Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sigurni sa drugim pasošem

Objavljeno prije

na

Slučaj Šarić nanovo je pokrenuo priču o tome kako kriminalci u regionu vješto koriste ograničenja u nacionalnim ustavima da bi izbjegli pravdu. Odgovarajući na optužbe iz Beograda da Crna Gora nedovoljno sarađuje sa Srbijom u borbi protiv organizovanog kriminala crnogorski premijer Milo Đukanović nedavno je u Sarajevu poručio da ni Crna Gora nije zadovoljna saradnjom sa Srbijom. ,,Više ćemo vjerovati tim pozivima (na saradnju) ukoliko Srbija prestane da daje državljanstva licima koja su se sklonila ispred crnogorskog pravosuđa u Srbiju, a optuženi su za vršenje ratnih zločina”, rekao je Đukanović.

Nije nepoznanica na koga je premijer mislio. U procesima za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore, najmanje sedam osoba ima srpsko državljanstvo koje ih štiti od izručenja Crnoj Gori. Samo u procesu za deportaciju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine terete se: Boško Bojović, Duško Bakrač, Milorad Ivanović, Milisav Mića Marković i Radoje Radunović koji nijesu dostupni crnogorskim organima gonjenja. U Srbiji se nalazi i Predrag Strugar optužen za ratni zločin nad albanskim civilima u Kaluđerskom lazu, a pretpostavlja se da se tamo, sa srpskim pasošem, krije i Ivo Menzalin, koji je optužen za iživljavanje nad hrvatskim građanima koje je JNA početkom devedesetih hapsila po ratištu i držala zatvorene u logoru Morinj.

Zašto je ovo pitanje politički aktuelizovano pošto je objelodanjeno da je crnogorski MUP dao garancije za prelazak u crnogorsko državljanstvo Darku Šariću?

Iz Srbije su ponudili neka objašnjenja. Slobodan Homen iz beogradskog Ministarstva pravde tvrdi da je u slučaju bjegunaca optuženih za deportaciju bosanskih izbjeglica Srbija čista. On je kazao da su četvorica dobili srpsko državljanstvo ,,punih godinu dana pre nego što je Crna Gora za njima raspisala poternicu”.

Teško je, ipak, povjerovati da u Beogradu nijesu znali koga upisuju u knjigu državljana, jer su o ulozi tih ljudi u deportaciji bosanskih izbjeglica uveliko pisali mediji.

U nategnutom političkom prebacivanju vrućeg krompira između Podgorice i Beograda sakrila se suština. Evropska unija traži da zemlje regiona iz svojih ustava izbrišu odrednice koje zabranjuju izručenje građana koje druge države potražuju kao osumnjičene za organizovani kriminal i najteža krivična djela. Beograd se nedavno pohvalio da je Ustav pripodobio tim zahtjevima. Na pitanje da li ima prepreka da Srbija izruči svoje državljane Crnoj Gori kako bi im se sudilo za ratne zločine Slobodan Homen je pojasnio: ,,Zbog ustavne prepreke koju ima Crna Gora, ne možemo da zaključimo međusobni sporazum o izručenju sopstvenih državljana. Kada će se izmeniti Ustav Crne Gore to je pitanje za njih.”

Ministar pravde Miraš Radović je nakon nedavne posjete Beogradu konstatovao da uslova za izručenje nema, osim Međunarodnom sudu pravde u Hagu. On nije pojasnio šta je kočnica za uspostavljanju tog vida saradnje između država u regionu koji bi ozbiljno uzdrmao kriminalce navikle na sigurnost koju pruža drugi pasoš.

Odvojena je priča o tome šta su nadležni u Crnoj Gori radili sve ove godine dok je većina optuženih bila dostupna organima gonjenja. Zašto se na istrage o ratnim zločinima, a u nekim je i država jasno sudjelovala, čekalo više od petnaestak godina. Zvanična objašnjenja nijesu zvučala tako ubjedljivo – bivša državna tužiteljka Vesna Medenica je za vrijeme tog mandata tvrdila kako je za logor Morinj čula tek 2003, i to od hrvatskih kolega.

Premijer Đukanović je za vojno mučilište, prema sopstvenom priznanju, saznao šest godina ranije, ali očigledno nije našao za shodno da o tome obavijesti nadležne i podređene.

Tek se oko deportacije niko nije uzbuđivao. Ignorisanje tog zločina koji se još od početka devedesetih pominjao u crnogorskom parlamentu donekle objašnjava odbrana okrivljenih policijskih funkcionera koji tvrde da su samo izvršavali naloge odozgo kada su po primorju sabirali izbjegle BiH državljane i isporučivali ih Karadžićevim jedinicama.

Tužilaštvo se nije pomučilo ni da ispita dugogodišnje tvrdnje tužilaca sa druge strane Jadrana da je crnogorska ekipa, skupa sa premijerom, tokom sankcija učestvovala u švercu cigareta kojim je budžet Italije oštećen za ogromne sume novca, dok se bogatstvo osim u budžet Crne Gore slivalo i u džepove privilegovanih pojedinaca. Naši tužioci su očigledno vjerovali na riječ domaćim zvaničnicima da se radilo o legalnom tranzitu duvana. U Beogradu su imali drugi utisak, pa su na crvenu Interpolovu potjernicu stavili Stanka Subotića Caneta, Đukanovićevog prijatelja koji je reklamiran kao crnogorska zlatna koka, pod optužbom da je tamošnji budžet oštetio za desetine miliona eura.

Crnogorsko tužilaštvo se posljednje zainteresovalo i za tvrdnje Ratka Kneževića, premijerovog kuma i nekadašnjeg šefa Trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, koji danas svog nekadašnjeg intimusa u istragama i procesima koji se vode u Zagrebu i Beogradu povezuje sa monstruoznim zločinima koje pripisuje duvanskoj mafiji.

Slična je priča i sa slučajem Šarić. Osumnjičeni narko-bos je navodno bio pod prismotrom crnogorske Uprave policije, ANB-a i Uprave za sprječavanje pranja novca, nakon što je svoju ilegalnu imperiju počeo da seli u rodni kraj i na primorje. Opet, ništa se konkretno nije preduzelo iako i premijer Đukanović javno tvrdi kako je Crna Gora možda imala i više informacija od Srbije u tom konkretnom slučaju.

I u posljednjem izvještaju Stejt departmenta navodi se indikativno zapažanje, koje je isprva, nekako promaklo budnom oku dvorskih medija koji su taj dokument interpretirali kao hvalospjev crnogorskim vlastima: ,,Istrage se u Crnoj Gori uglavnom fokusiraju na manje bitne organizatore kriminalnih grupa, korisnike narkotika, ulične dilere i zaplijenu droge u pograničnom području, dok se glavni narkodileri rijetko hapse”.
To je kao hvalospjev vlasti shvatio i uvijek budni portparol DPS-a Rajko Kovačević, pa je pozvao nezavisne medije i crnogorsku opoziciju da se izvine, jer su, eto, ,,sve ocjene iznesene u ovom izvještaju duboko suprotstavljene svim njihovim, na ovu temu, iskazanim optužbama”.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo