HORIZONTI
SDT PODIGLO OSAM OPTUŽNICA PROTIV DUŠKA KNEŽEVIĆA, JOŠ TRI ČEKAJU POTVRDU: Težak teret Atlas grupe
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Tužilaštvo je uradilo sve što je bilo do nas, kaže Milivoje Katnić. Iz Pravnog tima Atlas grupe stižu drugačije interpretacije: ,,Optužnice ne samo da su neutemeljene i na labavim nogama, nego predstavljaju očigledan vid političkog progona Duška Kneževića”
Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević preko nekoliko kriminalnih organizacija i više krivičnih djela oštetio je državni budžet za više stotina miliona eura, tvrdio je u februaru 2019. godine, glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Katnić je ubjeđivao javnost da će biti proglašeni krivim svi koji su učestvovali u izvršenju tih krivičnih djela i da će sav novac biti vraćen u budžet.
Tri godine kasnije, suđenje ni po jednoj od ukupno osam optužnica koje je Specijalno tužilaštvo podnijelo protiv Kneževića i njegovih saradnika nije počelo, a tri još nijesu ni potvrđene. Istovremeno, Knežević je je iz Londona pokrenuo međunarodnu arbitražu pred sudom u Hagu i traži 500 miliona eura odštete od Crne Gore. Plus 200 miliona od ovdašnjih sudova.
U međuvremenu, Katnić je iz mjeseca u mjesec na konferencijama za medije pokazivao razne šeme objašnjavajući kako je, navodno, Knežević oštetio državu, dok su njegove banke – Atlas i Investbanka Montenegro (IBM) otišle u stečaj. I dalje su blokirana 64 miliona eura iz slučaja poznatog kao E-comerc kojima se još uvijek ne zna konačna sudbina.
U pravnom smislu najdalje se stiglo u slučaju poznatom kao afera Aerodrom. Suđenje je zvanično počelo, ali su pretresi do sada odlagani, iz kako nam je saopšteno, procesnih razloga. Sljedeći je zakazan za 21. februar 2022. godine.
U predmetu Aerodromi, SDT je podiglo optužnicu protiv Atlas banke, njenog vlasnika i rukovodilaca – Duška Kneževića, Marka Nikolića i Dijane Zečević. Oni se terete da su oštetili Aerodrome CG za tri miliona eura i u istom odnosu pribavili korist Atlas banci, jer nijesu vratili depozit od tri miliona eura, nakon što je istekao rok oročenja, a vlasnik zatražio povraćaj novca.
Knežević se tereti da je svoje službenike Nikolića i Zečević podstrekavao na zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, odnosno da prisvoje novčana sredstva JP Aerodromi.
Nikolić je, pisali su mediji, u tužilačkoj istazi pomenuo predsjednika parlamenta i lidera SD-a Ivana Brajovića. Kadrovi njegove stranke tada su upravljali Aerodromima, a Nikolić je ustvrdio da je nakon razgovora Brajovića i Kneževića na jednom prijemu, na adresu Atlas banke stigao zahtjev za produženje oročenog depozita na period od godinu dana. Zečevićeva ga je parafirala i poslala nazad, ali ga rukovodstvo Aerodroma nikada nije vratilo potpisanog.
Brajovića je po pitanju Aerodroma i spornih depozita javno prozivao i sam Knežević. ,,Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević.
Brajovića, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.
Dvije optužnice koje su takođe potvrđene odnose se na slučaj poznat kao Kaspija. Knežević je, tvrdi SDT, odbio da Atlas banci, u kojoj je bio većinski vlasnik, vrati ukupno 15, 2 miliona eura koliko je koštala garancija sa zateznom kamatom za njegove poslove sa kompanijom Kaspija properti. Vlasnici Kaspije, koja je registrovana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, isplatili su Kneževiću 12,5 miliona eura za kupovinu Hotela Princes. Kako je kupovina hotela propala, a Knežević nije vraćao novac koji su Azerbejdžanci tražili u nekoliko navrata, aktivirana je garancija Atlas banke.
Jedan od najbližih Kneževićevih saradnika, Đorđe Đurđić, bivši direktor Altas banke, priznao je da je bio podstaknut od Kneževića da izda i odobri garanciju ,,s ciljem pribavljanja koristi drugoj osobi“, odnosno, Kneževiću. Đurđić se nagodio sa tužilaštvom i pristao na kaznu od šest mjeseci kućnog zatvora i da plati Višem sudu 2.000 eura i 200 eura Kliničkom centru.
Potom je postao svjedok saradnik u predmetu poznatom kao Karbon. SDT tereti Kneževića da je bio na čelu kriminalne grupe koja je za 1,9 miliona eura oštetila firmu Global karbon čiji je osnivač IBM. Knežević je davanjem pozajmice od milion eura koja nikada nije vraćena i kolaterala na više od 900.000 eura za kredite povezanih kompanija, oštetio IBM banku.
Potvrđena je i optužnica koja se odnosi na pranje novca, poznata kao Koverta, u kojoj je Knežević optužen za stvaranje kriminalne organizacije. Afera Koverta odnosi se na tajni snimak koji je Knežević objavio 2019. Na njemu se vidi Slavoljub Stijepović, generalni sekretar u Kabinetu predsjednika Crne Gore, u trenutku primopredaje navodno oko 100.000 eura za finansiranje kampanje DPS-a, pred izbore 2016. godine. Sud je u septembru konačno potvrdio optužnicu i protiv Stijepovića.
Tri optužnice još uvijek nijesu potvrđene. U pitanju su slučajevi u javnosti poznati kao E-comerc, Vujošević (VDT) i Milošević (CBCG).
Katnić je prije tri mjeseca dostavio Višem sudu dopunjenu optužnicu protiv Kneževića, nekadašnjeg viceguvernera Centralne banke CG Velibora Miloševića i još 10 osoba kojima stavlja na teret stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja u privrednom poslovanju, pranje novca i utaju poreza kojim je država oštećena za višemilionski iznos.
Milošević je, prema stavu tužilaštva, uzimao novac od Kneževića da bi podmitio kontrolore koji su provjeravali poslovanje Atlas i Invest banke Montenegro. Knežević je početkom januara 2019. godine objavio snimak razgovora na osnovu kojega tvrdi da je Veliboru Miloševiću dao 100 hiljada eura. I u ovom slučaju svjedok saradnik je Đurđić i bivši vozač Kneževića i jedna od njegovih najpovjerljivijih ljudi Vlatko Rašović.
U slučaju Vujošević javnost se danima zabavljala slušajući snimke razgovora Kneževića i sekretara Vrhovnog suda u kojima je Nenad Vujošević tvrdio da je navodno, u Kneževićevo ime, podmićivao vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića. Vujošević je na prvom saslušanju u Specijalnom tužilaštvu rekao da je uzeo novac od Kneževića samo za sebe, jer mu je trebao za liječenje. Ivica Stanković je odbacio svaku odgovornost u ovom slučaju. Katnić je svog tadašnjeg šefa ipak saslušao kao svjedoka, iako je prvobitno tvrdio da nema ni ,,udaljenih sumnji“ u njegovu nevinost.
Slučaj iz, Kneževićevog paketa o kome Katnić najradije govori poznat je kao E–comerc. Ni u tom postupku optužnica još nije potvrđena.
Nakon što je SDT blokiralo 64 miliona eura klijentima e-comerc usluga, zbog sumnji da se radilo o utaji poreza, Atlas banka je otišla u stečaj. Centralna banka je tada izdala nalog da se ukupan iznos od 64 miliona eura koji se nalazio na računu e-commerce klijenata isključi iz obračuna likvidne aktive, zbog čega je koeficijent likvidnosti Atlas banke pao ispod zakonom propisanog minimuma, što je bio razlog za uvođenje privremene uprave CBCG i, kasnije, stečaja.
Dok je istraga u ovom slučaju bila u toku, nekadašnja Poreska uprava a zatim i Ministartsvo finansija donijeli su odluke da nije plaćen porez na dobit na transakcije u okviru servisa e-comerca. To je jačalo pozicije SDT-a u tom slučaju.
U međuvremenu je Upravni sud, početkom novembra, oborio pomenuta rješenja Ministarstva finansija i sadašnje Uprave prihoda i carina, po osnovu kojih je e-commerce klijentima Atlas banke obračunat porez na dobit.
Katniću su upravo ta rješenja bila argument da optužnica i blokada 64 miliona eura imaju zakonsko utemeljenje. Sa druge strane, iz Atlas grupe su nekoliko puta saopštili da je e-comerc zakonita usluga kojom se bave godinama.
Glavni specijalni tužilac je na naše pitanje kako komentariše to što do sada nije održan nijedan glavni pretres ni u jednom slučaju protiv Kneževića, kazao da je tužilaštvo uradilo sve što je bilo do njih i da bi i on volio da konačno imamo suđenje i pravosnažnu presudu.
Iz Pravnog tima Atlas grupe ocjenjuju da glavni pretres ni u jednom od ovih slučajeva nije počeo jer ,,optužnice ne samo da su neutemeljene i na labavim nogama, nego predstavljaju očigledan vid političkog progona Duška Kneževića”.
Oni, u pisanim odgovorima, insistiraju kako je ,,to potvrdila i Komisija za žalbe Interpola, odbacujući sve tri potjernice koje su bile raspisane protiv Duška Kneževića cijenići da su politički motivisane”. Članovi pravnog tima Atlas grupe navode i da Kneževiću, prema ocjeni britanskih eksperata iz oblasti bezbijednosti, nije siguran boravak u Crnoj Gori.
Duško Knežević insistira da se povuče crnogorska nacionalna potjernica protiv njega, kao i da se potpiše sporazum sa britanskim nadležnim organima o fer suđenju i bezbjednosti, odnosno o slobodnom ulasku i izlasku iz Crne Gore. Pod tim uslovima on bi pred Višim sudom odgovarao na sva postavljena pitanja, navode iz njegovog pravnog tima.
No, sve i da mu ispune postavljene zahtjeve Knežević ne namjereva da dođe u Crnu Goru dok je Katnić na čelu SDT-a. Pa iz Londona vodi svoju bitku, pred Arbitražnim sudom u Hagu i ovdašnjim sudovima.
Kako stvari stoje, ne bi bilo iznenađenje da umjesto stotine miliona za koje u SDT-u vjeruju da će završiti u državnom budžetu, građani toliko, ili još više, isplate upravo Kneževiću. Na ime odštete.
Borba za nekretnine
Nedavno je Viši sud je prihvatio prijedlog Specijalnog tužilaštva i donio odluku da se blokira imovina biznismena Duška Kneževića i Atlas grupe u Crnoj Gori.
Odlukom tog suda privremeno je blokirana imovina kompanije Mogren hil Atlas hotels group, Atika lend, Ekspo Budva, Ekspoinvest Budva, Opšte bolnice ,Meljine i Montenegro ekspres grup.
Pravni tim Kneževića navodi da je zahtjev SDT-a „nezabilježeno nasilje nad pravom i zakonom“. Oni insistiraju da je to „odmazda, nakon što je Knežević pokrenuo međunarodnu arbitražu protiv države Crne Gore…”.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
LIČNO: Nada Vojinović
-
SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica
-
ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi
-
SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna
-
SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici
-
DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela
HORIZONTI
SARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
Objavljeno prije
21 satna
21 Novembra, 2025
U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Najskuplji trofeji bila su djeca Sarajeva, dok su, po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka
Široka i duga ulica Zmaja od Bosne koja vodi ka srcu Sarajeva poznatija je kao snajperska aleja. U godinama nakon opsade ovog grada stravične priče sa ovog koridora smrti ušle su u ratne izvještaje, udžbenike, izložbene prostore i popularnu kulturu. Četvorogodišnja opsada olimpijskog grada pod Trebevićem ispisala je najstravičnije stranice moderne istorije Evrope. Posljednjih dana opet se otvaraju sarajevske rane.
Broj stradalih tokom opsade Sarajeva kreće se najčešće oko cifre od 11.000, ali, ima i drugačijih tumačenja. „Rezultati istraživanja demografskog tima ICTY-a koji je na raspolaganju imao izvore dostupne tribunalu u Haagu pokazali su da je u djelovima šest sarajevskih općina pod opsadom u periodu od aprila 1992. do decembra 1995. godine broj poginulih i umrlih bio 18.888“, stoji u udžbenicima po kojima uče učenici završnih razreda u BiH.
Detaljnije brojke su još tužnije. Prema zvaničnim podacima, tokom opsade je ubijeno 1.601 dijete. Sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu naveli su da su samo snajperisti ubili 225 ljudi, među kojima 60 djece. Nijedan snajperista nije odgovarao za svoje zločine. Ni pred domaćim ni pred međunarodnim sudovima.
Kao da ovo nije dovoljno strašno, krvavi tragovi vode i dalje, u najmračnije hodnike ljudskih duša. Priča o Sarajevskom safariju i njegovi zli i perverzni kreatori opet su dospjeli u fokus svjetske javnosti.
U Italiji je protekle nedjelje otvorena istraga protiv takozvanih vikend snajperista koji su sa raznih strana svijeta dolazili u BiH i plaćali srpskim vojnicima da pucaju na stanovnike opkoljenog Sarajeva. Prema italijanskoj agenciji Ansa, ovi nesvakidašnji turisti napuštali su Italiju, dolazili na srpske položaje oko Sarajeva i iz zabave pucali po ulicama opkoljenog grada. Odavno se priča o tome da su postojali i cjenovnici u kojima su najskuplji trofeji bili najmlađi stanovnici Sarajeva, dok su po navodima svjedoka, najstarije građane mogli ubijati bez naknade. Cifre su išle i preko sto hiljada njemačkih maraka.
U Milanu je u toku istraga čiji je cilj otkrivanje učesnika u ovim safari turama. Istragu je otvorio tužilac Alesandro Gobis, a po optužbi za namjerno ubistvo otežano okrutnošću i iz podlih motiva. Trenutno su optužbe usmjerene protiv nepoznatih osoba i proizilaze iz tužbe koju je podnio novinar i pisac Ezio Gavazeni, uz pomoć dva advokata i bivšeg sudije Guida Salvinija.
Gavazeni je u svojim namjerama pomognut i od načelnice opštine Novo Sarajevo Benjamine Karić. Ona je nakon što je ovu priču ponovo na svjetlo dana iznio dokumentarni film Sarajevo safari slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča odlučila da reaguje. U septembru 2022. godine je tužilaštvu BiH podnijela krivičnu prijavu protiv NN lica koja su sijala smrt po Sarajevu. U avgustu ove godine je putem ambasade Italije krivičnu prijavu proslijedila tužilaštvu u Milanu koje je evo pokrenulo istragu.
Priča o užasnim zločinima do medija je ponovo stigla trideset godina nakon prvog objavljianja. Dnevni list Oslobođenje je među prvima pisao o ovim užasima.
Prvog aprila davne 1995. godine ovaj medij je na naslovnici objavio priču Snajperski safari u Sarajevu. „Riječ je o ratnom turizmu najnovijeg i, zasad, najizopačenijeg tipa. Ne ide se više samo ‘mirisati barut’, izložiti se perverznom zadovoljstvu opasnosti, nego se ide u autentični ‘snajperski safari’ – na položaje iznad Sarajeva, odakle se za devize, dobija pravo na odstrel djece, staraca i žena, ukratko civila koji nezaštićeni hodaju na puškomet ‘brdske čeke”. Tu tvrdnju, nevjerojatnu u svoj svojoj jezivosti, iznesenu pred Sudom naroda u Tridentu, prenijele su u četvrtak na naslovnim stranicama praktički sve viđenije talijanske novine pod više-manje istovjetnim naslovima: Ratni vikend u Sarajevu“, pisalo je Oslobođenje.
Snajperisti su se navodno okupljali petkom u Trstu, da bi potom bili prebačeni avionom kompanije Aviogenex do Budimpešte ili Beograda, pa kopnenim putem ili helikopterima do Pala, a zatim i brda oko Sarajeva. Tu su plaćali kako bi pucali na građane. Srbija negira umiješanost, ali istražitelji vjeruju da su srpske obavještajne službe znale za turističke pohode.
Torinska Stampa je prenijela devedesetih svjedočanstvo svog novinara. Đuzepe Zakaria piše da ga je na Palama, „gospodin u odori srpske vojske” doveo do barake u kojoj je na podu bio gumeni madrac, na zidu prozorčić sa uglavljenom snajperskom puškom. Ponuđen mu je odstrijel civila po ulicama izranjavljenog grada.
U Zupaničevom filmu iz 2022. anonimni sagovornik koji je početkom devedesetih prošlog vijeka često provodio po položajima u BiH radeći za jednu američku agenciju priča kako je prvi put saznao za Sarajevo safari u januaru 1993. godine u Beogradu, pa potom na Palama. „Za određene svote novca, dolaze nepoznati ljudi i pucaju na stanovnike Sarajeva“, govorio je u filmu čovjek zaštićen anonimnošću. On će u filmu tvrditi da to nijesu radili obični ljudi, već ljudi na pozicijama koji su njima bili zaštićeni. Gavazeni tvrdi da poznaje neka imena vikend-snajperista. Jedan od njih navodno je vlasnik privatne klinike za etetsku hirurgiju. Većina, kako dodaje, gaji desničarske i ekstremno desničarske stavove. Zupanič u intervjuu za RTVSLO otkriva i drugi nivo priče o lovcima-monstrumima: „Siguran sam da su to morali biti ljudi koji su uživali povjerenje određenih osoba. Morao si biti u unutrašnjem krugu da bi ti bilo dopušteno da saznaš za to. Niko nikada nije otkrio mrežu, a o tome se govori i 25 godina kasnije, uz vrlo malo informacija“. Na kraju krajeva, samo bogati, ekstremno imućni ljudi mogli su sebi priuštiti ovako perverzno osmišljenu adrenalinsku avanturu.
Navodno je u njegovom filmu iz 2022. trebala da se nađe i izjava pilota koji je prevozio lovce iz Beograda u BiH. Zupanič je pričao da iako je njegov tim uspio da nađe sagovornike sa srpske strane nije bio iznenađen kada su zbog bojazni za sopstvenu sigurnost tik pred snimanje odustali.
I Florens Artman glasnogovornica Glavnog tužilaštva ICTY‑a (Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju) dala je izjavu povodom ovih stravičnih dešavanja za Slobodnu Evropu: „Znali smo za to, ne znam kako da to uopšte nazovem. Nismo znali kako je to organizovano. Izuzetno je važno da je pokrenuta pravosudna istraga i da se mora istražiti ko su bili organizatori”.
Italijanska Republika piše ovih dana i da su italijanske tajne službe znale za snajperiste, sunarodnike, koji su plaćali da bi mogli pucati na civile u Sarajevu. Bilo je to dosta vremena ranije od napisa u sarajevskom Oslobođenju. „Bosanske službe su krajem 1993. saznale za Safari. Sve se to dešavalo tokom zime ’93–’94. Obavijestili smo Sismi (italijanski vojni obavještajni servis) početkom 1994. Njihov odgovor stigao je nakon dva mjeseca i bio je značajan: „Otkili smo da Safari polazi iz Trsta. Prekinuli smo ga i Safari se više neće održavati“, prenijela je Republika riječi bosanskog obavještajca. Nakon te razmjene dopisa o slučaju se više nije govorilo, bar ne između dvije obavještajne službe, piše ovo glasilo.
U medije su više puta stizale riječi Edina Subašića bivšeg agenta bosanske obavještajne službe, koji je sada na vrhu liste svjedoka koje tužilaštvo u Milanu namjerava da pozove. Dio dokumenata koje je Gavazeni predao su i njegovi spisi i izvještaji. U njima o smrtonosnom safariju piše: „Do ovog fenomena sam došao krajem 1993., kroz dokumente vojne sigurnosne službe o ispitivanju zarobljenog srpskog dobrovoljca“. Po Subašićevim riječima koje prenose domaći i svjetski mediji, zarobljeni Srbin je svjedočio da je putovao i razgovarao sa jednim od Italijana-turista. On mu je otkrio da su on i njegova grupa lovci koji su plaćali da pucaju na ljude po gradu. „I njemu je to bilo iznenađenje, zbog čega je odmah to spomenuo! Bio je to prvi put da sam čuo za tako nešto“, svjedočio je Subašić.
Osim ovih dokumenata, milansko tužilaštvo pokušava da pribavi akte Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Cilj je da se ukrste informacije koje su ranije utvrđene sa novim elementima.
Od 2007. godine poznata je javnosti izjava državljanina SAD-a Džon Džordana koji je služio u vatrogasnoj brigadi UNPROFOR-a u Sarajevu devedesetih godina prošlog vijeka. Njegova svjedočanstva su već prihvaćena kao dokazi na suđenjima srpskim generalima Svetozaru Galiću i Dragomiru Miloševiću pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Rekao je Tribunalu za bivšu Jugoslaviju da je znao za turiste-snajperiste koji su dolazili u Sarajevo da iz hira pucaju na civile. Napomenuo je da se jedan čovjek pojavio sa puškom koja je više odgovarala lovu na divlje veprove nego borbama u urbanom području.
Šta će se sve doznati o ovoj priči, ostaje da se vidi. Mnogi sumnjaju pozitivan rasplet. Trideset godina tišine daje za pravo sumnji. Problem koji italijanska strana pokušava da razriješi ovih dana je golem. Njegov dobar dio je u njihovom dvorištu. Ako je tačno da je italijanska obavještajna kancelarija znala za ovo još devedesetih, dosije o svemu mora da postoji. To što se tri decenije taj dokument nije pojavio je ozbiljan problem države na Apeninima.
Sarajevska priča čiji nastavak pratimo ovih dana u milanskim sudnicama donosi nove strepnje. Ratni užasi koji su svijet zadesili posljednjih godina opominju da je zlo u međuvremenu samo raslo.
Dragan LUČIĆ
Komentari
HORIZONTI
SMJENE U VOJSCI I POLICIJI U SRBIJI – BIA I KARTELI UZDANICA: Vučić u vihoru teorija zavjera i paranoja
Objavljeno prije
2 mjesecana
20 Septembra, 2025
Vučić strahuje da bi neko u vojsci i policiji mogao da ospori njegovu uzurpaciju vlasti. Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant SAJ Spasoje Vulević U aprilu je umirovljen komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić. I komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković je „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan komandant Kopnene vojske general Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije
U ponedjeljak je ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) javno optužila Evropsku Uniju (EU) da stoji iza nemira u Srbiji uz tvrdnju da je „završnica Majdana“ planirana za 1. novembar. Tada se navršava godinu dana od pada nadstrešnice na prethodno renoviranoj željezničkoj stanici u Novom Sadu. Poginulo je 16 osoba i teško povrijeđena jedna žena. Nesreća je bila okidač za, do sada, najveće i najduže proteste u Srbiji protiv režima Aleksandra Vučića koga optužuju za korupciju, organizovani kriminal i autokratiju.
SVR navodi, u boljševičkom vokabularu, da demonstracije „u velikoj mjeri predstavljaju proizvod subverzivne djelatnosti EU i država članica tog saveza“. Nezavisni mediji „ispiraju mozgove omladini“. Listom je pobrojano 12 portala i jedna nevladina organizacija koje navodno finansira Brisel. Međutim, Rusi zadovoljno tvrde da isprobani scenario „obojene revolucije“ ne daje očekivane rezultate jer su glavna brana tome tzv. „patriotska osjećanja, uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao i sjećanje na NATO bombardovanje“. Cilj je da se na vlast u Srbiji dovede poslušno rukovodstvo lojalno Briselu. Na kraju ruski špijuni zaključuju da „ponosnom i ujedinjenom srpskom narodu nije potrebna Evropska Unija“. EK je odbacila ruske tvrdnje.”Optužbe da EU ili države članice podstiču proteste jednostavno nisu tačne”, istakli su.
Vučić se godinama ponaša kao da mu EU nije potrebna – osim kao glavni trgovinski partner i izvor bespovratne finansijske pomoći. Vučićevi tabloidi u kontinuitetu vode kampanju protiv članstva Srbije u EU i optužuju države članice za svako zlo u Srbiji, od ekonomskih problema do namjere da ubiju predsjednika. U zavjere ubistva vladara se sada ubacuju i studenti koji su proglašeni za „srpske ustaše“ i „neprijatelje države“. Jedini novitet je da su i crnogorski mediji pod kontrolom braće Vučić počeli ozbiljnu kampanju protiv članstva Crne Gore u EU. Oni tvrde da je zapravo EU ta koja je korumpirana i da vrši marginalizaciju malih naroda. Pri tome ne misle na Crnogorce koje i ne priznaju kao narod. Kao alternativa se nudi srpski svet pod okriljem braće Vučić i njihovih kartela sa srpskim predznakom.
Puno mladih ljudi u Srbiji koji demonstriraju mjesecima je takođe razočarano u EU. Tačnije, razočarani su sa ćutanjem čelnika Evropske komisije (EK) i Savjeta Evrope (SE) na nasilje policije i kriminalnih grupa povezanih sa režimom. Ćutanje se najvećim dijelom pripisuje Vučićevom izvozu kritične artiljerijske municije za odbranu Ukrajine preko trećih zemalja koju finansira Zapad i koje je ista SVR dva puta kritikovala u javnim saopštenjima u maju i june ove godine. Takođe se smatra da i obećanja režima o eksploataciji litijuma u Srbiji od strane Zapada doprinose evropskom žmurenju. Izuzetak čine pojedini poslanici Evropskog parlamenta (EP) i komesarka za proširenje Marta Kos. Ona je prije 10-tak dana poručila da EK „očekuje od policije da postupa prikladno i poštuje osnovna prava“. Kos je poručila Vučiću i formalnoj predsjednici Skupštine Ani Brnabić da javno vrijeđanje evroparlamentaraca koji su prisustvovali protestu u Novom Sadu 5. septembra, neće poboljšati mišljenje EU o Srbiji. „Ako poslanike Evropskog parlamenta nazivate ološem, to pokazuje upitno shvatanje demokratije” zaključila je Kos.
Vučić je nakon protesta u Novom Sadu 5. septembra rekao da je njegovim oponentima „pomagao ološ iz Evropske zelene partije, najgori ološ evropski koji je došao u Novi Sad… da podrži ovo nasilje” uz prijetnje da će biti procesuirani po zakonima Srbije. Tada je veliki broj policajaca u punoj opremi i uz upotrebu pendreka, oklopnih vozila, suzavca i topovskih udara rasturio protest. Povod je bio napad manje grupa maskiranih demonstranata na policajce u kordonu pred zgradom Filozofskog fakulteta. Studenti i opozicija su optužili režim da su oni poslali svoje kriminalce na policiju kako bi imali opravdanje za razbijanje skupa. Vučićevska žuta štampa se posebno okomila na hrvatske evroparlamentarce koje su nazvali „ustaškim ološem i ljudskim otpadom“.
Malo prije toga, krajem avgusta Vučić je dobio podršku i pohvale od pravog ustaše – bivšeg generala i načelnika štaba paramilitarnih Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) Anta Prkačina. HOS je zasnovan na čistim ustaškim principima uz zvanični pozdrav „Za Dom spremni“. Prkačin, bivši saborski zastupnik, je poznat po veličanju Anta Pavelića i Crne Legije upamćenih po brojnim zločinima nad srpskim stanovništvom. U podkastu Kliker, koji je prenio hrvatski Index i druga štampa u regionu Prkačin je za Vučića rekao: „Tvrdim da Srbi i Srbija imaju dobrog čovjeka na čelu…Ono što mu se dešava je dobro pripremljeno odnekud. Nisam siguran da li je došlo iz Moskve ili Brisela“. Rekao je da je pogibija 16 ljudi pri padu nadstrešnice „tragedija ali nije to dovoljan razlog (za proteste), to je bilo nešto drugo“. Pohvalio je Vučića što kod njega dolaze svi svjetski lideri a kod Hrvata niko. Za njega Vučić „uopšte ne djeluje kao lopov, ne djeluje mi kao biznismen, ne djeluje mi kao čovjek koje je neki novac složio ovamo ili onamo“. Režimskim medijima u Srbiji ustaško veličanje njihovog gospodara nije ni najmanje smetalo. Nisu se glasnuli ni Vučićevi vazali u Crnoj Gori kojima smeta i himna Crne Gore jer ju je navodno sastavio navodni prijatelj ustaša.
U prvim reakcijama na objavu SVR-a Vučić je ruske obaveštajce nazvao „partnerima“ i najavio da će njegove službe „dodatno kontaktirati“ Ruse. Predsjednik je od početka protesta usvojio rusku terminologiju “obojena revolucija” kako Kremlj označava sve koji se bune protiv totalitarizma i korupcije.
Narativu se još ranije pridružio i patrijarh Porfirije Perić koji je upotrijebio isti termin tokom ovogodišnjeg poklonjenja Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz KGB-a patrijarhu Kirilu Gunđajevu. Većina episkopata Srpske crkve (SPC), uključujući i Sinod, podržava režim i pokušava, sa sve manje uspjeha, da skrene javnost sa situacije u Srbiji na kliše priče o tzv. stradalnom Kosovu i tobožnjoj ugroženosti Srba u regionu.
Ni u SPC-u ne žele svi ćutati. Vladan Perišić, paroh u Dubrovniku (čiji zahumsko-hercegovački episkop je odbio poslušnost braći Vučić) je nedavno napao vrh SPC-a u intervjuu za Radar rekavši da su „u braku ili bolje rečeno u protivprirodnome bludu upravo sa tom, do srži korumpiranom državom, koja djelić tog profita nastalog korupcijom preusmjerava prema SPC-u”. Perišić navodi da se „SPC spremno stavila u službu toga polusvijeta (na vlasti)”. „Svaki mediokritet se može udobno smjestiti u nekoj patrijaršijskoj ili eparhijskoj kancelariji…ne mora da radi ništa, dovoljno je da bespogovorno izvršava naredbe i da se što dublje klanja” završio je Perišić. Patrijaršija je burno reagovala preko svog portala Sunčanik u uličarskom maniru vučićevske žute štampe. Perišić se „ovako nije oglašavao ni o Krajinama, ‘Bljesku’, ‘Oluji’, Republici Srpskoj, Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori i drugim važnim pitanjima“. Glavni grijeh Perišića je što se „zna da je kršten u ozbiljnim godinama u manastiru Hilandaru i da se na krštenju izjasnio kao nacionalni Crnogorac, čitaj Montenegrin, o čemu postoji dokaz u knjizi krštenih“.
Problemi koje braća Vučić imaju sa disidentima u SPC-u su puno manji od paranoje da se može naći neko u vojsci i policiji da ospori njihovu protivustavnu uzurpaciju vlasti u Srbiji. Po Ustavu Srbije, predsjednik ima samo ceremonijalna ovlašćenja dok unutrašnju i spoljnu politiku vodi Vlada koja de fakto ne postoji. Njegov brat Andrej, od koga drhti policija, vojska i kriminalci, nema nijednu zvaničnu državnu funkciju.
Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru ove godine nakon što su ga predsjednik i njegovi tabloidi prozvali jer mu sin učestvuje na protestima. Živković je tada izjavio da su mu rekli da je sklonjen „na zahtev predsednika“ iako Vučić i njegov brat po zakonu ne mogu kadrirati u policiji. Radar navodi da je ubrzo nakon Živkovića u penziju poslato još oko 60 iskusnih policajaca. Početkom septembra je smijenjen i umirovljen komandant Specijalne antiterorističke jedinice Spasoje Vulević. Vulević je izjavio da su mu šef MUP-a Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević rekli da „predsednik ne želi da ima oružanu formaciju koja nije pod njegovom apsolutnom kontrolom, i da zbog toga ja više ne mogu da budem komandant“.
U aprilu je umirovljen i komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić. Zonić je javno ukazao da jedinica ne može biti zloupotrijebljena. Mnogi veterani te jedinice su učestvovali na protestima što je izazvalo nervozu režima. Istovremeno je Vojnobezbedonosna agencija (VBA) dobila novog direktora – Đura Jovanića a za načelnika Vojnoobaveštajne agencije (VOA) je doveden Vladimir Planić iz državne bezbjednosti (BIA). Komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković je, navodno „na sopstveni zahtev“, penzionisan u aprilu. U junu je prijevremeno penzionisan i komandant Kopnene vojske general potpukovnik Milorad Simović. Navodno se očekuje i uklanjanje Miroslava Talijana, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije.
Do sada su se kao najpouzdaniji pokazali BIA i kriminalni karteli čiji vojnici često intervenišu protiv studenata i obezbjeđuju zgradu Predsjedništva.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SUĐENJE ZA TRAFIKING VITALIJU GREČINU U KOŠMARU PRAVOSUĐA: Dokazi pravno nevaljani, valjani, nevaljani…
Objavljeno prije
3 mjesecana
23 Augusta, 2025
Suđenje Grečinovoj grupi za trafiking se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru. Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne
Sudsko vijeće kojim predsjedava sudija Jovan Jovanović je u slučaju grupe Vitalija Grečina, optuženih za trafiking ljudi, na ročištu 15. maja ove godine, nakon dugog tajnog vijećanja, jednoglasno usvojilo zahtjev odbrane i izuzelo iz dokaza zapisnike sa pretresa prostorija i elektronskih uređaja – kao pravno nevaljane dokaze. Naloženo je da se izdvojeni dokazi zatvore u posebni omot i predaju sudiji za istragu na čuvanje i da se„ne mogu se razgledati ni koristiti u postupku“.
Razlog ovakve odluke je to to što su ti dokazi pribavljeni „suprotno normama Zakona o krivičnom postupku (ZKP) koje regulišu pretresanje“. Odbrana se žalila da su pretresi obavljeni bez tumača, tako da okrivljenima „nije obrazloženo, odnosno jasno predočeno šta to policija radi, koja su procesna prava i njihova prava“, tj. da imaju pravo na tumače kako bi pratili pomenute radnje. Nije im saopšteno ni da imaju pravo na advokata da prisustvuje pretresu. „Što jasno ukazuje na improvizaciju policije“, naglasio je advokat Nebojša Golubović.
Sud je, uvaživši ove primjedbe, zaključio da je po ZKP-u bilo „nužno da se od momenta prvog kontakta s ovlašćenim policijskim službenicima obezbijedi prevodilac“, kako bi se osumnjičeni upozorili o pravima. Sud je naveo da se ako je pretresanje izvršeno suprotno zakonu, zapisnici sa pretresa ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.
U zapisnicima nije evidentirano prisustvo prevodioca, što ni tužiteljka nije sporila. Međutim,Više državno tužilaštvo se ipak žalilo na odluku suda jer je tim sudskim rješenjem de fakto ostalo bez ionako tankih dokaza. Navedeno je da su zapisnici ipak sastavljeni i da su bili prisutni svjedoci. Kao osnov žalbe je navedeno pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitne povrede krivičnog postupka u kome se navodi tačka 9 st.1 čl.386 – da „presuda nema uopšte razloga ili u njoj nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni…“.
Optužnicom od 25.04.2024., koju zastupa Ana Kalezić, obuhvaćeni su američki državljanin ukrajinskog porijekla Vitalij Grečin, dva državljanina Ukrajine – Oleksandar Liščinski i Oleksij Blahoslavov, i jedan Rusije – Bogdan Petrov. Terete se za trafiking ljudi iz člana 444 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG). Rus Petrov se, osim trafikinga, tereti i za omogućavanje uživanja opojnih droga jer je jednoj od djevojaka, na njen zahtjev, napravio džoint. Po nalazu forenzike, cigara je imala cijelih 0.06 grama konoplje. Na drobilici je nađeno još 0.2 grama konoplje.
Grečinu i još trojici su službenici Odjeljenja bezbjednosti (OB) Tivat stavili lisice na ruke u jutro 31. oktobra 2023. godine. Policija i Više državno tužilaštvo su se javno pohvalili da su spasili 18 djevojaka koje su bile žrtve trafikinga ova četvorice. Sobe Hotela Regent (Ridžent) u Porto Montenegru u kojima su optuženi i njihove navodne žrtve boravili su pretreseni kao i elektronski uređaji koji su oduzeti. Nijedna od „spašenih“ djevojaka se u izjavama pred tužilaštvom i kasnije pred sudskim vijećem sudije Jovanovića nije osjetila „spašenom“. Tvrde da su dobrovoljno došle u Crnu Goru na foto sesije radi objavljivanja istih na društvenim platformama i eventualno erotskim magazinima. Interesantno je da je svaka od djevojaka prilikom racije imala pasoš kod sebe, a neke su posjedovale i znatne količine novca, što je utvrđeno zapisnicima prilikom oduzimanja istog navodnim žrtvama trafikinga. Čak 12 od 18 djevojaka je kasnije predalo tužbu protiv države zbog maltretiranja koje su doživjele od strane policije i drugih institucija. Tvrde da im je prijećeno fizičkom silom, da su držane bez hrane i vode, i da su ucjenjivane da moraju potpisati unaprijed pripremljene izjave bez prevodioca. Oduzet im je novac, elektronski uređaji i dragocjenosti pa su mnoge djevojke morale se dovijati kako da se vrate u Ukrajinu i Poljsku.
Grečin i profesionalni fotograf Liščinski su dugogodišnji saradnici erotskog magazina Playboy u kome su više puta objavljivali fotografije sa sličnih foto sesija. Grečin tvrdi da mu je hapšenje namješteno nakon što je odbio ponude za saradnju u poslu sa prostitucijom od lokalnih ljudi povezanih sa ranijim režimom Mila Đukanovića.
Apelacioni sud je rješenjem od 10. jula ove godine uvažio žalbu tužilaštva na izuzimanje dokaza u formi zapisnika i naveo da se „razlozi prvostepenog suda ne mogu prihvatiti jer dati razlozi nisu dovoljni i valjani“. Po Apelacionom sudu prvostepeni sud „ne cijeni da lica koja su prisustvovala pretresu nisu imala prigovore“. Kako su lica koja ne razumiju naš jezik i bez prisustva tumača mogla staviti prigovore u zapisnik, Apelacioni sud nije objasnio. Dalje se obrazlaže da su „pretresu prisustvovali svjedoci, koji su zapisnike potpisali“ a svjedoci su, po tumačenju Apelacionog suda, „između ostalog kontrolori zakonitosti preduzimanja ove procesne radnje“. Kako mogu dva nasumično pokupljena punoljetnja građanina, što policija redovno radi prilikom pretresa, biti kontrolori zakonitosti procesne radnje (osim ako nijesu advokati ili pravnici) Apelacioni sud, takođe nije objasnio. Sitnice kao što su Ustavom Crne Gore zajamčeno pravo (član 37) na odbranu, a „posebno…na jeziku koji (okrivljeni) razumije“ nijesu bile od značaja za Apelacioni sud. Na kraju taj sud „ukazuje da pitanje pravičnosti postupka valja sagledavati u kontekstu ocjene pravičnosti postupka u cjelini a ne po njegovim fazama“. Slučaj je ponovo vraćen sudiji Jovanoviću na odlučivanje .
Koliko Apelacioni sud (ni)je vodio brigu o detaljima vidi se na početku ukidajućeg rješenja gdje se navodi da se „usvaja žalba Specijalnog državnog tužilaštva (SDT)“ iako je žalbu podnijelo Više državno tužilaštvo. Moguće je da se radi i o inerciji. Sudija izvjestilac Apelacionog vijeća je sutkinja Vesna Pean, koja je ranije sudila u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici za organizovani kriminal i korupciju po optužbama SDT-a. Pean se nije proslavila u borbi protiv kriminala i korupcije. Upamćena je u javnosti kao vojnik miloističkog režima za progon neprijatelja Prve familije. I zaštitu njihovih. Pean je, zajedno sa kolegicama Dragicom Vuković i Suzanom Mugošom bila član sudskog vijeća u televizijski prenošenoj noveli poznatoj kao Državni udar. Sudila je i opozicionom političaru Nebojši Medojeviću za navodno pranje novca, dok je bivšeg gradonačelnika Miomira Mugošu dva puta oslobodila optužbe za štetu od skoro sedam miliona eura nanesenu glavnom gradu. Prije godinu dana objavljeni su transkripti iz telefona bivše vrhovnice pravosuđa Vesne Medenice u kojim je Medenica obavijestila Mugošinu sestru da prati slučaj. Pean je kasnije napredovala i krajem januara 2023. prešla u Apelacioni sud.
Uvidom u spise predmeta kojima je Monitor imao pristup otkrivaju se još neki interesantni detalji oko spornih pretresa i pregleda elektronske opreme.Zapisnikom o pretresu računara, telefona i drugih uređaja od 9. januara 2024. su navedena dva različita mjesta gdje je vršen pretres istih uređaja u istom vremenu. Prvo piše da se pretres vrši u prostorijama OB Tivat, Markuševina bb, Tivat. Kasnije se u istom zapisniku navodi da se pretres vrši u Upravi policije, na adresi Sv. Petar Cetinjski 22 u Podgorici. Pretres je rađen bez prevodioca. Grečin ga je tražio ali je odbijen. Sami službenici policije su naveli u Zapisniku da se pretres radi bez tumača. Pretres elektronskih uređaja je trajao 9 sati i 5 minuta (od 9.55 do 19h) tako da izgleda kao da je policija ciljano kršila zakon nepozivanjem tumača. Štelovanje dokaza je bila uobičajena praksa u vrijeme dok su SDT i policiju vodili stari znanci sutkinje Pean – Milivoje Katnić i Veselin Veljović.
Zadnja potvrđena informacija je da je sudsko vijeće sudije Jovanovića opet donijelo istu odluku – da su dokazi pravno nevaljani. I opet je na potezu Apelacioni sud.
Suđenje Grečinovoj grupi se neće nastaviti dok se ne dobije pravosnažno razjašnjenje situacije o (ne)valjanosti dokaza. Do tada će četvorka već navršiti dvije godine u pritvoru – Koji može skupo koštati državu ako optužnica padne.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 21 sat
Đedovina
Milena Perović
-

ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
SPC, prva grana vlasti
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
A vrijeme ističe…
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Nedovršeno
Zoran Radulović
Novi broj

CRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet
NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmicePROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa
-
Izdvojeno4 sedmiceBUDVA: KADA RUŠITELJI POSTANU DOBROTVORI: RTCG dobio na poklon filmsku arhivu uništenog Zeta filma
-
INTERVJU4 sedmiceVLADO LAKIĆ, UDRUŽENJE STOČARA DANILOVGRAD: Farmeri su prepušteni sami sebi
-
INTERVJU4 sedmiceANA LALIĆ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Propagandna glasila režima fatalnija su za građane Srbije i od Vučića
-
DRUŠTVO3 sedmiceISTORIJSKI REVIZIONIZAM U CRNOJ GORI I REGIONU: Put u mrak
-
FOKUS4 sedmicePREDSJEDNIKOV ORDEN AMFILOHIJU, POMIRITELJU: Da je vječno selektivno pamćenje
-
FOKUS3 sedmicePROVALA MRŽNJE PREMA TURSKIM DRŽAVLJANIMA U CRNOJ GORI: Fašizam ne dolazi, već je došao
