Povežite se sa nama

FOKUS

SDP tajkunima na usluzi

Objavljeno prije

na

rankovujica

Ne dobije li Vlada tražene bankarske garancije do početka marta, od posla sa britanskim Cubus Lux-om neće biti ništa, najavljuje Vujica Lazović rasplet tendera za zakup Valdanosa.

,,Čekamo još neki dan da dobijemo te njihove bankarske garancije, ukoliko ne dođu poništićemo tender… Ukoliko dostave te bankarske garancije onda ćemo sjesti još jednom da preispitamo ugovor i poslije toga pristupimo njegovom potpisivanju”, jasan je potpredsjednik Vlade, doskorašnji predsjednik Savjeta za privatizaciju i, ujedno, od sredine 2007. godine predsjednik Tenderske komisije koja određuje sudbinu uvale Valdanos.

Trenutak. Prije nego ovu informaciju prenesete nekome, ili makar dopustite da ona utiče na vaše raspoloženje imajte na umu – saopštio nam je isti onaj Vujica Lazović koji je početkom decembra pretprošle godine najavio posao sa Cubus Lux: ,,Do kraja godine trebalo bi da se potpiše ugovor za Valdanos”. Makar mi u Monitoru smo shvatili da se radi o toj, 2009. godini. Zato sadašnje najave ne uzimamo zdravo za gotovo.

ČUDO PRIVATIZACIJE: Možete, sada, reći da ljudi – čak i potpredsjednici vlada – ne moraju baš uvijek biti potpuno ozbiljni i precizni. Druga bi stvar bila da sve to odvija, recimo, pred sudom.

I eto prilike da se podsjetimo kako je Lazović, u oktobru 2005. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici – tokom istrage protiv Veselina Vukotića i Branka Vujovića – izjavio da je ,,prodaja Jugopetrola bila odlično odrađen posao, praktično najbolja privatizacija u regionu, kako zbog postignute cijene, tako i zbog i socijalnog programa i drugih elemenata”.

Lazović je još dodao, a mediji prenijeli, kako to nije samo njegovo mišljenje, kao člana (i te) Tenderske komisije, već i stav međunarodnih eksperata. Kojih? To ili Lazović nije pomenuo, ili mediji nijesu prenijeli. Manje, više – nije ni bitno. Podrazumijeva se da su Vukotić i Vujović oslobođeni sumnje da su Marka Harisona, pravnog savjetnika u privatizaciji Jugopetrola, nezakonito častili tri miliona eura.

A onda se, nekih pet godina kasnije, na sajtu Lazovićevog Savjeta za privatizaciju pojavilo mišljenje ekonomskih stručnjaka iz bivše SFRJ, sve sa imenima i prezimenima, koji kažu da kupac Jugopetrola, grčki Helenic petroleum, nije izvršio dokapitalizaciju preduzeća, iako je ona nakon privatizacije predstavljena kao jedna od njegovih ključnih obeveza. Problem je bila pravna nedorečenost Ugovora, u kojoj je Helenik našao sivu zonu koja mu omogućava da nekažnjeno uštedi 40-tak miliona. Sjetite se – to smo platili tri miliona.

Isti eksperti, takođe plaćeni našim novcem, zaključili su da sprovođenje socijalnog programa ,,nijesu mogli pouzdano procijeniti uslijed nedostatka potrebnih detaljnijih podataka”. Saznali su samo da je broj zapošljenih od godine privatizacije do kraja 2009. godine smanjen sa 690 na 252.

Kako veličanstvena potvrda Lazovićeve ocjene da je to ,,najbolja privatizacija u regionu… zbog socijalnog programa i drugih elemenata”. Taj su stav dijelile obje vladajuće partije koalicije DPS-SDP, pa je Lazović, u aprilu 2007. godine izabran za predsjednika Savjeta za privatizaciju. Pošto je tadašnji premijer Željko Šturanović zaključio da on nema potrebne kvalifikacije za taj posao.

SNAGA PRINCIPA: Nije to samo stvar ekonomije. U pitanju je čitav koncept.

Recimo – kada se govori o (ne)uspješnoj privatizaciji Jugopetrola Ranko Krivokapić, predsjednik SDP, voli da podsjeti kako njegova partija tada nije bila u Vladi. Nijesu, dakle, učestvovali u tom poslu. Šta je onda profesor Lazović radio u Tenderskoj komisiji koja je privatizovala monopolistu iz Kotora? To su, smrtnicima nedokučive, tajne visoke politike. Ili je, ipak, u pitanju nešto mnogo prizemnije i jeftinije.

Poslije Jugopetrola na red je došao Telekom. Vujica Lazović je bio predsjednik Skupštine akcionara kompanije koja je, takođe, prodata uz neslaganje SDP-a. ,,Ne treba da izvlačimo kapital iz Crne Gore”, objašnjavao nam je Krivokapić podsjećajući da je francuski Reno “ponovo postao uspješan kada ga je država nacionalizovala”.

Bio je toliko ubjedljiv da je DPS odlučila da proda sve, do posljednje akcije najprofitabilnijeg preduzeća koje je imala Crna Gora. I na isti posao privoli (natjera) sve crnogorske privatizacione poslove. Glupljeg, a obimnijeg posla nije bilo od kako su Parižani – prije nekih 300 godina, valjda – prestali kupovati akcije izmišljenih rudnika zlata u Sjevernoj Americi.

Ko vjeruje aktuelnom premijeru Igoru Lukšiću zna da mi, odnosno oni, negdje i danas čuvaju 100 miliona eura dobijenih od Dojče Telekoma. Sa njima ćemo, navodno, graditi autoput ka sjeveru Crne Gore. Do sada, dakle, nijesmo vidjeli ni centa koristi od tog posla. Izuzev što je ovdašnje tržište radne snage obogaćeno sa dvije trećine onih koje je u Telekomu zatekla privatizacija. Baš smo se ovajdili.

,,SDP je zaustavila prodaju Telekoma”, saopštio je Krivokapić u sred posla. Kad je firma, ipak, iznijeta na međunarodni pazar, naredio je svojima da se taktički povuku iz svih privatizacionih tijela. U Vladi su ostali. Neko mora biti savjest ovog društva.

A šta to znači uče nas, ko ako ne Krivokapić i Lazović.

Preskočimo privatizaciju KAP-a. Prekrupan je to zalogaj bio za ovakav SDP. Preskočimo i Bjelasicu, Avalu, Solanu, Fjord, bjelopoljsku Radu, HTP Boku ili, da oprostite, Prvu banku. Sitno je to. I naši ljudi. Skoro pa familija.

Fokusirajmo se na energetske igre između DPS, SDP i Mila Đukanovića.

Još se Vujica Lazović nije ni navikao na zvanje predsjednika Savjeta za privatizaciju, a već je morao da zaprijeti ostavkom – u slučaju da bude preglasana i Savjet prihvati ponudu Olega Deripaske, koga su podržavali Đukanović i Branimir Gvozdenović, da za 50 miliona kupi pljevaljsku Termoelektranu i manjinski udio u Rudniku uglja.

,,Nije opravdano prodavati 40 odsto energetskih proizvodnih kapaciteta u situaciji kada cijena struje pokazuje konstantan trend rasta”, naveo je Lazović objašnjavajući strategiju SDP – Rudnik uglja će se spojiti sa EPCG, a onda će zajedno procvjetati na zadovoljstvo građana Crne Gore. I mudrih socijaldemokrata na vlasti.

Lazović se potrudio da Krivokapića privoli za svoj koncept. Tako je predsjednik SDP, isti onaj što je u septembru 2006. (izborna klampanja) obećavao Pljevljacima: ,,Privatizacija Rudnika uglja skoro je završena, a zarada će omogućiti da Pljevlja postanu industrijski centar Crne Gore”, u februaru 2007. objašnjavao: ,,SDP je protiv prodaje elektrana, jer smatra da nema razloga za privatizaciju monopolskih djelatnosti, u kojima je osigurana zarada i njena redistribucija u socijalne fondove za potrebe građana Crne Gore”.

Prođoše dvije godine busanja u prsa socijaldemokratska, poče kriza, i jedne hladne januarske noći 2009. SDP donosi novu, istorijsku, odluku: Glavni odbor pristaje da se pet godina nakon dokapitalizacije EPCG kompanija proda manjinskom vlasniku.

Krivokapić nam je iste večeri pojasnio da je to baš ono za što su se on i njegovi najbliži saradnici zalagali od početka: ,,Evropskim rječnikom, briselskim rječnikom, to bi se trebalo zvati šargarepa za investitora koji dobija preciznu obavezu uvećavanja profita, ukupne efikasnosti Elektroprivrede u narednih pet godina i ako ispuni sve te uslove samo duguje priliku da nam vrati ono što smo prodali…”.

Da ne dužimo – događaji iz januara ove godine i još aktuelna pogađanja o budućoj cijeni struje koju ćemo plaćati, pokazuju ko je u priči Krivokapićevog SDP-a o štapu i šargarepi iz januara 2009. ispao – magarac. Ovi na vlasti nijesu.

MORALNE GROMADE: Zašto Tenderska komisija kojom (opet) predsjedava Lazović prihvata ponudu A2A koja je za 100 miliona eura manja od onoga što za akcije EPCG daje grčki konzorcijum, pitao se Vasilije Miličković, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede. Ne krijući da ga na to pitanje tjera jasan finansijski interes.

Tenderska komisija odgovorila je – pitanjem. Bilo bi interesantno da pojedinici, koji se legitimišu u ime Udruženja akcionara, javnosti objasne kako su stekli novac i došli do tolikog broja akcija EPCG, pitao se profesor Lazović. Ne razlikujući valjda šta je interesantno, a šta važno.

Ne dugo zatim je, ipak, pokazao zavidan osjećaj za finese. Kada su ga iz MANS-a pitali koliko su on i njegove kolege plaćene za posao sa A2A Lazović je odbio da odgovori. Jesu to bile naše pare, ali nemamo pravo da budemo toliko radoznali.

,,Radi se o informacijama čijim bi se objelodanjivanjem ugrozila privatna i druga lična prava pojedinaca “, obrazložio je Lazović. Nekako se, ipak, saznalo da je on za ovaj posao nagrađen sa 17 hiljada eura.

,,Mislim da je Tenderska komisija, s obzirom na odrađeni posao, skromno nagrađena” – izjavio je. Šta su tačno uradili – ne može da nam kaže. ,,Bili smo obavezni da za neke ugovore potpišemo sa investitorima paragrafe o povjerljivosti, na njihovo insistiranje. To je česta praksa na Zapadu, jer kompanije ne žele da otkrivaju poslovne planove”, podučeni smo. Ima li na Zapadu prodavaca koji ne mogu da saznaju šta je bilo sa njihovom imovinom – ne zna se.

A predsjednik Skupštine briži mnoge brige. I privatizacione. ,,Ostalo je malo vremena da se nešto ispravi i spriječe teže posljedice”. Ovako je , prije sedam godina, Krivokapić reagovao na alarmantno stanje u Ski centru Durmitor. Treba li reći, od tada se na Savinom kuku ništa nije promijenilo. A o KAP-u, Željezari, Boksitima, Rudniku uglja i Elektroprivredi… predsjednik parlamenta sad šuti. Ima se kad, nije hitno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PUCANJ IZ SNAJPERA, OPET: Kome smeta Daka Davidović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim kontekstom, a dio opozicije insistira na političkoj pozadini

 

Nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ranjen je u utorak veče u Beogradu. U njega  je pucano iz snajpera, dok se nalazio u hotelu Crown Plaza, u kom navodno već duže živi. Snajperski hitac ispaljen je dok je  Davidović io u društvu episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija. Kako pišu beogradski i podgorički mediji, snajperista se u nalazio van hotela, a debljina stakla je navodno amortizovala metak. Davidović je ranjen u lijevu šaku, i van životne je opasnosti.

Beogradska policija je, kako prenose tamošnji mediji, na Novom Beogradu pronašla automobil koji navodno pripada napadaču,  i u njemu snajper.Srpska policija je za sada izdala  tek kratko saopštenje u kom se navodi da “  intenzivno rade na rasvjetljavanju svih činjenica i okolnosti ovog događaja”.

Davidović nije za medije želio da komentariše napad, kao ni  eventualne motive. Monitor je pokušao da stupi u kontakt sa nikšićkim binzismenom, ali on nije odgovarao na pozive. Vladika Joanikije saopštio  je beogradskim medijima da ne može ništa reći dok je istraga u toku.

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim  kontekstom,  naglašavajući onaj dio Davidovićeve biografije koji se vezuje za biznis, dok dio opozicije insistira upravo na političkoj pozadini i  Davidovićevim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ukazujući da se ranjavanje dogodilo ne samo u prisustvu vladike Joanikija, već i pred održavanje crkveno-narodnog sabora u Nikšiću i neposredno nakon stavljanja u skupštinsku proceduru zakona o vjerskim zajednicama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZEMLJOTRES UPOZORAVA: Loša gradnja saučesnik stihije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontiunirano kršenje pravila prilikom izgradnje objekata u Crnoj Gori može da dovede do tragičnih ishoda, upozoravaju stručnjaci

 

Snažan zemljotres od 6,4 stepena prema Rihteru, koji je ove nedjelje pogodio Albaniju, osjetio se silno i u Crnoj Gori. Zemljotresi ove jačine mogu da nanesu štetu područjima udaljenim i do 160 kilometara od epicentra.

U susjednoj Albaniji je poginulo najmanje 29 osoba, a preko 650 je povrijeđenih. U zemljotresima koji su uzbunili Balkan najgore je prošao Drač, u blizini kojeg je bio epicentar. Spasilački timovi iz Italije, Grčke, Rumunije i Kosova  tragaju za preživjelima. Na hiljade spava na otvorenom, u šatorima ili u kolima. Materijalna šteta je ogromna. Fasade su demolirane, pojedine zgrade napukle a drugi objekti sravnjeni sa zemljom.

Na snimcima se vidjelo – neke zgrade su ostale nedirnute, dok su se druge urušile do temelja. Pitanje je – da li je to i zbog neadekvatne gradnje?

Eksperti upozoravaju da se u Crnoj Gori masovno krše pravila prilikom izgradnje objekata, što u slučaju zemljotresa može da ima pogubne posljedice.

Građevinski inženjer Predrag Nikolić za Monitor kaže da su ruševine u Albaniji poraz ove struke. Ocjenjuje da ni sistem gradnje u Crnoj Gori nije ništa bolji: ,,Nakon zemljotresa 1979. godine u kom je Crna Gora egzistirala identifikovani su rasjedi i mikro rasjedi na kojima je jasno definisana zabrana gradnje. Crna Gora je tada dobila vrlo kvalitetnu logistiku i brzo postala centar za aseizmičko projektovanje. Zemljotres je lakmus papir za svaki izgrađeni objekat. Na primjeru Albanije očigledno je da se radi o gradnji mimo standarda, jer za VIII do IX stepeni seizmičkog intenziteta po Merkalijevoj (MCS) skali ne bi smjeli da se sruše objekti koje smo vidjeli na snimcima i fotografijama. Struka traži da se duž rasjeda ne gradi, a u Crnoj Gori je to pravilo prekršeno odmah nakon zemljotresa 1979. godine, izgradnjom Slovenske plaže u Budvi”.

Nikolić kaže da objekat sam po sebi može da bude savršeno projektovan, ali da nepoštovanje pravila struke može da dovede do njegovog rušenja. ,,Koriste se samo opšti podaci. Geotehnički elaborati se zanemaruju, a oni daju jasnu osnovu za projektovanje. Na kraju se čak i fingiraju, što nije samo odgovornost struke i projektanata, već nadležnih u sistemu. Obavezno je samo kompletiranje dokumentacije, bez suštine. Ništa nismo naučili, a mnogo toga možemo da izgubimo”.

Kao znak solidarisanja i pomoći, Crna Gora je poslala specijalni tim koji čini 18 spasilaca iz službi zaštite i spašavanja i šest predstavnika Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković najavljuje da će iz Glavnog grada uplatiti 20 hiljada eura pomoći Albaniji. Tako treba. Ali našim vlastodršcima ne pada na pamet da makar javno progovore  o mogućim posljedicama  nebezbjedne gradnje u našoj zemlji, osobito  na Crnogorskom primorju, gdje cvjetaju objekti na klizištima i močvarnom zemljištu. Na odgovornost nema ko da ih pozove.

Arhitekta Andrija Markuš za Monitor kaže da bi zemljotresi u Albaniji morali  da budu opomena za inspekcijske službe u Crnoj Gori: ,,Gradnja je svuda, a naročito na primorju, nekontrolisana. U zgradama se uklanjaju  noseći zidovi, čija je svrha mogućnost preuzimanja tereta s drugih dijelova zgrade, poda i krova. Takve strukture se ne smiju dirati, jer pružaju zaštitu ukoliko dođe do rušenja zgrada. Uklanjaju se čak i tanki pregradni zidovi, koji iako se polome, pri prvom udaru takođe pružaju zaštitu. Spas nije u bježanju niz stepenice, već u poštovanju propisa”.

On predlaže da se oformi dodatni organ od kog će se tražiti saglasnost za gradnju: ,,Crna Gora ima stručnjake, ali samo u knjigama, malo u praksi. Treba nam pojačan nadzor, ljudi koji će voditi inspekcijske knjige za svaku zgradu, ne da bi spriječili efikasnost brze gradnje, već da bi primijenili zaštitne mjere”.

Markuš ističe pozitivne primjere gradnje,  gdje su ispoštovani svi propisi: ,,Osnovne škole u Nikšiću, Baru i Podgorici Luka Simonović, Sutjeska i Blažo Jokov Orlandić su prilikom projektovanja testirane najnovijim metodama kako bi se utvrdila njihova izdržljivost na zemljotres”.

Područje Balkana je trusno i sklono seizmičkim aktivnostima. Njemački seizmolog Frederil Tilman je za Dojče Vele objasnio zbog čega je došlo do razornog zemljotresa u Albaniji: ,,Zemljotresi dolaze zbog pomjeranja Afričkog kontinenta u pravcu sjevera. Afrička tektonska ploča se svake godine za nekoliko milimetara pomjera u pravcu Evrope. Takvi sudari stvaraju velike napetosti jer dolazi do podvlačenja dijelova Jadranske mikrotektonske ploče pod Balkan. Zemljotres u Albaniji je povezan s tim napetostima”.

Opasnost od zemljotresa ne može se predvidjeti. Najbliži prognozi zemljotresa su Meksiko Siti i Japan, ali su i oni u prednosti za samo nekoliko sekundi. Ovonedeljni potresi osjetili su se u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, ali i Italiji. Iz crnogorskog Zavoda za seizmologiju saopštili su da se tokom sedmice može očekivati još manjih ali i moćnijih: ,,Očekujemo da će se aktivnost intenzivno produžiti sigurno ove sedmice, a onda manjim intenzitetom i da će se desiti neki od značajnijih udara. Zemljotresi se javljaju u sekvencama koje nisu pravilne, zato se proučavaju istorijski zapisi zemljotresa. Oni pokazuju da je u području zaliva Boke Kotorske bilo snažnih zemljotresa”.

Svjetski inženjeri kažu da nisu zemljotresi ti koji ubijaju ljude, nego loša gradnja koju obavljaju ljudi.  Mi smo saučesnici stihije. Nisu Albanija i Crna Gora jedini primjeri neuspjeha u ispunjavanju građevinskih kodeksa. U Turskoj je 2011. godine u gradu Vanu u zemljotresu jačine 7,2 Rihtera umrlo preko 600 ljudi, preko 4 hiljade je bilo povrijeđenih, a preko 40 hiljada je ostalo bez domova. Tom prilikom je Redžep Erdogan, tada premijer, uporedio nemar nekih zvaničnika i građevinara sa ubistvom, jer je mutna i nebezbjedna gradnja doprinijela velikom broju smrtnih slučajeva.

Slična je bilo u  Španiji iste godine, kada je u zemljotresu kod grada Lorke uništeno gotovo 80 odsto građevina. Tada je Luis Suarez, predsjednik Geološkog društva Španije rekao da potres jačine 5,2 stepena prema Rihteru nije dovoljno jak da bi proizveo totalni kolaps građevina. Naučna istraživanja tima koji je predvodio dr Pablo Gonzalez sa kanadskog Univerziteta Zapadnog Ontarija sugerišu da je potres prouzrokovala ljudska aktivnost, jer je obrazac kretanja Zemlje bio u skladu sa promjenama koje je izazvalo uklanjanje vode iz podzemnih rezervoara.

Predrag Nikolić kaže da imamo sreće što se javlja više zemljotresa od područja Albanije do Bosne i Hercegovine: ,,Tako se ta energija ne oslobađa kataklizmično kako je to bilo 1979. godine. Imali smo slučajeve likvifacije tla (ključanja tla) u Boki Kotorskoj, a samo malo je falilo da počne i reljef da se mijenja”.

Strahote u Albaniji osvježile su pamćenje. Ove godine bila je 40. godišnjica od najrazornijeg zemljotresa u Crnoj Gori u kojem je 101 osoba izgubila život, a na desetine hiljada ostalo bez krova nad glavom. Nakon te tragedije  izrađena je nova metodologija planiranja zasnovana na aseizmičnom planiranju i očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine. Obavljeno je  istraživanje kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Kako se u njemu navodi, u narednih 100 godina, moguć je zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto.

Svejedno, urbanističko planiranje u Crnoj Gori već decenijama ne postoji, upozorava Predrag Nikolić. ,,Crna Gora stihijski srlja u samouništenje. Zakoni se selektivno primjenjuju, sve se svodi na profit. Jedini urbani blok koji je u Podgorici je Blok V, sagrađen je za funkciju života njegovog stanovnika. Poslije toga, ništa”, kaže Nikolić.

Andrija Markuš apeluje na građane da budu obazrivi i odgovorniji. ,,Ukoliko čuju konstantna burgijanja iz stanova u zgradi u kojoj žive, neka obavezno pozovu nadležne službe kako bi se utvrdilo da li taj ko buši ima dozvolu za izvođenje radova. Imamo pravo da znamo da li živimo u sigurnom okruženju”.

Nisu samo zgrade već je i crnogorsko društvo danas ranjivije nego što je nekad bilo.   U vrijeme tragičnog zemljotresa 1979, Crna Gora je bila dio moćne SFRJ,  u pomoć su pritekle JNA, civilna zaštita i teritorijalna odbrana. Čak i izviđački odredi. Pružanje prve pomoći nije bila nepoznanica.

Danas se moramo sučiti sa sobom. Dok vlada urbanistički haos, zemljotres upozorava. Pohlepa nam može doći glave.

                                                                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES DPS, KAKO VLADATI VJEČNO: Snovi grofa Drakule

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti

 

Ništa novo trideset godina kasnije. Osmi kongres vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) donio je istog predsjednika, i iste teme: identitet, crkva, neprijatelji, ugroženost države kojoj još koji vijek trebaju branitelji. Milo Đukanović i njegovi. Teme koje decenijama uspješno održavaju podjele u Crnoj Gori, i njenu vlast. Najtrajniju u ovom dijelu svijeta. Novina je možda tek to, da je posljednji kongres DPS-a, bilo gotovo nepodnošljivo gledati i slušati  zbog izokrenute stvarnosti u koju su njeni najviši predstavnici pokušali ubijediti javnost. Domaću i međunarodnu.

Novi vječiti predsjednik DPS,višedecenijski premijer, i predsjednik države, Milo Đukanović saopštio je  da je DPS  politička snaga koja je osmišljeno mijenjala Crnu Goru, “uvijek nabolje”, i da je to partija koja politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”.

“U vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom”, opečatio je Đukanović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo