Povežite se sa nama

Izdvojeno

SAOBRAĆAJNE GUŽVE U PODGORICI: Bolna tačka koja ne jenjava

Objavljeno prije

na

Prema analizi rađenoj za potrebe Plana održive urbane mobilnosti Glavnog grada za period od 2020. do 2025, svega jedan odsto stanovnika ocijenili su stanje u saobraćaju kao izuzetno dobro. Ispitanih 86 odsto građana se podijelilo na one koji misle da je nezadovoljavajuće (43 odsto) i izuzetno loše (43 odsto). Razloga što je gradski saobraćaj u haotičnom stanju je mnogo. Manjka rješenja

 

Ogromne gužve, besomučno traženje parkinga, buka sirena i nervoza kod svih učesnika u saobraćaju – svakodnevica su Podgorice. Razloga što je gradski saobraćaj u haotičnom stanju mnogo. Manjka rješenja nadležnih.

Prema analizi koja je rađena za potrebe Plana održive urbane mobilnosti Glavnog grada za period od 2020. do 2025. godine, prvog strateškog dokumenta te vrste za Podgoricu, svega jedan odsto stanovnika ocijenilo je stanje u saobraćaju kao izuzetno dobro. Oko 13 odsto je onih kojima je zadovoljavajuće. Preostalih 86 odsto građana se podijelilo na one koji misle da je nezadovoljavajuće (43 odsto) i izuzetno loše (43 odsto).

Glavni uzroci lošeg saobraćajnog sistema su, prema istoj analizi, nepoštovanje saobraćajnih propisa, neadekvatan gradski prevoz, nedostatak parking prostora, kao i prekomjerna upotreba putničkih automobila.

Podaci Uprave za statistiku MONSTAT pokazuju da se broj registrovanih automobila u Podgorici za svega 5 godina povećao čak za četvrtinu, pa smo tako od oko 67.000 automobila 2014. godine došli do čak 84.000 na kraju 2018, u toku koje je broj povećan za blizu 6300.

„Na osnovu toga možemo pretpostaviti koliki je broj automobila u Podgorici nakon tri i po godine od istraživanja. Saobraćajna infrastruktura koja je postojala u posmatranom periodu nije u mogućnosti da se razvija dinamikom koja bi pratila porast broja registrovanih vozila. Ako na sve to dodamo činjenicu da je vozač u automobilu najčešće i jedini putnik, a da prosječan gradski autobus može da primi 72 ljudi, onda je jasno zašto dolazi do zagušenja. Situacija postaje još složenija ako  pridodamo i nepoštovanje saobraćajnih propisa”, kaže za Monitor Dejan Tofčević iz NVO Biciklo.me.

Prema njegovim riječima, na gužve u saobraćaju utiče i prenatrpanost stambenih objekata bez osnovnih sadržaja važnih za svakodnevno funkcionisanje, poput obrazovnih ustanova, domova zdravlja, supermarketa, parkova i mreže javnog prevoza. Zbog toga su građani prinuđeni da koriste automobile i utiču na povećanje gužvi.

Tipičan primjer naselja koje je izgrađeno bez uzimanja u obzir šireg konteksta je Zagorič. Tu je u prethodnoj deceniji broj stambenih zgrada naglo porastao. Gužve su svakim danom sve veće, jer ulice ne mogu da prime toliki broj automobila, pogotovo u vrijeme špica. Kako je u toku izgradnja novog puta za Danilovgrad, građani do Nikšića putuju starim, pa se na raskrsnici kod Ambasade Palestine gomilaju nepregledne kolone. Na sve to, ponovo je u funkciji semafor na raskrsnici kod Vezirovog mosta, iako je nekoliko godina, na zahtjev saobraćajne policije, bio u režimu žutog trepćućeg svjetla (koje obavezuje na povećanu opreznost) baš da bi se spriječili zastoji.

Iz Glavnog grada za Monitor kažu da se zbog rekonstrukcije Ulice Veliše Mugoše, pristupilo korekciji u regulaciji saobraćaja. „U saradnji sa Upravom policije, Sekretarijat za saobraćaj i Komunalne usluge izvršili su korekcije signalnih planova za dvije raskrsnice u Ulici Nikole Tesle, koje regulišu i utiču na propisanu moć raskrsnice kod Vezirovog mosta. Isključivanje rada semafora izazvalo bi totalni kolaps ne samo na raskrsnici kod Vezirovog mosta već i na dijelu Ulice Serdara Jola Piletića”.

Tofčevića ne čudi što se Ulicom Vaka Đurovića putuje sve duže. Kako kaže, postojeće linije javnog prevoza u tom dijelu grada ne mogu da odgovore na potrebe građana, a biciklistička infrastruktura ne postoji. „Semaforizacija raskrsnice kod Vezirovog mosta nije pomogla – štaviše, čini se da je situacija sada još gora. Ipak, važno je istaći da problem nije semafor, već to što kroz tu raskrsnicu prolazi previše automobila”, objašnjava on.

Ni najave da će „zeleni talas” koji je aktivan na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog rasteretiti saobraćaj nijesu se obistinile. U periodu od 14,30 do 16,00 sati tu su i dalje velike gužve.

„Najproblematičnije je što nema nikakve koordinisanosti. Umjesto da ‘zeleni talas’ funkcioniše naizmjenično sa nekom od ulica u drugom pravcu da se zastoji nekako spriječe, mi ovu prednost ni ne osjećamo”, kaže za Monitor zaposleni u jednom taksi udruženju, koji je želio da ostane anoniman.

Geometrija Bulevara Svetog Petra Cetinjskog – međusobna rastojanja raskrsnica, skupa sa fiksnim signalnim planovima na njima, ne obezbjeđuju preduslove za istovremeno formiranje kvalitetnog „zelenog talasa” u oba smjera poteza, objašnjavaju iz Glavnog grada. ,,Zbog toga je odabran pristup obezbjeđenja različitih programa koordinacije signala koji omogućuju realizaciju teorijski idealnih ‘zelenih talasa’ za po jedan od smjerova saobraćaja duž poteza”.

Ima i onih koji za spor saobraćaj „krive” biciklističke staze, pri čemu zaboravljaju na ranije stanje u pojedinim ulicama gdje su one napravljene – poput Ulice Kralja Nikole ili Ulice Ilije Plamenca. Posljednje tri dvosmjerne biciklističke staze izgrađene su na saobraćajnim trakama koje su konstantno bile zauzete nepropisno parkiranim automobilima, pa nijesu ni služile za saobraćaj. „Malo je poznata činjenica da se izgradnjom novih staza doprinijelo povećanju bezbjednosti saobraćaja na ovim ulicama, jer je zbog potrebe za pažljivijom vožnjom broj saobraćajnih nezgoda sada značajno smanjen. Valja napomenuti i da su postojećih pet biciklističkih koridora uglavnom izgrađeni oduzimanjem prostora od pješaka. To je pogrešan koncept, jer na taj način se ne podstiče promjena putnih navika kod građana”, navodi Tofčević.

Nije Podgorica jedini grad koji se suočava sa haotičnim saobraćajem. Međutim, u drugima, poput Talina, koji je bio u sličnom stanju, nadležni su našli rješenje – uveli su besplatan javni prevoz. U glavnom gradu naše države gledajući redosljed vožnje, na stare gradske autobuse čeka se u prosjeku od pola sata do četrdeset minuta. Uzimajući u obzir često kašenjenje, to zna i da se oduži.

Novi, moderni, njih 16, očekuju se u aprilu, kazali su nam još iz Glavnog grada. Planirano je da polaze na svakih 15 do 20 minuta, a cijene karata ostaće iste. Jednokratna u trajanju od 100 minuta koštaće 90 centi, dnevna karta 3 eura, dok će cijena mjesečne karte varirati – za radnike 30 eura, za đake i studente 25 eura i za penzionere 20 eura. Za djecu predškolskog uzrasta je besplatna.

Da bi došlo do smanjenja intenziteta saobraćaja, potrebno je uvesti nove linije, obuhvatiti novoizgrađena naselja, povećati broj polazaka i izgraditi gustu mrežu stajališta. Treba urediti politike parkiranja i proširiti biciklističku infrastrukturu. I raditi na usporavanju saobraćaja, zbog veće bezbjednosti svih učesnika.

„Od tih mjera ne treba odstupati. Potencijalan izazov mogu biti i lokalni izbori u maju, zbog kojih se sve više podilazi građanima i ne sprovode brojne mjere iz Plana održive urbane mobilnosti Glavnog grada koje suštinski treba da poboljšaju kvalitet života u Podgorici”, napominje Tofčević.

Saobraćaj nas je navikao na čekanje.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo