Povežite se sa nama

FOKUS

Do neba

Objavljeno prije

na

Država je u najljepšem crnogorskom gradu Kotoru Aleksandru Acu Đukanoviću, bratu bivšeg premijera, ustupila hiljade kvadrata i – spomenike kulture! Na čarobnoj lokaciji, u Dobroti, uz more. Kažu da će tamo da se preseli.

Đukanoviću je u Dobroti, prema podacima Uprave za nekretnine, odlukama državnog organa ustupljeno oko dvije hiljade kvadrata zemljišta, a on je kupio još toliko. Ustupljena mu je i dvospratna zgrada DPO, DSZ i SIZ-a, spomenik kulture, od preko 290 kvadrata i tri pomoćne zgrade – takođe spomenici kulture. On, dakle, na tom lokalitetu baštini samo u spomenicima 614 kvadrata! Zašto je kulturno nasljeđe, u vlasništvu države, ustupljeno privatnom licu? Možda za prvoboračke zasluge mlađeg Đukanovića, u onim godinama kada je po kiši puštao muziku na mitinzima bratove DPS.

I Acov sestrić Edin Kolarević nečim je zadužio domovinu. Sin Ane Kolarević, sestre dvodecenijskog premijera i predsjednika, posjeduje u Dobroti 11.797 kvadratnih metara, koji su uknjiženi na ime njegove firme Sublime developments. Sva ta zemlja, Kolareviću je ustupljena po odluci državnih organa. Vrijednost dostiže milione eura.

Odlukom državnih organa klan Đukanovića nije dobro prošao samo u Kotoru. U Ulcinju, njihova je obala. Na Porto Milena, odlukama državnih organa Prvoj banci Aca i Mila Đukanovića, ustupljeno je preko dvije i po hiljade kvadrata. Zemljište je pod teretom Morskog dobra. To nije sve. U tom gradu u zoni morskog dobra, banka Đukanovića posjeduje još 23.000 kvadrata, od čega je dio takođe pod teretom Morskog dobra.

Kao da im je nebo granica. Imovina u Kotoru i Ulcinju, tek je djelić impresivne liste nepokretnosti, uknjižene na najbližu rodbinu neprikosnovenog vođe. Prema dostupnim dokumentima, Aco Đukanović od svih članova familije ima najviše u Crnoj Gori.

Počeo je od ničega. Prema sopstvenim riječima, Aco je prvi novac zaradio noseći džakove na titogradskoj željezničkoj stanici kasnih osamdesetih, u blizini zgrade u kojoj je živio sa roditeljima, bratom i sestrom, u skromnom stanu sivog gradskog kvarta. A onda je, kako kaže, počeo da misli.

Prelazak sa fizičkog na intelektualni rad poklopio se sa osvajanjem vlasti brata Mila. Slučajno. Nezapošljen, Aco je prve izdašnije honorare zaradio kao producent – član žirija crnogorske državne televizije 1991. godine, na posljednjem zajedničkom nastupu za Pjesmu Evrovizije, pred smrt Jugoslavije. Pobijedila je Bebi Dol, koja je pjevala Brazil. Za člana žirija Đukanovića su, valjda, preporučili razglas i drugi tehnički detalji za koje je bio zadužen na predizbornim skupovima bratove partije, koja je imala gotovo plebiscitarnu podršku naroda i Slobodana Miloševića.

TRANSAKCIJE I AKCIJE: Poslije Bebi Dol, Aca je krenulo. Što bi rekao stariji brat – snašao se. Prema podacima američkog ICIJ bogatstvo mlađeg Đukanovića procjenjuje se na 167 miliona dolara. Nije, međutim, jasno na osnovu koje metodologije je Institut došao do te cifre. Po podacima dostupnim Monitoru imovina samo u Crnoj Gori, prema katastraskim knjigama i podacima Centralne depozitarne agencije (CDA) – ogromna je i znatno premašuje te procijene. Koliko i šta Đukanović posjeduje van naše države teško je utvrditi.

Najčešće se pominje Đukanovićevo vlasništvo u Prvoj banci, u kojoj on posjeduje 46,48 odsto akcija, a sa bratom Milom i sestrom Anom Kolarević ima većinski paket i kontrolu.

Akcije u Nikšićkoj banci, koju je kasnije preimenovao u Prva banka Crne Gore osnovana 1901, Đukanović je kupio u bescjenje. Jedini se javio na konkurs, preko svoje Monte nova, koja je ranije posjedovala 12 odsto vlasništva Nikšićke. Đukanović je 30 odsto akcija, što ih je država tada prodavala za tri miliona, platio milion i po u kešu, a ostatak u obveznicama.

Za godinu dana banka je prosto procvjetala i postala druga po veličini. Američki ICIJ podvlači da su godinu dana prije privatizacije, depoziti države u Nikšićkoj banci iznosili samo 23 miliona dolara, a u septembru 2007, nakon privatizacije, 127 miliona dolara.

Prva banka je za 11 mjeseci poslovanja u 2007. godini ostvarila stopu rasta od fantastičnih 390 odsto. Manje je tome doprinijelo bankarsko umijeće mlađeg Đukanovića, a mnogo više kosmički konflikt interesa, o kome su govorili američki zvaničnici u depešama do kojih su preko Vikiliksa došle Vijesti i Evropljani u Rezoluciji, koju je upravo usvojio Evropski parlament.

Velika javna preduzeća i ministarstva Vlade Mila Đukanovića prenijela su račune u Prvu banku. Za samo dvije godine akcije Prve porasle su preko sto puta, pa je Acov kapital u banci narastao u septembru 2008. godine na preko 100 miliona eura. Sa rastom kapitala i depozita, rasle su i kreditne aktivnosti.

Nevolja je međutim što je Đukanović, izdao veliki broj kredita prijateljima i partijskim lojalistima, uz loše ili nikakve kolaterale, pa je banka brzo ušla u nevolje. Aco je, tako kreditirao sa više desetina miliona eura Stanka Subotića Caneta, poslovnog prijatelja Mila Đukanovića, osumnjičenog za šverc cigareta. Vuka Rajkovića, poslovnog partnera bivšeg premijera kreditirao je sa pet miliona eura. Među prijateljima koji su povlačili kredite iz ove banke nalaze se i Goran Sito Rakočević, kum bivšeg premijera i član prve uprave Prve banke, kao i Radmila Vojvodić, bliska prijateljica Mila Đukanovića i takođe članica prvog borda banke. I sam Aco se zadužio kod svoje banke.

Da bi spasila Prvu od propasti, država je pomogla sa kreditom od 44 miliona eura, koji je vraćen na čudan način, sumnjivim transakcijama u kojima je jedan milion u jednom satu putovao jedanaest puta od Fonda PIO do državnog trezora.

Nije samo Vlada pomagala u krizi. Priskočila su i javna preduzeća. Sve transakcija oko prodaje akcija EPCG italijankoj A2A, išla su preko bratske banke. Od približno 400 miliona eura koji su u toj transakciji prešle preko računa Prve, u banci je do danas ostalo 50 – 100 miliona na osnovu kojih ona održava likvidnost.

RUDNIK UGLJA, EPCG, ZAVOD: Aco Đukanović i A2A su skupa i u Rudniku uglja. Braco posjeduje 10, 5 odsto akcija, A2A 39,49, a država 31 odsto.

Aco Đukanović posjeduje preko 75 odsto Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje, čija se prostrana zgrada nalazi na jednoj od najljepših i najskupljih lokacija u Podgorici, u neposrednoj blizini američke ambasade. Vlasništvo Zavoda i njegove vrijedne nekretnine Đukanović je dobio za svega 2,7 miliona. I ovdje je dio mogao da plati obveznicima stare devizne štednje.

U momentu kada je Aco preuzeo Zavod, 2007. godine, ova je ustanova poslovala dobro i imala je pozitivne bilanse. Inače, Zavod je imao dugu tradiciju, osnovan je 1946. godine i bio je najuglednija državna institucija iz oblasti prostornog planiranja, projektovanja i inženjeringa. Zašto je uopšte privatizovan i šta je ta institucija dobila otkada je Braco preuzeo?

Kada je prešao u ruke Aca Đukanovića , Zavod je dobio više unosnih poslova od vlade Mila Đukanovića. Nizali su se milionski projekti, kao onaj o izgradnji podvodnog kabla ispod Jadrana, koji je bivši premijer dogovorio u direktnoj pogodbi sa Silvijom Berluskonijem. Konflikti interesa tu se nijesu zaustavili, samo su se množili.

NEKRETNINE: NVO MANS je optužila Đukanoviće zbog konflikta interesa oko izrade prostornog plana za Bjelasicu i Komove, koji je radio Zavod. Nije jedini problem što je država naručilac tog posla, nego što Aco na tom području posjeduje preko 275 hiljada kvadrata zemljišta, a sestrić Edin više od 45 hiljada kvadrata. Familiji blizak Dragan Bećirović ima 147 hiljada kvadrata. Bećirović je vlasnik kompanije Bepler i Džejkobson, za koju se sumnja da dijelom pripada i Đukanovićima. Vektra Dragana Brkovića, takođe bliskog Đukanovićima, ima 38 hiljada kvadrata.

U Herceg Novom, Acova Invest nova (čiji se kapital prema podacima u Privrednom registru procjenjuje na blizu 12 miliona eura) posjeduje sedam parcela, oko pet hiljada kvadrata. U Baru, ista kompanija ima dvije građevinske parcele, na prestižnoj Topolici, od oko pet hiljada kvadrata.

U Podgorici mlađi Đukanović posjeduje hiljade i hiljade kvadrata u zemljištu, stambenom i poslovnom prostora. U srcu grada, kod stadiona FK Budućnost, on ima više hiljada kvadrata poslovnog prostora kojima zanimljivo, po katastarskim podacima, raspolaže Vlada Crne Gore. Znači li to da je, Đukanović bio rentijer vladi svog brata.

Monitor je ranije objavio, a nije demantovano, da je Vlada Crne Gore Acu za 3,3 mliona eura dala pravo da koristi 7.637 kvadratnih metara državnog zemljišta u Podgorici na kojem se nalazi zgrada policije, uz mogućnost da postane vlasnik.

U Ulici Braće Zlatičanina, u centru grada, Aco Đukanović je kupio dvospratnu zgradu koja je pripadala PTT Crne Gore, koja je pod teretom zbog restitucije. Mediji su pisali kako je kvadrat na ovoj prestižnoj lokaciji novi vlasnik dobio znatno ispod tržišne cijene.

U Ulici Vuka Karadžića, u centru grada, Đukanović posjeduje preko 1.300 kvadrata poslovnog i stambenog prostora. U toj je zgradi sjedište njegove Prve banke. Zgrada je sagrađena u Karađorđevom parku, koji je tom gradnjom uzurpiran.

Đukanović posjeduje i dio u stambeno-poslovnoj zgradi u naselju Kruševac. Tamo prostor izdaje Elektroprivredi Crne Gore. Naš rentijer ne mora da se sjekira – lako dolazi do zakupaca, državnih institucija i javnih preduzeća, koji su sigurne platiše. Rentijerski kapitalizam.

SESTRA I VELIKI BRAT: Sestra Ana u Podgorici prema podacima Uprave za nekretnine, posjeduje četiri stana i dva poslovna prostora, ukupne površine 623 kvadratna metra. Za razliku od brata Aca, čije nekretnine nijesu opterećene hipotekom zbog kredita, Kolarevićevoj su nekretnine pod hipotekom zbog velikih kredita.

Kolarevićeva, bivša sutkinja, sada ima uspješnu advokatsku kancelariju, na prestižnoj adresi u Svetog Patra Cetinjskog, u centru Podgorice. Više puta je kancelarija Kolarević, proglašavana za najbolju u Crnoj Gori, od strane nekih zapadnih instituta. Što uzme, ona i završi. Sama se hvalila monopolom – registruje preko 80 odsto inostranih kompanija u Crnoj Gori, od kojih je mnogima prethodno njen brat Milo omogućio da dobiju posao.

Iako je prema britanskim izvorima na listi 20 najbogatijih svjetskih vladara, Milo Đukanović zvanično posjeduje znatno manje od brata. Na njegovo ime vodi se stan od oko 200 kvadrata u Podgorici. Njegov univerzitet (UDG) prostire se čak na 12 hiljada kvadratnih metara zemljišta, dobijenog na poklon u Donjoj Gorici, a zgrada ima preko 14 hiljada kvadrata. U UDG, Đukanović posjeduje jednu četvrtinu vlasništva. Imovina je pod teretom, pošto je za izgradnju univerziteta Đukanović sa partnerima podigao višemilionske kredite, kod dvije crnogorske banke – CKB i Montenegro banke. Prema podacima Monitora, vraćanje tih kredita ne ide baš najbolje.

To nije jedini kredit višestrukog crnogorskog premijera. Za 20 hiljada kvadrata zemlje u Budvi, kupljene preko kompanije Global Montenegro sa partnerom i kumom Vukom Rajkovićem, zadužio se pet miliona eura kod Hipo Alpe Adrija banke. Đukanović, prema našim informacijama, ima problem i oko vraćanja ovog kredita.

Prema imovinskom kartonu bivšeg premijera njegova supruga Lidija ne posjeduje nekretnine. Sin Blažo dobio je od strica na poklon poslovni prostor od 459 kvadrata u Podgorici, a ima i stan od 124 metra kvadratna na Žabljaku.

Poznato je da autokrate kući drže tek djelić svoje imovine. Kada siđu sa vlasti, obično se nađe bogatstvo napolju koje se mjeri često milijardama, i to u nekretninama, na tajnim računima, of šor kompanijama misteriozne vlasničke strukture, akcijama stranih kompanija…Samo poslovi zbog kojih je Đukanović bio osumnjičen u Italiji donijeli su prema brojnim procjenama više milijardi dolara. Gdje li je završio taj novac? Sumnja se da je crnogorski premijer imao svoj udio i u nekim krupnim privatizacijama, KAP-u, na primjer, ali dokaza za to nema.

Koliko u inostranstvu posjeduju junaci našeg doba? Za sada, zna se samo da je Anin sin Edin, kao student, na Menhetnu kupio stan od 900 hiljada dolara. Žrtvovao se i za demokratiju – donirao je Baraku Obami, tokom kampanje, 250 dolara. Malo za Đukanoviće, mnogo za Ameriku.

Nekretnine Prve

Uglavnom se govorilo o bankarskim transakcijama i finansijama Prve banke. Gotovo da nije bilo riječi o ogromnoj imovini u nekretninama do koje je banka došla na različite načine. A baš ta imovina ima basnoslovnu vrijednost.

Nekretnine Prve banke, do čijeg su većinskog paketa Đukanovići došli u bescjenje, rasprostiru se diljem domovine – od Šavnika do Ulcinja. U Ulcinju banka prve familije ima posjed od 61,753 kvadrata, od čega su u zoni morskog dobra destine hiljada kvadrata(vidi tekst).

U primorskim biserima Svetom Stefanu i Petrovcu, Prva ima preko 14.500 kvadrata. U Budvi, preko banke, Đukanovići posjeduju dvije hiljade i šesto kvadrata zemljišta i 900 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. U Herceg Novom imaju 25. dio hotela Metalurg. U Šušnju ta banka posjeduje 554 kvadrata.

U prijestonici Prva ima skroman objekat od 186 kvadrata, a u Šavniku nešto manje od 13 hiljada kvadrata u parcelama. U Danilovgradu banka ima 2951 kvadrat. U rodnom Nikšiću imovina Prve i familije, kao da nema granice. Prva posjeduje pod Trebjesom preko 52 hiljade kvadrata u zemljištu i više od hiljadu kvadrata stambenog i poslovnog prostora.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ŠVERC CIGARETA NEOMETANO TEČE: Vlast glumi opoziciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore zabranila je šverc cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar.  Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu

 

Opšte je mjesto  da je Crna Gora ratove devedesetih, godine inflacije i sankcija, pretekla zahvaljujući švercu cigareta. Nakon što je prošla kriza država je navodno  prestala sa tim poslovima.

Međunarodne institucije međutim godinama upozoravaju da je ova vrsta šverca nastavljena.  Neke međunarodne organizacije poput Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala tako  tvrde da je Crna Gora centar ove najpopularnije kriminalne aktivnosti na Balkanu.

Šverc cigareta je, sada već očigledno, uveIiko nastavljen preko takozvane „slobodne zone“ u Luci Bar, iako je gotovo godinu dana od promjene parlamentarne vlasti u Crnoj Gori. Predstavnici nove vlasti sada ukidaju skladištenje cigareta u bescarinskoj zoni Luke Bar i najvaljuju oštriju borbu protiv krijumčarenja duvana. Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu. Riječ je o davno ustaljenoj matrici državnog šverca cigareta preko Luke Bar, koju je i bivši predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović detaljno opisao u svojoj knjizi Pravila ćutanja.

Više izvora Monitora iz Vlade tvrde da nova većina još nema potpunu kontrolu nad svim mehanizmima u policiji, dok se uveliko kaska za promjenama u državnim tužilaštvima, koja su nadležna za vođenje istraga i gonjenje počinilaca krivičnih djela. Takođe, još nijesu poptuno preuzeli sve institucije i poluge sistema moći, pa nijesu mogli adekvatno odgovoriti i sa izmjenama pozitivnih pravnih propisa.

Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević, koji je dio vladajuće većine, dok su kadrovi njegovog Pokreta za promjene (PZP) uveliko uhljebljeni po dubini u organima javne uprave, tvrdi da je stvar drugačija.  On je početkom juna optužio Vladu da učestvuje u švercu cigareta iz Crne Gore i iznio podatak da je iz Luke Bar za 15 dana izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona.  Kazao je tada da je neko u tom poslu, uz saglasnost crnogorske Vlade, zaradio od 25 do 30 miliona eura.

,,Neko je platio 100 miliona (eura) da se uveze 94 kontejnera. Onaj koji je uvezao 940 tona cigareta, prije nego je krenuo u taj posao i platio 100 miliona eura, morao je dobiti garancije iz vlasti da niko neće te cigarete zaplijeniti i da će one otići na uobičajene tri destinacije – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo”, saopštio je Medojević.

Iako je premijer Zdrvko Krivokapić odbio ove optužbe, on se zajedno sa ministrom finasija Milojkom Spajićem tada nije pojavio na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, zakazanoj radi njihovog kontrolnog saslušanja zbog iznijetih optužbi za šverc cigareta. U dopisu upućenom skupštinskom Odboru, premijer Krivokapić je optužbe o njegovoj umiješanosti u šverc nazvao ,,nemoralnim i odvratnim“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Lideri Demokratskog fronta, valjda ekskluzivni distributeri sprskog sveta za Crnu Goru, jedini su se iz parlamentarne većine oglasili povodom Vulinove izjave. Dok je region vrvio od  kritika, Andrija Mandić je pružio podršku srpskom ministru unutrašnjih poslova. „Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Makedonije, te granice koje postoje među nama da ne postoje u njihovim glavama, a onda ćemo bolje sarađivati, bićemo bliži jedni drugima, na kraju jedan smo narod“, prokomentarisao je Mandić. On je u izjavi za N1 poručio da se već radi na realizaciji srpskog sveta.

Poruke Vučićevog ministra, ali i njihove ovdašnje filijale, koje su ove prostore već koštale krvavih devedesetih, nijesu komentarisali iz crnogorske Vlade.

Krivokapić je ponovio da on neće odustati od ekspertske vlade.

„Ovu Vladu niko ne može tako jednostavno zamijeniti nekom drugom Vladom jer bi to govorilo o ličnim partijskim interesima”, prokomentarisao je pregovore o prevazilaženju političke krize.

Premijer je međutim, već narednom rečenicom objasnio da su „lični partijski interesi”, itekako odredili karakter postavgustovske vlasti. I da su jedan od razloga zbog kojih avgustovski pobjednici urušavaju sami sebe.

„Moram da kažem i prvi put to iskazujem kao svoj stav, sve dubinske funkcije dobili su kako su željeli”, kazao je Krivokapić, komentarišići zahtjeve lidera Demokratskog fronta. „Jedino nijesu u ovom trenutku zadovoljni što nijesu vidljivi u Vladi, što nemaju neka potpredsjednička mjesta i neka ministarstva“, kazao je premijer.

Za promjenu prmijera je i Miodrag Lekić, lider Demosa. „Po mom mišljenju je  Krivokapić apsolutno nekompetentan, i koristi svoju poziciju za obračunavanje jer napada jednu komponentu parlamentarne većine i koja mu, istina, ne ostaje dužna“.

U sve tri vladajuće grupacije postoje političari koji mogu biti kompetentni predsjednici Vlade, kazao je Lekić. „Da budem konkretan, mislim na Aleksu Bečića, Slavena Radunovića, Dritana Abazovića“. Još bi samo nedostajao Radunović koji negira genocid i bojkotuije parlament zbog rezolucije o Srebrenici, pa da se brže krene nazad ka devedesetima.

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni. Nakon što je smijenjen ministar Leposavić zbog negiranja genocida i donijeta Rezolucija o Srebrenici, Demokrate su predložile da se u parlamentu izglasa Rezolucija o genocidu u Pivi i Velici.

Predlog rezolucije podnijeli su poslanici te partije: Momo Koprivica, Vladimir Martinović, Zdenka Popović i Dragan Krapović.

U obrazloženju se navodi da je „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, 550 civila, uključujući djecu i ostarjela lica“.

„Ovo je civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora. Nema i ne smije biti relativizaicije bilo kog zločina. Očekujem podršku svih poslanika u Skupštini Crne Gore”, kazao je između ostalog Martinović.

Predlog Rezolucije u stvari je formalizacija stava mitropolita Joanikija, nakon donošenja Rezolucije o Srebrenici. On je, upitan da prokomentariše njeno usvajanje u parlamentu, tada ocijenio: „A gdje su Jasenovac, Jadovno, Velika..”

Predlog da se nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici donece i ova o Pivi i Velici, nije, kako to obrazlažu Demokrate „civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora“. To je, u stvari, novi krug podjele mrtvih i živih na naše i njihove. Da se započne rat rezolucijama. Istovremeno, ispod svega nazire se pokušaj prekrajanja istorije i odnosa prema četničkom pokretu. Mitropolit Joanikije nedavno je izjavio da se nada da se nazire kraj „crvenoj komunističkoj aždaji“.

Većina partija nije se još izjasnila o tome hoće li glasati za Predlog rezolucije. Podršku su najavile manje partije vladajuće većine: PzP i Prava Crna Gora. Demokratski front je kazao da će se oni o tome izjasniti tek kada se okonča politčka kriza.

Jedan od lidera DF-a Milan Knežević saopštio je da je prijedlog Demokrata zakašnjela inicijativa „koja sadrži elemente pokajništva zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici“.

Iz Stranke pravde i pomirenja, koja je u koaliciji sa URA, pozvali su Demokrate da u prijedlog uvrste i zločine nad Bošnjacima u Crnoj Gori. Lider Prave Crne Gore Marko Milačić je najavio da će uskoro podnijeti Skupštini prijedlog rezolucije o osudi zločina prema Srbima na području Bratunca i Podrinja od 1992. do 1995.

Godinu dana nakon avgustovskih izbora jasno je da nova vlast nije uradila obećano. Ne samo da se dublje potonulo u podjele, nego se nije uradilo mnogo ni na oslobađanju institucija. One u koje se ušlo, osvojile su nove partijske vojske. One netaknute možda takve i ostanu.

Još ćemo, po svemu sudeći, dugo čekati na tužilaštvo koje će, recimo, ispitati skorašnju izjavu Vilijama Montgomerija, bivšeg ambasadora SAD u Srbiji i Crnoj Gori. Montgomeri je rekao u intervjuu za hrvatski Večernji list, objaljenom u nedjelju, da je Zapad, uključujući i Italiju, tokom „Miloševićevih godina” počeo dopuštati masovnim krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Naglasio je da su svi znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću trebao protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

Tako se začelo stvranje države mafije. Nova vlast je imala šansu da pokrene promjene. Umjesto toga svojski se potrudila da uruši samu sebe. To joj ide od ruke.

 

Šta je srpski svet Aleksandra Vulina

Nakon izjave ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina da je zadatak nove generacije političara stvaranje srpskog sveta, uslijedile su brojne reakcije u regionu.

Ministrica spoljnih poslova Bih Bisera Turković javno je zatražila od  predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se ogradi od ovakve vrste izjava.

„Ukoliko to ne učini, to će samo potvrditi da je njegova i zvanična politika Srbije rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja ima za cilj pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine Srbiji. Vulinova izjava kojom je decidno rekao da ujedinjenje Srba znači jedinstvenu državu, flagrantno je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, destabiliziranje cijele regije Zapadnog Balkana i zloslutna prijetnja građanima Bosne i Herecegovine koji su se prije 26 godina branili od agresije i genocida”, kazala je Turković.

Po njenom mišljenju retorika Aleksandra Vulina čini potpuno besmislenim izjave srbijanskog predsjednika u kojima tvrdi da Srbija želi mir i dobrosusjedske odnose sa Bosnom I Hercegovinom.

Reagovali su i intelektualci iz regiona. Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je da su opasne Vulinove poruke. „Ovako otvoreno izvikivanje ratne politike okrenuto prema svim susedima ujedno je i testiranje dokle se može ići u datim međunarodnim okolnostima”, smatra Biserko.

Sociolog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo, kratko je, povodom Vulinovog istupa, napisao: „U moje vrijeme to se zvalo zvalo Velika Srbija”.

Politički analitičar Agon Maljići u razgovoru za RSE je ocijenio da Vulin već duže artikuliše na direktniji način ono što je, zapravo, stav Aleksandra Vučića.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo