Izdvojeno
RUSKO- UKRAJINSKI SPARING: Smirivanje ili predah prije nove runde

Šatl diplomatija sa posjetama francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačkog kancelara Olafa Šolca Moskvi, te ponovna video konferencija između američkog i ruskog predsjednika je ulila nadu da diplomatija ipak ima primat u rješavanju konflikta. Ukrajina je takođe izrazila spremnost da odustane od puta za članstvo u NATO koje ionako nije dogledno. Na kraju dana Moskva dalje ima inicijativu i jače karte u rukavu
Mnogi su sa zebnjom očekivali 16. februar kada je po najavi američkog predsjednika Džozefa Bajdena trebala otpočeti nova ruska invazija na Ukrajinu. Pomenutom datumu su prethodila upozorenja znatnog broja ambasada svojim državljanima da hitno napuste Ukrajinu usljed nepobitnog prisustva preko 160 hiljada ruskih vojnika i tehnike blizu granice sa ruske i bjeloruske strane pod izgovorom vojnih manevara. I ruska crnomorska flota izvodi pomorske manevre kojima se sužava pristup trgovačkih brodova ukrajinskim lukama.
Amerikanci su poslanstvo u Kijevu praktično zatvorili i osim ambasadora i nekoliko najbližih saradnika ostatak diplomatskog osoblja prebacili u Lavov, grad na krajnjem zapadu zemlje blizu granice sa Poljskom. Američka upozorenja slijedilo je i crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova i pozvalo crnogorske državljane da napuste zemlju. Isto su uradile i vlasti Kosova, Slovenije, Sjeverne Makedonije i Hrvatske. Ukrajinski oligarsi su takođe napustili svoju zemlju prije šest dana svojim privatnim avionima što je izazvalo revolt i kod vlasti i među običnim Ukrajincima. Predsjednik Volodimir Zelenski je zatražio da se smjesta vrate ili će razgovarati sa njima na drugačiji način. Nakon toga su se 15. februara uveče neki oligarsi počeli vraćati da bi 16. februara osvanule slike Rinata Ahmetova i Vadima Novinskog u obilasku i bodrenju azovskog grada i luke Mariupol koja se nalazi svega 30km od linije fronta. Ovaj industrijski i lučki grad je tokom 2014. i 2015. godine bio jedna od glavnih meta proruskih separatista i ruskih specijalnih snaga čije osvajanje je trebalo spojiti Krim sa teritorijama „narodnih republika“ u Donbasu.
Povratak oligarha poklopio se sa izjavom glasnogovornika ruskog Ministarstva odbrane Igora Konašnenkova da je vojni vrh počeo sa povlačenjem dijela jedinica koje pripadaju zapadnim i južnim vojnim oblastima u blizini ukrajinske granice „nakon završetka vojnih vježbi ovog mjeseca“. Jedinice koje su dovedene iz Sibira i Dalekog istoka će ostati na sadašnjem rasporedu „još neko vrijeme“. Pored snimaka jedinica koje su se vraćale u baze u Kursku i Voronježu prikazani su i snimci povlačenja dijela vojnih jedinica sa anektiranog Krima preko novoizgrađenog mosta koji spaja poluostrvo sa južnom Rusijom. Najavljeno je i povlačenje 30 hiljada ruskih vojnika i vojne tehnike (uključujući i dva raketna bataljona naoružana protivvazdušnim sistemom S-400) iz Bjelorusije po okončanju vojnih vježbi sa bjeloruskom armijom. Vježbe su počele 10. februara i trebaju trajati do 20. februara.
Marija Zaharova iz ruskog Ministarstva inostranih poslova je zapadna upozorenja o predstojećem napadu okarakterisala kao „histeriju“ i optužila zapadne medije da čine sve da dođe do rata rekavši da „toliku količinu lažnih vijesti, dezinformacija, kleveta, laži u koncentrisanom obliku odavno nije vidjela“. Zaharova nije usamljena i sa njenim stavom bi se i mnogi na Zapadu složili, pogotovo imajući u vidu izuzetno nisko povjerenje javnosti koje uživa američki predsjednik Bajden, čak gore od njegovog prethodnika Donalda Trampa. U Njemačkoj, Britaniji i Francuskoj su mnogi skeptični i podsjećaju na medijsku histeriju koja je vladala na Zapadu pred anglo-američku invaziju na Irak 2003, pod izgovorom da režim Sadama Huseina posjeduje „oružje za masovno uništenje“ (WMD) i da je „spreman iskoristiti ga u bilo kom momentu“. Nakon okupacije Iraka anglo-američke vojne vlasti nisu pružile dokaze da je Sadamov režim posjedovao to oružje dok su se predsjednik Džordž Buš i premijer Toni Bler kasnije pravdali da su donosili odluke na osnovu „sumnjivih obavještajnih podataka“. Kritičari su ih optuživali za namjerno laganje da bi se dokopali iračke nafte.
Uprkos medijskom naboju, strani izvještači javljaju o izrazitoj smirenosti i odsustvu panike među Ukrajincima, ukoliko se izuzmu nekolicina oligarha. Restorani i kafići normalno rade ne samo u Kijevu već i u Harkivu i Mariupolu koji su maltene na prvoj liniji. Kijevske vlasti su pozvale naciju na smirenost uz uvjeravanja da su oružane snage sposobne braniti teritorijalni integritet zemlje. Ukrajinska armija puno spremnije dočekuje ratne prijetnje nego 2014. Njen aktivni sastav broji 215 hiljada uz 250 hiljada rezerve koji će se u slučaju najgoreg pokazati kao tvrd orah ruskom agresoru. Ukrajinska armija je 2014. godine imala svega 6 hiljada borbeno spremnih trupa za brzo raspoređivanje a uspjela je očuvati stratešku dubinu teritorije i spriječiti pucanje linije fronta uprkos ruskom zauzimanju Krima i djelova Donbasa. Efekti ruske agresije su bili puno manji nego što je Kremlj očekivao, a izostala je i podrška ne samo ukrajinskog stanovništva kojem je maternji jezik ruski nego i etničkih Rusa koji žive na tom području. Rusija je tada uspjela osvojiti samo manji dio Luhanske oblasti i Donjetske oblasti (uključujući i grad Donjetsk kao administrativni centar) i to tek nakon iscrpljujućih borbi i teških gubitaka koje su pretrpile ruske jedinice uključujući i elitnu 76. gardijsku vazdušno-desantnu diviziju dovedenu iz Pskova u sjevernoj Rusiji. Moskva je uvijek negirala da je njena regularna vojska učestvovala u ratnom sukobu.
Prije sukoba 2014. godine, Ukrajinci su bili apsolutna većina i u Luhanskoj oblasti (58 odsto) i u Donjetsku (57 odsto) ali je u Luhansku dvije trećine stanovništva govorilo ruski kao maternji dok je u Donjetsku čak 75 odsto koristilo ruski kao maternji jezik. Ruski kao maternji u tolikom postotku je posljedica rusifikacije oblasti nakon genocida koji su moskovske vlasti sprovele nad ukrajinskim narodom 1932. i 1933. godine putem vještački stvorene gladi i masovnih egzekucija zbog protivljenja nasilnoj kolektivizaciji i podržavljenju poljoprivredne zemlje. Zvanična Moskva ne priznaje da se desio genocid (poznatiji kao Holodomor) i da je bio uperen protiv ukrajinskog naroda već tvrdi da je u pitanju bila glad zbog loših usjeva i da nije bila samo ograničena na Ukrajinu.
Ratni sukob 2014. i 2015. godine je odnio preko 14 hiljada života 1,4 miliona interno raseljenih Ukrajinaca i preko 900 hiljada Rusa od kojih je većina otišla u Rusiju. Na teritoriji pod kontrolom moskovskih „narodnih republika“ živi oko 3,8 miliona stanovnika po tvrdnjama sadašnjih vlasti koje je teško nezavisno potvrditi. Od aprila prošle godine Putinova administracija je pojednostavila proceduru dobijanja ruskog pasoša za stanovnike tih oblasti i već je podijeljeno preko 700 hiljada pasoša. Ruski ustav nalaže da je država dužna pomoći ruskim državljanima bez obzira gdje se nalaze. Postojanje velikog broja državljana olakšava kontinuirani uticaj.
Uporedo sa povlačenjem dijela vojnih efektiva ruska Duma je izglasala rezoluciju o priznavanju samoproglašenih „narodnih republika“ Donjetsk i Luhansk u regionu Donbasa gdje je Moskva instalirala marionetske režime nakon agresije 2014. Rezolucija nije obavezujuća a konačna odluka o priznavanju će zavisiti od predsjednika Vladimira Putina. Zapadni analitičari smatraju da je rezolucija dogovoreni gaf da bi se ruski predsjednik predstavio kao mirotvorac u odnosu na domaće jastrebove. Smatra se da su ti regioni korisniji Kremlju kao dio stalnog problema unutar Ukrajine i tinjajući konflikt nego da ih Rusija prizna ili anektira kao Krim. Rusija je 2008. godine priznala kao „samostalne i suverene“ pobunjene regione Gruzije – Abhaziju i Južnu Osetiju. Diplomatskom priznanju je prethodio gruzijski napad na Južnu Osetiju u pokušaju vraćanja pokrajine pod kontrolu centralnih vlasti. Namjere Gruzina je spriječila intervencija ruske armije koja je prešla u napad na Gruziju i natjerala tadašnjeg predsjednika Mikaela Sakašvilija da pristane na ponižavajuće uslove prekida vatre. Rusija igra i veliku ulogu kao medijator i mirovnjak u sukobu oko jermenske enklave Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu. Rusija je prošle godine spasila Jermeniju i Nagorno-Karabah od totalnog vojnog poraza i rasporedila dvije hiljade vojnika na teritoriji enklave i Lačin koridora koji spaja pobunjenu oblast sa Jermenijom time potvrdivši svoj jak uticaj na Kavkazu.
Nedavna šatl diplomatija sa posjetama francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačkog kancelara Olafa Šolca Moskvi, te ponovna video konferencija između američkog i ruskog predsjednika je ulila nadu da diplomatija ipak ima primat u rješavanju konflikta. Ukrajina je takođe izrazila spremnost da odustane od puta za članstvo u NATO koje ionako nije dogledno. Na kraju dana Moskva ostaje i dalje ta koja ima inicijativu i jače karte u rukavu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikapljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka
U nedjelju koja prva dođe počeće popis stanovnika, domaćinstava i stanova. Valjda. Nakon odlaganja od, ukupno, dvije godine i trideset tri dana. Prilično je izgledno da će popis trajati duže od planiranih 15 dana. Razloge znamo: manjak popisivača i moguće vremenske neprilike uobičajene za ovo doba godine.
U srijedu ujutro govorilo se o tome da su svi uslovi iz prošlonedjeljnog sporazuma vlade, opozicije i nacionalnih savjeta ispunjeni i da popis počinje u četvrtak 30. novembra. Čak je i Monstat (Uprava za statistiku) počeo podjelu popisnog materijala popisivačima.
Popisivači sjutra izlaze na teren, saopštio je direktor Monstata Miroslav Pejović pozivajući građane „da im otvore vrata“. On je insistirao da se popis može sprovesti sa postojećih 3.300 popisivača (Monstat je, u nekoliko puta ponavljanim, konkursima tražio njih 3.800) a da su svi uslovi iz Sporazuma o popisu ispunjeni. “Posljednji preduslov je specifikacija za softver (za kontrolu unijetih podataka – prim. Monitora) koji se najavljuje. Specifikacija je pripremljena od strane Uprave za statistiku. Sopstvenim kapacitetima, samoinicijativno, izradili smo ovu specifikaciju i dostavićemo je vladinoj komisiji, koja će biti formirana u narednim danima”, kazao je Pejović.
Iza podna saznajemo da ništa nije gotovo. Iz DPS – a su poručili da dogovoreno u Sporazumu nije realizovano, iako „nema sporenja oko uslova koje treba ispuniti“. Po njihovom tumačenju, manjak popisivača u odnosu na priželjkivani broj i „činjenica da do danas nemamo specifikaciju projektnog rješenja softvera“ su dovoljan razlog da od vlade zatraže da se popis odloži za još nekoliko dana. U suprotnom, zaprijetili su iz DPS, oni neće učestvovati u popisnom procesu „nego će ga obesmisliti“.
Danijel Živković, v.d. predsjednika te partije, tražio je od vlade da početak popisa još jednom odloži “za pet ili sedam dana” kako bi do kraja završili započeti posao. “Šta je problem da sjednu komisije, pripreme specifikaciju softvera, da vidimo šta nedostaje i na kraju završimo sve kako dolikuje ozbiljnim ljudima”, poručio je Živković ne osvrćući se na činjenicu da opozicija, do tog trenutka, nije imenovala predstavnika koji bi, prema postignutom dogovoru, bio i predsjednik vladine Komisije za praćenje uspostavljanja softvera za kontrolu popisnih podataka.
Pokazalo se da zahtjev DPS-a “nije problem”. I da kucaju na otvorena vrata. U srijedu poslije podne premijer Milojko Spajić izlazi sa konačnom ponudom: “Ja ću danas obaviti razgovor sa predstavnicima partija skupštinske većine i u cilju inkluzivnosti koju Crna Gora nikada nije vidjela, a mislim da smo jako blizu tome, poslao bih poruku DPS-u, odnosno predstavnicima opozicije, da (popis) odložimo na tri dana, odnosno do 3. decembra i da vidimo da li su njihove namjere dobre ili loše. Ovo je mjera kompromisa i da se stvarno svi kao društvo okupimo da taj popis prođe kao jedna tehnička stvar. Ukoliko se ne prihvati 3. decembar kao početak, mi počinjemo sjutra”, saopštio je Spajić uz najavu da će nekoliko sati kasnije izaći sa konačnim rješenjem.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično