Povežite se sa nama

Uncategorized

NAŠI KOLUMNISTI: Pisati za Monitor

Objavljeno prije

na

Naši kolumnisti našem nedjeljniku daju posebnu dimenziju. Dubinu koja pravi razliku. Pitali smo ih zašto su, vrhunski intelektualci, izabrali da pišu za Monitor. I oni i mi znamo: honorar razlog nije


MILAN POPOVIĆ

Smisao borbe

Ovoga puta, zver oligarhijskog kapitalizma i fašizma, krenula je sa periferije Evrope i sveta. Pre dvadeset pet godina, iz Srbije Slobodana Miloševića, Hrvatske Franje Tuđmana, Crne Gore Mila Đukanovića. Danas, ova zver hara, čak i u najrazvijenijim zemljama/centrima svetskog sistema. Danas je teže nego pre četvrt veka. Zbog toga što su dovedena u pitanje najmanje dva naša glavna oslonca. Evropa/EU, koja je, iznenada, ili, da li baš iznenada, počela da podiže žice i zidove. I crnogorska opozicija, koja ni posle toliko godina, još uvek ne ume, ili ne želi, da izgradi minimum zajedničke alternative. Odnos snaga je nepovoljan. Zver podmlađena, alternativa oslabljena. Pored ostalog, i zbog toga, što je veliki deo antiratne Crne Gore iz 1990-ih, u međuvremenu, prešao na dvor oligarha. Pa sada tamo, zajedno sa njim, čeka pozivnicu NATO-a. Možda nećemo uspeti ni do kraja naših života. Ali, čak i u tom slučaju, smisao borbe ostaje. Ako ne drugačije, a ono makar kao priprema, ili kao seme, za bolju budućnost.
Zbog toga pišem za Monitor.


Ferid Muhić

Zato što je najbolji

Zašto pišem za Monitor!?
Zato što je najbolji!
Red je da ovaj kratki odgovor, meni sasvim jasan i bez obrazloženja, obrazložim i tako ga učinim jasnim i drugima. Počinjem time što ću pitanje razdvojiti na dva potpitanja:
Zašto sam počeo pisati za Monitor?
Zašto još pišem za Monitor?
Ad 1. Počeo sam zato što mi se dopala koncepcija informisanja utemeljena na principima istraživačkog novinarstva, neprikosnovenosti istine i kritičkom mišljenju i zato što sam imao puno povjerenje u tim autora na čelu sa Esadom Kočanom, koji se obavezao da će te principe poštovati.
Ad 2. Pišem i danas zato što je kroz sve promjene saradnika tokom ovih 25 godina, redakcija Monitora u potpunosti opravdala moje povjerenje i ostala beskompromisno vjerna svojim temeljnim principima.
Iz ove dvije premise, onaj moj odgovor jasan meni i bez obrazloženja, postaje logički obrazložen zaključak, jasan svima.

Filip Kovačević
Drvo

U trenutku mi se učinilo da bi bolje bilo da nisam upravo pročitao neke kolumne koje sam objavio u Monitoru prije šest-sedam godina. Učinilo mi se kako bi sve te iste riječi mogao doslovno, bez ikakvih izmjena, da napišem i sada. Učinilo mi se da se ništa nije promijenilo u crnogorskoj društveno-političkoj realnosti i da se čitavo to vremensko razdoblje svelo na sivilo jedne sizifovske sudbine. Kamen na brdo, a onda kamen niz brdo. I tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Pa čak i još gore. Da se kamen nije ni pomjerao sa mjesta.

Ontološka tiranija, Ljudi kao otpad, Nihilizam moći, Nepoznati bog, sve naslovi, davno objavljeni, a opet kao saliveni za sjutrašnji, još nerođeni dan. Da li to znači da se, možda, šestarom mogu prenijeti tih sedam proteklih godina na ovih sedam budućih? Da li to znači da smo osuđeni na proživljavanje ničeovskog ponavljanja istog, ali sada u kontekstu jedne loše beskonačnosti?

A, opet, priča Aleksandar, glavni protagonista posljednjeg filma Andreja Tarkovskog Prinošenje žrtve, o nekom starom monahu koji je jednom na planinskoj padini u zemlju zabio osušeno drvo. Dao je zadatak svom učeniku po imenu Kolov da svakog dana nosi vedro vode na planinu i da poliva drvo sve dok ne oživi. I tako je Kolov ujutro odlazio noseći vodu, a uveče se vraćao u manastir. Jednog jutra, kad se popeo na planinu, vidio je da je drvo procvjetalo.

Istini za volju, to se u priči desilo poslije (svega) tri godine. Ovdje se bliži trideset, a naše crnogorsko drvo kao da ne pokazuje znake života.

Realno izgleda da postoje samo tri mogućnosti. Prva mogućnost je da je to crnogorsko drvo, neko drvo od takve materije koju nije moguće oživjeti. Jednostavno, u Crnoj Gori, usljed istorijskih, kulturnih, ekonomskih i ko zna kakvih još faktora, nije moguće imati demokratiju i vladavinu prava, meritokratiju, a ne nepotizam u državnim organima i kriminalce u zatvoru, a ne u vrhu vlasti.

Druga mogućnost je da mi, koji se za takve vrijednosti borimo, ne radimo to na pravi način. Jednostavno, nepravilno polivamo, iz ovog ili onog razloga, i zbog toga drvo ne može da oživi.

Opake režimske političke i medijske skalamerije, režimski prevarni civilni sektor, analitičari i intelektualci, variraju između ove dvije mogućnosti. Često se i jedna i druga, onako nekoherentno smješane, mogu naći u diskursu premijera-drvosječe Mila Đukanovića. Naravno, ni jedna ni druga mogućnost nisu tačne. Niti je demokratija u Crnoj Gori nemoguća misija niti mi, koji smo na poprištu borbe, ne radimo prave stvari u pravo vrijeme. U čemu je onda problem? Zašto onda drvo ne cvjeta? Ostaje treća mogućnost, ona najbliža istini. To je opcija koja kaže da se ovdje radi o nelinearnom procesu sabiranja, akumulacije, sinergije napora, akcija, nadanja, pobuna i protesta mnogih aktera na mnogim nivoima u svim segmentima društva. To znači da će političko-demokratska transformacija biti i iznenadna i nepovratna kao kad leptir nastane iz gusjenice. I da se ona može desiti svakoga dana. Sav dosadašnji rad i nije ništa drugo nego test posvećenosti i nepokolebljivosti vjere u takav preokret. To je u isto vrijeme i test hrabrog trajanja i test prkosnog opstanka. To je i jasna poruka režimu da će ga Monitor nadživjeti. Barem za taj jedan dan. Eto, zbog tog dana, tog procvata crnogorskog drveta, ja pišem za Monitor.


Zoran Pusić

Glas racionalne manjine

Pisao sam i povremeno pišem za Monitor jer je uredništvo Monitora pokazalo interes za moje članke. Pišem i zato jer čitaoci Monitora razumiju ne samo jezik na kojem pišem nego i probleme o kojima pišem. Ali prije svega pišem zbog toga što mi se po uređivačkoj politici i člancima koji su u Monitoru izlazili činilo da je to tjednik racionalne manjine u Crnoj Gori. Takve manjine postoje u svim državama nastalim na području bivše Jugoslavije i, osim možda iznimaka koje potvrđuju pravilo, nemaju svojih predstavnika ni u jednom od parlamenata. Za razliku od većine pisanih medija na ovim prostorima, u Monitoru su glavnu riječ vodili ljudi koji osuđuju poticanje na etničke netrpeljivosti, koji raskrinkavaju nacionalistička licemjerja prekrivena državnim zastavama i kojima je istina bazirana na činjenicama mjerilo patriotizma. Drago mi je ako je moja mala kap, utkana u ovaj slap – što bi rekao pjesnik, doprinijela da Monitor bude, za mnoge čitaoce u Crnoj Gori i izvan nje, svjetionik u olujnim i tamnim vremenima, onda kad su svjetionici najpotrebniji.


BOBAN BATRIĆEVIĆ

Rasadnik slobodnog slova

Odrastajući u antiratnome Cetinju devedesetih godina dvadesetoga vijeka, na ulici sam mogao čuti samo dvije riječi ─ Liberal i Monitor. Njihov eho bušio je dječiju imaginaciju čitave jedne generacije koja je iz osnovne škole išla na mitinge (misleći da ide u Diznilend), i koja je umjesto crtanih filmova gledala Emila Labudovića. Ljudi s govornice „držali” su ove dvije riječi u rukama i stalno ponavljali ─ Liberal i Monitor!
S ove vremenske distance nekima od nas jasno je što smo prošli i s koju stranu istorije su nas te dvije riječi vodile. Jedna od njih je zgažena, zapaljena i iskorišćena, nestavši kao duvanski dim. Druga je gažena, paljena i korišćena, ali se i danas nekako drži. Zbog śećanja na prvu i želje za njenim krajnjim idealom ─ slobodom, ja sam u ovoj drugoj našao njenu zamjenu, jer je Monitor rasadnik slobodnoga slova i kritičke misli, a oni su temelj zdravoga društva.

Gradimir Gojer
Za čitaoce čista srca

Dok je trajao bjesomučni rat i agresija na Bosnu i Hercegovinu, dok su crnogorski četnici klali i ubijali, dotle je u Crnoj Gori izlazio najseriozniji sedmični list u regionu: Monitor! Pisati danas za Monitor znači biti na strani mira i dobra (tradicionalni pozdrav bosanskohercegovačkih franjevaca), znači misliti i širiti istinu o životu, biti na strani onih koje politički režimi nepravedno žigošu i ekskomuniciraju sa životne pozornice. S ponosom pišem tekstove za kolumnu Periskop, jer znam da je čitateljska publika Monitora publika čistog srca, trezvene pameti, a poglavito čistih ruku.

Vivat Monitor!

Komentari

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo