Da svako ima pravo na osnovni ili minimalni prihod, zahtev je star koliko i čovek sam. Pažljivi čitaoci nalaze ga još u Bibliji i drugim svetim knjigama. Pa ipak, u većoj meri, i u razvijenijem obliku, pojavljuje se tek u poslednjih pola milenijuma, od pojave savremenog, to jest svetskog kapitalističkog sistema.
Od tada do danas, ovaj zahtev širi se nezadrživom silinom. Tako ga nalazimo još kod Tomasa Mora i ostalih takozvanih socijalista-utopista, pre više stotina godina, a zatim, još više, kod Tomasa Pejna i drugih revolucionara velike francuske buržoaske revolucije.
Devetnaesti vek donosi novu ekspanziju i uzlet ove ideje. I to ne više samo kod starih sanjara, socijalista-utopista i revolucionara, Šarla Furijea i ostalih, nego i kod novih racionalista, filozofa i liberala, Džona Stjuarta Mila i drugih.
Zahtev da svako ima osnovni ili minimalni prihod, koji obezbeđuje elementarnu ljudsku egzistenciju i dostojanstvo, vrhunac doživljava u našem vremenu, u poslednjih sto godina, u XX i XXI veku. U ovom vremenu, teže je naći značajnije mislioce koji se ovom idejom nisu bavili, nego one druge.
Među onima koji su se u XX i XXI veku ovom idejom bavili, nailazimo na najrazličitije profesije, teoretičare i filozofe, sociologe i politikologe, ekonomiste i pravnike, kao i na najrazličitije, pa i suprotstavljene ideološke orijentacije, revolucionare i konzervativce, socijaliste i liberale, levičare i desničare. Tako i na Bertranda Rasela i Džejmsa Mida, te Džejmsa Tobina i Džona Keneta Galbrajta, ali i na Miltona Fridmana i njegove sledbenike.
Vrhunac vrhunca ove ideje predstavlja osnivanje i rast najpre evropskog a zatim i svetskog udruženja BIEN (Basic Income Earth Network) 1986. godine, koje na svom sajtu (basicincome.org), pored ostalog, nudi i kratku ali bogatu istoriju ove ideje, zatim informacije o njenoj aktuelnoj implementaciji u svetu, najzad i velik broj naučnih i stručnih radova, podnetih na kongresima udruženja, koji se održavaju svake druge godine.
Čak i oni koji su o ovoj ideji imali neko znanje, na ovom sajtu naći će mnogo novih informacija i ideja. Tako, pored ostalog, da su među aktivnim članovima BIEN-a, (bili) i tako značajni intelektualci kao što su Klaus Ofe i Andre Gorc. Ili, da su različiti modaliteti osnovnog ili minimalnog prihoda, u nekoj vrsti primene ili pripreme, u najširim svetskim razmerama, od Finske i Škotske, preko Aljaske i Brazila, do Kenije i Australije, te da je, gledano u celini, danas u svetu manje zemalja u kojima o ovoj ideji uopšte nema reči, nego onih drugih.
Već i iz gornjeg, veoma sažetog prikaza ideje osnovnog ili minimalnog prihoda za sve, jasno se uočavaju najmanje dve markantne karakteristike ove ideje, prvo, njena izuzetna raširenost u vremenu i prostoru, i drugo, njena istovremena prihvaćenost od strane najrazličitijih, pa i suprotstavljenih ideoloških orijentacija. O ovoj njenoj drugoj karakteristici biće više reči već u sledećoj Alterviziji. A ovde, na samom kraju ove, prve Altervizije, posvećene osnovnom ili minimalnom prihodu, još samo jedna stvar, istaknuta u njenom podnaslovu.
Osnovni ili minimalni prihod za sve, jeste nadohvat ruke, i to po prvi put u čovekovoj istoriji. Zbog čega? Pa jednostavno zbog toga što su tek u našem vremenu, zahvaljujući izuzetnom naučno-tehnološkom progresu u poslednjih nekoliko stotina odnosno hiljada godina, stvoreni realni, proizvodni, ekonomski uslovi za to.
Ali u ljudskoj istoriji ne deluju samo pozitivne i racionalne, nego i one druge, mračne i iracionalne sile. Među ovim drugim, danas je najsnažniji, najzamračeniji i najiracionalniji, naš današnji svetski kapitalistički sistem. Čija je vlasnička struktura eksproprijatorska, ekonomija blokirana, politika uzurpirana. Te koji tako čitavo čovečanstvo nasilno drži u stanju nepodnošljive i opasne napetosti između stvarnog i mogućeg. Serija od četiri puta četiri Altervizije, koja započinje ovim tekstom, posvećena je različitim ali najznačajnijim aspektima ove velike napetosti.
Milan POPOVIĆ