Povežite se sa nama

FOKUS

SDP tajkunima na usluzi

Objavljeno prije

na

Ne dobije li Vlada tražene bankarske garancije do početka marta, od posla sa britanskim Cubus Lux-om neće biti ništa, najavljuje Vujica Lazović rasplet tendera za zakup Valdanosa.

,,Čekamo još neki dan da dobijemo te njihove bankarske garancije, ukoliko ne dođu poništićemo tender… Ukoliko dostave te bankarske garancije onda ćemo sjesti još jednom da preispitamo ugovor i poslije toga pristupimo njegovom potpisivanju”, jasan je potpredsjednik Vlade, doskorašnji predsjednik Savjeta za privatizaciju i, ujedno, od sredine 2007. godine predsjednik Tenderske komisije koja određuje sudbinu uvale Valdanos.

Trenutak. Prije nego ovu informaciju prenesete nekome, ili makar dopustite da ona utiče na vaše raspoloženje imajte na umu – saopštio nam je isti onaj Vujica Lazović koji je početkom decembra pretprošle godine najavio posao sa Cubus Lux: ,,Do kraja godine trebalo bi da se potpiše ugovor za Valdanos”. Makar mi u Monitoru smo shvatili da se radi o toj, 2009. godini. Zato sadašnje najave ne uzimamo zdravo za gotovo.

ČUDO PRIVATIZACIJE: Možete, sada, reći da ljudi – čak i potpredsjednici vlada – ne moraju baš uvijek biti potpuno ozbiljni i precizni. Druga bi stvar bila da sve to odvija, recimo, pred sudom.

I eto prilike da se podsjetimo kako je Lazović, u oktobru 2005. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici – tokom istrage protiv Veselina Vukotića i Branka Vujovića – izjavio da je ,,prodaja Jugopetrola bila odlično odrađen posao, praktično najbolja privatizacija u regionu, kako zbog postignute cijene, tako i zbog i socijalnog programa i drugih elemenata”.

Lazović je još dodao, a mediji prenijeli, kako to nije samo njegovo mišljenje, kao člana (i te) Tenderske komisije, već i stav međunarodnih eksperata. Kojih? To ili Lazović nije pomenuo, ili mediji nijesu prenijeli. Manje, više – nije ni bitno. Podrazumijeva se da su Vukotić i Vujović oslobođeni sumnje da su Marka Harisona, pravnog savjetnika u privatizaciji Jugopetrola, nezakonito častili tri miliona eura.

A onda se, nekih pet godina kasnije, na sajtu Lazovićevog Savjeta za privatizaciju pojavilo mišljenje ekonomskih stručnjaka iz bivše SFRJ, sve sa imenima i prezimenima, koji kažu da kupac Jugopetrola, grčki Helenic petroleum, nije izvršio dokapitalizaciju preduzeća, iako je ona nakon privatizacije predstavljena kao jedna od njegovih ključnih obeveza. Problem je bila pravna nedorečenost Ugovora, u kojoj je Helenik našao sivu zonu koja mu omogućava da nekažnjeno uštedi 40-tak miliona. Sjetite se – to smo platili tri miliona.

Isti eksperti, takođe plaćeni našim novcem, zaključili su da sprovođenje socijalnog programa ,,nijesu mogli pouzdano procijeniti uslijed nedostatka potrebnih detaljnijih podataka”. Saznali su samo da je broj zapošljenih od godine privatizacije do kraja 2009. godine smanjen sa 690 na 252.

Kako veličanstvena potvrda Lazovićeve ocjene da je to ,,najbolja privatizacija u regionu… zbog socijalnog programa i drugih elemenata”. Taj su stav dijelile obje vladajuće partije koalicije DPS-SDP, pa je Lazović, u aprilu 2007. godine izabran za predsjednika Savjeta za privatizaciju. Pošto je tadašnji premijer Željko Šturanović zaključio da on nema potrebne kvalifikacije za taj posao.

SNAGA PRINCIPA: Nije to samo stvar ekonomije. U pitanju je čitav koncept.

Recimo – kada se govori o (ne)uspješnoj privatizaciji Jugopetrola Ranko Krivokapić, predsjednik SDP, voli da podsjeti kako njegova partija tada nije bila u Vladi. Nijesu, dakle, učestvovali u tom poslu. Šta je onda profesor Lazović radio u Tenderskoj komisiji koja je privatizovala monopolistu iz Kotora? To su, smrtnicima nedokučive, tajne visoke politike. Ili je, ipak, u pitanju nešto mnogo prizemnije i jeftinije.

Poslije Jugopetrola na red je došao Telekom. Vujica Lazović je bio predsjednik Skupštine akcionara kompanije koja je, takođe, prodata uz neslaganje SDP-a. ,,Ne treba da izvlačimo kapital iz Crne Gore”, objašnjavao nam je Krivokapić podsjećajući da je francuski Reno “ponovo postao uspješan kada ga je država nacionalizovala”.

Bio je toliko ubjedljiv da je DPS odlučila da proda sve, do posljednje akcije najprofitabilnijeg preduzeća koje je imala Crna Gora. I na isti posao privoli (natjera) sve crnogorske privatizacione poslove. Glupljeg, a obimnijeg posla nije bilo od kako su Parižani – prije nekih 300 godina, valjda – prestali kupovati akcije izmišljenih rudnika zlata u Sjevernoj Americi.

Ko vjeruje aktuelnom premijeru Igoru Lukšiću zna da mi, odnosno oni, negdje i danas čuvaju 100 miliona eura dobijenih od Dojče Telekoma. Sa njima ćemo, navodno, graditi autoput ka sjeveru Crne Gore. Do sada, dakle, nijesmo vidjeli ni centa koristi od tog posla. Izuzev što je ovdašnje tržište radne snage obogaćeno sa dvije trećine onih koje je u Telekomu zatekla privatizacija. Baš smo se ovajdili.

,,SDP je zaustavila prodaju Telekoma”, saopštio je Krivokapić u sred posla. Kad je firma, ipak, iznijeta na međunarodni pazar, naredio je svojima da se taktički povuku iz svih privatizacionih tijela. U Vladi su ostali. Neko mora biti savjest ovog društva.

A šta to znači uče nas, ko ako ne Krivokapić i Lazović.

Preskočimo privatizaciju KAP-a. Prekrupan je to zalogaj bio za ovakav SDP. Preskočimo i Bjelasicu, Avalu, Solanu, Fjord, bjelopoljsku Radu, HTP Boku ili, da oprostite, Prvu banku. Sitno je to. I naši ljudi. Skoro pa familija.

Fokusirajmo se na energetske igre između DPS, SDP i Mila Đukanovića.

Još se Vujica Lazović nije ni navikao na zvanje predsjednika Savjeta za privatizaciju, a već je morao da zaprijeti ostavkom – u slučaju da bude preglasana i Savjet prihvati ponudu Olega Deripaske, koga su podržavali Đukanović i Branimir Gvozdenović, da za 50 miliona kupi pljevaljsku Termoelektranu i manjinski udio u Rudniku uglja.

,,Nije opravdano prodavati 40 odsto energetskih proizvodnih kapaciteta u situaciji kada cijena struje pokazuje konstantan trend rasta”, naveo je Lazović objašnjavajući strategiju SDP – Rudnik uglja će se spojiti sa EPCG, a onda će zajedno procvjetati na zadovoljstvo građana Crne Gore. I mudrih socijaldemokrata na vlasti.

Lazović se potrudio da Krivokapića privoli za svoj koncept. Tako je predsjednik SDP, isti onaj što je u septembru 2006. (izborna klampanja) obećavao Pljevljacima: ,,Privatizacija Rudnika uglja skoro je završena, a zarada će omogućiti da Pljevlja postanu industrijski centar Crne Gore”, u februaru 2007. objašnjavao: ,,SDP je protiv prodaje elektrana, jer smatra da nema razloga za privatizaciju monopolskih djelatnosti, u kojima je osigurana zarada i njena redistribucija u socijalne fondove za potrebe građana Crne Gore”.

Prođoše dvije godine busanja u prsa socijaldemokratska, poče kriza, i jedne hladne januarske noći 2009. SDP donosi novu, istorijsku, odluku: Glavni odbor pristaje da se pet godina nakon dokapitalizacije EPCG kompanija proda manjinskom vlasniku.

Krivokapić nam je iste večeri pojasnio da je to baš ono za što su se on i njegovi najbliži saradnici zalagali od početka: ,,Evropskim rječnikom, briselskim rječnikom, to bi se trebalo zvati šargarepa za investitora koji dobija preciznu obavezu uvećavanja profita, ukupne efikasnosti Elektroprivrede u narednih pet godina i ako ispuni sve te uslove samo duguje priliku da nam vrati ono što smo prodali…”.

Da ne dužimo – događaji iz januara ove godine i još aktuelna pogađanja o budućoj cijeni struje koju ćemo plaćati, pokazuju ko je u priči Krivokapićevog SDP-a o štapu i šargarepi iz januara 2009. ispao – magarac. Ovi na vlasti nijesu.

MORALNE GROMADE: Zašto Tenderska komisija kojom (opet) predsjedava Lazović prihvata ponudu A2A koja je za 100 miliona eura manja od onoga što za akcije EPCG daje grčki konzorcijum, pitao se Vasilije Miličković, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede. Ne krijući da ga na to pitanje tjera jasan finansijski interes.

Tenderska komisija odgovorila je – pitanjem. Bilo bi interesantno da pojedinici, koji se legitimišu u ime Udruženja akcionara, javnosti objasne kako su stekli novac i došli do tolikog broja akcija EPCG, pitao se profesor Lazović. Ne razlikujući valjda šta je interesantno, a šta važno.

Ne dugo zatim je, ipak, pokazao zavidan osjećaj za finese. Kada su ga iz MANS-a pitali koliko su on i njegove kolege plaćene za posao sa A2A Lazović je odbio da odgovori. Jesu to bile naše pare, ali nemamo pravo da budemo toliko radoznali.

,,Radi se o informacijama čijim bi se objelodanjivanjem ugrozila privatna i druga lična prava pojedinaca “, obrazložio je Lazović. Nekako se, ipak, saznalo da je on za ovaj posao nagrađen sa 17 hiljada eura.

,,Mislim da je Tenderska komisija, s obzirom na odrađeni posao, skromno nagrađena” – izjavio je. Šta su tačno uradili – ne može da nam kaže. ,,Bili smo obavezni da za neke ugovore potpišemo sa investitorima paragrafe o povjerljivosti, na njihovo insistiranje. To je česta praksa na Zapadu, jer kompanije ne žele da otkrivaju poslovne planove”, podučeni smo. Ima li na Zapadu prodavaca koji ne mogu da saznaju šta je bilo sa njihovom imovinom – ne zna se.

A predsjednik Skupštine briži mnoge brige. I privatizacione. ,,Ostalo je malo vremena da se nešto ispravi i spriječe teže posljedice”. Ovako je , prije sedam godina, Krivokapić reagovao na alarmantno stanje u Ski centru Durmitor. Treba li reći, od tada se na Savinom kuku ništa nije promijenilo. A o KAP-u, Željezari, Boksitima, Rudniku uglja i Elektroprivredi… predsjednik parlamenta sad šuti. Ima se kad, nije hitno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo