Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sedamnaest godina šutnje

Objavljeno prije

na

Da je živ Iljaz Ličina bi danas bio ponosan na svog najmlađeg sina. Demir je jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Bijelom Polju. Bio je lučaš: bez ijedne četvorke završio je školovanje u osnovnoj i srednjoj školi. Iljaz Ličina je otet 27. februara 1993. u stanici Štrpci iz voza Lovćen na pruzi Beograd – Bar kada je Demir imao tri godine. Nije živ ni Iljazov najstariji sin. Izvršio je samoubistvo još kao dječak, nakon očeve otmice. Kćerka i srednji Iljazov sin više ne žive u Crnoj Gori. Demir je ostao u selu Lozna da uči škole i da bude kraj svoje bolesne majke Đulse.

Od države je dobio dva puta po dvjesta pedeset eura pomoći. Platili mu što nema oca. ,,Čini mi se da se toga sjećam, a bio sam veoma mali kada je babo otišao na to putovanje u Beograd koje mi je obilježilo život. Nadam se da ću ga nekada sahraniti”, priča Demir.
Njegov otac je otet zajedno sa još osamnaest putnika ,,krivih” zbog svog imena. Zajedno sa Tomom Buzovom, bosanskim Hrvatom, toga su dana nestali i Rifat Husović, Fehim Bakija, Šećo Softić, Esad Kapetanović, Ismet Babačić, Jusuf Rastoder, Senad Đečević, Halil Zupčević, Džafer Topuzović, Safet Preljević, Muhedin Hanić, Nijazim Kajević, Fevzija Zeković, Fikret Memović, Rasim Ćorić, Adem Alomerović i Zvjezdan Zuličić. Osmorica njih su bili građani Crne Gore.

,,O nama se govori svake godine samo krajem februara. Sedamnaest godina je prošlo a ni spomen obilježja, mramora, našim nastradalim nema. To boli ne samo nas porodice, nego i sve poštene ljude”, kaže Ragip Ličina, brat otetog Iljaza.

Odluka o gradnji spomen obilježja ipak postoji u Bijelom Polju. Odatle je pet nastradalih ljudi iz voza Lovćen. Skupština je formirala i Komisiju da obiđe porodice. Zatekli su teško stanje. Član komisije je Semedin Agović. On predlaže gradnju spomenika u centru grada. ,,Porodicama tih ljudi koji su bili uglavnom hranioci porodica mora se pomoći. To je naša civilizacijska obaveza. Društvo je krivo za njihovo stradanje. Porodice tih ljudi moraju dobiti makar elementarne egzistencijalne uslove. Stav komisije je da se iz svake porodice zaposli po jedno lice. Naša obaveza je da se tim nevino stradalim ljudima podigne spomenik, I kao znak sjećanja da se takvo što nikada više ne ponovi”, kaže Agović.
Odluku o gradnji spomenika skupštinska Komisija je donijela prije više od godinu. Tu odluku prihvatila je Skupština opštine. Trebalo je da se realizuje 13. jula prošle godine, ali nije. ,,Objašnjavali su to time da nema adekvatne zakonske regulative. Tražio sam na svakoj sjednici Skupštine raspravu po tom pitanju, ni rasprave nije bilo”, kaže Agović, odbornik Liberalne parije u Bijelom Polju.

U Skupštini opštine to objašnjavaju tek usvojenim Zakonom koji reguliše oblast o izgradnji spomen obilježja. To ih je usporilo u realizaciji ideje od koje neće odustati, kaže predsjednik Skupštine opštine Bijelo Polje Refik Bojadžić. ,,Vjerujem da će na osamnaestu godišnjicu otmice spomenik štrbačkim žrtvama biti otkriven. Zamolili smo porodice da nam daju predloge o lokaciji I odmah nakon toga izradićemo svu neophodnu dokumentaciju”, kaže Bojadžić.
,,Slično se govori godinama. Ne postoji volja za to, kao što ne postoji volja da se porodicama žrtava pomogne”, kaže Agović.
Iduće godine, inače, ističe petnaestogodišnja kazna jedinom osuđenom za zločin počinjen u Štrpcima Nebojši Ranisavljeviću. On je pod čudnim okolnostima uhvaćen u Višegradu i dopremljen da mu se sudi u Višem sudu u Bijelom Polju. Krunski dokaz protiv njega bilo je priznanje dato u istrazi da je prisustvovao ubistvu sedam putnika iz voza na višegradskoj brani. Kasnije je to poricao. Nije bio član paravojne formacije Osvetnici kojom je komandovao haški optuženik Milan Lukić, već se slučajno našao u njihovoj grupi. Milan Lukić je označen kao vođa grupe koja je otela putnike u stanici Štrpci.
,,Jedan dio njih je ubijen na višegradskoj brani i bačen u Drinu odmah nakon otmice, a više od polovine je čuvano za razmjenu nekoliko dana. Kada su propale šanse za razmjenu i ostali su pobijeni. Njihova su tijela zakopana na nekadašnjoj deponiji pokraj višegradske brane”, pisalo je u jednom pismu anonimnog pošiljaoca dostavljenom Monitoru.
,,Ni Crna Gora, ni Srbija, ni Bosna i Hercegovina nijesu učinile dovoljno da se posmrtni ostaci pronađu. Mora da se učini mnogo više i zbog žrtava koje nijesu ni po čemu krive, i zbog savjesti većine ljudi iz ovih država koji nijesu krivi za zločin”, kaže Ragip Ličina.
Ove godine, prvi put od štrbačkog zločina, ni jednom javnom manifestacijom u Crnoj Gori nije obilježena godišnjica stradanja devetnaest ljudi. Jedino je podgorička nevladina organizacija Inicijativa mladih za ljudska prava pozvala tim povodom na spomen šetnju organizovanu u Beogradu.
,,Učiću, boriću se, i zbog oca”, kaže Demir Ličina, jedan od najboljih studenata bjelopoljskog Pravnog fakulteta. Nije pravo što nema ni stipendiju.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo