Povežite se sa nama

Izdvojeno

RUDNIK OLOVA I CINKA U MOJKOVCU: Nova vlast, novo obećanje

Objavljeno prije

na

Nova vlast u Mojkovcu aktuelizovala je opet pitanje otvaranja Rudnika Brskovo.  Na ranije najave o otvaranju rudnika, lokalni ekolozi su imali jak otpor toj ideji, pa su lani organizovali više protesta

 

Ponovno otvaranje rudnika olova i cinka u Mojkovcu, daće novi život tom gradu – to je, deset dana od kako je postao predsjednik Opštine,  izjavio Vesko Delić.  Uspio je, tokom prvih dana na toj funkciji da obavi razgovor  sa jednim od vlasnika kompanije Tara Resources koja namjerava da pokrene novi rudnik u Mojkovcu. Novi mojkovački predsjednik Opštine nada se da će ,,za godinu i po do dvije, ponovo otvoriti rudnik”.  Objašnjava da se čekaju  prostorni planovi Vlade, ,,pa je sada teret na izvršnoj vlasti, a ne na kompaniji”. On smatra  da ,,nije tačno da je otvaranje rudnika u suprotnosti sa razvojem turizma i izgradnjom skijališta Žarski”. Potkrepljuje to tvrdnjom da se ,,sa budućeg  skijališta  ne može vidjeti površinski kop rudnika”.

,,Količina novca od rudnika koji će se uliti u Mojkovac je višestruko značajnija, nego samo skijalište, ali jedno bez drugoga ne bi valjalo da ide. Volio bih da nađemo neki balans”, rekao je Delić nedavno RTCG-u.

Partner Delićevoj kolaiciji Za budućnost Mojkovca u vođenju tog grada, naredne četiri godine biće GP URA, a lokalni lider te stranke Ivan Ašanin kaže da su i oni za rudnik. Međutim, kako je rekao Monitoru ,,ukoliko se budu poštovali najstroži ekološki propisi Evropske unije u toj  oblasti”.

,,Može li se, otvaranjem rudnika, zaštititi životna sredina  u odgovarajućoj mjeri, reći će struka. Čekamo da dobijemo revidirane tehno-ekonomske i ekološke elaborate od najrenomiranijih firmi specijalizovanih  za slične  projekte. Tada će ih, pored procjene naših stručnjaka, čekati i procjene stručnjaka Zelenih Evrope. To će za nas u GP URA, kao članica te organizacije, biti presudno.  Neće se raditi novo jalovište na način na koji je bilo –  u centru grada. To je valjda svakome jasno. Da zaključimo, GP URA je uvijek „za“, ali za pozitivno „za“,  za primjenu zakona jednako za sve, za transparentnost, za poštovanje ekoloških standarda …”,  kazao je  Ašanin Monitoru.

On smatra  da je projekat novog rudnika uz sve ove precizno određene mjere i uz mišljenje  stručnjaka,  jedan od projekata koji će odrediti da li će novog iseljavanja iz Mojkovca biti. Lokalna uprava, tvrdi, biće na usluzi svim invenstitorima, koji donose ideje o razvojnim projektima. Smatra da Mojkovac u narednom periodu ima svoju budućnost  i kroz relizaciju još nekoliko projekata, koji se odnose na seoski turizma.

,,Mnogi neće moći kontrolisati tokove poslova kao do skoro jer su izgubili vlast, pa su nervozni. Imali su takav pristup da su sa očito koruptivnim radnjama odbijali investitore, što u narednom period neće biti slučaj. Garant za to je nova vlast, gdje URA ima značajnu ulogu”, zaključuje sagovornik Monitora.

Rudnik Brskovo će biti jedan od najvećih rudnika cinka u Evropi i značajno će doprinijeti većoj zaposlenosti i ekonomskom razvoju Crne Gore, obećao je  izvršni direktor kompanije Tara Resources Richard Boffey.

Ta kompanije je, navodno,  od 2018. godine uložila 15 milona eura u bušenja, tehničke i ekološke studije. Izgradnja rudnika podrzumijeva investiciju od oko 150  miliona eura.

,,Kroz operacije, rudnik bi značajno doprinio crnogorskom bruto domaćem proizvodu (BDP), generišući prihode od izvoza od oko 100 miliona eura godišnje, čime bi kompanija bila jedan od najvećih crnogorskih izvoznika. Rudnik će takođe plaćati koncesijske naknade i poreze od oko deset miliona eura godišnje”, objasnio je on.

Obećao je i da će u fazi izgradnje rudnika biti zaposleno 700 ljudi. Prema njegovim riječima, projekat će poboljšati okolinu i prirodu u Mojkovcu rješavanjem zaostalih uticaja bivšeg rudnika.

Rudnik će se sastojati  od dva površinska kopa, postrojenja za preradu koncentrata rude cinka, olova i bakra, koji takođe sadrže i srebro, kao i objekta za upravljanje otpadom. Sve to, tvrdi investitor,  nalaziće se na području nekadašnjih rudarskih operacija na brdima iznad Mojkovca, daleko od urbanog područja.

Već na prve najave o otvaranju rudnika, lokalni ekolozi su imali jak otpor toj ideji, pa su lani organizovali više protesta. Prijetelji Mojkovca sa tih okupljanja su poručili da je ideja neprihvatiljiva ,,jer se predviđa izgradnja jalovišta na samoj granici nacionalnog parka, to jest, na lokaciji Tvrdog potoka koji se preko Bjelojevićke uliva u rijeku Taru”. Navodno, kopovi će biti ,,u neposrednoj blizini budućeg ski-centra Žarski”.

Iz tog udruženja komentarsali su i činjenicu da je Vlada produžila rokove investitoru  za pribavljanje odobrenja, dozvola i saglasnosti za ispunjavanje uslova za eksploataciju mineralne sirovine.

,,Poslije pet  aneksa ugovora i produžavanja rokova, želimo jasno da se na javnim izlaganjima predoči investicioni  i biznis plan, na koji se način  planiraju  iskopi rude i zaštita životne sredine. Ukoliko  bilo ko planira da nam promijeni reljef na površini od 600 ha, da napravi površinske kopove, napravi novo jalovište,   poručujemo da neće moći”, poručili su sa jednog od okupljanja  Mojkovčani nadležnima i investitoru.

U isto vrijeme prema ideji ponovnog otvaranja mojkovačkog rudnika bio je skeptičan i tadašnji predsjednik Opštine Ranko Mišnić.

,,U ovom trenutku otvaranje rudnika pomalo liči na nemoguću misiju. Možda jednom u budućnosti, kad tehnologija bude tako napredna da može eliminisati sve štetne posljedice otpada, možda se tada rudnik i otvori. Zapravo, vjerujem da hoće, ali sada ne. Jednom je sa jalovištem napravljena greška i mnogo nas je skupo koštala. Siguran sam da je nećemo ponoviti”, rekao je tada Mišnić.

Raniji rudnik olova i cinka Brskovo radio je od 1976. do 1991.  godine. Zapošljavao je blizu 700 radnika. Za vrijeme rada rudnika na prostoru  bivšeg jalovišta deponovano je oko 2,5 miliona tona toksičnog otpada prosječne dubine 12 metara. U zvaničnoj Studiji o kvalitetu životne sredine za Mojkovac  iz 1990. godine piše da čestice mulja iz jalovišta sadrže visoke koncentracije gvožđa, cinka, olova, arsena, antimona i žive. U studiji je navedeno da je količina deponovanog mulja dovoljna da trajno uništi živi svijet u rijeci Tari. U novembru 1992. godine stručni tim iz Ženeve konstatovao je da jalovište najhitnije treba sanirati. Jalovište je do sanacije važilo za  bioregionalni ekološki problem. Više miliona eura vrijedan projekat sanacije završen je prije desetak  godina.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo