada za oblast zaštite i zdravlja na radu i iz Bijelog Polja obavlja nadzor na teritoriji te, ali i mojkovačke i kolašinske opštine.

„Obaveza da zaposleni sredstva za rad i opremu lične zaštite koriste u skladu s njihovom namjenom, samo je jedna od mjera zaštite koja se kontroliše prilikom nadzora”, kaže ona.

Prema njenim riječima, u obavljanju nadzora inspektor rada, pored obaveza i ovlašćenja utvrđenih zakonom, ima i obavezu da izvrši uviđaj teških, kolektivnih i smrtnih povreda. Međutim, kako tvrdi, „unazad nekoliko godina nijesu dobijali takve inicijative kod radova na eksploataciji šuma, već samo u pogonima za preradu i obradu drveta”.

„Poslodavci koji se na poslovima eksploatacije šume pojavljuju kao koncesionari upoznati su s pravima, obavezama i odgovornostima koje propisuje zakon i uglavnom vode računa o primjeni mjera zaštite i zdravlja na radu. U slučajevima kada su tokom nadzora bile utvrđene nepravilnosti većeg obima izricane su mjere zabrane rada do otklanjanja nepravilnosti, izdavani prekršajni nalozi za novčano kažnjavanje, a svi predmeti u vezi s uviđajima teških, kolektivnih ili smrtnih povreda na radu procesuirani su prema nadležnim tužilačkim ili sudskim organima”, kažu u Upravi za inspekcijske poslove.

Zakon o zaštiti i zdravlju na radu kaže da je poslodavac dužan da za bezbjedan rad osposobi zaposlenog kod zasnivanja radnog odnosa, raspoređivanja na radno mjesto, uvođenja nove tehnologije, novih sredstava za rad, promjene procesa rada i ponovnog raspoređivanja na rad poslije odsustvovanja koje je trajalo duže od godinu dana. Prema propisima, osposobljavanje se vrši po programu koji donosi poslodavac.

„Osposobljavanje zaposlenih prilagođava se novim i promjenljivim rizicima po potrebi i ponavlja u određenim vremenskim razmacima, u skladu s programom o osposobljavanju za bezbjedan rad. Vrši se u toku radnog vremena, a troškove osposobljavanja snosi poslodavac. Poslodavac je dužan da zaposlenog u toku osposobljavanja upozna sa svim vrstama opasnosti na poslovima na koje ga raspoređuje i s konkretnim mjerama zaštite koje su potrebne radi otklanjanja opasnosti po život, odnosno po zdravlje”, objašnjava Ostojićeva.

Trebalo bi, kako propisuje zakon, da osposobljavanje zaposlenih za bezbjedan rad poslodavac obavlja teorijski i praktično. To je zadatak stručne službe za poslove zaštite i zdravlja na radu koju organizuje poslodavac, a u slučaju da je nema, te stručne poslove povjerava pravnom licu koje ima ovlašćenje od Ministarstva rada i socijalnog staranja. Takođe, uređeno je i da provjeru teorijske i praktične osposobljenosti za bezbjedan rad zaposlenih poslodavac obavlja na mjestu rada, nakon čega se izdaje uvjerenje o osposobljenosti za bezbjedan rad.

Većina vlasnika kolašinskih šumskih preduzeća odbila je da objasni da li sve to i poštuje prilikom angažovanja radne snage. Nazvanično kažu da zapošljavaju motoriste i skideriste s višegodišnjim iskustvom i one za koje su čuli da su vični poslovima u šumi. I nekoliko radnika izjavilo je za Monitor da se više uzdaju u svoje iskustvo nego u propise i zaštitnu opremu.

„Za deset godina koliko radim u šumi zaštitnu opremu nijesam nosio ukupno ni 10 dana. Mene lično sputava u radu i veliko je optrećenje kad su vrućine. Radim u običnom radnom odijelu, iako sam kod poslodavca uredno zadužio svu opremu. Rad s motornom testerom je ‘kocka’ i samo minut nepažnje ili loša procjena gdje će stablo pasti, dovoljni su za tragediju. Radimo od svitanja do sumraka, koncetracija popusti i kod najvještijih. No, nemam mnogo izbora, ovo je trenutno najplaćeniji posao na sjeveru”, kaže pedesetogodišnji rukovalac motornom testerom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo