Povežite se sa nama

Izdvojeno

RADE MARIĆ, VLASNIK KOMPANIJE ZA LUKSUZNI PREVOZ U LONDONU: Mnogo radio, mnogo i zaradio

Objavljeno prije

na

Sa Ambasadom SFRJ došao je u London 1972.  Počeo je u sektoru obezbjeđenja. Na tom poslu ostao je tek par godina. Poželio je više slobode. Počeo je kao konobar i čistač tanjira u hotelu St Ermins. Čekao je da prođu neophodne četiri i po godine, kako bi dobio dozvolu boravka. Par godina, nakon te dozvole, Rade Marić je započeo posao luksuznog prevoza i obezbjeđenja. Ostalo je istorija

 

U Londonu živi i radi nekoliko hiljada Crnogoraca. Profesori, biznismeni, doktori, ljekari, lučki radnici… Jedan od njih je i Rade Marić, poznat i ugledan među sunarodnicima. Njegova firma pod nazivom R.I.M.&A.C.D. godinama pruža usluge prevoza elitnoj svjetskoj klijenteli. Bogati biznismeni, slavni glumci, političari, bankari, kraljevske porodice… Oni koji ga poznaju, reći će da je mnoge, koji su u London dolazili sa naših prostora, dočekao i pomogao im da se snađu.

„Pomognem što mogu, što ne mogu nisam ni dužan“, kroz osmijeh kaže Marić u razgovoru za Monitor. Ostvario je u životu daleko više nego što je i očekivao, kaže. Iza uspjeha stajalo je i veliko odricanje. Bilo je teških dana. „Nisi sa porodicom ni kad je dan za sport, ni u vrijeme godišnjih odmora“.

Sa Ambasadom SFRJ došao je u London 1972. godine. Počeo je u sektoru obezbjeđenja. Na tom poslu ostao je tek par godina. Nerado priča o ovom radnom iskustvu. Diskrecija je ono na što se obavezao odlaskom. Ipak, ispričaće nam da je uoči Titove posjete Londonu, tih sedamdesetih, 27 specijalaca dvije nedelje ranije došlo, kako bi sve one koji su bili sumnjivi po Predsjednikovu bezbjednost, držali na oku.  Prisjeća se i susreta  u restoranu, u prostorijama Ambasade predstavnika velikih jugoslovenskih firmi u Londonu: Rudi Čajevca, Genexa, Inexa, Jugotursa, Privredne komore… Tu su pravljeni poslovni dogovori ali bila i lijepa druženjenja.

Radnicima Ambasade nije bilo dozvoljeno zabavljanje sa strankinjama. Sve se kontrolisalo. Tada dvadesetogodišnji Rade Marić poželio je više slobode.

Počeo je kao konobar i čistač tanjira u hotelu St Ermins. Čekao je da prođu neophodne četiri i po godine, kako bi dobio dozvolu boravka. Par godina, nakon te dozvole, Rade Marić započeće posao luksuznog prevoza i obezbjeđenja. Ostalo je istorija.

Poznanstvo sa moćnim ljudima koje je upoznao tokom rada u ambasadi, olakšalo je početke. Između ostalih, sa predstavnicima Ambasada Saudijske Arabije, Bahreina, Kuvajta… Radio je i sa libijskom ambasadom. Od kraja sedamdesetih postao je i lični prevoznik i obezbjeđenje kraljevske familije Bahreina. Malo je pričao i puno radio i tako sticao veliko povjerenje klijenata.

„Bilo je pet sestara i tri brata kraljevske familije sa Bahreina. Svima sam organizovao i prevoz i obezbjeđenje kad bi dolazili u London. Za mene su radili bivši marinci, policajci ili vojnici. Posla je bilo dosta. Znala se tarifa koja je naplaćivana kad šeici dolaze. Dolazili su obično u junu. Sa cijelom porodicom. Problem je bilo obezbijediti dovoljno vozila, ali kad imate posao lakše se i zadužiti. Mnogo se radilo, i mnogo zarađivalo…

S ponosom ističe da se veliko povjerenje, koje su bahreinski klijenti stekli, potvrdilo pozivnicama za privatne proslave, koje godinama stižu na njegovu adresu i adresu njegove porodice.

Prvi mercedes 200 D kupio je 1976. Polovan i na  kredit. „Sjećam se, vozim princezu, auspuh mi se ljulja, a ja ga vežem konopom.“  Posao se vremenom širio. Danas Marićev vozni park čini 30 automobila. Par vozila su BMW marke,  ostalo su mercedesi S i C klase, sa šestoro vrata.

„Nedavno smo kupili šest novih mercedesa, majbaha. Svaki od 115.000 do 120.000 funti zavisno od opreme. Uvijek sam razmišljao da ako želiš da se voziš prvom klasom, onda kupi kartu. Za mene je mercedes upravo bio ta prva klasa. Kvalitetet i luksuz koji moji klijenti očekuju.Vozila izvanrednog stila i dizajna“, objašnjava Rade Marić.

Marić ima 15 stalno zaposlenih vozača, od kojih su neki već dvije decenije u njegovoj službi. Po potrebi iznajmljuje vozače koji voze njegove, kako ih on naziva, goste, u njegovim kolima. Među gostima su i WPP, najveća medijska kompanija u svijetu, sa kojom je aranžman napravljen još u prvim godinama Marićevog rada, japanska banka Novator i svjetski poznata imena kompanija poput Meldex'a, Itochu, Rivet

U petospratnici kod Čelsija, u vlasništvu Radeta Marića, sjedište je njegove firme R.I.M & A.C.D. Na zidovima fotografije slavnih ljudi koje je vozio. Bahreinska princeza, bivši muž princeze iz Monaka, Muhamed Ali, članovi posade Apolo… Sa Omarom Šarifom je i drugovao. Obradovao je suprugu kada je slavnog glumca doveo kući na kafu. „Bila  je oduševljena. Film Doktor Živago gledala je 20 puta“.

Sjedišta njegovih luksuznih limuzina koristili su i brojni crnogorski i srbijanski političari i ambasadori. „Nikad nisam bio član nijedne partije, ali mi je drago da našim ljudima mogu biti na usluzi.“

Od 18 sati kad se se kancelarije njegove firme zatvaraju, Radetov telefon je dostupan. „Moja lična odgovornost je da klijentima obezbijedim servis koji očekuju i lični odgovor.“

Svoj zivot Marić je podredio radu i familiji. Radio je, kaže, sa ljubavlju i užitkom, uz veliku pomoć supruge. Otac je dva sina, Nikole i Saše i ćerki Tanje i Nataše. Sva djeca su školovana na privatnim školama. Stariji, Nikola, danas živi i radi u Švedskoj. Mlađi, Saša, diplomirao je na prestižnom koledžu St. Martin fine art & design. Bavi se fotografijom i izlagao je u Nacionalnoj galeriji portreta u London. Živi i vrlo uspješno radi u Njujorku. Tanja je farmaceut i dr ginekološkinja, članica Royal College of opsteticians gynaecologists, a Nataša uspješna advokatica. „Nemam dovoljno vremena za druženja“, kaže Rade. Njegova djeca i sedmoro unučadi su društvo u kome najradije provodi vrijeme.

Spreman je da da se nađe na usluzi onima koji iz Crne Gore dođu ovdje u potrazi za boljim životom. „Čovjek nikada ne smije zaboraviti da je građanin, prije svega, svoje države, ma gdje živio.To je moja dužnost i moralna obaveza prema onima koji se nađu u stranom svijetu.“ Ali je spreman i da otvorenog srca podrži rad čak 70 humanitarnih organizacija u Londonu. Sa brojnih adresa, među kojima i Povelja Crvenog krsta SRJ, ali i zahvalnice diplomatskih krugova, uručivane su Mariću. Nije nepoznato da je porodica Marić uvijek spremna da obezbijedi pomoć djeci kojoj je potrebno liječenje ili neka od skupih operacija. „Kad su djeca u pitanju, tu dvoumljenja nema. Učiniću sve što je u mojoj moći da pomognem“.

Posjeti Marić ponekad i Crnogorsko-britansko udruženje Montenegro UK Society. Sa sunarodnicima ovdje se obilježe značajni datumi crnogorske istorije.

Kod Jaza, u Lastvi Grbaljskoj napravio je kuću. Sa suprugom, djecom i unučadima rado provede ovdje odmor uživajući u plivanju, biciklanju. I, u ljepotama Crne Gore.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo