Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Selektivna pravda

Objavljeno prije

na

Tri rukovodioca Uprave za šume saslušani su kod istražnog sudije bjelopoljskog Višeg suda, da bi im potom bio određen pritvor do mjesec dana. Pritvoreni su zbog “mogućeg uticaja na svjedoke”. Pritvorene ljude sumnjiče da su podijelili stambene kredite saradnicima i time oštetili firmu u kojoj rade i državu u kojoj žive. Sve bi moglo izgledati kao rutinska akcija službi koje prosto rade svoj posao, da nije reakcija javnosti koje su još jednom posvjedočile opšte nepovjerenje u policijsko-tužilačko-sudski sistem. Prvo su se neki zapitali: čekaj malo, pa i nije neka šteta. Pri onome što su sebi nedavno i bespovratno podijelili gospodin Savo Parača i all star ekipa za urnisanje firmi, ovo ispada sitno kao bakšiš. Tada niko nije odgovarao: kakav je problem sada, tim prije što je riječ o kreditima koji se, kako je istakao Nikola Martinović, branilac jednog od optuženih, “vraćaju”? Upravo poređenje i (dis)proporcija onoga za što se hapsi i onoga za što se ne hapsi i jeste osnova za sumnjičave reakcije javnosti. I ne samo javnosti. Sumnjičava je i sama vlast, odnosno manji vladajući partner. Opštinski odbor SDP Plužina, čiji je jedan od pritvorenih predsjednik, u saopštenju se zapitao: “Ukoliko su po pravilniku dodijeljeni stambeni krediti ‘organizovani kriminal’, a milionske pronevjere, kojih smo sami bili svjedoci svih ovih prošlih godina, samo ‘loši poslovni potezi’, onda bi čitav tužilački sistem Crne Gore trebalo da bude ozbiljno zabrinut na čelu sa gospođom Stojankom Radović “.

Staljinisti su govorili kako je smrt jednog čovjeka tragedija, dok je smrt miliona statistika. Shodno tom nauku, sto hiljada eura kredita je kriminal, dok je najveća pljačka u istoriji Crne Gore – tranzicija.
Iz akcija tužilaštva za organizovani kriminal proizilazi da u Crnoj Gori organizovanog kriminala zapravo – nema. Jer je jasno da tužilaštvo ne bi krenulo sa tanjega kraja: protiv društvene pošasti kakav je organizovani kriminal bile bi poduzete odlučne akcije, ravno u glavu, što bi se reklo. Jer zašto bi se tužilaštvo bavilo perifernim slučajevima, malim igračima, ako oni veliki slobodno lebde iznad zakona? Odgovor je jasan: zato što organizovanog kriminala i velikih organizovanih kriminalaca nema. Sa stanovišta zakona, organizovani kriminal u Crnoj Gori je kao smrt – neprovjerena glasina. Stoga treba pomesti hodnik, zamijeniti par trulih dasaka na podu, i naša državna kuća Crna Gora biće čista i spremna da primi svatove koji će nevjestu, naše građane, odvesti u novi dom – Evropsku uniju.
Selektivna pravda je, međutim, najgora vrsta nepravde. Ako se pravo primjenjuje selektivno, ono se pretvara u sredstvo nasilja: još jedno sredstvo za disciplinovanje neposlušnih i razrješenje unutar i međupartijskih konflikata. SDP je, kažu zli jezici, to više puta iskusio na svojoj koži. Kada se suprotstave DPS-u, bilo oko strateških pitanja, bilo oko podjele funkcija, principijelnost tu ne igra nikakvu ulogu, sa najvećom sigurnošću mogu očekivati da će neko od “njihovih ljudi” biti priveden i saslušan.
Optimistički pogled na crnogorske policijsko-sudsko-korupcijske probleme podrazumijeva da će stvari ipak ići nabolje, kako se Crna Gora bude približavala Evropskoj uniji. Po tom scenariju stvari će, navodno, pod patronatom Evropljana leći na svoje mjesto, srediti se same od sebe. Ali neće. EU nije deus ex machina.
Pesimistički scenario, sa druge strane, podrazumijeva da je pravda ionako iluzija a korupcija neizbježna. Čak i ako je tako, problem sa našim pravosudnim sistemom je u tome što je iluzija koju stvara nedopustivo neuvjerljiva. To je kao film: kada gledate dobre glumce i vještog reditelja, vi u jednom trenutku povjerujete u priču. Ali pravda u ovim krajevima nije holivudski film sa sretnim krajem, nego amaterski porno film, poput onog Severininog: koga uhvate, toga snime, ali svi ionako znaju da svi to rade.

Andrej NIKOLAIDIS

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dar

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučiću su Rezoluciju o Jasenovcu darovali – PES i Demokrate. Mandićeva i Kneževićeva koalicija i SNP su asistirali

 

 

Očiglednost zna biti varljiva. Mnogi su povodom usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu, kao glavne označili najglasnije: Andriju Mandića i Milana Kneževića. Nije tako. Vučiću su tu Rezoluciju darovali PES i Demokrate. Mandićeva i Kneževićeva koalicija i SNP su asistirali. Nisu slučajno isprednjačili lideri ZBCG. Aleksandar Vučić se dragovoljno odrekao zasluga s očiglednom naumom da Srbiju oslobodi tereta te odluke. Milojko Spajić i Aleksa Bečić su se sustezali da stanu iza svog djela.

Slavu predvodnika Mandić i Knežević su ponijeli nezasluženo. PES i Demokrate udruženo imaju znatno više poslanika nego ZBCG. Da su htjeli drugačiju odluku od ove koja je izglasana, premijer i njegov potpredsjednik mogli su dobiti podršku gotovo kompletne vlade. Uobičajene su tvrdnje kako bi premijer, da se nije povinovao zahtjevu ZBCG, izgubio većinu u parlamentu i ostao bez vlasti. Netačno. Spajiću je na raspolaganju bio državnički i evropski odgovor na tu situaciju: poziv svim parlamentarnim strankama da se formira koncentraciona vlada koja bi poslije IBAR-a nastavila ubrzano ka EU. Ko bi odbio da uđe u tu vladu – bez njega bi se moglo.

Naravno, da Rezolucija nije izglasana ustali bi svjetovni i crkveni branitelji srpstva da žigošu Brankoviće. Ali, da su premijer i potpredsjednik vlade htjeli da se sada ne glasa za nju, podržalo bi ih više od dvije trećine poslanika. Ako vlast, sa tako ogromnom podrškom parlamenta, nije u stanju da se odupre pritisku ili zovu vučićevskih sirena, možemo zamisliti kako bi odluke donosila, i kakve će donositi, pod većim temperaturama. Ovo je jedna od važnijih poruka drame o Rezoluciji o Jasenovcu.

Ta Rezolucija donijeta baš sada i baš u Crnoj Gori, potrebna je samo Vučiću. To je ispričnica za glas za Srebrenicu u UN. Davno su donesene Rezolucije o zločinačkoj prirodi NDH i njenim genocidnim zločinima u Jasenovcu i izvan njega. Ovjerene krvlju najboljih. Onom porukom Druge dalmatinske na Sutjesci svom komandantu: “… izgubili smo 2/3 boraca, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu”. Rezolucije pjesmom opjevane. Goranovom. Nazorovom. Skenderovom. Rezolucije, buktinje. Sisački narodnoslobodilački partizanski odred, 22. juna 1941. Ustanak – 27. jul 1941. Oba zasijedanja AVNOJ-a i sva tri ratna zasijedanja ZAVNOH –a održana su na slobodnoj partizanskoj teritoriji, u okviru granica Pavelićeve nacističke tvorevine. NDH je poražena. Mnoge ustaške glavešine i koljače je stigla kazna. Ustavom Hrvatske je određeno da se država temelji na antifašističkim tekovinama. Jasenovac se zvanično obilježava.

Ginula je crnogorska mladost – od Triglava do Đevđelije. Borci IV proleterske crnogorske udarne brigade: “Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera”. Naša Rezolucija.

Službena Crna Gora je devedestih izabrala sunovrat. Služenje Miloševiću. Zapao je najprljaviji zadatak: napad na bespomoćni Dubrovnik. Njen možda najdublji istorijski pad. Oko nas hode nekažnjeni zločinci. Smjena vlasti nije donijela promjene prema zločinima. Nakon Rezolucije o Srebrenici u parlamentu su usvojene Rezolucije o genocidu u Veliki i Pivi. Slučajno? Masovni zločini u Podrinju, limskoj dolini, u Sandžaku, preskočeni su. Slučajno? Počinili su ih – četnici. U Srbiji, po novome, antifašisti. U tu selektivnost ugrađeno je beskrajno političko licemjerje i ljudsko bezdušje.

Samo Crna Gora suočena sa zločinima počinjenim u njeno ime, može pomoći sebi i drugima da se suoče sa svojim tamama. Ovako, zaboga, opet slučajno, poslije Rezolucije o Srebrenici u UN, izglasavanje komšijskog genocida neminovno se doživljava kao uvreda. Vučić veli nije – zvao. Vjeruj. I bez naloga znali su šta im je dug.

Izvjesno je da Hrvatska neće blokirati put Crne Gore u EU. Baš to bi Vučiću trebalo. Samo, vrijeme premijera Spajića će se drukčije mjeriti. Imao je ogromnu, nekritičnu, podršku Zapada. Više je neće imati. Crna Gora će biti pod posebnim nadzorom.

Mrakom se opet natapaju zemlje bivše Jugoslavije. Paklenih devedesetih i žrtve su podijeljene. Oteto nam je pravo da svi nevino ubijeni budu naši. I pravo da zločinci i tvorci projekata čija realizacija podrazumijeva zločine ne budu naši. Pogotovu ne oni koji su ubijali u naše ime. Gubimo bitku za vlastitu dušu.

“Naprijed drugovi”. Ante Bakotić. Sekretar Partijske organizacije Logora 3. Ciglana. Jasenovac. Kišovito jutro 22. dan aprila 1945. Osvit slobode. Logoraši su pošli u juriš. U vječnost.

Sjećajmo ih se. Kako dolikuje. Sa stidom. Drukčije nemamo pravo mi koji smo dozvolili da se normalizuju i uzvise ovlaš zakamuflirane ideologije, čiji su znak prepoznavanja masovni zločini. Nek bukte sjene nepokorenih. Barem se imamo pred kim stidjeti.

Esad KOČAN

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

IBAR, junaci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Optimisti se nadaju da  bi veselje zbog pozitivnog IBAR –a moglo donijeti potreban zamah, prije nego što  zasučemo rukave. Pesimisti strahuju kako bi naša tek oživljena evropska priča uskoro mogla krenuti stranputicom

 

 

Opet smo  lideri. Ozvaničeno je:  IBAR je stigao u Podgoricu. Srećno, junaci.

Dok ovo pišemo, još nijesu stigli reporterski izvještaji sa sinoćnjih proslava. Nije objavljen ni dnevni red za sjednicu Skupštine Crne Gore koju je za sjutra (petak) zakazao predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Optimisti se nadaju da  bi veselje moglo donijeti potreban zamah, prije nego što  zasučemo rukave. Pesimisti strahuju kako bi naša tek oživljena evropska priča brzo  mogla krenuti stranputicom.

Poluglasne najave iz parlamenta navode na pomisao da bi se u Skupštini Crne Gore, na Vidovdan, ili u dogledno vrijeme, moglo glasati o rezoluciji o osudi genocida u Jasenovcu. Time bi zakonodavna vlast, iz sve ostale reperkusije tog postupka, mogla krenuti u proces preuzimanja ingerencija pravosuđa. Sa naumom da donosi međunarodne presude. Kao uvod u najavljeno stavljane na dnevni red paketa tzv. identitetskih pitanja koja za cilj imaju formalnu i suštinsku promjenu karaktera Crne Gore kao građanske države.

Koliko god da je IBAR važan, nije dovoljno veliki da sakrije kako izvršna, zakonodavna i sudska vlast već neko vrijeme kohabitiraju na neobičan način.

Zoran Brđanin je stari/novi direktor Uprave policije. Po treći put. Jednom je izabran na konkursu. Dvije vlade su ga u tri navrata smjenjivale. Svaki put nezakonito. Prethodna vlada Dritana Abazovića jednu od tih presuda je zaobišla novom odlukom o razrješenju. Onda se u operaciju Brđanin uključio i parlamentarni odbor za bezbjednost i odbranu. I oni, po mišljenju suda, nezakonito. Uostalom, već su postojale sudske presude iz kojih se dalo naslutiti da će se Brđanin još jednom vratiti na čelo UP. Do daljnjeg.

Upravni sud je poništio i Vladinu odluku o smjeni zastupnice Crne Gore pred sudom za ljudska prava u Strazburu Valentine Pavličić. „Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi razloge i pravni osnov za prestanak mandata tužilje”, konstatuje se u presudi iz koje proizilazi da je Pavličić i dalje naša zastupnica pred sudom u Strazburu.

Pošto je Vlada, u međuvremenu, na isto mjesto imenovala sutkinju Katarinu Peković sada, formalno, pred Sudom za ljudska prava imamo dvije zastupnice. Neko bi još mogao pomisliti kako je vlastima na srcu poštovanje ljudskih prava. Realnija je ipak pretpostavka da je Spajićev kabinet demonstrirao koliko je većinski nezainteresovan ili nesposoban da odlučuje u skladu sa propisima.

Samo da izlaz iz lavirinta ne potraže slijedeći politiku generalnog direktora i Savjeta RTCG. Iako postoje dvije-tri pravosnažne presude koje kažu da Boris Raonić ne može biti na mjestu na kome je, u medijskom javnom servisu na njih se ne obaziru. Nego su, uz pomoć prijatelja iz Vlade (čitaj premijera) u paket IBAR zakona ubacili par amandmana koji bi im mogli riješiti postojeći problem. Po novom, Raonić ispunjava uslove za generalnog direktora RTCG. Članovi Savjeta više nijesu visoki javni funkcioneri, pa se ni njihovim, moguće nezakontim, odlukama više ne bavi SDT nego Osnovno tužilaštvo.

Zato je i krivična prijava protiv čelnika RTCG iz SDT-a, nakon skoro jednogodišnje istrage, proslijeđena Osnovnom tužilaštvu. Gdje bi cio postupak mogao krenuti iz početka. I trajati ko zna koliko.

Političari trenutno imaju prečih briga od (ne)poštovanja sudskih presuda. Opstanak  aktuelne većine i Vlade je upitan, nakon dobijanja IBAR-a. Preispitivanje međusobnih odnosa  proljetos su najavile Demokrate, Kneževićeva NDP je suspendovala podršku Vladi  do ispunjenja uslova iz svog ultimatuma (počev od Jasenovca a završno sa dvojnim državljanstvom), Mandić se svojski trudi da rad parlamenta privatizuje i potčini interesima grupacije kojoj pripada. Više nije problem samo to što u Skupštini prima i ispraća privatne goste, ne poštujući ni osnove protokola. Sada samostalno zakazuje i otkazuje sjednice,  određuje i mijenja dnevni red, izvrće odluke kolegijuma. Ali, ako je mogao nekažnjeno falsifikovati održavanje sjednice i glasanje poslanika, zašto ne bi mogao i to.

Lokalna vlast u Podgorici se ljulja. Ne nazire se većina nakon izbora u Budvi i Andrijevici. Zapelo je i sa nastavkom saradnje unutar većine u Beranama. Završetak izbornog procesa u Šavniku više se  ne pominje. Ni program Evropa sad 2. Ali ni  paf-paf  projekti izgradnje novih saobraćajnica. Preče je, biće, dvojno državljanstvo.

Bitka za IBAR  je završena, dolazi vrijeme kada će neko morati da prevrne kamen pod koji su vlasti duže od pola godine gurale ozbiljne probleme. Njihove i naše.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ne gazi oranje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije sve ovo čemu iz sedmice u sedmicu svjedočimo ni smiješno ni naivno.  Sloboda, demokratija i tolerancija su usjevi koje valja neprekidno obnavljati i njegovati. Da ih ne savlada korov fašizacije. Bar to iskustvo imamo

 

Parlament je, bez rasprave, još jednom usvojio dva IBAR zakona koja im je predsjednik države nedavno vratio na ponovno izjašnjavanje. A imalo se o čemu razgovarati. Poslanici su, umjesto spornim paragrafima, iskorisitili priliku da se pozabave još jednom šovinističkom bravurom njihovog kolege i predsjednika opštine Nikšić Marka Kovačevića.

Kovačević je, čuli smo od predsjednika Skupštine i njegovog partijskog šefa, najtalentovaniji političar svoje generacije. A njegova izjava je (i ovog puta) „izvučena iz konteksta“. Iz perspektive onoga što, prema anketama i glasanju, želi većina građana ove zemlje, što političari javno obećavaju i što je, konačno, propisano zakonima i Ustavom, dalo bi se zaključiti da je iz konteksta izvučen Marko Kovačević a ne njegove izjave. Makar ako je taj kontekst građanska, evropska, antifašistička Crna Gora. Država slobodnih, ravnopravnih i odgovornih/razumnih građana.

Premijer je demonstrirao stečenu posvećenost japanskim manirima. Kao domaćin, zakasnio je na sastanak sa predsjednikom Bugarske, pa je delegacija koju je predvodio Rumen Radev otišla, nakon nekoliko minuta uzaludnog čekanja. Neobičan primjer tradicionalnog gostoprimstva. I znakovita poruka EU partnerima.

Ponuđeno objašnjenje („prethodni sastanak se odužio tri minuta“) dodatno je pokazalo da Milojko Spajić u potpunosti ne shvata prirodu posla koji mu je povjeren. Očito je i da u premijerovom  okruženju nedostaju profesionalci koji bi mu skrenuli pažnju kako je dužan da se ponaša u skladu sa domaćim  međunarodnim procedurama i dobrim običajima. Niko nema pravo na tuđe vrijeme.

Medijski servis priuštio je  javnosti „ekskluzivu“ po svojoj mjeri: zatvorski intervju sa Duškom Kneževićem, tajkunom protiv koga je podignuto više optužnica, a čije dvije banke (u stečaju) državi i povjeriocima duguju više od 100 miliona eura. Da li mu je žao što je zaposlenima ostao dužan više plata i godine neuplaćenih doprinosa za penzioni staž? Stidi li se što su deponenti njegovih banaka ostali bez novca koji je on, dijelom, trošio na ličnu promociju i korupciju? Da li ga je sramota vremena kada je, kao Milov bankar, punio svoje i džepove čelnika tadašnjih vlasti,  sve na štetu građana Crne Gore? Ima li sada sličnih ponuda?

Ništa od toga. Gledaocima RTCG Knežević je pričao o zatvorskoj rutini. Autobiografiji koju piše i po kojoj će se, navodno, snimati film. Prisjećao se dana provedenih u Londonu, dok je bio u bjekstvu, i objašnjavao kako ga „dosta nervira“ priprema za predstojeća suđenja. Dirljiva, romansirana  profil priča.

Od najavljenih dokaza protiv bivših partnera iz vlasti još ništa. „Rekao sam da, dok sam u spuškom pritvoru, ne žalim da dajem nikakve izjave i ne želim da objašnjavam niti da dajem dokaze u drugim predmetima, jer smatram da sam prevaren na način na koji sam zatvoren u Crnoj Gori, i da se tužilaštvo i Viši sud nijesu korektno odnijeli prema meni.” Hvala javnom servisu na ovako kvalitetnom i podrobnom informisanju. Pink i Informer pucaju od zavisti.

Duško Marković formira novu partiju. Stranku evropskog progresa. Nakon trideset godina aktivnog učešća u vlasti tokom kojih je prošao put od Generalnog sekretara vlade, direktora ANB, ministra, potpredsjednika vlade do premijera, nekadašnji potpredsjednik DPS odlučio je da ponudi –  alternativu. Koja bi, makar po najavljenom imenu, morala biti u koliziji sa principima i metodama vlasti čiji je bio jedan od stubova i znakova prepoznavanja. Sad, neka neko kaže kako odlazak u opoziciju ne može biti stimulativan.

Ovakva stvarnost garantuje – neizvjesnu budućnost. Skicu jednog od mogućih modela sjutrašnjice ponudio je koloritni  sljedbenik iz ešalona samozvanih pomiritelja koje predvode Mandić i Kovačević. “Vama smeta to što sam ja Srbin, što volim Rusiju, što se ne odričem toga”, odgovorio je Vladislav Dajković  funkcioner podgoričkih vlasti u razgovoru o novostečenoj a neprijavljenoj imovini. Na opasku zatečenog novinara da je i on Srbin, nedavno došao iz Beograda, uslijedila je presuda.  “Vi ste slučajni Srbin. Srbin po rođenju. Slušam vaše stavove i ne mogu čudom da se načudim.”

Nije sve ovo ni smiješno, ni naivno. Ovo su opomene, pozivnice za buđenje.  Sloboda, demokratija i tolerancija su  usjevi koje valja neprekidno sijati i njegovati. Da ih ne savlada korov fašizacije. Bar u tome imamo iskustva.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo