FOKUS
Čiji je pendrek posljednji

Diplomirani građevinski inženjer Ivan Brajović, evo svako malo, pa napravi buru u čaši; treba li Uprava policije njemu da polaže račune? Ministru unutrašnjih poslova i javne uprave požalio se Veselin Šaranović, šef Unutrašnje kontrole policije da mu Veselin Veljović i njegovi ne dostavljanju podatke iz elektronskih evidencija, pa samim tim, biva, ne može obavljati svoj posao – kontrolisati što policija radi. Izmjenama i dopunama Zakona o policiji (usvojene krajem 2009), Unutrašnja kontrola je izmještena iz Uprave policije u MUP i Brajović je juna prošle godine za njenog načelnika postavio Šaranovića, bivšeg pripadnika ANB-a. Uprava policije zapošljava 5.556 službenika (posljednji dostupni podaci), od kojih najveći dio ima službeno naoružanje, pa predstavlja najjaču oružanu silu u državi; na primjer, granična policija, plus Specijalna antiteroristička (SAJ) i Posebna jedinica policije (PJP) zadužuju i automatske puške i prateću vojničku opremu. Prema broju policajaca, u odnosu na stanovništvo, Crna Gora je među evropskim rekorderima: na jednog policajca dolazi približno oko 120 stanovnika, dok je u zemaljama EU prosjek jedan policajac na 250 do 350 stanovnika.
Ko je sve i po kojem osnovu zaposlen u policiji – da li su među njima i lica sa krivičnim dosijeima? Provjeru kandidata za prijem u policiju, na osnovu zahtjeva Veljovića, obavlja ANB. Pristup Unutrašnje kontrole evidencijama zaposlenih bio je navodno uredan do septembra, pa obustavljen, jer Veljović tvrdi da postoji smetnja zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (čl. 2). Tek sredinom februara, Šaranović obavještava Brajovića o tom problemu.
Izgleda kako je problem ili „problem” sa Unutrašnjom kontrolom „podgrijan”, nakon izbora nove Vlade, što automatski pokreće proceduru novog izbora šefa policije. Prema Zakonu o policiji (usvojen 2005) direktora Uprave policije imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog resornog ministra. Skupština o kandidatu za starješinu policije daje neobavezujuće Mišljenje.
Do takvog zakonskog rješenja se došlo maratonskim „usaglašavanjem” DPS-a i SDP-a. Od 2003. su se prepirali ko treba da bira direktora policije i šefa ANB-a, Vlada ili Skupština? Kada je probijen jedan od predviđenih rokova za usvajanje zakona, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, principijelni Milan Filipović (nepartijska ličnost, blizak SDP-u) podnio je 2004. ostavku a novi ministar je postao depeesovac Dragan Đurović.
SDP je tražila da se starješine policije i ANB-a biraju u parlamentu. Upravo je sadašnji ministar Brajović, kao poslanik, bio jedan od onih koji su na takvoj opciji insistirali. No, SDP je na kraju odustala; njeni čelnici tvrdili su od 2005. kako je izmještanje iz MUP-a kopernikanski zaokret u reformi policije. Evo, sad su se predomislili. Nije potrebno previše mudrosti pa uviđeti da je sadašnji status Uprave policije rijetkost u evropskoj praksi, gdje šef policije ima potpunu političku, dakle ministarsku odgovornost za borbu protiv kriminala. Pa iz SDP-a najavljuju „sistemska rješenja” za policiju, a sve nakon Mišljenja EU i zahtjeva za ispunjenje sedam uslova neophodnih za pregovore o članstvu.
No, dok se ne obave „sistemske rješenja”, opet će se odlučivati o kadrovskoj sudbini Veselina Veljovića, poručnika nekadašnje Vojske Jugoslavije. Njegov posljednji reizbor bio je krajem 2009, kada je ministru Brajoviću trebalo čitavih oko pola godine, da bi na kraju kazao kako „nikada nijesam imao na umu ni jedno bolje rješenje”. Još jadnije je Brajović tada obrazložio zbog čega se opet poseže za Veljovićem- navodno je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”.
Interesantna tema: Veljovićeva „stručnost” i ,,profesionalizam”?! Aktuelni šef policije nema nikakva specijalistička znanja iz oblasti upravljanja istragama, obezbjeđivanja dokaza, krim-viktimologije, itd. Njegovi službenici su se 2006. sadistički iživljavali nad uhapšenicima u akciji Orlov let, koji su pred istražnog sudiju i treći dan nakon hapšenja izvođeni sa krvavim, otvorenim ranama od batina (zapisnički konstatovane). Nerasvijetljena su ubistva Srđana Vojičića, Dragana Dudića i Ivana Šćepanovića – sva počinjena za vrijeme Veljovićevog mandata. Zimus mu je Darko Šarić umakao opet (prvi put 1993, dok je bio komandir milicije u Pljevljima)…
Veljović se i doslovno okružio svojim potčinjenima iz SAJ-a, jedinicom kojom je1995-2005. komandovao. A SAJ je – pod poznatim okolnostima – ustrojavan kao klasična vojna a ne policijska formacija, sa oklopnim transporterima i lakom artiljerijom. Poput Veljovića, ni njegovi sada uticajni ortaci iz SAJ-a uglavnom nemaju specifikovane policijske kvalifikacije, no svejedno su na nekim od najodgovornijih dužnosti. Nekadašnji pripadnik SAJ-a i kasnije komandant PJP-a, Zoran Tomčić, bio je do proljetos rukovodilac Unutrašnje kontrole, potom Veljovićev savjetnik, a od jesenas direktor Forenzičkog centra. Miljan Perović, takođe „sajovac”, načelnik je Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Veljović je proljetos imenovao novog komandanta SAJ-a, Mladena Markovića, dotadašnjeg člana njegovog Kabineta.
Starješina iz SAJ-a bio je i Dragan Blagojević, sada rukovodilac Područne jedinice Nikšić. Mirko Banović, doskorašnji šef obezbjeđenja Veljovića koji je 2007. navodno prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću (sumnje nijesu dokazane), prošlog juna je u Osnovnom sudu u Baru osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanje i mučenje. I nakon toga je Banović ostao u službi – ljetos je na TV-u predstavljen kao oficir SAJ-a tokom zajedničke obuke sa pripadnicima VCG.
Infiltracija i faktički uticaj pripadnika SAJ-a vjerovatno dopinose zaključku kako je „u Upravi policije i dalje prisutna stara predreformistička vojnička kultura” (Izvještaj o percepciji reforme policije, Misija OEBS-a u Crnoj Gori, 2010). No, postoje i daleko ozbiljnije procjene. Predsjednik PzP-a i član Odbora za bezbjednost i odbranu Nebojša Medojević nedavno je kazao kako „istraga o bogatstvu” pojedinih „funkcionera policije i SAJ-a, može dovesti do važnih tragova o njihovim vezama sa organizovanim kriminalom i švercerskim bandama”.
Za neke bivše policajce – iako nijesu bili dio upravljačke nomenklature – postoji sumnja da su umiješani u teška krivična djela. Dejan Šekularac, nekada pripadnik policije, navodni je „balkanski ratnik” i saradnik Darka Šarića; optužen i u bjekstvu. Gavrilo Leković, bivši policajac, suvlasnik ekskluzivne diskoteke Sparta u Budvi je proljetos bio akter masovne tuče sa pucnjavom i povrijeđenima, među kojima i pripadnik SAJ-a; par mjeseci kasnije, ekipa iz SAJ-a je u Sparti napravila urnebesnu raciju sa navodnim šamaranjem gostiju. Nebojša Mugoša, bivši policajac, osumnjičen je da je 17. februara u Podgorici ubio svog poslovnog partnera; prilikom pretresa, policija je u Mugošinom stanu pronašla 515.000 eura.
Suspednovani pripadnik SAJ-a, Miodrag Begić, radio je „prekovremeno” u obezbjeđenju lokala Afrodita, gdje se navodno obavljala prostitucija; na suđenju je krajem prošle godine kazao da su u lokal kao gosti navraćali i „policijski inspektori za droge, za strance i za suzbijanje organizovanog kriminala”, te da postoji široko prisutna praksa da policajci rade u obezbjeđenju noćnih barova, itd.
Što nam sve to govori? Uprava policije još je „tera inkognita”; ne postoje efikasni mehanizmi transparentne spoljne i unutrašnje kontrole sistema koji će ove godine potrošiti preko 63 miliona eura iz državnog budžeta. Eklatantan su primjer MTN (Mjere tehničkog nadzora), koje policija primjenjuje najkasnije od 2007, od kada sa provajderima sklapa ugovore da, kako tvrde iz MANS, „po sopstvenoj procjeni, arbitrarno i neograničeno pristupa i preuzima podatke i informacije o identičnosti telekomunikacionih adresa koje uspostavljaju vezu”. Sve su to nadležnosti nepoznate u važećem Zakonu o policiji. Da li smo čuli ministra Brajovića da se glasnuo zbog nelegalne primjene MTN-a?
Otuda je isključeno da se čitava gužva oko Veljovića i statusa policije povela zbog „evropskih standarda” i drugih slavnih ciljeva. SDP je od 1998. u kontinuitetu imala svoje funkcionere na rukovodećim položajima u MUP-u i policiji (ministar Jusuf Kalamperović, pomoćnici ministra Vladimir Čejović, Mićo Orlandić, Abid Crnovršanin), te ima bezmalo identičnu odgovornost za stanje u resoru kao i DPS.
A sadašnje insistiranje SDP-a na prekompoziciji statusa policije uslijedilo je i nakon što je ljetos propala Veljovićeva krivična istraga iz 2006. protiv Zorana Đurišića, direktora Montenegroerlajnza, firme u čijem odboru direktora godinama sjede, u različitim mandatima, funkcioneri ove partije Jusuf Kalamperović, Rifat Rastoder, Džavid Šabović a jedno vrijeme i sam Ivan Brajović (neki od njih su davali iskaze tokom istrage).
Brajović je još za doba jednopartijskih foruma, bio omladinski drug sa Milicom Pejanović-Đurišić, sadašnjom suprugom direktora Montenegroerlajnza ; na primjer, skupa su u Organizacionom odboru AB revolucije mitingaški rušili, januara 1989, vlast.
Možda je po toj liniji i Veljoviću bilo nešto sumnjivo, pa je Uprava policije saopštenjem početkom septembra najavila nastavak istrage oko Montenegroerlajnza a rukovodstvu kompanije poručila da su „dobro poznati razlozi zbog kojih je predmet obustavljen”. Što je poručnik Veljović htio time reći, kada nije imenovao ko mu i iz kojih „razloga” ruši krivičnu istragu u Montenegroerlajnzu u kojoj se cifre za pronevjeru državnog novca sa početnih 44 miliona negdje usput i bestraga istope na 450.000 dolara?
Neka to jasno i glasno kaže – to bi bio prvi doprinos izgradnji istinski reformisane policije.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
FOKUS
DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji

Kako će biti vrijeme poslije Đukanovića zavisiće od dubine posrnuća ovog društva, i od kapaciteta onih koji ga nasljeđuju. Budućnost nije zagarantovana. I zavisi od svih nas. Sigurno je: vrijeme je da Đukanović ode. Uz ostalo, i zbog svih onih koji žele bolju Crnu Goru, a nisu zadovoljni učinkom postavgustovske vlasi. Ta vlast za duže od dvije godine nije uspjela da donese suštinske promjene. Đukanović joj je izgovor za sve
U nedjelju ćemo imati novog predsjednika. Ili novog – starog. Pobjeda Jakova Milatovića ili Mila Đukanovića, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako je to sročio aktuelni predsjednik. U prevodu – glasova onih koji iz različitih razloga nijesu glasali za ova dva kandidata u prvom krugu. Pobijediće onaj čiji rezervoar bude – puniji.
Đukanović očekuje podršku dijaspore, krajeva u kojima ima tradicionalnu podršku a čija je izlaznost u prvom krugu bila mala, te glasača SDP-a.
Milatović, polaže nade u one koji su u prvom krugu glasali za predsjedničke kandidate iz redova avgustovskih pobjednika, kada je na izborima 2020, nakon tri decenije, pao Đukanovićev DPS. Nakon čega je on preuzeo funkciju ministra ekonomije u Vladi Zdravka Krivokapića.
Matematika kaže da su brojke na Milatovićevoj strani. Avgustovski pobjednici i u međuvremenu izrasla Evropa sad, partija iz čijih redova dolazi Milatović, zbirno imaju većinu u odnosu na Đukanovića, kako u prvom krugu predsjedničkih, tako i na lokalnim i parlamentarnim izborima od avgusta. No, kako politika nije matematika, posebno ne domaća, u obzir se moraju uzeti i drugi faktori koji trku u nedjelju čine neizvjesnijom nego se na prvi pogled čini.
U posebnom predizbornom fokusu je dijaspora. Odnosno koliko je ona zaista Đukanovićev – rezervoar. Prema podacima Uprave za saradnju sa dijasporom, u inostranstvu je oko 150 hiljada građana koji imaju pravo glasa u Crnoj Gori.
Đukanović je pojasnio da se do sad nije „naprezao“ , jer „ne treba dodavati gas do daske u prvom krugu”. Sad kad doda gas, imaće, prema sopstvenoj računici – 40 hiljada dodatnih glasova iz dijaspore. Neke druge računice, međutim, kažu, da Đukanovićev rezervoar nije toliko pun da ga dovede do cilja. Oni koji podržavaju Milatovića, tvrde da Đukanović ne može dobiti ni – četiri hiljade glasova iz dijaspore.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna
U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović. Milatović je u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.
Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.
Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug, procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se, gotovo sve. Možda ponajviše Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić. Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.
Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.
,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.
Mnogo toga je na Milatovićevoj strani kada je u pitanju ishod izbora 2. aprila. No stvari nijesu završene, i Milatović ne smije unprijed slaviti. Đukanović je, odmah, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora poručio kako se uzda, u kako ih je nazvao neiskorišćene rezervoare podrške. ,,Jasno smo prepoznali određene rezervoare biračke podrške koji nijesu aktivirani u prvom krugu. Znamo gdje su ti džepovi buduće podrške u drugom krugu i radićemo na tome da se aktiviraju”, kazao je.
Rezervoari o kojima govori Đukanović, smatraju analitičari su – glasovi koje je osvojila kandidatkinja SDP-a Draginja Stanković Vuksanović, potencijalno glasovi onih koji nijesu izašli u prvom krugu u krajevima u kojima Đukanović ima tradicionalnu podršku, te glasovi dijaspore, koji takođe nijesu iskorišćeni u prvom krugu. Em je Đukanovićev prolazak dalje bio sasvim izvjestan, em putovanja do domovine i nazad koštaju. Ubačena rezerva mogu biti i glasovi koji su namjenski i uzaludno u prvom krugu udijeljeni Mandiću. Analitičari takođe napominju da će Đukanović učiniti sve kako bi pobijedio Milatovića, pošto su ovi izbori za njega igra na sve ili ništa.
Milica Kovačević, izvršna direktorica CDT-a kaže da niko nema podatak koliko državljana Crne Gore u inostranstvu ima pravo glasa.
,,Ovo pitanje se potpuno ležerno uzima u okolnostima dovođenja i odvođenja… Važno je kazati da Crna Gora ima veliki broj državljana koji nijesu odjavili prebivalište i žive u zemljama zapadne Evrope, Sjeverne Amerike, ali žive i u susjednim zemljama. Sve različite politike su te građane do sada tretirale na ovaj način – kao korisnu masu za mobilizaciju u slučaju izbora…”.
V.d. pomoćnika direktora Uprave za saradnju sa dijasporom Arben Jakupi, saopštio je da je poziv dijaspori da glasa u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori zloupotreba i da se ona neće u velikm broju odazvati. ,,Neće doći ni dvije hiljade ljudi. I vjerujte da brojka koju očekuje Đukanović neće biti toliko na njegovoj strani, već da i naša dijaspora razumije ove procese i da žele da konačno i Crna Gora postane članica EU”, saopštio je on.
Koliki je ,,rezervoar” Đukanovića, vidjećemo. Jasno je da Milatović računa na glasove koje su u prvom krugu dobili kandidati iz redova avgustovskih pobjednika – Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Goran Danilović. Ukoliko tu podršku dobije, njegova pobjeda je sasvim izvjesna. Mandić je u prvom krugu osvojio 19 posto glasova, Bečić 11, Danilović 1,4 odsto. Više nego dovoljno da pobijedi Đukanovića.
Pitanje, međutim, koje se takođe postavlja ovih dana je – koliko je podrška dijela avgustovskih pobjednika deklarativna, a koliko stvarna. Za sada je Milatović dobio deklarativnu podršku od svih avgustovskih pobjednika.
,,Demokratska Crna Gora će u drugom krugu predsjedničkih izbora podržati kandidata Pokreta Evropa sad Jakova Milatovića, poručio je predsjednik partije Aleksa Bečić. On je saopštio da je tu odluku, o ,,bezrezervnoj podršci Milatoviću”, donio Glavni odbor partije. ,,Nedvosmislenu podršku Milatoviću” dala je i URA, partija na čijem je čelu premijer Dritan Abazović, i koja je u prvom krugu podržala Bečića, koji je osvojio 11 odsto glasova. Očito ni to nije pomoglo. Na avgustovskim izborima 2020, Demokrate, odnosno koalicija Mir je naša nacija osvojila je 12, 5 odsto glasova, a lista Crno na bijelo, koju je predvodila URA 5,53 glasova. To je sedam posto glasova više nego što je Bečić dobio na predsjedničkim izborima. Analitičari ukazuju i da je jedna od poruka građana na ovim izborima – nezadovoljstvo zbog načina na koji je parlamentarna većina iz avgusta vršila vlast.
Podršku Milatoviću najavila je i Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija, Socijalistička narodna partija…
Pod posebnom lupom javnosti je glasna, nekako isuviše glasna, podrška Demokratskog fronta. Mandić je odmah nakon prvog kruga pozvao glasače da glasaju Milatovića u drugom krugu, čak je i osvanuo bilbord DF-a kao podrška Milatoviću. No primijećeno je da lideri DF-a u pozivima glasačima da daju podršku Milatoviću, uvijek napomenu i ,,opravdanu ljutnju” na Evropu sad „zbog izjednačavanja DPS-a i DF-a“, te naglašavaju da će oni biti zaslužni za Milatovićevu pobjedu.
,,Molim hrabre i odane borce protiv Mila Đukanovića i svega što on simbolizuje da bez izuzetka poslušaju poziv Andrije Mandića i da pored sve opravdane ljutnje, daju konačni doprinos našoj zajedničkom cilju”, saopštio je ove sedmice funkcioner Slaven Radunović. On je dodao da ,,razumije bijes kod pristalica Fronta kad neko bazira kampanju na jednačini DF=DPS”.
,,Ali, ne dozvolite da vas neka ‘Milojkova baba’ skrene sa puta koji smo mi zacrtali, utabali, asfaltirali”, napisao je Radunović na Fejzbuku. Ovakvo, preglasno prisvajanje Milatovićeve pobjede, od strane lidera DF-a, u realnom svijetu, ne smeta Đukanoviću. Naprotiv. On se nada da to može podstaći neke neodlučne birače suverniste, da u drugom krugu prelome i glasaju za njega.
Da partnerstvo Đukanovića i Mandića postoji, sugerišu i podaci sa terena, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora. Jedna od ,,enigmi” prvog kruga je svakako i izborni uspjeh Andrije Mandića u Tuzima.
Prema preliminarnim podacima Opštinske izborne komisije (OIK), Mandić je u Tuzima imao 827 glasova, odnosno podržalo ga je 13,4 odsto ukupno izašlih birača. Na lokalnim izborima u toj opštini 5. marta, DF nije ni učestvovao. Mandić dobar rezultat u Tuzima vidi kao odgovor građana na njegov poziv da, kako kaže, zajedno grade novu Crnu Goru. Građanski aktivisti i partijski zvaničnici iz te opštine ukazuju da bi po srijedi mogla biti politička trgovina. „Meni je najzanimljivije to što je Mandić te glasove dobio u mjestima gdje su birači na lokalnim izborima dominantno glasali za Albanski forum,” prokomentarisao je te rezultate građanski aktivista Dževdet Pepić. ,,Da li je to preko lokalnih političara, kojima je odgovaralo da Mandić bude u drugom krugu ili je to neka vrsta usluge Đukanovića? Zna se da su Tuzi tradicionalno većinski za Đukanovića”, smatra on. Funkcioner Demokrata Štjefan Camaj za rezultat Mandića u Tuzima nema dilemu. On je ocijenio je da je ,,jasno da je ovo inženjering DPS-a”. I njihov pokušaj da se u drugi krug izbora, kako kaže, ugura Andrija Mandić.
Milatović je nesporan favorit. Ali ishod trke u drugom krugu predsjedničkih izbora nije tako unaprijed poznat kako se na prvi pogled čini. Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće, svakako, od njihovih „rezervoara“. Očitih i skrivenih.
Milatoviću se dodjeljuje policijsko obezbjeđenje
Predsedničkom kandidatu Pokreta Evropa sad (PES) Jakovu Milatoviću biće dodeljeno policijsko obezbeđenje, koje je tražila njegova partija zbog bojazni da je fizički ugrožen, pišu Vijesti.
Vlada će o tome odlučiti na telefonskoj sednici ove sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Ta Vladina odluka biće privremena, sve dok Agencija za nacionalnu bezbednost (ANB) i Uprava policije ne urade procjenu bezbijednosti.
“Ministarstvu unutrašnjih poslova – Upravi policije je dostavljen zahtev od strane Pokreta Evropa sad koji je potpisala potpredsednica Olivera Injac, za izradu bezbednosne procjene stepena ugroženosti gospodina Jakova Milatovića. Postupak po ovom zahtevu je u toku”, saopštili su iz MUP-a.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova najveća šansa je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a, prema analizama, ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito, sklopljeno. Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru
Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića. Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug. Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad. Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i odličnog rezultata njegove partije. Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije. Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je uklonjen. Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.
Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala. U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na pobjedničkim izborima u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug. To važi i za Aleksu Bečića, kandidata Demokrata. U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić. Andrija Mandić u drugom krugu, za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama, ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.
Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu. Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije – TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.
Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu. Debata, je otkazana.
Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.
Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je. Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.
O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore vide svoje dugogodišnje partnere. Vučićeva propaganda već je presudila. U drugi krug idu Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.
Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.
Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata. No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata, propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.
Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.
Iako Pokret URA nema svog predstavnika na predsjedničkim izborima, Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“. Tik pred presudnu bitku u nedjelju, ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.
Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I – Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.
Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.
Mandić osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.
Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.
Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao tokom protekle tri decenije kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne zaslužuje da bude predsjednik.
Milo Đukanović igra na sve ili ništa. Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.
NASILJE NA CETINJU: Nema optuženih
Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.
Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno, uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.
Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.
Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.
„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.
Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.
„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način