Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SREĆKO ĐUKIĆ DIPLOMATA IZ BEOGRADA: Ruski ratni blef nije uspio

Objavljeno prije

na

Njemački kancelar Olaf Šolc se nalazi pred zadatkom – kako oživjeti svojevrsnu „istočnu politiku“

 

MONITOR: Kriza Rusija–NATO će ima ozbiljne posljedice, u dizanju cijena nafte a i padanju berzanskih dionica na evropskim i azijskim berzama. Koliko se ekonomske posljedice ove krize već osjećaju i ko bi mogao biti najviše pogođen?

ĐUKIĆ: Ukrajinska kriza trebalo bi da je zakoračila u dugo drugo poluvreme,  u mirnije vode deeskalacije i pregovora. Međutim, to ostaje da se vidi i potvrdi. Odnosi Rusije sa NATO, ali i SAD i EU, poljuljani su do temelja,  kao nikada po okončanju hladnog rata dogovorom između Džordža Buša i Mihaila Gorbačova na Malti, 3. decembra 1989. Krizu  Rusije sa ukupnim Zapadom prati opasno zveckanje oružjem oko nove linije podela, oko Ukrajine, teritorijalno najveće evropske zemlje. Osporava joj se suvereni izbor sopstvenog puta (NATO, EU), plaćajući previsoku cenu – „načeta“ je 2014. „odlaskom“ Krima u Rusiju i samoproglašenjem Donjecka i Luganska  (Duma traži diplomatsko priznanje).

Kao i svaka duboka kriza, i ova nosi tekuće ekonomske posledice na berzama i kotacijma akcija, u padu rublje i grivne, rastu dolara, skoku cena energenata. Tu nema izuzetaka, svi su pogođeni. Međutim, uslediće dugoročne reperkusije kao posledica poljuljanog poverenja u Rusiju, kao sigurnog evropskog sanabdevača gasom, čime se odlikovala i u sovjetsko doba.

MONITOR: Njemački kancelar Olaf Šolc je izuzetno diplomatski aktivan: bio je u Vašingtonu, Kijevu i Moskvi. Pored opasnosti od eskalacije sukoba iz „hladnog“ u pravi rat, koliko je njegova misija vezana i za njemački posao sa Rusijom oko snabdijevanja ruskim gasom, sada kroz Sjeverni tok 2?

ĐUKIĆ: Moskva i Kijev su izloženi pravom diplomatskom desantu sa Zapada da se ukrajinska kriza reši mirnim putem. Šolc je u Moskvi poručio da pitanje stupanja Ukrajine u NATO uopšte nije na dnevnom redu, a razrešenje krize vidi samo mirnm putem i deeskalacijom. Nemačka je najveći ruski ekonomski partner u Evropi, uključujući potrošnju gasa  (oko 50 posto). Ako proradi Severni tok 2, zavisnost će se povećati za Nemačku za još 55 milijardi kubnih metara gasa godišnje, on postaje nedostižni distributer ruskog gasa. Međutim, snabdevanje Evrope ruskim gasom na današnjem ili na znatno većem nivou, nikako ne zavisi od Severnog toka 2. Postoji dovoljno drugih gasovoda, preko Belorusije (60 milijardi kubnih metara gasa godišnje), Ukrajine (160 milijardi kubnih metara gasa godišnje), Severnog toka 1  (55 milijardi kubnih metara gasa godišnje), Turskog toka (31 milijarda kubnih metara gasa godišnje), itd. Stvar je u tome da je Moskva odlučila da iz gasne igre sa Evropom izbaci posrednike, poput Ukrajine.

Rusiju  ne zadovoljava stanje ekonomskih odnosa sa EU, naročito sa glavnim tradicionalnim partnerom, Nemačkom (sa 100 milijardi uzajamna trgovina pala je ispod 60 milijardi evra). Kao posledica sankcija iz 2014. prepolovljena je količina nemačkih firmi u RF. Šolc se nalazi pred zadatkom – kako oživeti svojevrsnu „istočnu politiku“? Severni tok 2 je tehnički spreman za eksploataciju, ali pravna sertifikacija nije završena. Gasprom je postupio po zahtevu nemačkog regulatora, osnovao je ćerku firmu, ali proces će potrajati (u Nemačkoj, u Evropskoj komisiji, na sudu).

MONITOR: Bili ste ambasador Srbije u Bjelorusiji. Tvrdi se da Rusija ovu zemlju snabdijeva najjeftinijim energentima, te da je to odličan primjer načina na koji Vladimir Putin vodi spoljnu politiku. Pominjano je čak i to da bi Bjelorusija mogla ući i u neku mnogo formalniju i tješnju vezu sa Rusijom. To na Zapadu nije izazvalo previše brige?

ĐUKIĆ: Nafta i gas su perfektni instrumenti spoljne politike. Godišnje ruske dotacije Belorusiji decenijama se mere desetinom milijardi dolara (zavisno od cena nafte i gasa na svetskom tržištu). Belorusija, po povlašćenim cenama, svake godine dobija od Rusije oko 25 miliona tona nafte (njene potrebe su oko 4,5 miliona). Ostalo se preradi i reeksportuje na Zapad. Potrošnja ruskog gasa u Belorusiji iznosi 22 milijarde kubnih metara godišnje, i redovno je to najniža cena, za ovu godinu 127 dolara za hiljadu kubnih metara. Te pozicije dve zemlje čvrsto vezuju, još od Borisa Jeljcina, koji, sa Aleksandrom Lukašenkom, 1995. lansira proces udruživanja dve zemlje u  saveznu državu, danas duboko integrisanu – od  usaglašene ekonomske politike, jedinstvene odbrane i vojne doktrine, slobode kretanja ljudi, kapitala, itd. Lukašenko, u nedavnom intervjuu, poručuje da savezna država računa na proširenje, na Kazahstan, Jermeniju, neizostavno na Ukrajinu, a onda će krenuti i druge bivše sovjetske republike, i to može predstavljati obnovu Sovjetskog Saveza, najavljuje on. Inače, geopolitički Belorusija nije u fokusu Zapada poput Ukrajine.

MONITOR: Džozef Bajden i neki visoki britanski zvaničnici danima najavljuju vrijeme napada Rusije na Ukrajinu. Dio kvalifikovane svjetske javnosti je uzdržaniji i više vjeruje da se radi o nekoj vrsti Putinove vojno-strateške igre, ispitivanja praga osjetljivosti Zapada i NATO-a. Sada se iz Moskve tvrdi da se trupe povlače. Ima li mjesta velikoj nervozi i strahu i referiranju na „Minhensku atmosferu“ iz 1938.?

ĐUKIĆ: Ruski ratni blef nije uspeo. Moskva se okrenula traženju mirnog izlaza iz ukrajinskog ćorsokaka u koji je sama sebe dovela. Kremaljski stratezi su se preračunali, računali su na razbijenu Evropu,  NATO, da će pojedini Evropljani požuriti u Kremlj na poklonjenje. Moskva je, međutim, rezervisala povratak na početnu poziciju. Ništa nije završeno.

Aktuelna ukrajinska kriza na početku je ličila na kubansku (1962) pa se „zaustavila“ na Minhenu (1938). Ipak, svaki akter igra svoju zadatu igru: Moskva isporučuje ultimativne i hitne zahteve koje najsnažnije podržava golom vojnom silom – da pokaže kako ozbiljno misli, svesna njihove  neutemeljenosti; Vašington ne prestaje da provocira, navodeći Rusiju da napravi katastrofalnu grešku, da napadne i otpočne promašeni rat sa Ukrajinom; tada bi se raspakovao „čuveni“ paket antiruskih sankcija.

MONITOR: Da li nam i ova kriza pokazuje slab uticaj međunarodnih organizacija kada su u sukobu moćni globalni igrači?

ĐUKIĆ: Ukrajinski ministar inostranih poslova Dmitrij Kuleba tražio je sastanak zemalja potpisinica Bečkog dokumenta iz 2011. za jačanje mera poverenja i bezbednosti, zbog učestalog   kretanja vojske RF duž granice. Međutim, Moskva ignoriše „ultimatum“ Kijeva. Preostaje Stalni savet i Forum za bezbednost OEBS-a. Ali vidimo da efikasnost međunarodne organizacije zavisi od spremnosti glavnih igrača na saradnju, naročito kada su oni u pitanju.

MONITOR: Javnost u Srbiji je uzbunila vješto plasirana „informacija“ da će Rusija tražiti da joj Srbija dozvoli razmještanje raketnog sistema Iskander. Može li dio „Putinove igre“ biti i ispitivanje stepena lojalnosti formalno vojno neutralnih a Rusiji „prijateljskih“ zemalja kao što je Srbija?

ĐUKIĆ: Rusija traži tačke oslonca u Evropi kojih je malo. Srbija je pogodna  – nije članica NATO, na najvišem nivou drži strateške odnose sa Rusijom, pa treba proveriti lojalnosti na koje se zaklinje. Treba pak  pogledati geopolitičku kartu gde se Srbija nalazi: ona je usamljeno ostrvu u okeanu koji se naziva NATO i arhipelagu članica koje je okružuju. Vojna neutralnost Srbije služi za unutrašnje svrhe, niko i nigde je ne prizaje, ni velike sile, ni međunarodne organizacije.

 

Evropa se nikada nije sudarila sa ovako visokim cijenama gasa

MONITOR: Predsjednica EK Ursula fon der Lajen žali se da se iz Rusije ne šalju dovoljne količine gasa. Iz Brisela je rečeno da Rusija isporučuje gas prema već potpisanim ugovorima, ali ne izlazi u susret zahtjevima zemalja EU za dodatnim količinama. Ima li EU neku alternativu ruskom gasu, kako se spekuliše?

ĐUKIĆ: Nije sporno izvršavanje ranije zaključenih gasnih ugovora. Sporno je što  Gasprom mesecima  ne povećava isporuke gasa u Evropu i ne učestvuje na gasnim berzama. Ipak i bez Gasproma, kao glavnog evropskog snabdevača, oscilacije cena na tržištu se smanjuju, trenutna je 800 dolara za hiljadu kubnih metara gasa, a Evropa se ne smrzava.

Evropa se nikada nije sudarila sa ovako enormno visokim cenama gasa. Pogođene su sve zemlje koje nemaju neku vrstu specijalnih odnosa sa Ruskom Federacijom i njenim predsednikom (Orban, Vučić, Lukašenko, Nemačka). Gasprom je par ekselans državni monoplolista, a ne komercijalna kompanija koja zadvoljava povećanu tražnju na tržištu gasa u Evropi. Najveći evropski snabdevač gasom (40 posto) dopušta da cene gasa divljaju, ostavljajući nezadovoljenu tražnju. To se dešava uprkos postojanju slobodnih prenosnih kapaciteta, gasovoda iz Ruske federacije u Evropu. Međutim, Putin insistira da se gas šalje spornim gasovodom Severni tok 2. Gas se pretvara u političko sredstvo i rusko gasno oružje u Evropi.

Mnogi su očekivali da će se ove zime Evropa smrzavati. Treba zahvaliti strateškim rezervama i svima koji su pohitali na evropsko tržište da isporuče više gasa, pre svega tečnog (SAD, Australija, Katar, Nigerij, Malezij itd.), da zauzmu deo tržišta na kojem je do juče ruski gas bio neprikosnoven. Ruski gas u Evropi u kratkom roku nije moguće zameniti, ali, korak po korak, može se (i mora) relativizovati visoko učešće u potrošnji, od dve petine ili oko 200 milijardi kubnih metara gasa godišnje. Evropa mora misliti i na mogući prekid dostave ruskog gasa, na moguće sankcije. To se odnosi i na rusku naftu sa 10 posto svetskog učešća, ili 350 miliona tona izvoza. Evropska energetska (gasna) bezbednost podrazumeva i nove izvore snabdevanja i nove maršrute snabdevanja.

 

Kriza u Ukrajini je zaustavljena možda na vrhuncu

MONITOR: Sergej Lavrov, šef ruske diplomatije, navodno savjetuje Putina da nastavi diplomatski dijalog. Ima li u Rusiji zvaničnika koji se brinu da je ova kriza dostigla vrhunac i da Rusija iz nje ne može izaći kao pobjednica, te da ponašanje vlasti može izazvati veće nezadovoljstvo naroda?

ĐUKIĆ: Šta je Rusija dobila za tri meseca diplomatskog i vojnog pritiska na Zapad? Ono što joj se i ranije nudilo (rakete srednjeg i kratkog dometa, mere poverenja). Nije uspela u ultimativnim zahtevima, da spreči širenje NATO-a i dr. Uprkos tome, Putin „prihvata pregovore kao šansu“. Tako je kriza zaustavljena možda na vrhuncu.

Svake sankcije nanose štetu zemlji, građanima, a najmanje ili nikako, političkoj i drugoj oligarhiji. Znamo to i iz sopstvenog iskustva. Paket sankcija udruženog Zapada protiv Rusije pokopao bi nade za mnoge godine i decenije – lakše se one donose nego što se ukidjaju. (Na osnovu Džekson-Venikovog amandmana uvedene su sankcije SAD SSSR-u 1972, a ukinute 2012). Zapad je najavio, može se razumeti, totalne sankcije za Rusiju, koja bi se našla pred nesavladivim problemima koje mi ne možemo predvideti. Kina, objektivno, nije alternativa, ni tranzitni pravac, uprkos strateškim i savezničkim odnosima sa Rusijom. (Trgovina Kine sa SAD iznosi 756 milijardi dolara a sa RF 120 milijardi dolara.)

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo