Povežite se sa nama

OKO NAS

VREMEPLOV: ULCINJSKI GUSARI I TRGOVINA ROBOVIMA: Strah i trepet na Mediteranu

Objavljeno prije

na

Trgo-robova-u-Starom-gradu

U junu 1658. jedna flotila gusarskih brodova iz Ulcinja i Santa Maure, poslije pljačkanja po apulijskoj obali, okrenula se ka dubrovačkim vodama, pa je i tu zarobila plijen: pred Lastovom je zarobljeno nekoliko ribara, uhvaćena je barka kapetana Pera Lujaka iz Gruža koji je vozio kože na sajam u Senigaliji u Italiji, odvedena je jedna fregata, vlasnišvo Cavtaćana zatečena na pučini.

Ali prije nego što se dokopala Ulcinja, jedna piratska fusta bila je zahvaćena olujom, pa se sklonila u Herceg-Novom. Kad je tamošnji janjičarski čorbadžija (komandant kasarne) prepoznao, u gusarskim sindžirima, dubrovačko roblje, on ga je oduzeo Ulcinjanima u skladu s privilegijama koje su osmanski sultani podarili Dubrovčanima. Reis te fuste stigao je poslije toga čak u Sarajevo i požalio se bosanskom beglerbegu Seid Ahmet- paši, obdarivši ga mladom dubrovačkom robinjom, koju novski aga nije uspio da oslobodi. Paša je zatražio od Visoke Porte da čorbadžiji oduzme službu, a sam mu je poručio da će ga lišiti glave kad ga uhvati.

Ova epizoda možda najbolje oslikava način djelovanja i snagu ulcinjskih gusara tokom Kandijskog rata (1665-1669). U tom periodu oni su razivili naročitu aktivnost i protiv njihovih flotila mobilizirana je cijela jadranska obala od Boke do Kvarnera. Stanovnicima dalmatinskih ostrva mletačke su vlasti dijelile puške i barut te streljivo za odbranu od napada s mora. Ustrojene su službe osmatranja i dojavljivanja koje su budno pratile šta se događa na pučinu. Na vijest o približavanju sumnjivih brodova, zazvonila bi crkvena zvona i stanovništvo bi se sklanjalo u utvrđenja, a sposobni za borbu zauzimali položaj očekujući napadače. Sredstva za odbranu protiv gusara, sposobnih da bilo gdje upadnu ogromnom brzinom, bila su veoma ograničena. Uspjeli su, na primjer, da zarobe i poznatog grofa Alberina Sabinija, kome su poslije dali uslovnu slobodu da bi sakupio veliki otkup.

Sredinom 17. vijeka Ulcinj je postao značajna pijaca hrišćanskih robova. Tu je, uglavnom, bilo mjesto njihovog otkupa, jer su u njihovu bazu, u Stari grad, dovođeni robovi koje su zarobljavali gusari, a radi lakšeg otkupa, i iz drugih mjesta Osmanske imperije. Trgovinu robljem Ulcinjani su preuzeli od Herceg-Novog, gdje su sužnji dovoženi na otkup tokom cijelog 16. vijeka.

Zarobljavanje ljudi bio je posao koji se dobro isplatio i niko mu nije osporavao legalnost. Ljudi su, kako navodi poznati istoričar Fernan Brodel, najdragocjenija i najskupocjenija roba u vodama Sredozemlja sve do početka 19. vijeka. Da bi se naoružale galije svih flota koje su se borile na Mediteranu trebalo je prije svega riješiti problem ljudstva. Gdje bi se moglo naći toliko ljudi potrebnih za veslanje da nije bilo robova, ratnih zarobljenika i osuđenika oslobođenih tamnice da bi bili privezani za vesla?

Mletačka Republika bila je središte trgovine robovima. Uprkos hrišćanskoj zabrani trgovine ljudima i različitim prijetnjama od vjerske vlasti oni su bili veoma posvećeni ovom poslu. To je bio uobičajeni posao i za Bokelje. Samo od 1662. do 1664. iz Boke je u južnu Italiju prodato oko hiljadu robova. Čak i papa 1589. godine kupuje u Senju turske robove za svoje galije u Napulju.

Na sajmovima robovi su se prodavali na licitaciji. Cijena se kretala oko 30 dukata, što je prosječna plata radnika za deset godina.

Ulcinjani su roblje držali kao zarobljenike i nijesu se njima koristili kao radnom snagom, već su im služili za otkup od srodnika, prijatelja ili zemljaka uhvaćenih ljudi. Za to im je bilo potrebno da omoguće robovima da se jave svojoj rodbini, kako bi porodica došla da plati otkup. Često je to bilo na neutralnom terenu, uglavnom u Dubrovniku.

U Ulcinju je 1662. godine boravio čuveni turski putopisac Evlija Čelebija, koji kaže da u taj grad „dolaze odvažni arnautski momci iz drugih kasaba, sjedaju u fregate i plijene, pljačkaju i pustoše neprijateljsku obalu”.

„Donoseći bezbrojno blago i odabrano roblje vraćaju se u Ulcinj kao pobjednici i daju sandžak-begu desetak od plijena. Tako sam ja, siromah, bio u ovom gradu i dok sam ga posmatrao, došlo je iz đaurske Pulje sedam fregata s ratnim plijenom. Od tih sedam fregata plijena Jusuf-begu je pripala 91 hiljada groša carskog desetka i 17 robova”, piše Čelebija. Dakle, samo u toj akciji, ako je vjerovati Čelebiji, ulcinjski gusari su na jugu Italije zarobili 170 robova.

Ulcinjani su poslije zemljotresa 1667. masovno u svoj grad dovodili roblje iz Dubrovnika, među njima i plemiće. „Ako se ne stane na put gusarima svi će postati roblje Ulcinjana”, pisali su Dubrovčani Visokoj Porti u martu 1668.

I tokom Prvog morejskog rata (1683-99.) Ulcinj ostaje značajna pijaca roblja. Dozvolu za prodaju izdavao je zapovjednik Ulcinja Oruč-aga, svakako i sam naplaćujući dobitak prema običajnom pravu. U martu 1685. Dubrovčani navode da je u Ulcinju bilo 40 robova, njihovih građana.

Trgovina robovima dostigla je zenit početkom 18. vijeka. U periodu od 1708-1712. na prodaji je bilo oko 200 robova, a polovina je otkupljena u jadranskim gradovima. Ulcinjani su u junu 1715. doveli kao zarobljenika s Korčule župnika Marka Bona. Prodan je na aukciji za 100 cekina. Nakon dvije godine, kada je njegova rodbina saznala gdje se nalazi, otkupljen je za 141 cekin.

Od sredine 18. vijeka mijenjaju se i ukusi, pa dvorjani sve više traže robove iz Afrike. Ulcinjanin Ali Baša doveo je 1770. godine iz Egipta dvije robinje, a jedna grupa koja se vratila 1775. iz sjeverne Afrike sa sobom je dovela 13 crnih robova i robinja. Svoje robove Ulcinjani su često kupovali u Tripoliju, u koji je roblje stizalo iz Sudana. Oni bi kasnije bili preprodavani ili dovođeni u Ulcinj, gdje bi ubrzo postajali slobodni građani i bavili se zemljoradnjom i pomorstvom.

Početkom 19. vijeka i Ulcinjani su se odrekli gusarstva. Ipak, poznati pomorski kapetan i naučnik iz Velike Britanije James Hingston Tuckey (1776-1816) u knjizi Maritime geography and statistics, koja je objavljena u Londonu, 1815. godine, zapisao je da je „Ulcinj grad sa 6.000 stanovnika koji se smatraju najvećim piratima Sredozemlja”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo