Povežite se sa nama

Uncategorized

SANACIJA VASOVIH VODA: Kao Skadar na Bojani

Objavljeno prije

na

Sanacija najvećeg divljeg smetlišta u državi, na Vasovim vodama u prigradskom naselju Beranselo, kasni zbog toga što su nadležni državni organi predlog za izradu projekta sanacije čitavu godinu držali u fiokama.

To je Monitoru otkrio predsjednik Mjesne zajednice Beranselo i jedan od glavnih aktivista za spas Vasovih voda Slobodan Lončar.

„Mi smo u saznanju da je sadašnji potpredsjednik državnog parlamenta i nekadašnji direktor Vladinog Direktorata za zaštitu životne sredine Siniša Stanković praktično opstruirao čitav posao tako što je držao u fioci predlog za izradu projekta sanacije”, kazao je Lončar.

Kako stvari trenutno stoje od početka novembra teče rok od tri mjeseca za izradu glavnog projekta za sanaciju, poslije čega slijedi i vrijeme za reviziju. To znači da sanacija, odnosno radovi na terenu realno ne mogu početi prije proljeća sljedeće godine.

Direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović sa nestrpljenjem iščekuje da taj projekat bude započet „kako sa profesionalnog, tako i sa ličnog aspekta”.

„Ozon se sve ove godine trudio da pokaže javnosti i državnim institucijama da je to bilo pogrešeno rješenje, gdje se neko rukovodio samo privatnim interesima. Na ovom primjeru imamo priliku da po prvi put pratimo kako se jedan prostor koji je devastiran, sanira. To nije lako niti se Vasove vode mogu brzo vratiti u prirodno stanje. Proces sanacije, ipak, traje neopravdano dugo. Očekivali smo da se već u ovoj godini nešto uradi” , kaže Perović.

On je zabrinut zbog činjenice da je na tenderu za izradu projekta za sanaciju pobijedila ista firma koja je radila projekat regionalne sanitarne deponije na tom mjestu.

„Riječ je o Institutu Kirilo Savić. Shvatio sam da su oni bili jedini zainteresovani. Mislim da zbog toga javnost treba da prati čitav taj projekat i da se vrši monitoring. Mi ćemo vrlo pažljivo izvršiti uvid u projektnu dokumentaciju”, dodaje Perović.

Građanski aktivista Gojko Cimbaljević ne izražava čuđenje zbog kašnjenja projekta sanacije, jer smatra da Vladi sjever Crne Gore nije prioritet ni u jednoj oblasti, pa tako ni kada se radi o Vasovim vodama.

„Ono što bi građani Beransela i mi koji ih podržavamo trebalo da uradimo je da izvršimo pritisak, blokiramo magistralu i prisilimo ih da posao oko sanacije ubrzaju. Ni ova lokalna vlast nije dobila mandat od građana da piše dopise državnim institucijama, već da štiti interese građana onako kako to stoji u Ustavu koji je iznad propisa zbog kojih se odugovlači sa početkom sanacije”, kaže Cimbaljević.

Gdje je zapelo kada se radi o sanaciji ovog najvećeg smetlišta na sjeveru Crne Gore?

Na divljem smetlištu Vasove vode je, kako je ranije procijenjeno, u proteklih desetak godina odloženo možda do milion tona otpada. Vlada je potom donijela odluku da se Vasove vode konzerviraju i najavila da je za sanaciju ove crne ekološke tačke odvojeno skoro milion eura. Prvi tender za izradu projekta sanacije Vasovih voda, propao je jer se niko nije javio, dok se na drugi javio samo Institut Kirilo Savić.

Valja se prisjetiti. Iako je od samog početka projekat bio potpuno neizvjestan, aktivnosti na realizaciji priprema za izgradnju regionalne sanitarne deponije u Beranama, počevši od 2007. godine, kada je napravljena prva studija prema kojoj se, kako se kasnije ispostavilo, falsifikovanjem dokumenata i činjenica došlo do lokacije na Vasovim vodama kao drugorangirane, tadašnju DPS lokalnu upravu u ovom gradu, ili poreske obveznike, koštalo je najmanje blizu milion eura.

Samo za pravljenje elaborata desetoočlanom ekspertskom timu je plaćeno trideset i pet hiljada eura.

Za potrebe ekspertize urađena su i dva geodetska mjerenja, koja su koštala po dvije hiljade eura, najmanje. Tako se bez „relaksacije” u elitnim restoranima, dolazi do grube cifre od 35 hiljada potrošenih na izradu elaborata o opravdanosti izgradnje regionalne sanirane deponije na Vasovim vodama, čije rezultate mještani Beransela od početka nijesu priznavali.

Nešto manje, oko dvadeset hiljada, Opština Berane je, sada daleke 2007. godine, istina uz donaciju CHF-a, platila izradu studije izbora lokacije za izgradnju regionalne sanitarne deponije.

Kasnija izrada projekta Regionalna sanitarna deponija sa reciklažnim centrom Vasov do, što je bio posao beogradskog Instituta Kirilo Savić, koštala je trista hiljada eura. Ovaj institut uradio je i reviziju projekta. Nema preciznog podatka o tome koliko je revizija koštala, ali se vjeruje da to nije moglo biti manje od sto trideset hiljada eura niti više od sto osamdeset, što čini uobičajenih 1,2 do dva odsto od ukupne vrijednosti projekta, koji je procijenjen na 9,3 miliona eura.

Da bi se prišlo izradi projekta, Opština je otkupila zemljište na kojem se sada nalazi divlje smetlište. Precizne računice nema, ali se vjeruje da to nije bilo ispod sedamdeset do sto hiljada eura. Uslov da se dobije saglasnost na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, bio je da se formira i desetočlana komisija, čiji rad opet nije bio besplatan i koštao je oko pet hiljada eura.

Nije poznato koliko je svoje usluge naplaćivala konsultantska kuća ICF, koja je za potrebe DPS lokalne uprave obavljala konsultantske poslove za pronalaženje partnera za realizaciju projekta izgradnje regionalne sanitarne deponije i reciklažnog centra Vasov do. Takođe se ne zna ni koliko su koštala studijska putovanja opštinskih činovnika, menadžera projekta i odbornika lokalnog parlamenta, koji su obilazili deponije po Austriji, Norveškoj i vascijelom bijelom svijetu. Očigledno je da se nije pitalo pošto, kada narod plaća.

Sa druge strane, pouzdano se zna da su sudski sporovi zbog blokada deponije, koje je Opština vodila i izgubila protiv Mjesne zajednice Beranselo i mještana ovog prigradskog naselja, koštali preko trideset hiljada eura. Plaćeno iz budžeta Opštine. Ove novce, naravno, nijesu dobili mještani, već advokat koji ih je branio.

Poreski obveznici, odnosno građani Berana, platili su preko opštinskog budžeta oko pet hiljada eura i troškove u sudskom sporu koji je američki državljanin porijeklom iz Berana Jovan Lončar vodio i dobio protiv Opštine, u vezi sa cijepanjem i vraćanjem bilborda sa fotografijom smetlišta na Vasovim vodama i pitanjem – dokle? I koliko će još da plate, jer se ovaj spor našao pred međunarodnim sudom u Strazburu.

Sada milion treba odvojiti i za sanaciju Vasovih voda. Zato predsjednik MZ Beranselo i poziva državu da kazni kivce za to što je već napravljena milionska materijalna šteta.

„Zna se ko su ljudi koji su napravili štetu. Pozivam državno tužilaštvo i državne institucije da kazne krivce zbog toga što će građani praktično platiti dva miliona eura, koliko će sa sanacijom koštati propali projekat izgradnje regionalne sanitarne deponije na Vasovim vodama” , kaže Lončar.

Direktor Ekološkog pokreta Ozon takođe ukazuje na činjenicu da su „pojedinci napravili veliku štetu i po životnu sredinu i po budžet”.

„Kako sada stoje stvari vidimo da će sve to proći bez ozbiljnih poziva na odgovornost, ali sanacija Vasovih voda svima nama biće makar moralna satisfakcija. Građani treba da vide da svojim angažmanom i upornošću mogu stvari da mijenjaju na bolje i to je posebno važan aspekt u čitavoj priči oko Vasovih voda” , kaže direktor Ozona.

Građanskim aktivistima i nevladinim organizacijama ostaje, tako, da se potrude da se ne zaboravi da je neko kriv za to što je napravljena najveća planina smeća u državi i potrošeni milioni. Ostaje i obaveza da se sačuva sjećanje na hrabrost mještana ovog naselja i teror vlasti nad njima. S porukom da je pobjeda moguća.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo