Povežite se sa nama

Uncategorized

DOKTORSKE STUDIJE PLAĆAJU I ASISTENTI: Reket na titulu

Objavljeno prije

na

Skupe doktorske studije odnedavno su nedostižne ne samo za mnoge studente nego i za veliki broj asistenanta na Univerzitetu Crne Gore (UCG). Od ove godine odluka o školarinama prenijeta je u nadležnost Upravnog odbora UCG, kojim predsjedava Duško Bjelica. Prema informacijama Monitora Upravni odbor pokušava da promijeni pravila, tražeći da i asistenti plaćaju polovinu školarine koja je za njih do sada bila besplatna, ukoliko u roku od tri godine ne odbrane doktorsku disertaciju. Dosadašnji prosjek trajanja doktorskih studija je šest godina. Saradnici u nastavi su na fakultetima do sada, zbog posla koji su obavljali na fakultetima, kao i zbog toga što će sticajem akademskih zvanja doprinijeti radu na fakultetu, oslobađani plaćanja.

Kao glavni problem doktorandi, sa kojima je Monitor razgovarao, koji su angažovani kao saradnici na fakultetima, istakli su promjenu pravila doktorskih studija i to da se sada od njih traži da plaćaju pola školarine: ,,Da sam znao da ću plaćati ne bih ni počinjao. To je bio šok za doktorande, posebno što se za taj novac ništa ne dobija”.

Zdravko Krivokapić, rukovodilac novoformiranog Centra za doktorske studije, za Monitor objašnjava da je do usvajanja Pravila doktorskih studija (mart 2015) sve bilo u nadležnosti organizacionih jedinica UCG i često je praksa bila da se asistenti oslobađaju plaćanja školarine.

„Upisna politika treba da se zasniva na školovanju mladih talentovanih istraživača, a socijalni status doktoranda ne smije biti bitan. To su ujedno i Salzburški principi. U skladu sa prosječnom platom u Crnoj Gori i trenutni iznos školarine za doktorske studije, koji je za tehničke fakultete realan, je za većinu doktoranada ograničavajući faktor upisa na doktorske studije”, kaže Krivokapić. On objašnjava da je novim Pravilima doktorskih studija naglasak stavljen na kvalitet i unapređenje doktorskih studija: ,,Kako postoje različiti oblici finansiranja, to treba prevashodno omogućiti školovanja na principu full time angažovanja doktoranada. To je sigurno najbolji pristup”.

A put do odbrane doktorata nije lak ni brz. Na UCG skoro šest godina je prosjek dolaska do doktorata. S drastičnim odstupanjima, pa tako postoji student koji je po novom režimu doktorske studije završio za godinu dana, ali i doktorandi koji okončavaju studije tek nakon 18 godina. ,,Bolonja” propisuje tri godine.

Slična su iskustva i u regionu. U Hrvatskoj čak 80 odsto doktoranada nikada ne završi doktorske studije. Prosječno vrijeme doktoriranja u Hrvatskoj je sedam i po godina, a u ostatku EU se u prosjeku doktorira za četiri godine.

Univerzitet Crne Gore je za studijsku 2015/16. raspisao konkurs za upis na doktorske studije na osam svojih fakulteta. Cijena, prava sitnica – od 750 do 1.500 eura po semestu, a doktorske studije traju tri studijske godine (šest semestara).

Doktorat je najjeftiniji na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i košta 4.500, Elektrotehničkom i Prirodno-matematičkom je 6.000, Fakultetu za pomorstvo 7.500, a na Medicinskom, Mašinskom, Građevinskom i Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje 9.000 eura.

Iako je na osam fakulteta UCG raspisano 88 mjesta za doktorske studije u prvom roku, koji je raspisan u septembru, primljeno je samo 20 doktoranata. Paprene cijene su svakako jedan od razloga slabog odziva studenata na doktorskim studijama. I na samom UCG čuli su se stavovi da doktorske studije mogu da priušte samo bogati.

Treba li napominjati da je prosječna plata u oktobru iznosila 478 eura, i da prosječni građanin sa istom takvom platom treba da radi godinu i po da bi mogao da plati doktorske studije.

S UCG često ističu da su i cijene u regionu slične onima na našem državnom univerzitetu. Međutim, cijene na fakultetima u okruženju uglavnom ne prelaze 6.000 eura. A za te pare može se upisati i doktorska disertacija na pojedinim fakultetima zemalja EU. S tom razlikom što se na primjer Beogradski univerzitet i Univerzitet u Ljubljani kotiraju na Šangajskoj listi 500 najboljih svjetskih univerziteta, dok UCG još nema na toj listi.

U zemljama okruženja takođe postoje razni mehanizmi finansiranja mladih naučnika. Pa tako asistentima na fakultetima i mladim istraživačima država plaća doktoriranje, mogu ih sufinasirati i institucije ili zainteresovane kompanije, a nude se i razne vrste stipendija.

Kod nas Ministarstvo prosvjete je u avgustu objavilo konkurs za sufinansirenje 24 kandidata upisanih prošle godine na prvu godinu doktorskih studija u zemlji i inostranstvu. Sufinansira se školarina u iznosu od hiljadu eura.

Na premijerovom UCG cijena doktorskih studija je, prije par godina, dosezala i 12.000 eura. Ovaj privatni Univerzitet, nalazi sredstva, pa svake godine obezbjeđuje besplatno doktoriranje za određeni broj studenata.

Na slabo interesovanje za doktorske studije pored cijene, sve više utiče i sporan kvalitet nastave koja se studentima pruža.

Tako na tehničkim fakultetima UCG nema mogućnosti da se obezbijede osnovni uslovi, poput opremljenih laboratorija, za istraživačke projekte koji su neophodni tokom doktorskih studija. Tamo gdje se po pravilu prijavljuje najveći broj studenata za doktorske studije, Pravni i Ekonomski fakultet, ove godine i nijesu raspisani konkursi jer ovi fakulteti nemaju dovoljan broj mentora.

Mentorstvo je jedan od ključnih problema, primijećeno je i na UCG. Novim Pravilima doktorskih studija mentor može istovremeno da vodi najviše tri studenta. Za tehničke fakultete mentor mora da ima najmanje pet originalnih naučnih radova u časopisima sa SCI/SCIE liste, a za područje društvenih nauka najmanje tri originalna naučna rada u časopisama sa SSCI ili A&HCI liste.

,,Pitanje je što se za toliki novac dobija”, kaže jedan od doktoranata sa kojim je Monitor razgovarao. ,,Uglavnom nema mentora ili je rad sa njima otežan jer nikada nemaju vremena za nas. Sve mi se čini da je doktorski studij postao svojevrsni reket na titulu”.

Da nije sve tako crno, govori podatak da su tokom prošle godine na UCG odbranjena čak 22 doktorata. To je najbolji godišnji prosjek doktorata u posljednjih 25 godina kako se doktorske studije organizuju na UCG.

Ono što obeshrabruje su podaci Zavoda za zapošljavanje da posao čeka 249 magistara i osam doktora nauka.

DOKTORSKE DISERTACIJE: Od Marksa, morskih parazita do tranzicijskih sloboda

Od 1980. od kada se doktorske studije organizuju na UCG promovisano je 292 doktora nauka.

Profesor na Filozofskom fakultetu Saša Milić, član Nacionalnog tima eksperata za reformu visokog obrazovanja UCG i član Odbora za doktorske studije, nedavno je u Podgorici govorio o kvalitetu doktorskih radova. Ocijenio je da ima solidnih, ali i onih koji nemaju svrhu. Prema njegovim riječima, rad Marksov politički projekat novog društva, koji je odbranjen prije sedam godina, je prevaziđen i nije mu jasno zašto je bio i rađen. ,,Tu je i Društvena pokretljivost u Crnoj Gori 80-ih godina 20. vijeka. Disertacija je odbranjena 2010. godine kada ti trendovi nijesu bili aktuelni”, kazao je Milić.

Slično je prokomentarisao i za rad Pravna priroda i koncepcija Ustavne povelje i pravni karakter državne zajednice SCG.

Autor ovog rada je prof. dr Miodrag Vuković. Doktorsku disertaciju je odbranio 2008, dvije godine nakon što je njegova partija upokojila državnu zajednicu na kojoj je on doktorirao.

Kultura odijevanja kao oblik komunikacije, Paraziti morskih riba Tršćanskog zaliva, još su neki od zanimljivih disertacija koje su odbranjene na UCG.

Privremeno zaposjednuta teritorija u teoriji i praksi medunarodnog i ustavnog prava, doktorska je disertacija koju je odbranio Ranko Mujović u vrijeme kad je to bila više nego aktuelna tema – 1992. godine. Interesantno je da je Miloš Bešić doktorirao 2005. sa radom Rodni odnosi u savremenoj crnogorskoj porodici, iste godine kad i ministar/pjesnik Igor Lukšić, doktorskim radom: Tranzicija-proces ostvarivanja ekonomskih i političkih sloboda.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo