Povežite se sa nama

Uncategorized

BUDVA – SRĐA POPOVIĆ NOVI PREDSJEDNIK: Majstor za sve

Objavljeno prije

na

Iako nije valjano učvrstio položaj prvog čovjeka vladajuće partije u Budvi, na koji je izabran krajem aprila ove godine, Srđa Popović pet mejseci kasnije uskočio je u fotelju predsjednika turističke metropole, koja je po drugi put u posljednjih pet godina ostala upražnjena ostavkama koje su podnošene iz pritvora.

Najprije je Rajko Kuljača, početkom 2011, pod pritiskom optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Zavala, iz pritvora u Spužu podnio ostavku na funkciju predsjednika Opštine Budva. Da bi četiri godine kasnije, avgusta 2015, to ponovio njegov nasljednik Lazar Rađenović, osumnjičen za zloupotrebu položaja u aferi TQ Plaza i Jaz, čime je, prema navodima Vrhovnog državnog tužilaštva, opštinska kasa oštećena za nekoliko miliona eura.

Fotelja prvog čovjeka Budve postala je fatalna po njene korisnike. Ipak, novopečeni predsjednik Budve, marksista po obrazovanju, očigledno ne vjeruje u koncept sudbine i viših sila koje je određuju, prihvatio je zadatak partije, da zasjedne u vrelu kožnu fotelju, razgrne zle čini u kancelariji br. 1 i po cijeloj Opštini, koje su mnoge odvele tamo gdje ne treba.

Opština Budva drži neslavan rekord po broju funkcionera koji su završili u zatvoru zbog nezakonitih radnji i korupcije. Gotovo svi vodeći funkcioneri lokalnog DPS-a imaju po nekoliko krivičnih prijava u tužilaštvu za raznovrsne zloupotrebe službenog položaja i korupciju.

Oko dvadesetak istaknutih članova i rukovodilaca iz redova vladajuće partije boravili su u Spužu, optuženi u aferama Zavala i Auto moto. Uslijedila je afera Košljun u kojoj su osumnjičeni gradonačelnik Lazar Rađenović i savjetnik u Vladi Aleksandar Tičić, da bi u najnovijoj aferi TQ Plaza i Jaz, u zoru 13. avgusta bilo uhapšeno još 13 funkcionera i službenika lokalne uprave u Budvi. Što zajedno sa hapšenjima njihovih partnera i saradnika, dostiže brojku od četrdeset lica koja su osumnjičena za ozbiljna krivična djela i korupciju.

Ovakav negativan i sraman skor za grad i partiju koja dugi niz godina vrši vlast u najpoznatijoj turističkoj opštini u zemlji, nije bio dovoljan razlog da se raspusti lokalni parlament i raspišu novi izbori. Naprotiv. U DPS-u Budve zatvaraju oči pred realnošću, žele da održe kontinuitet i nastave sa zataškavanjem bezakonja, što su pokazali izborom Srđe Popovića za Rađenovićevog naslednika.

Uoči imenovanja on se preporučio time što se sa pozicije šefa lokalnog DPS-a obrušio na tužioce Milivoja Katnića i Ivicu Stankovića, po čijem je nalogu izvršeno avgustovsko hapšenje Budvana, urnebesnim saopštenjem.

„Zaprepašćen sam načinom na koji je djelovalo Tužilaštvo. Hapšenje usred turističke sezone i to pred kamerama ne služi na čast Tužilaštvu, a još manje medijima koji su to prenijeli…”, izjavio je Popović.

Izjava je izazavala salve komentara na društvenim mrežama sa predlozima kako hapšenja treba izbjegavati tokom sezone, državnih i vjerskih praznika, porodičnih veselja i slava, i treba ih obaviti tajno, daleko od očiju javnosti…

Biografija novog gradonačelnika zaista je impresivna. Popović je pravi kolekcionar funkcija. Rodom iz okoline Cetinja došao je u Budvu ranih osamdesetih sa diplomom Učiteljskog fakulteta u džepu, kao ispomoć u srednjoj školi na predmetu marksizam, koji je predavao dugi niz godina.

Bio je direktor dječjeg vrtića i direktor srednjoškolskog centra Danilo Kiš u više mandata.

Posebno se istakao u politici. Bio je sekretar OK SSRN Budva. Tri mandata je bio član Glavnog odbora DPS-a Crne Gore. Poslanik je u republičkoj Skupštini i član tri skupštinska odbora. Predsjednik je OODPS Budva i član Izvršnog odbora, te odbornik u lokalnom parlamentu.

U kasnijoj životnoj dobi nadogradio je učiteljsku diplomu, pa je dogurao do doktora nauka i predavača na dva fakulteta, Fakultetu za mediteranske poslovne studije u Tivtu i Pomorskom fakultetu u Baru. Bio je nakratko i direktor pozorišnog festivala Grad teatar.

U iscrpnoj biografiji koja je dostavljena odbornicima na razmatranje, navedene su i druge funkcije ovog agilnog i vrijednog čovjeka. On je predsjednik opštinskog Crvenog krsta, predsjednik Izviđačkog kluba Niko Anđus-Budva, predsjednik Košarkaškog kluba Mogren, predsjednik Šahovskog kluba i kao šlag na torti, on je strastveni velepčelar, član Upravnog odbora Pčelarske organizacije Crne Gore i predsjednik redakcije lista Pčelarstvo.

Velepčelar, naknadno je objašnjeno odbornicima, je onaj koji posjeduje više od sto košnica pčela. Ovaj vrsni demagog čak je i prihode od pčelarstva prijavio Komisiji za sprečavanje sukoba interesa.

Pored navedenog, Popović je i predsjednik komisije za raspodjelu stanova solidarnosti u Budvi. Bio je i prvi na listi za dodjelu stana iako posjeduje porodičnu kuću u budvanskom naselju Seoce. Njegovo ime je kasnije skinuto sa spiska.

Odbornici opozicije zahtijevali su da objelodani spisak dobitnika stanova pod povlašćenim uslovima, ali je Popović odbio da im u tome udovolji. Stanovi kojima raspolaže služe za razne svrhe, kao posebna vrsta pritiska na socijalno ugrožene i zaposlene koji čekaju stan, između ostalog i za pridobijanje političkih protivnika, smatraju opozicionari.

Članovi opštinskog odbora SNP optužili su Popovića da je tokom posljednjih lokalnih izbora pravio spiskove birača u srednjoj školi, šematske prikaze sa kolonama sigurnih glasova budvanskih prosvjetnih radnika i njihovih porodica za listu DPS-a, neodlučnih i onih od kojih nema vajde. Spiskovi su objavljeni u crnogorskim medijima.

Umjesto smetnje, ovakva biografija bila je Popoviću vrsna preporuka.

Već na startu, izbor Popovića obilježio je skandal. Njegovu kandidaturu nisu podržali koalicioni partneri, dva obornika SDP i jedan Liberalne partije. Dobio je 13 glasova odbornika svoje partije i tri glasa takozvanih nezavisnih odbornika, sa liste Pozitivne Crne Gore. Što je bilo nedovoljno, pa je Popović glasao za samog sebe i tako dobio neophodnih 17 glasova podrške.

Socijaldemokrate su zauzeli stav da se Skupština mora raspustiti i da treba ići na prijevremene lokalne izbore.

Ruku spasa Popoviću su pružili Milan Balević i Časlav Perović, bivši odbornici Pozitivne. Međutim, Budvane je iznenadila podrška Nikole Vukčevića, takođe bivšeg pozitivca, ugostitelja i budvanskog „oriđinala”, popularnog Kapa od Karnevala, zvanog Niko Krpa. Zanimljivo je da je Vukčević na lokalne izbore 2002. godine izašao sa listom Volim Budvu više od svih – Niko Krpa, koja je osvojila 1,7 odsto glasova.

Tu veliku, najveću ljubav, dokazao je glasajući za opciju koja je uništila Budvu i dovela turističku metropolu do prosjačkog štapa, zaduženu preko 100 miliona eura. Budva je „zahvaljujući ovoj vlasti doživjela finansijski, moralni i urbanistički slom, nezabilježen u dugoj istoriji grada u kojoj nikada ovako nije bila ponižena”, istakao je odbornik Demokrata Mijomir Pejović.

Stratezi DPS-a ovakve su situacije predvidjeli. Na posljednjim izborima 2012. godine DPS je u Budvi izgubila četvrtinu glasačkog tijela i osvojila 14 mandata, sa koalicionim partnerima ukupno 17. Nakon pogoršanja odnosa unutar koalicije fale im tri glasa za donošenje odluka. Zato su sa bivšim pozitivcima sklopili, takozvanu, postizbornu koaliciju, koja im služi za preglasavanje. Oni su zauzvrat nagrađeni mjestima u upravnim odborima javnih preduzeća i ustanova i radnim mjestima za članove njihovih familija.

U Budvi je na najgori mogući način izigrana volja 1.200 građana ili 11,8 odsto birača koji su glasali listu Pozitivna CG.

„Prodali ste tuđu volju.Veći je grijeh politička prostitucija od one prave. Prostitutka prodaje svoje tijelo a vi, odbornici, prodajete izbornu volju građana, njihovu nadu, želju, povjerenje…”, kazao je Mihailo Backović, odbornik Pokreta za promjene.

Protivkandidat Popoviću bio je Veselin Marković, šef SNP-a u Budvi, za koga je glasalo 12 odbornika opozicije. Zanimljivo je da je i Marković, sa diplomom Više poslovne škole za menadžment i bankarstvo iz Beograda, uspješan pčelar.

Nikako da Budvu ogrije pravo sunce i da na čelo turističkog grada konačno dođe vrstan intelektualac, svestrano obrazovan, sa poznavanjem stranih jezika, kakvih u Budvi i Paštrovićima ima. Oni šetaju gradom, ali nisu dio tima priučenih retro kandidata iz prošlog vijeka, poljoprivrednih proizvođača, policajaca, sa sklepanim diplomama i doktoratima sa lijevih fakulteta koji ne govore nijedan strani jezik.

Vodeće pozicije u gradu zauzimaju kadrovi DPS-a koji nisu Budvani. Predsjednik je sa Cetinja, dok je glavna administratorka Snežana Šćepanović stigla iz Podgorice. Potpredsjednik Opštine Milan Vučinić, kome odlaskom Rađenovića prestaje mandat, sa diplomom Fakulteta narodne odbrane i iskustvom visokog funkcionera vojno-bezbjedonosnih službi, došao je iz Bara. Poslije par godina poslušnog službovanja nagrade ih luksuznim stanovima. A oni onda još požrtvovanije služe.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo