Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sigurni sa drugim pasošem

Objavljeno prije

na

Slučaj Šarić nanovo je pokrenuo priču o tome kako kriminalci u regionu vješto koriste ograničenja u nacionalnim ustavima da bi izbjegli pravdu. Odgovarajući na optužbe iz Beograda da Crna Gora nedovoljno sarađuje sa Srbijom u borbi protiv organizovanog kriminala crnogorski premijer Milo Đukanović nedavno je u Sarajevu poručio da ni Crna Gora nije zadovoljna saradnjom sa Srbijom. ,,Više ćemo vjerovati tim pozivima (na saradnju) ukoliko Srbija prestane da daje državljanstva licima koja su se sklonila ispred crnogorskog pravosuđa u Srbiju, a optuženi su za vršenje ratnih zločina”, rekao je Đukanović.

Nije nepoznanica na koga je premijer mislio. U procesima za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore, najmanje sedam osoba ima srpsko državljanstvo koje ih štiti od izručenja Crnoj Gori. Samo u procesu za deportaciju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine terete se: Boško Bojović, Duško Bakrač, Milorad Ivanović, Milisav Mića Marković i Radoje Radunović koji nijesu dostupni crnogorskim organima gonjenja. U Srbiji se nalazi i Predrag Strugar optužen za ratni zločin nad albanskim civilima u Kaluđerskom lazu, a pretpostavlja se da se tamo, sa srpskim pasošem, krije i Ivo Menzalin, koji je optužen za iživljavanje nad hrvatskim građanima koje je JNA početkom devedesetih hapsila po ratištu i držala zatvorene u logoru Morinj.

Zašto je ovo pitanje politički aktuelizovano pošto je objelodanjeno da je crnogorski MUP dao garancije za prelazak u crnogorsko državljanstvo Darku Šariću?

Iz Srbije su ponudili neka objašnjenja. Slobodan Homen iz beogradskog Ministarstva pravde tvrdi da je u slučaju bjegunaca optuženih za deportaciju bosanskih izbjeglica Srbija čista. On je kazao da su četvorica dobili srpsko državljanstvo ,,punih godinu dana pre nego što je Crna Gora za njima raspisala poternicu”.

Teško je, ipak, povjerovati da u Beogradu nijesu znali koga upisuju u knjigu državljana, jer su o ulozi tih ljudi u deportaciji bosanskih izbjeglica uveliko pisali mediji.

U nategnutom političkom prebacivanju vrućeg krompira između Podgorice i Beograda sakrila se suština. Evropska unija traži da zemlje regiona iz svojih ustava izbrišu odrednice koje zabranjuju izručenje građana koje druge države potražuju kao osumnjičene za organizovani kriminal i najteža krivična djela. Beograd se nedavno pohvalio da je Ustav pripodobio tim zahtjevima. Na pitanje da li ima prepreka da Srbija izruči svoje državljane Crnoj Gori kako bi im se sudilo za ratne zločine Slobodan Homen je pojasnio: ,,Zbog ustavne prepreke koju ima Crna Gora, ne možemo da zaključimo međusobni sporazum o izručenju sopstvenih državljana. Kada će se izmeniti Ustav Crne Gore to je pitanje za njih.”

Ministar pravde Miraš Radović je nakon nedavne posjete Beogradu konstatovao da uslova za izručenje nema, osim Međunarodnom sudu pravde u Hagu. On nije pojasnio šta je kočnica za uspostavljanju tog vida saradnje između država u regionu koji bi ozbiljno uzdrmao kriminalce navikle na sigurnost koju pruža drugi pasoš.

Odvojena je priča o tome šta su nadležni u Crnoj Gori radili sve ove godine dok je većina optuženih bila dostupna organima gonjenja. Zašto se na istrage o ratnim zločinima, a u nekim je i država jasno sudjelovala, čekalo više od petnaestak godina. Zvanična objašnjenja nijesu zvučala tako ubjedljivo – bivša državna tužiteljka Vesna Medenica je za vrijeme tog mandata tvrdila kako je za logor Morinj čula tek 2003, i to od hrvatskih kolega.

Premijer Đukanović je za vojno mučilište, prema sopstvenom priznanju, saznao šest godina ranije, ali očigledno nije našao za shodno da o tome obavijesti nadležne i podređene.

Tek se oko deportacije niko nije uzbuđivao. Ignorisanje tog zločina koji se još od početka devedesetih pominjao u crnogorskom parlamentu donekle objašnjava odbrana okrivljenih policijskih funkcionera koji tvrde da su samo izvršavali naloge odozgo kada su po primorju sabirali izbjegle BiH državljane i isporučivali ih Karadžićevim jedinicama.

Tužilaštvo se nije pomučilo ni da ispita dugogodišnje tvrdnje tužilaca sa druge strane Jadrana da je crnogorska ekipa, skupa sa premijerom, tokom sankcija učestvovala u švercu cigareta kojim je budžet Italije oštećen za ogromne sume novca, dok se bogatstvo osim u budžet Crne Gore slivalo i u džepove privilegovanih pojedinaca. Naši tužioci su očigledno vjerovali na riječ domaćim zvaničnicima da se radilo o legalnom tranzitu duvana. U Beogradu su imali drugi utisak, pa su na crvenu Interpolovu potjernicu stavili Stanka Subotića Caneta, Đukanovićevog prijatelja koji je reklamiran kao crnogorska zlatna koka, pod optužbom da je tamošnji budžet oštetio za desetine miliona eura.

Crnogorsko tužilaštvo se posljednje zainteresovalo i za tvrdnje Ratka Kneževića, premijerovog kuma i nekadašnjeg šefa Trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, koji danas svog nekadašnjeg intimusa u istragama i procesima koji se vode u Zagrebu i Beogradu povezuje sa monstruoznim zločinima koje pripisuje duvanskoj mafiji.

Slična je priča i sa slučajem Šarić. Osumnjičeni narko-bos je navodno bio pod prismotrom crnogorske Uprave policije, ANB-a i Uprave za sprječavanje pranja novca, nakon što je svoju ilegalnu imperiju počeo da seli u rodni kraj i na primorje. Opet, ništa se konkretno nije preduzelo iako i premijer Đukanović javno tvrdi kako je Crna Gora možda imala i više informacija od Srbije u tom konkretnom slučaju.

I u posljednjem izvještaju Stejt departmenta navodi se indikativno zapažanje, koje je isprva, nekako promaklo budnom oku dvorskih medija koji su taj dokument interpretirali kao hvalospjev crnogorskim vlastima: ,,Istrage se u Crnoj Gori uglavnom fokusiraju na manje bitne organizatore kriminalnih grupa, korisnike narkotika, ulične dilere i zaplijenu droge u pograničnom području, dok se glavni narkodileri rijetko hapse”.
To je kao hvalospjev vlasti shvatio i uvijek budni portparol DPS-a Rajko Kovačević, pa je pozvao nezavisne medije i crnogorsku opoziciju da se izvine, jer su, eto, ,,sve ocjene iznesene u ovom izvještaju duboko suprotstavljene svim njihovim, na ovu temu, iskazanim optužbama”.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo