Povežite se sa nama

FOKUS

Čiji je pendrek posljednji

Objavljeno prije

na

Diplomirani građevinski inženjer Ivan Brajović, evo svako malo, pa napravi buru u čaši; treba li Uprava policije njemu da polaže račune? Ministru unutrašnjih poslova i javne uprave požalio se Veselin Šaranović, šef Unutrašnje kontrole policije da mu Veselin Veljović i njegovi ne dostavljanju podatke iz elektronskih evidencija, pa samim tim, biva, ne može obavljati svoj posao – kontrolisati što policija radi. Izmjenama i dopunama Zakona o policiji (usvojene krajem 2009), Unutrašnja kontrola je izmještena iz Uprave policije u MUP i Brajović je juna prošle godine za njenog načelnika postavio Šaranovića, bivšeg pripadnika ANB-a. Uprava policije zapošljava 5.556 službenika (posljednji dostupni podaci), od kojih najveći dio ima službeno naoružanje, pa predstavlja najjaču oružanu silu u državi; na primjer, granična policija, plus Specijalna antiteroristička (SAJ) i Posebna jedinica policije (PJP) zadužuju i automatske puške i prateću vojničku opremu. Prema broju policajaca, u odnosu na stanovništvo, Crna Gora je među evropskim rekorderima: na jednog policajca dolazi približno oko 120 stanovnika, dok je u zemaljama EU prosjek jedan policajac na 250 do 350 stanovnika.

Ko je sve i po kojem osnovu zaposlen u policiji – da li su među njima i lica sa krivičnim dosijeima? Provjeru kandidata za prijem u policiju, na osnovu zahtjeva Veljovića, obavlja ANB. Pristup Unutrašnje kontrole evidencijama zaposlenih bio je navodno uredan do septembra, pa obustavljen, jer Veljović tvrdi da postoji smetnja zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (čl. 2). Tek sredinom februara, Šaranović obavještava Brajovića o tom problemu.

Izgleda kako je problem ili „problem” sa Unutrašnjom kontrolom „podgrijan”, nakon izbora nove Vlade, što automatski pokreće proceduru novog izbora šefa policije. Prema Zakonu o policiji (usvojen 2005) direktora Uprave policije imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog resornog ministra. Skupština o kandidatu za starješinu policije daje neobavezujuće Mišljenje.

Do takvog zakonskog rješenja se došlo maratonskim „usaglašavanjem” DPS-a i SDP-a. Od 2003. su se prepirali ko treba da bira direktora policije i šefa ANB-a, Vlada ili Skupština? Kada je probijen jedan od predviđenih rokova za usvajanje zakona, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, principijelni Milan Filipović (nepartijska ličnost, blizak SDP-u) podnio je 2004. ostavku a novi ministar je postao depeesovac Dragan Đurović.

SDP je tražila da se starješine policije i ANB-a biraju u parlamentu. Upravo je sadašnji ministar Brajović, kao poslanik, bio jedan od onih koji su na takvoj opciji insistirali. No, SDP je na kraju odustala; njeni čelnici tvrdili su od 2005. kako je izmještanje iz MUP-a kopernikanski zaokret u reformi policije. Evo, sad su se predomislili. Nije potrebno previše mudrosti pa uviđeti da je sadašnji status Uprave policije rijetkost u evropskoj praksi, gdje šef policije ima potpunu političku, dakle ministarsku odgovornost za borbu protiv kriminala. Pa iz SDP-a najavljuju „sistemska rješenja” za policiju, a sve nakon Mišljenja EU i zahtjeva za ispunjenje sedam uslova neophodnih za pregovore o članstvu.

No, dok se ne obave „sistemske rješenja”, opet će se odlučivati o kadrovskoj sudbini Veselina Veljovića, poručnika nekadašnje Vojske Jugoslavije. Njegov posljednji reizbor bio je krajem 2009, kada je ministru Brajoviću trebalo čitavih oko pola godine, da bi na kraju kazao kako „nikada nijesam imao na umu ni jedno bolje rješenje”. Još jadnije je Brajović tada obrazložio zbog čega se opet poseže za Veljovićem- navodno je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”.

Interesantna tema: Veljovićeva „stručnost” i ,,profesionalizam”?! Aktuelni šef policije nema nikakva specijalistička znanja iz oblasti upravljanja istragama, obezbjeđivanja dokaza, krim-viktimologije, itd. Njegovi službenici su se 2006. sadistički iživljavali nad uhapšenicima u akciji Orlov let, koji su pred istražnog sudiju i treći dan nakon hapšenja izvođeni sa krvavim, otvorenim ranama od batina (zapisnički konstatovane). Nerasvijetljena su ubistva Srđana Vojičića, Dragana Dudića i Ivana Šćepanovića – sva počinjena za vrijeme Veljovićevog mandata. Zimus mu je Darko Šarić umakao opet (prvi put 1993, dok je bio komandir milicije u Pljevljima)…

Veljović se i doslovno okružio svojim potčinjenima iz SAJ-a, jedinicom kojom je1995-2005. komandovao. A SAJ je – pod poznatim okolnostima – ustrojavan kao klasična vojna a ne policijska formacija, sa oklopnim transporterima i lakom artiljerijom. Poput Veljovića, ni njegovi sada uticajni ortaci iz SAJ-a uglavnom nemaju specifikovane policijske kvalifikacije, no svejedno su na nekim od najodgovornijih dužnosti. Nekadašnji pripadnik SAJ-a i kasnije komandant PJP-a, Zoran Tomčić, bio je do proljetos rukovodilac Unutrašnje kontrole, potom Veljovićev savjetnik, a od jesenas direktor Forenzičkog centra. Miljan Perović, takođe „sajovac”, načelnik je Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Veljović je proljetos imenovao novog komandanta SAJ-a, Mladena Markovića, dotadašnjeg člana njegovog Kabineta.

Starješina iz SAJ-a bio je i Dragan Blagojević, sada rukovodilac Područne jedinice Nikšić. Mirko Banović, doskorašnji šef obezbjeđenja Veljovića koji je 2007. navodno prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću (sumnje nijesu dokazane), prošlog juna je u Osnovnom sudu u Baru osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanje i mučenje. I nakon toga je Banović ostao u službi – ljetos je na TV-u predstavljen kao oficir SAJ-a tokom zajedničke obuke sa pripadnicima VCG.

Infiltracija i faktički uticaj pripadnika SAJ-a vjerovatno dopinose zaključku kako je „u Upravi policije i dalje prisutna stara predreformistička vojnička kultura” (Izvještaj o percepciji reforme policije, Misija OEBS-a u Crnoj Gori, 2010). No, postoje i daleko ozbiljnije procjene. Predsjednik PzP-a i član Odbora za bezbjednost i odbranu Nebojša Medojević nedavno je kazao kako „istraga o bogatstvu” pojedinih „funkcionera policije i SAJ-a, može dovesti do važnih tragova o njihovim vezama sa organizovanim kriminalom i švercerskim bandama”.

Za neke bivše policajce – iako nijesu bili dio upravljačke nomenklature – postoji sumnja da su umiješani u teška krivična djela. Dejan Šekularac, nekada pripadnik policije, navodni je „balkanski ratnik” i saradnik Darka Šarića; optužen i u bjekstvu. Gavrilo Leković, bivši policajac, suvlasnik ekskluzivne diskoteke Sparta u Budvi je proljetos bio akter masovne tuče sa pucnjavom i povrijeđenima, među kojima i pripadnik SAJ-a; par mjeseci kasnije, ekipa iz SAJ-a je u Sparti napravila urnebesnu raciju sa navodnim šamaranjem gostiju. Nebojša Mugoša, bivši policajac, osumnjičen je da je 17. februara u Podgorici ubio svog poslovnog partnera; prilikom pretresa, policija je u Mugošinom stanu pronašla 515.000 eura.

Suspednovani pripadnik SAJ-a, Miodrag Begić, radio je „prekovremeno” u obezbjeđenju lokala Afrodita, gdje se navodno obavljala prostitucija; na suđenju je krajem prošle godine kazao da su u lokal kao gosti navraćali i „policijski inspektori za droge, za strance i za suzbijanje organizovanog kriminala”, te da postoji široko prisutna praksa da policajci rade u obezbjeđenju noćnih barova, itd.

Što nam sve to govori? Uprava policije još je „tera inkognita”; ne postoje efikasni mehanizmi transparentne spoljne i unutrašnje kontrole sistema koji će ove godine potrošiti preko 63 miliona eura iz državnog budžeta. Eklatantan su primjer MTN (Mjere tehničkog nadzora), koje policija primjenjuje najkasnije od 2007, od kada sa provajderima sklapa ugovore da, kako tvrde iz MANS, „po sopstvenoj procjeni, arbitrarno i neograničeno pristupa i preuzima podatke i informacije o identičnosti telekomunikacionih adresa koje uspostavljaju vezu”. Sve su to nadležnosti nepoznate u važećem Zakonu o policiji. Da li smo čuli ministra Brajovića da se glasnuo zbog nelegalne primjene MTN-a?

Otuda je isključeno da se čitava gužva oko Veljovića i statusa policije povela zbog „evropskih standarda” i drugih slavnih ciljeva. SDP je od 1998. u kontinuitetu imala svoje funkcionere na rukovodećim položajima u MUP-u i policiji (ministar Jusuf Kalamperović, pomoćnici ministra Vladimir Čejović, Mićo Orlandić, Abid Crnovršanin), te ima bezmalo identičnu odgovornost za stanje u resoru kao i DPS.

A sadašnje insistiranje SDP-a na prekompoziciji statusa policije uslijedilo je i nakon što je ljetos propala Veljovićeva krivična istraga iz 2006. protiv Zorana Đurišića, direktora Montenegroerlajnza, firme u čijem odboru direktora godinama sjede, u različitim mandatima, funkcioneri ove partije Jusuf Kalamperović, Rifat Rastoder, Džavid Šabović a jedno vrijeme i sam Ivan Brajović (neki od njih su davali iskaze tokom istrage).

Brajović je još za doba jednopartijskih foruma, bio omladinski drug sa Milicom Pejanović-Đurišić, sadašnjom suprugom direktora Montenegroerlajnza ; na primjer, skupa su u Organizacionom odboru AB revolucije mitingaški rušili, januara 1989, vlast.

Možda je po toj liniji i Veljoviću bilo nešto sumnjivo, pa je Uprava policije saopštenjem početkom septembra najavila nastavak istrage oko Montenegroerlajnza a rukovodstvu kompanije poručila da su „dobro poznati razlozi zbog kojih je predmet obustavljen”. Što je poručnik Veljović htio time reći, kada nije imenovao ko mu i iz kojih „razloga” ruši krivičnu istragu u Montenegroerlajnzu u kojoj se cifre za pronevjeru državnog novca sa početnih 44 miliona negdje usput i bestraga istope na 450.000 dolara?

Neka to jasno i glasno kaže – to bi bio prvi doprinos izgradnji istinski reformisane policije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo