Povežite se sa nama

OKO NAS

VREMEPLOV: ULCINJSKI GUSARI I TRGOVINA ROBOVIMA: Strah i trepet na Mediteranu

Objavljeno prije

na

U junu 1658. jedna flotila gusarskih brodova iz Ulcinja i Santa Maure, poslije pljačkanja po apulijskoj obali, okrenula se ka dubrovačkim vodama, pa je i tu zarobila plijen: pred Lastovom je zarobljeno nekoliko ribara, uhvaćena je barka kapetana Pera Lujaka iz Gruža koji je vozio kože na sajam u Senigaliji u Italiji, odvedena je jedna fregata, vlasnišvo Cavtaćana zatečena na pučini.

Ali prije nego što se dokopala Ulcinja, jedna piratska fusta bila je zahvaćena olujom, pa se sklonila u Herceg-Novom. Kad je tamošnji janjičarski čorbadžija (komandant kasarne) prepoznao, u gusarskim sindžirima, dubrovačko roblje, on ga je oduzeo Ulcinjanima u skladu s privilegijama koje su osmanski sultani podarili Dubrovčanima. Reis te fuste stigao je poslije toga čak u Sarajevo i požalio se bosanskom beglerbegu Seid Ahmet- paši, obdarivši ga mladom dubrovačkom robinjom, koju novski aga nije uspio da oslobodi. Paša je zatražio od Visoke Porte da čorbadžiji oduzme službu, a sam mu je poručio da će ga lišiti glave kad ga uhvati.

Ova epizoda možda najbolje oslikava način djelovanja i snagu ulcinjskih gusara tokom Kandijskog rata (1665-1669). U tom periodu oni su razivili naročitu aktivnost i protiv njihovih flotila mobilizirana je cijela jadranska obala od Boke do Kvarnera. Stanovnicima dalmatinskih ostrva mletačke su vlasti dijelile puške i barut te streljivo za odbranu od napada s mora. Ustrojene su službe osmatranja i dojavljivanja koje su budno pratile šta se događa na pučinu. Na vijest o približavanju sumnjivih brodova, zazvonila bi crkvena zvona i stanovništvo bi se sklanjalo u utvrđenja, a sposobni za borbu zauzimali položaj očekujući napadače. Sredstva za odbranu protiv gusara, sposobnih da bilo gdje upadnu ogromnom brzinom, bila su veoma ograničena. Uspjeli su, na primjer, da zarobe i poznatog grofa Alberina Sabinija, kome su poslije dali uslovnu slobodu da bi sakupio veliki otkup.

Sredinom 17. vijeka Ulcinj je postao značajna pijaca hrišćanskih robova. Tu je, uglavnom, bilo mjesto njihovog otkupa, jer su u njihovu bazu, u Stari grad, dovođeni robovi koje su zarobljavali gusari, a radi lakšeg otkupa, i iz drugih mjesta Osmanske imperije. Trgovinu robljem Ulcinjani su preuzeli od Herceg-Novog, gdje su sužnji dovoženi na otkup tokom cijelog 16. vijeka.

Zarobljavanje ljudi bio je posao koji se dobro isplatio i niko mu nije osporavao legalnost. Ljudi su, kako navodi poznati istoričar Fernan Brodel, najdragocjenija i najskupocjenija roba u vodama Sredozemlja sve do početka 19. vijeka. Da bi se naoružale galije svih flota koje su se borile na Mediteranu trebalo je prije svega riješiti problem ljudstva. Gdje bi se moglo naći toliko ljudi potrebnih za veslanje da nije bilo robova, ratnih zarobljenika i osuđenika oslobođenih tamnice da bi bili privezani za vesla?

Mletačka Republika bila je središte trgovine robovima. Uprkos hrišćanskoj zabrani trgovine ljudima i različitim prijetnjama od vjerske vlasti oni su bili veoma posvećeni ovom poslu. To je bio uobičajeni posao i za Bokelje. Samo od 1662. do 1664. iz Boke je u južnu Italiju prodato oko hiljadu robova. Čak i papa 1589. godine kupuje u Senju turske robove za svoje galije u Napulju.

Na sajmovima robovi su se prodavali na licitaciji. Cijena se kretala oko 30 dukata, što je prosječna plata radnika za deset godina.

Ulcinjani su roblje držali kao zarobljenike i nijesu se njima koristili kao radnom snagom, već su im služili za otkup od srodnika, prijatelja ili zemljaka uhvaćenih ljudi. Za to im je bilo potrebno da omoguće robovima da se jave svojoj rodbini, kako bi porodica došla da plati otkup. Često je to bilo na neutralnom terenu, uglavnom u Dubrovniku.

U Ulcinju je 1662. godine boravio čuveni turski putopisac Evlija Čelebija, koji kaže da u taj grad „dolaze odvažni arnautski momci iz drugih kasaba, sjedaju u fregate i plijene, pljačkaju i pustoše neprijateljsku obalu”.

„Donoseći bezbrojno blago i odabrano roblje vraćaju se u Ulcinj kao pobjednici i daju sandžak-begu desetak od plijena. Tako sam ja, siromah, bio u ovom gradu i dok sam ga posmatrao, došlo je iz đaurske Pulje sedam fregata s ratnim plijenom. Od tih sedam fregata plijena Jusuf-begu je pripala 91 hiljada groša carskog desetka i 17 robova”, piše Čelebija. Dakle, samo u toj akciji, ako je vjerovati Čelebiji, ulcinjski gusari su na jugu Italije zarobili 170 robova.

Ulcinjani su poslije zemljotresa 1667. masovno u svoj grad dovodili roblje iz Dubrovnika, među njima i plemiće. „Ako se ne stane na put gusarima svi će postati roblje Ulcinjana”, pisali su Dubrovčani Visokoj Porti u martu 1668.

I tokom Prvog morejskog rata (1683-99.) Ulcinj ostaje značajna pijaca roblja. Dozvolu za prodaju izdavao je zapovjednik Ulcinja Oruč-aga, svakako i sam naplaćujući dobitak prema običajnom pravu. U martu 1685. Dubrovčani navode da je u Ulcinju bilo 40 robova, njihovih građana.

Trgovina robovima dostigla je zenit početkom 18. vijeka. U periodu od 1708-1712. na prodaji je bilo oko 200 robova, a polovina je otkupljena u jadranskim gradovima. Ulcinjani su u junu 1715. doveli kao zarobljenika s Korčule župnika Marka Bona. Prodan je na aukciji za 100 cekina. Nakon dvije godine, kada je njegova rodbina saznala gdje se nalazi, otkupljen je za 141 cekin.

Od sredine 18. vijeka mijenjaju se i ukusi, pa dvorjani sve više traže robove iz Afrike. Ulcinjanin Ali Baša doveo je 1770. godine iz Egipta dvije robinje, a jedna grupa koja se vratila 1775. iz sjeverne Afrike sa sobom je dovela 13 crnih robova i robinja. Svoje robove Ulcinjani su često kupovali u Tripoliju, u koji je roblje stizalo iz Sudana. Oni bi kasnije bili preprodavani ili dovođeni u Ulcinj, gdje bi ubrzo postajali slobodni građani i bavili se zemljoradnjom i pomorstvom.

Početkom 19. vijeka i Ulcinjani su se odrekli gusarstva. Ipak, poznati pomorski kapetan i naučnik iz Velike Britanije James Hingston Tuckey (1776-1816) u knjizi Maritime geography and statistics, koja je objavljena u Londonu, 1815. godine, zapisao je da je „Ulcinj grad sa 6.000 stanovnika koji se smatraju najvećim piratima Sredozemlja”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MALE HIROELEKTRANE BISTRICA: Opet pred institucijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) podnijeta je krivična prijava protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica, a podnio ju je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica

 

 

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica podnio je protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica.

Iz kabineta Koprivice su ponovili, ono što javnost odavno zna, da je Đukanović omogućio svom sinu Blažu da zaključi ugovor sa Vladom na čijem je bio čelu.

Precizirali su da je time Đukanović teže povrijedio odredbe člana 14 Zakona o sprječavanju korupcije. Tim članom je propisano da organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i s njim povezano lice ima privatni interes.

Ipak, institucije do sada nijesu tako tumačile odredbe zakona. Raniji saziv Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) donio je rješenje u kom se navodi da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je kao predsjednik vlade u oktobru 2016. godine potpisao odluku o koncesiji za malu elektranu firmi BB Hidro, čiji je suvlasnik njegov sin Blažo. ASK je tada tvrdio da Đukanović kao predsjednik Vlade nije odlučivao već je samo potpisao odluku, a da su odlučivali drugi niži organi Vlade!

ASK je 2019. odbio zahtjev Organizacije KOD da ispita mogući konflikt interesa u slučaju Prokletije kada je Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, 2015. godine posao izrade Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Prokletije dodijelila Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje. Vlasnik RZUP-a je brat tadašnjeg premijera Aco Đukanović, a podizvođač je bila firma Capital invest, tada u vlasništvu Mila Đukanovića.

I dok se na jednoj strani pokušava procesuirati očigledna korupcija, na drugoj vlasnici malih hidroelektrana traže pravdu preko sudova. Sudski sporovi su otpočeli nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2020. raskinula ugovore za gradnju malih HE, kao primjer početka borbe protiv korupcije. Većina  malih HE su povezani sa DPS-om, najviše sa bivšim premijerom, predsjednikom i počasnim predsjednikom te partije Đukanovićem.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPILOG SLUČAJA SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: I – ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija, podnijetu protiv profesora podgoričke gimnazije R.Č. zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, jer prijavljeno djelo nije bilo krivično djelo u vrijeme izvršenja. Istovremeno, smijenjena direktorica Gimnazije postala je savjetnica predsjednika parlamenta

 

 

Podgoričko Osnovno tužilaštvo je protekle sedmice odbacilo krivičnu prijavu protiv bivšeg profesora podgoričke Gimnazije Radomana Čečovića jer seksualno uznemiravanje, u vrijeme kada je slao uznemirujuće poruke bivšoj učenici, nije bilo propisano kao krivično djelo.

„Istovremeno,tužilac je po službenoj dužnosti cijenio i eventualno postojanje krivičnog djela proganjanje,ali je utvrđeno da je za to djelo  nastupila zastarelost krivičnog gonjenja i prije podnošenja krivične prijave, odnosno prije nego što je događaj prijavljen“, navodi se u saopštenju tužilaštva.

Samo nekoliko dana ranije objavljeno je da je smijenjena direktorica Gimnazije  Biljana Vučurović, izabrana za savjetnicu predsjednika parlamenta Andrije Mandića. To je, sve u svemu,  epilog slučaja koji je krajem prošle godine uznemirio javnost, nakon što je objavljeno svjedočenje bivše učenice Gimnazije Sare Vujisić. Ona je optužila svog bivšeg profesora jezika Čečovića za seksualno uznemiravanje, a direktoricu Vučurović za neadekvatnu reakciju nakon što ju je sa tim upoznala. Bivša direktorica kaznila je profesora sa 30 odsto od plate i potrudila se da slučaj prođe ispod radara javnosti ili nadležnih institucija.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) krajem novembra 2024. objavio je tekst u kojem, pored ostalog, navode i slučaj nastavnika R.Č. koji je 2021. godine svojoj dojučerašnjoj učenici slao nedolične poruke, a direktorica gimnazije BIljana Vučurović ga je tada sankcionisala novčano. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPN)) je nakon objavljivanja istraživanja CIN-CG, iniciralo više inspekcijskih nadzora u Gimnaziji. Prosvjetna inspekcija je predložila razrješenje Vučurović, o čemu je potom odluku donijela i ministarka Anđela Jakšić Stojanović. Ministarstvo prosvjete,nauke i inovacija, na čelu sa Jakšić Stojanović, podnijelo je krivičnu prijavu protiv profesora Čečovića, a po preporuci prosvjetne inspekcije smijenjena  je Biljana Vučurović sa mjesta direktorice

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVA JOŠ BEZ RJEŠENJA ZA DUGOVANJA VEKTRE JAKIĆ I VEKTRE NORD: Iza Brkovićeve imperije ostali radnički jad i čemer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši radnici u firmama Dragana Brkovića još čekaju da država ponudi rješenje za višemilonaska  potraživanja po osnovu zarada i doprinosa. Nakon  kraha poslovnog carstva Brkovića završili su  na evidenciji ZZZ, a  preostalo im je jedino,  da na svoju muku podsjete, sporadičnim protestima i apelima Vladi

 

 

Vlast, ni nakon 2020. godine, nije napravila nikakav napor da ispravi bar dio nepravde prema bivšim radnicima preduzeća u okviru propale poslovne imperije Dragana Brkovića. Vijeće Višeg suda u Podgorici,  polovinom prošle godine,  potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo protiv Brkovića, njegovih sinova Borisa i Bojana Brkovića, kao i Milića Popovića, za produžena krivična djela zloupotrebe ovlašćenja u privredi i zloupotrebu ovlašćenja u privredi putem pomaganja, te krivična djela pranje novca i pranje novca putem pomaganja.

Kako su bivši radnici njegovih preduzeća u Pljevljima i Kolašinu kazali Monitoru, država ne pokazuje volju da iznađe rješenja kojim bi višemilionski dugovi po osnovu zarada i doprinosa bili bar djelimično izmireni. Podsjećaju da je decenijama iza Brkovića stajala država i da su „nasjeli na mnoga ranija obećanja koja su dolazila od predstavnika vlasti“. Bivši  radnici „Vektre Jakić“” i firmi nastalih  iz te kompanije  sve što mogu je da, s vremena na vrijeme, protestuju, apluju  i mole državu za pomoć.

Bivši radnici  kompanije „Vektra Jakić“ , njih oko 50-ak, početkom marta, na sat, blokirali su magistralni put Pljevlja-Prijepolje, još jednom podsjećajući vlast  da godinama ne mogu da naplate zaostala potraživanja. Najavili su radikalizaciju protesta ukoliko od Vlade ne dobiju obećanje da će im isplatiti zaostala dugovanja.Za Monitor podsjećaju da je Brković radnicima ostao dužan od 15 do 20 zarada, a da doprinosi nisu uplaćivani od dvije do pet godina. Imaju informaciju da su ukupna dugovanja bivšim radnicima od 2017. do 2023. godine oko 1,2 miliona eura.

„Ovdje smo se danas okupili jer nas je Brković sve prevario, a milionske dugove ostavio državi. Dobio je kredit od Abu Dabi fonda koji će morati država da vraća. Pozivam premijera Milojka Spajića da se uključi u rješavanje problema i isplati zaostala dugovanja radnicima. Nas ništa drugo ne interesuje nego samo naše zarade koje čekamo godinama “, poručili su.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo