Uncategorized
KAKO JE KOMBINAT U BANKROTU OTPLATIO SAM SEBE: Red profita, red prevare
Političko-ekonomska dešavanja u Crnoj Gori počinju da liče na stari vic. U Dajbabama, umjesto analiza i predviđanja o kretanju cijene aluminijuma, imamo dobre i loše vijesti.
Dobra kaže da je Veselin Pejović, konačno, platio imovinu Kombinata aluminijuma u bankrotu. Učinio je to nekih 12 mjeseci nakon što je istu prisvojio i koristio uz saglasnost stečajnog upravnika Veselina Perišića, stečajnih sudija (Dragana Rakočevića na tom mjestu je, u međuvremenu, zamijenio Blažo Jovanić) i Odbora povjerilaca u kome sjede predstavnici Vlade, EPCG i CEAC-a (dva delegate premijera Mila Đukanovićeva tamo, po pravilu, preglasavaju opunomoćenika Olega Deripaske).
Uskoro bi, dakle, mogao biti završen stečajni postupak u Kombinatu aluminijuma, započet na zahtjev Vlade u ljeto 2013. godine.
A loša vijest glasi: novac kojim je Veselin Pejović, navodno, platio ostatak svojih obaveza za imovinu Kombinata aluminijuma u bankrotu – istu onu koju je prisvojio i koristio već nekih 12 mjeseci unazad – neće još ko zna koliko biti na raspolaganju stečajnom upravniku, odnosno, povjeriocima kompanije. Prema informacijama koje stižu iz dobro obaviještenih izvora, kompletan iznos od 14 miliona eura deponovan je u Zapad banci na takozvanom eskrou računu. I tamo će ostati ,,dok se ne ispune određeni uslovi”. Jedan od njih je, kažu, da se riješe svi sporovi oko imovine Kombinata, koje je pokrenuo CEAK i njena VT banka.
Taj proces mogao bi trajati godinama. To znači da se ne nazire kraj stečajnog postupka u KAP-u. ,,Način na koji je zaokružen postupak kupovine imovine KAP-a sredstvima kredita koji je obezbijeđen upravo tom istom imovinom je, na žalost, postao uobičajena praksa poslovanja u Crnoj Gori”, kaže za Monitor Aleksandar Damjanović, poslanik SNP i predsjednik parlamentarnog odbora za ekonomiju i finansije. ,,Treba istaći da je odgovornost za ovu potencijalno rizičnu transkaciju prije svega na stečajnom sudiji odnosno upravniku koji su omogućili način i dinamiku plaćanja u ratama i u razmaku od godinu dana”.
Uglavnom, nekih 500 ljudi radno angažovanih u toj kompaniji do daljnjeg ostaju robovi sistema koji su uspostavili Pejović i Perišić uz pomoć svojih saradnika i nalogodavaca. Ugovori na 30 dana, bez prava na odmor i bez mogućnosti odlaska na bolovanje. To su pravila igre koja važe za preostale radnike KAP-a.
Njih je danas oko tri puta manje nego što ih je bilo u vrijeme uvođenja stečaja. I uvođenje stečaja dočekalo je tri puta manje radnika nego što ih je KAP sa svojim ćerka-firmama zapošljavao prije deset godina, u momentu privatizacije. To je rezultat Vladine borbe za očuvanje radnih mjesta, koja je Crnu Goru do danas koštala nekih 600-800 miliona eura (računice potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića i predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića) i mogao bi nas koštati još 900 – koliko Rusi potražuju u dva arbitražna postupka.
,,Prenos imovine na Uniprom je, po svemu sudeći, samo pretposlednja faza kreativnog prestrukturiranja KAP-a, tj. njegovog čišćenja od viškova radnika i dugova. Poslednja će uslijediti nakon donošenja arbitražne presude nakon koje ćemo morati CEAC-u platiti navodnu štetu od nekoliko stotina miliona eura”, kaže za Monitor Dejan Mijović, koordinator Građanskog pokreta URA za ekonomsku politiku. On, ipak, ne vjeruje u stvarni sukob Đukanovića i Deripaske. ,,Prije će biti da oni i dalje dobro sarađuju, ali mi to ne možemo dokazati jer nemamo podatke koji se mogu dobiti samo forenzičkom revizijom poslovanja KAP-a. Ona bi precizno i istinito prikazala poslovanje preduzeća i potvrdila brojne indicije o postojanju nezakonitih radnji i koruptivne sprege predstavnika CEAC-a i Vlade, što bi znatno uvećalo izglede da arbitražni sud odbaci zahtjeve CEAC-a”, kaže Mijović.
Devet stotina miliona! Priča o KAP-u i njegovom novom vlasniku više nije toliko smiješna?
Onima što zagledaju u detalje nije se dopala činjenica da je Pejović svoj dug od 14 miliona izmirio tako što je prethodno kod Zapad banke založio imovinu KAP-a. Iako ona nije bila njegova. Pride, biznismen je na svojoj konferenciji za štampu organizovanoj da bi ga fotoreporteri snimili kako maše uplatnicom od 14 miliona, izrekao nekoliko tvrdnji koje dovode u pitanje njegov kredibilitet.
Pejović je pred novinarima ustvrdio kako je ovaj novac ,,isplatio Uniprom iz svojih sredstava, nezavisno od poslovanja i proizvodnje aluminijuma u KAP-u”. Tri dana kasnije ispostavilo se da je uplata obezbijeđena kreditom koji je obezbijeđen tako što je u zalog stavljena imovina istog tog KAP-a. Otud pitanje šta je to nezavisno u Pejovićevoj priči o izmirenom dugu prema povjeriocima nekadašnjeg Kombinata?
Da ne načinjemo, za sada, priču o Zapad banci u kojoj jedan od osnivača vlastitim kolateralom garantuje kredit višestruko veći od osnivačkog kapitala (6,5 miliona eura) banke. Eto mediji, početkom godine, pišu: ,,Zahtjev za odobravanje licence za tu banku, iza koje stoji ukrajinski kapital, podnijela je advokatska kancelarija premijerove sestre Ane Kolarević…”. Ni slovo više o Zapad banci. Mi. Riječ ima Mladen Bojanić, nezavisni poslanik u Skupštini Crne Gore.
,,Odobravanje kredita za kupovinu imovine koja je založena kao garancija za bankarski kredit koji je u potpunosti iskorišćen za kupovinu te iste imovine je, ukoliko ne postoji još neka garancija ili neki drugi nevidljivi razlog, vrlo sumnjiv i krajnje nepovoljan aranžman za banku. S obzirom na činjenicu da nijedna ozbiljna banka neće i ne smije tako da radi, uvjeren sam da postoje neke okolnosti koje javnost ne zna”, kaže Bojanić za Monitor naglašavajući da bi ovim povodom trebalo da reaguju Centralna banka i Državno tužilaštvo.
Dodatno, Bojanić kaže da bi volio da čuje kako Veselin Pejović objašnjava detalje posla o kojima nije govorio na nedavnom presu. ,,Svjedoci smo da je vlasnik Uniproma nekoliko dana prije nego je javnost saznala da je imovina KAP-a kupljena iz sredstava kredita, slavodobitno izjavio da je novčana sredstva obezbijedio iz sopstvenih izvora. Nisam čuo da je reagovao na dokumentovane napise o kreditu uzetom od Zapad banke za kupovinu imovine KAP-a. Volio bih da čujem njegovo objašnjenje o ovom poslu. Samo da ne kopira Premijera pa kaže da mu je banka na riječ dala novac”.
Poslanik Bojanić podsjeća da smo vrlo sličnu priču slušali nakon što je Đukanović kreditom dobijenim ,,na riječ” kupio akcije Prve banke, pa ih potom založio kao kolateral istog kredita. Veselin Pejović, dakle, nije izmislio toplu vodu. Nepoznanica je samo da li je i koliko platio autorska prava.
Novi vlasnik ostataka crnogorske aluminijske industrije odbio je da obznani rezultate poslovanja KAP-a u prošloj godini, ali se istovremeno pohvalio ,,nikad u životu ne radim sa negativnim rezultatom”. Malo kasnije ukazuje na problem (pre)skupe struje. I poručuje: ,,Ne smijemo da dozvolimo da generišemo gubitke, a da EPCG gleda samo svoj interes”. Posluje pozitivno i generiše gubitke?
Po mišljenju Janka Vučinića, ta priča ne pije vodu: ,,Cijena aluminijuma nikada nije bila manja tako da ovako stihijski vođen KAP, bez ikakvog plana i investicija gotovo da nema nikakve šanse da opstane. Tu negativnu razliku između prodajne i proizvodne cijene nije moguće nadoknaditi ni postojećim izrabljivanjem radnika a ni oporezovanjem građana koji bi plaćali isporuke struje po najpovoljnijim cijenama za sadašnjeg vlasnika KAP-a. Da bi Kombinat opstao potrebna su bila investiciona ulaganja i stručan i odgovoran kadar koji bi njim upravljao”.
A šta će biti ako se obistine mračne prognoze predsjednika Radničke partije? Isto brine i Aleksandra Damjanovića. ,,Postavlja se logično pitanje šta bi se desilo sa Kombinatom u slučaju eventualnih finansijskih problema koje može imati sadašnji vlasnik, odnosno nemogućnosti da uredno izmiri svoje kreditne obaveze. Da li bismo u tom hipotetičkom slučaju imali banku kao novog vlasnika i upravljača KAP-a, odnosno pojavu nekog novog trećeg lica koji bi se ‘žrtvovao’ i preuzeo KAP”, pita se predsjednik Odbora za ekonomiju.
Možda odgovor na to pitanje i nećemo predugo čekati.
JANKO VUČINIĆ, POSLANIK DF
Đavo će doći po svoje
,,Poslije svega što je doživjela naša najveća i najznačajnija fabrika, koju zbog njene strateške važnosti nije ni trebalo privatizovati, teško da se može očekivati bilo šta osim da đavo dođe po svoje i izreže KAP u staro gvožđe”, kaže za Monitor Janko Vučinić, poslanik DF i predsjednik Radničke partije. ,,Taj đavo je ovoga puta u liku banke zvane Zapad koji dolazi sa Istoka, da na pravi način završi đavolska ili mafijaška posla oko KAP-a započeta ispijanjem viskija u Grandu”.
Vučinić podsjeća kako je KAP primjer fabrike u kojoj smo ,,imali da se nagledamo svega na jednom mjestu: od brutalne otimačine nekadašnje društvene imovine, korupcije, bezakonja do surovog izrabljivanja zaposlenih”.
Kombinat je prešao put od najznačajnijeg privrednog subjekta do kolaterala za kredit od kojeg je otkupljen, zaključuje Vučinić naglašavajući kako, za crnogorske prilike, to nije ništa novo. ,,To se zove privatizacija na crnogorski način. Da bi kupili preduzeće pod takvim uslovima, sa novcem koji dobijete zalažući imovinu tog istog preduzeća, morate ispuniti jedan uslov – a to je da ste mnogo dobri sa premijerom. Onda ide sve glatko. Kada ste dobri sa premijerom, onda ste dobri i sa predsjednikom Privrednog suda, sa stečajnom upravom i sa svim ostalima koji su potrebni da postanete alhemičar koji će od ništa stvoriti milione. Ko zna koliko kome pripada u tom lancu? Možda nam otkrije tužilaštvo 2060. godine?”
Konačno, Vučinić podsjeća na zakona o zaštiti interesa u metalurško- metalskom lancu, koji je predložen od strane DF-a kao ,,jedini način da se zaustavi dalje propadanje ove fabrike”, ali je oboren na Ustavnom sudu. ,,Tako je Kombinat aluminijuma prodat kao trafika, a na isti način se sa njim i upravljalo, po sistemu ne lipši magarče do zelene trave ili do novog kupca, zakupca ili preprodavca”.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
VIDOSAVA VIDA DRAŠKOVIĆ, JEDNA SUDBINA U DRAMI CRNOGORSKE ISTORIJE: Kad ono kažu čo'ek žena
Nikako s proljeća
ZNACI: Stop inflaciji – do daljnjeg
-
Izdvojeno4 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
Izdvojeno6 danaI POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU6 danaEDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
FOKUS4 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmicePRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmiceGRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način