Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SREĆKO ĐUKIĆ DIPLOMATA IZ BEOGRADA: Ruski ratni blef nije uspio

Objavljeno prije

na

Njemački kancelar Olaf Šolc se nalazi pred zadatkom – kako oživjeti svojevrsnu „istočnu politiku“

 

MONITOR: Kriza Rusija–NATO će ima ozbiljne posljedice, u dizanju cijena nafte a i padanju berzanskih dionica na evropskim i azijskim berzama. Koliko se ekonomske posljedice ove krize već osjećaju i ko bi mogao biti najviše pogođen?

ĐUKIĆ: Ukrajinska kriza trebalo bi da je zakoračila u dugo drugo poluvreme,  u mirnije vode deeskalacije i pregovora. Međutim, to ostaje da se vidi i potvrdi. Odnosi Rusije sa NATO, ali i SAD i EU, poljuljani su do temelja,  kao nikada po okončanju hladnog rata dogovorom između Džordža Buša i Mihaila Gorbačova na Malti, 3. decembra 1989. Krizu  Rusije sa ukupnim Zapadom prati opasno zveckanje oružjem oko nove linije podela, oko Ukrajine, teritorijalno najveće evropske zemlje. Osporava joj se suvereni izbor sopstvenog puta (NATO, EU), plaćajući previsoku cenu – „načeta“ je 2014. „odlaskom“ Krima u Rusiju i samoproglašenjem Donjecka i Luganska  (Duma traži diplomatsko priznanje).

Kao i svaka duboka kriza, i ova nosi tekuće ekonomske posledice na berzama i kotacijma akcija, u padu rublje i grivne, rastu dolara, skoku cena energenata. Tu nema izuzetaka, svi su pogođeni. Međutim, uslediće dugoročne reperkusije kao posledica poljuljanog poverenja u Rusiju, kao sigurnog evropskog sanabdevača gasom, čime se odlikovala i u sovjetsko doba.

MONITOR: Njemački kancelar Olaf Šolc je izuzetno diplomatski aktivan: bio je u Vašingtonu, Kijevu i Moskvi. Pored opasnosti od eskalacije sukoba iz „hladnog“ u pravi rat, koliko je njegova misija vezana i za njemački posao sa Rusijom oko snabdijevanja ruskim gasom, sada kroz Sjeverni tok 2?

ĐUKIĆ: Moskva i Kijev su izloženi pravom diplomatskom desantu sa Zapada da se ukrajinska kriza reši mirnim putem. Šolc je u Moskvi poručio da pitanje stupanja Ukrajine u NATO uopšte nije na dnevnom redu, a razrešenje krize vidi samo mirnm putem i deeskalacijom. Nemačka je najveći ruski ekonomski partner u Evropi, uključujući potrošnju gasa  (oko 50 posto). Ako proradi Severni tok 2, zavisnost će se povećati za Nemačku za još 55 milijardi kubnih metara gasa godišnje, on postaje nedostižni distributer ruskog gasa. Međutim, snabdevanje Evrope ruskim gasom na današnjem ili na znatno većem nivou, nikako ne zavisi od Severnog toka 2. Postoji dovoljno drugih gasovoda, preko Belorusije (60 milijardi kubnih metara gasa godišnje), Ukrajine (160 milijardi kubnih metara gasa godišnje), Severnog toka 1  (55 milijardi kubnih metara gasa godišnje), Turskog toka (31 milijarda kubnih metara gasa godišnje), itd. Stvar je u tome da je Moskva odlučila da iz gasne igre sa Evropom izbaci posrednike, poput Ukrajine.

Rusiju  ne zadovoljava stanje ekonomskih odnosa sa EU, naročito sa glavnim tradicionalnim partnerom, Nemačkom (sa 100 milijardi uzajamna trgovina pala je ispod 60 milijardi evra). Kao posledica sankcija iz 2014. prepolovljena je količina nemačkih firmi u RF. Šolc se nalazi pred zadatkom – kako oživeti svojevrsnu „istočnu politiku“? Severni tok 2 je tehnički spreman za eksploataciju, ali pravna sertifikacija nije završena. Gasprom je postupio po zahtevu nemačkog regulatora, osnovao je ćerku firmu, ali proces će potrajati (u Nemačkoj, u Evropskoj komisiji, na sudu).

MONITOR: Bili ste ambasador Srbije u Bjelorusiji. Tvrdi se da Rusija ovu zemlju snabdijeva najjeftinijim energentima, te da je to odličan primjer načina na koji Vladimir Putin vodi spoljnu politiku. Pominjano je čak i to da bi Bjelorusija mogla ući i u neku mnogo formalniju i tješnju vezu sa Rusijom. To na Zapadu nije izazvalo previše brige?

ĐUKIĆ: Nafta i gas su perfektni instrumenti spoljne politike. Godišnje ruske dotacije Belorusiji decenijama se mere desetinom milijardi dolara (zavisno od cena nafte i gasa na svetskom tržištu). Belorusija, po povlašćenim cenama, svake godine dobija od Rusije oko 25 miliona tona nafte (njene potrebe su oko 4,5 miliona). Ostalo se preradi i reeksportuje na Zapad. Potrošnja ruskog gasa u Belorusiji iznosi 22 milijarde kubnih metara godišnje, i redovno je to najniža cena, za ovu godinu 127 dolara za hiljadu kubnih metara. Te pozicije dve zemlje čvrsto vezuju, još od Borisa Jeljcina, koji, sa Aleksandrom Lukašenkom, 1995. lansira proces udruživanja dve zemlje u  saveznu državu, danas duboko integrisanu – od  usaglašene ekonomske politike, jedinstvene odbrane i vojne doktrine, slobode kretanja ljudi, kapitala, itd. Lukašenko, u nedavnom intervjuu, poručuje da savezna država računa na proširenje, na Kazahstan, Jermeniju, neizostavno na Ukrajinu, a onda će krenuti i druge bivše sovjetske republike, i to može predstavljati obnovu Sovjetskog Saveza, najavljuje on. Inače, geopolitički Belorusija nije u fokusu Zapada poput Ukrajine.

MONITOR: Džozef Bajden i neki visoki britanski zvaničnici danima najavljuju vrijeme napada Rusije na Ukrajinu. Dio kvalifikovane svjetske javnosti je uzdržaniji i više vjeruje da se radi o nekoj vrsti Putinove vojno-strateške igre, ispitivanja praga osjetljivosti Zapada i NATO-a. Sada se iz Moskve tvrdi da se trupe povlače. Ima li mjesta velikoj nervozi i strahu i referiranju na „Minhensku atmosferu“ iz 1938.?

ĐUKIĆ: Ruski ratni blef nije uspeo. Moskva se okrenula traženju mirnog izlaza iz ukrajinskog ćorsokaka u koji je sama sebe dovela. Kremaljski stratezi su se preračunali, računali su na razbijenu Evropu,  NATO, da će pojedini Evropljani požuriti u Kremlj na poklonjenje. Moskva je, međutim, rezervisala povratak na početnu poziciju. Ništa nije završeno.

Aktuelna ukrajinska kriza na početku je ličila na kubansku (1962) pa se „zaustavila“ na Minhenu (1938). Ipak, svaki akter igra svoju zadatu igru: Moskva isporučuje ultimativne i hitne zahteve koje najsnažnije podržava golom vojnom silom – da pokaže kako ozbiljno misli, svesna njihove  neutemeljenosti; Vašington ne prestaje da provocira, navodeći Rusiju da napravi katastrofalnu grešku, da napadne i otpočne promašeni rat sa Ukrajinom; tada bi se raspakovao „čuveni“ paket antiruskih sankcija.

MONITOR: Da li nam i ova kriza pokazuje slab uticaj međunarodnih organizacija kada su u sukobu moćni globalni igrači?

ĐUKIĆ: Ukrajinski ministar inostranih poslova Dmitrij Kuleba tražio je sastanak zemalja potpisinica Bečkog dokumenta iz 2011. za jačanje mera poverenja i bezbednosti, zbog učestalog   kretanja vojske RF duž granice. Međutim, Moskva ignoriše „ultimatum“ Kijeva. Preostaje Stalni savet i Forum za bezbednost OEBS-a. Ali vidimo da efikasnost međunarodne organizacije zavisi od spremnosti glavnih igrača na saradnju, naročito kada su oni u pitanju.

MONITOR: Javnost u Srbiji je uzbunila vješto plasirana „informacija“ da će Rusija tražiti da joj Srbija dozvoli razmještanje raketnog sistema Iskander. Može li dio „Putinove igre“ biti i ispitivanje stepena lojalnosti formalno vojno neutralnih a Rusiji „prijateljskih“ zemalja kao što je Srbija?

ĐUKIĆ: Rusija traži tačke oslonca u Evropi kojih je malo. Srbija je pogodna  – nije članica NATO, na najvišem nivou drži strateške odnose sa Rusijom, pa treba proveriti lojalnosti na koje se zaklinje. Treba pak  pogledati geopolitičku kartu gde se Srbija nalazi: ona je usamljeno ostrvu u okeanu koji se naziva NATO i arhipelagu članica koje je okružuju. Vojna neutralnost Srbije služi za unutrašnje svrhe, niko i nigde je ne prizaje, ni velike sile, ni međunarodne organizacije.

 

Evropa se nikada nije sudarila sa ovako visokim cijenama gasa

MONITOR: Predsjednica EK Ursula fon der Lajen žali se da se iz Rusije ne šalju dovoljne količine gasa. Iz Brisela je rečeno da Rusija isporučuje gas prema već potpisanim ugovorima, ali ne izlazi u susret zahtjevima zemalja EU za dodatnim količinama. Ima li EU neku alternativu ruskom gasu, kako se spekuliše?

ĐUKIĆ: Nije sporno izvršavanje ranije zaključenih gasnih ugovora. Sporno je što  Gasprom mesecima  ne povećava isporuke gasa u Evropu i ne učestvuje na gasnim berzama. Ipak i bez Gasproma, kao glavnog evropskog snabdevača, oscilacije cena na tržištu se smanjuju, trenutna je 800 dolara za hiljadu kubnih metara gasa, a Evropa se ne smrzava.

Evropa se nikada nije sudarila sa ovako enormno visokim cenama gasa. Pogođene su sve zemlje koje nemaju neku vrstu specijalnih odnosa sa Ruskom Federacijom i njenim predsednikom (Orban, Vučić, Lukašenko, Nemačka). Gasprom je par ekselans državni monoplolista, a ne komercijalna kompanija koja zadvoljava povećanu tražnju na tržištu gasa u Evropi. Najveći evropski snabdevač gasom (40 posto) dopušta da cene gasa divljaju, ostavljajući nezadovoljenu tražnju. To se dešava uprkos postojanju slobodnih prenosnih kapaciteta, gasovoda iz Ruske federacije u Evropu. Međutim, Putin insistira da se gas šalje spornim gasovodom Severni tok 2. Gas se pretvara u političko sredstvo i rusko gasno oružje u Evropi.

Mnogi su očekivali da će se ove zime Evropa smrzavati. Treba zahvaliti strateškim rezervama i svima koji su pohitali na evropsko tržište da isporuče više gasa, pre svega tečnog (SAD, Australija, Katar, Nigerij, Malezij itd.), da zauzmu deo tržišta na kojem je do juče ruski gas bio neprikosnoven. Ruski gas u Evropi u kratkom roku nije moguće zameniti, ali, korak po korak, može se (i mora) relativizovati visoko učešće u potrošnji, od dve petine ili oko 200 milijardi kubnih metara gasa godišnje. Evropa mora misliti i na mogući prekid dostave ruskog gasa, na moguće sankcije. To se odnosi i na rusku naftu sa 10 posto svetskog učešća, ili 350 miliona tona izvoza. Evropska energetska (gasna) bezbednost podrazumeva i nove izvore snabdevanja i nove maršrute snabdevanja.

 

Kriza u Ukrajini je zaustavljena možda na vrhuncu

MONITOR: Sergej Lavrov, šef ruske diplomatije, navodno savjetuje Putina da nastavi diplomatski dijalog. Ima li u Rusiji zvaničnika koji se brinu da je ova kriza dostigla vrhunac i da Rusija iz nje ne može izaći kao pobjednica, te da ponašanje vlasti može izazvati veće nezadovoljstvo naroda?

ĐUKIĆ: Šta je Rusija dobila za tri meseca diplomatskog i vojnog pritiska na Zapad? Ono što joj se i ranije nudilo (rakete srednjeg i kratkog dometa, mere poverenja). Nije uspela u ultimativnim zahtevima, da spreči širenje NATO-a i dr. Uprkos tome, Putin „prihvata pregovore kao šansu“. Tako je kriza zaustavljena možda na vrhuncu.

Svake sankcije nanose štetu zemlji, građanima, a najmanje ili nikako, političkoj i drugoj oligarhiji. Znamo to i iz sopstvenog iskustva. Paket sankcija udruženog Zapada protiv Rusije pokopao bi nade za mnoge godine i decenije – lakše se one donose nego što se ukidjaju. (Na osnovu Džekson-Venikovog amandmana uvedene su sankcije SAD SSSR-u 1972, a ukinute 2012). Zapad je najavio, može se razumeti, totalne sankcije za Rusiju, koja bi se našla pred nesavladivim problemima koje mi ne možemo predvideti. Kina, objektivno, nije alternativa, ni tranzitni pravac, uprkos strateškim i savezničkim odnosima sa Rusijom. (Trgovina Kine sa SAD iznosi 756 milijardi dolara a sa RF 120 milijardi dolara.)

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo