Povežite se sa nama

Uncategorized

MONITOR OČIMA SLOBODNIH INTELEKTUALACA: Na crti, bio i ostao

Objavljeno prije

na

Ugledne intelektualce iz Crne Gore i našeg regiona pitali smo: Šta im je značio Monitor u proteklih dvadeset pet godina?

Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, Beograd
Predanost istini

– Bilo je godina,1991, 1992, 1993, 1998. i 1999. godina, koje pamtim po teškim zločinima i predanosti Monitora da istinito kaže šta se događa u Dubrovniku, ko je oteo putnike iz voza Beograd – Bar, ko je porodicu Bungur iz Bukovice sproveo u policijsku stanicu u Čajniče, ko ih tamo i zašto drži kao taoce, kako generali ,,brane” Kosovo…. Mujo Babačić je svoje poslednje tugovanje za sinom Ismetom podelio sa Monitorom. I drugi očevi, majke i deca otetih iz voza Beograd – Bar znali su da je Monitor njihova adresa. Prošao je rat, Monitor je postao uporniji u kazivanju činjenica i čuvanju sećanja. Zbog toga mi je blizak kao najbolji prijatelj.

Svetlana Broz, Garivo, Sarajevo
Bastion građanske hrabrosti

– Osnovan u vreme kada je bio najpotrebniji, kao glas razuma u bezumlju ratova na Balkanu, Monitor punih četvrt veka predstavlja ogledalo u kojem zli gospodari naših kolektivnih sudbina ne žele da vide svoje nakazno lice, nego bi uporno da ga razbiju. U vremenima ratova Monitor je, jedini u Crnoj Gori, ostavljao čitaocima mogućnost da vrate sopstveni dignitet i da se uvere da nisu sasvim usamljeni, jer imaju sačuvane moralne norme. Isti princip borbe za istinu i uvek istaknut najviši stepen profesionalnosti svrstava Monitor među nekoliko, na prste ruke prebrojivih medija na zapadnom Balkanu. Biti konstantno savest bolesnog društva koje sledi ili se ne suprotstavlja svojim zlim liderima, podrazumeva ogroman napor i stalna izlaganja agresivnoj i podmukloj osveti moćnika, zbog čega mi je uredništvo Monitora uvek imponovalo kao bastion moralnosti, normalnosti i vrhunskog profesionalizma, ali iznad svega – građanske hrabrosti.

Duško Kovačević, bloger, Podgorica
Savremenik zakašnjele autokratije

– Ne pripadam dijelu Crne Gore koji je ideološko pribježište pronalazio 90-ih na stranicama Monitora, koji slavi 25 godina trajanja, šta bi i za mnoge evropske nedjeljnike, koji egzistiraju u ambijentu neuporedivo razuđenije žurnalističke tradicije, bio vrlo značajan jubilej. Međutim, to i jeste specifična društvena uloga ili udes Monitora, savremenika jedne zakašnjele balkanske autokratije, koji je paralelno s njom stasavao razotkrivajući stvarnost ispunjenu gustom sjenkom političkog i svakog drugog kriminala. I tu dolazimo do odgovora – šta nam je sve ove godine značio Monitor. Misija ovog lista ne ogleda se prevashodno u ideološkom ili identitetskom preciznom određenju, što je podrazumijevajuće u uređivačkoj politici svakog angažovanog medija, nego u naporu da osvijesti crnogorski društveni i politički etos u čijem odsustvu ostaje zatvoreno lijevo i desno, nacionalno i globalističko, tradicionalno i moderno … Vremenom Monitor je postajao svjesniji činjenice, naročito poslije referenduma, da je u ovakvoj Crnoj Gori uzaludno zastupati bilo koju legitimnu političku opciju i svoj medijski uticaj usredsređuje na borbu protiv Đukanovićevog aparata koji nam ne dozvoljava skok u političko. Taj momenat me je kao redovnog čitaoca još čvršće vezao za Monitor, jer sam u njemu prepoznao medijski pristup koji se upliće u realpolitičku sferu na ozbiljniji i dalekosežniji način. Za razliku od ogromne većine koja na pomen Monitora prizva sjećanja na njegov antiratni i „nacional-romantičarski” period iz ranih 90-ih, ja akcentujem i pozniju fazu iako cijenim i razumijem taj njegov početni entuzijazam.


Staša Zajović, Žene u crnom, Beograd

Uvijek neposlušni/e!

– Monitor je u smutnim vremenima među prvima osjetio i razumio pozadinu ludila koje se počelo valjati oko nas. Kako meni, tako i mojim istomišljenicama/icima, koji/e smo se već posvetili otporu fašizmu, militarizmu i ratu, Monitor je predstavljao znak ohrabrenja. Beskompromisno ustrajavajući na istini, ovaj je list djelom pokazao i pokazuje kako se i u najgorim vremenima može odbacivati etnička lojalnost i iskazivati neposlušnost autokratskom režimu. Monitor se uvijek nalazio tamo gdje je najopasnije. Kada su tzv. JNA i crnogorski rezervisti krenuli na Dubrovnik, Monitor je bio među malobrojnim medijima koji su dokumentovali te najsramotnije stranice u istoriji Crne Gore; jednako važi za vraćanje očajnika iz BiH pravo u ruke srpskim ubicama, takođe i za logor u Morinju, kao i za mnogo drugih strašnih i sramotnih stvari koje su se tada dešavale. Tih dana su uz Monitor bili nezavisni intelektualci, Liberalni savez, kao i ljudi koji su bili protiv rata; i mi, antiratne aktivistkinje, bile smo uz Monitor, uzajamno smo se podržavali, iako smo i mi i Monitor često bili (i dalje smo) na meti vlasti i njihovih poslušnika, raznih klerofašističkih grupa, a i nazovi elita koje su sve to osmislile i planirale. Crnogorska vlast je zdušno u svemu podržava tiranina Miloševića. Monitor je sve to pratio i o tome pisao, što služi na čast novinarskoj profesiji. Mi, Žene u crnom, ponosne smo na Monitor, koji smo smatrale i našim glasilom. Tako je i danas!

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje, Podgorica
Sinonim odbrane građanskih vrijednosti

Nije bilo lako preživjeti 25 godina dinamične crnogorske istorije. Dodatno teško bilo je u vremenu rata i raspada države biti hroničar sa savješću i kritičar bez straha, biti protiv besmislenog i krvavog rata, ali i govoriti o kriminalizaciji vlasti, problematizirati postupke donosilaca odluka u različitim sferama i otvarati brojne druge ,,zabranjene” teme. Monitor je sinonim otpora, odbrane građanskih i demokratskih vrijednosti, materijalizovana šansa da je vrijedno boriti se za bolje društvo, iako je cijena te borbe vrlo visoka. Monitor je postao i junak jednog vremena, od ilegalnih početaka do najuticajnijeg crnogorskog nedjeljnika, a boreći se u svim fazama svog rada i za goli opstanak. I danas nije mali broj onih koji bi uz čestitku voljeli da se ovaj nedjeljnik trajno preseli u sjećanje i postane prošlost. Ti nikada neće biti dio prosperitetne, građanske Crne Gore, kojoj je ovaj nedjeljnik bio i ostao glas, a nerijetko i krik da bi se čuo od zaglušujuće jeke oružja, gluposti i primitivizma. Monitor nedjeljno korača ka slobodnom i otvorenom društvu, osvjetljavajući i snažno provocirajući nepotizmom, kriminalom i korupcijom usporenu crnogorsku zbilju, onespokojavajući mnoge nosioce vlasti i moći. Biti onaj koji uzbunjuje javnost nepokolebljivo dovodeći u pitanje dominantne projekte moći nije lako. Ali, upravo činjenica da takav Monitor postoji i danas pokazuje da crnogorsko društvo ima potencijal demokratskog razvoja. Monitor je dao svoj neizbrisivi pečat u dvadestpetogodišnjoj borbi moderne Crne Gore za vrijednosti građanskog društva, poštovanje ljudskih prava i sloboda. Ovaj rođendan je jedan od najvećih društvenih događaja u Crnoj Gori, događaj koji je ,,Crnogorcima spasio obraz” koliko je to bilo moguće.

Prof. dr Šerbo Rastoder
Pouzdani svjedok

– Shvatio sam da Monitor nije obična novina kada me je početkom devedesetih kolega oštro ukorio da je razočaran sa mnom ,,jer čitam te ustaške novine”. Vjerovatno zato što svaki bolesnik ima pravo na terapiju,uporno sam svih 25 godina redovno koristio Monitor. Ubijeđen sam i da je novina ,,svjedok jednog vremena” pa sam ga takvog u kompletu, poklonio jednoj biblioteci za koju vjerujem da će nadživjeti sve nas. Često, kada poželim da osvježim pamćenje potražim stare brojeve. I shvatim da je u Monitoru ,,sačuvana kompletna istorija bolesti ovoga društva”. Zašto je to važno? Pa valjda zato što je obaveza svakog glasila da ,,otkriva i svjedoči”. O Monitoru razmišljam kao o svjedoku vremena i o tome kako će u analizi slike o ,,prošlom” Monitor možda imati i značajniju ulogu, nego što to ima kao nedeljno glasilo u društvu. To nije samo nedeljnik koji je četvrt vijeka neprekidno izlazio u državi koja nema tradiciju takvog novinarstva. Mnogo važnije: u ovih 25 godina Monitor se izborio, osvojio i potvrdio pravo da se bude drugačiji. Koliko je to bilo lako, ili teško, najbolje znaju oni koji su stvarali Monitor. Mi, čitaoci postali smo njegovi ,,zavisnici”. Odvikavati se od te ,,zavisnosti” poslije 25 godina nije moguće, a da društvo ne doživi kolektivni postraumatski stres.

Luko Brailo, novinar, Dubrovnik
U raju je lijepo, ali u paklu je ekipa

Osjećam ogromno ljudsko i profesionalno zadovoljstvo što sam prije 25 godina odabrao pravu stranu u Crnoj Gori. Onu časnu, koja ne mrzi, mediteranski otvorenu, antiratnu, moralnu i neizmjerno hrabru u odnosu na političke, vojne, medijske i druge prilike koje su vladale Crnom Gorom. Stoga se ovom obljetničkom prigodom prisjećam Feralovog slogana koji kaže:„U raju je lijepo, ali u paklu je ekipa”. Da, vrijedilo je biti dijelom ekipe Monitora i Liberalnog saveza CG i drugih suverenistički opredijeljenih pojedinaca i organizacija koji su unatoč svim užasima koje je donijela tzv. Operacija Dubrovnik vjerovali u bolju sutrašnjicu, u dobre međudržavne i, nadasve, korektne međuljudske odnose između susjeda. Vrijedilo je i ljudski i novinarski proživjeti tih 25 godina kako bih danas s neskrivenim ponosom mogao reći: da, bili smo u pravu, iako smo sve to vrijeme bili u manjini. Nije mnogo, rekli bi mudriji, ali čovjeka veseli! Bez obzira na ,,manjinsku” okolnost nadam se da će jednoga dana, neki istraživači, ipak zamijetiti – ko je što pisao i kakva je stajališta zauzimao od doba AB revolucije i „rata za mir”, preko poraća, referenduma o crnogorskoj samostalnosti i bolnih tranzicijskih procesa, do današnjih dana. Novija povijest Crne Gore neće se moći objektivno ispisivati bez Monitora i tekstova objavljenih u ovom tjedniku. I priloga koji tek dolaze na red.

Ervina Dabižinović, Anima, Kotor
Čuvar razuma u nerazumnim okolnostima

Monitor je sve ove godine prvo bio prostor drugačijeg i za drugačije u vrijeme kada su ratne i nacionalističke falange pustošile lešinu od stvarnosti u koju su nas samljeli. Čuvao je ono malo pameti i razuma u nerazumnim okolnostima. Djelovao je u ime mira. Ukazivao na rušitelje u svakom smislu – aktuelni politički establišment, one koji su im „oprali biografije” i one koji im i danas skidaju kapu za navodnu bandijeru demokratije. Istrajavanje na kulturi mira i različitosti, te otvaranje teških pitanja pokradene i devastirane stvarnosti- kriminalizacija politike i korupcija u svakom njenom segmentu, klerikalizacija politike i politizacija klera, mobilizacija nacionalističkih masa- predstavljaju te tačke koje Monitor čine malim ostrvom. Koji svjedoči da još nismo baš svi smetnuli sa uma iako nas ubjeđuju u to. Dobro je imati Monitor. Dođe kao uspravno hodanje. Tome su zaslužni mnogi koji su pisali za Monitor, koji su i danas sa nama i oni koji više nisu. Pominjem i u ovoj prilici Tamaru Kaliternu, kritički osjetljivu, jasnu, sa preciznim metrom antifašističkog duha i ideologije. Najbolje tekstove na temu suočavanja sa nasljeđem ratnokriminalnih i profiterskih bagaža, u karijeri novinarke napisala je za Monitor. Moram dodati, da Monitor sporadično otvara pitanje realnosti žena u Crnoj Gori, malo otvara prostor za glas žena koje se bave pitanjima teškog nasljeđa prošlosti, njihovog života i položaja, borbe i opiranja, ali i potencijala kojeg imaju.

Esad Bajtal, filozof i sociolog, Sarajevo
Moralno nepotkupljivi

– Monitor, kao sedmičnik etički obavezujućeg naslova (savjetnik, kritičar, onaj koji opominje i poučava), navršava 25 godina dramatičnog bivanja na bolno studenoj vjetrometini društvenih mijena. I onda kada drugi odustaju ili nestaju, Monitor slijedi nijemi zov svoje demokratske misije. Htijenja da bude u centru prelomnih događaja ratnog bespuća i poratnih pragmatičko-ideoloških zabluda što se udobno ljuljkaju na egoističkom valu nekritičke samodovoljnosti. Prolaziti kroz sve ono kroz šta su prolazili novinari Monitora, u svojoj borbi za slobodu govora u okruženju oporih protivnika, koji imaju moć, silu i ideologizirano sudstvo iza sebe, nije nešto s čime bi se ljudska prosječnost mogla, iz broja u broj, tako uspješno nositi. Nositi onako kako je to, svemu uprkos, činio tim istinoljubivih zanesenjaka vođenih sviješću da, mirabeovski govoreći, uspjeh u društvu sve ćešće traži ušutkivanje i ubijanje vlastite savjesti. A oni na to, bez obzira na cijenu, nisu pristajali. Ako bi sve rečeno i mnogo toga neizrečenog trebalo sažeti u jednu misao koja baca neugasivo svjetlo na moralno-borbeno polje Monitora, onda bi to bila misao njemačkog književnika L. Börne-a: „Ko može raditi u stvarnom svijetu i živjeti u idealnom, taj je postigao ono najviše”. U toj misli je sadržana ljudska misija i lična karta Monitora i onih koji ga odvažno nose na svojim spisateljskim plećima.

Balša Brković, pisac, Podgorica
Dvije i po decenije istrajnosti i borbe

– Ne smijem ni da zamislim Crnu Goru bez Monitora u proteklih četvrt vijeka. Čitaoci prvih brojeva Monitora sjećaju se što je naklonost u sjeni bombi. I ogavnih napada koji nisu stali do danas. Samo se mijenjaju izvođači radova, onaj za čiji račun se to radi, takođe je postojan kao Monitor, evo već 25 godina. Pogledajte spisak autora koje je promovisao Monitor u proteklom periodu. Nema značajnijeg imena koje se nije oglasilo/oglašavalo u Monitoru. Ostalo je jasno. Dvadeset i pet godina istrajnosti i borbe. Monitor je podvig kakvih nema mnogo u crnogorskoj istoriji duha.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

OBUKA RE POPULACIJE ZA RAD U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset pet Roma/kinja i Egipćana/ki  sa teritorije cijele Crne Gore imaće prilku da se obučava za rad u medijskoj industriji. Najboljih pet kandidata/kinja nakon dvomjesečnog treninga potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD).

Pripadnici/e romske i egipćanske (RE) populacije moći će da uče osnove novinarstva, ali i druge poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Polaznike/ce će obučavati tim iskusnih trenera. Obuka će biti organizovana u dvije faze. U prvoj će pripadnici/e RE biti upoznati/e sa teorijskim i praktičnim osnovama pojedinih medijskih poslova, a u drugoj fazi  će učiti uz rad i sami/e učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja – tekstova, produkciji TV programa, izradi sadržaja portala, te grafičkih i štamparskih poslova.

Konkurs za zainteresovane pripadnike/ce RE populacije objavljen je u više medija i može se naći na sajtu CIN-CG, nedjeljnika Monitor i portala Vijesti.  Svi zainteresovani/e polaznici/e imaju rok od mjesec dana da se jave na konkurs.

Obuka se orgnizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode CIN-CG, MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Cilj projekta je potpuna integracija pripadnika/ca RE u društvo, posebno kroz jačanje njihovih znanja i vještina.

Projekat će trajati godinu dana, a pored obuke predviđeno je i više drugih aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu opštem cilju projekta, ali i da informišu javnost o poziciji Roma/kinja i Egipćana/ki u Crnoj Gori.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo