Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SENAT OPET ODBIO ODBRANU DOKTORSKE DISERTACIJE DRITANU ABAZOVIĆU: Politički ili akademski razlozi

Objavljeno prije

na

Magistru Dritanu Abazoviću Senat Univeziteta Crne Gore (UCG), prošle nedjelje, odbio je po drugi put u posljednja tri mjeseca formiranje komisije za ocjenu doktorske disertacije. Razlog: Abazović nije dostavio dokaz da je njegov rad objavljen na stranom jeziku u relevantnom međunarodnom časopisu.

Kako je Abazović i nezavisni poslanik u Skupštini Crne Gore, ocijenio je da sve upućuje da se radi o političkoj pozadini ovakve odluke.

On je us­tvr­dio da Se­nat UCG ne po­štu­je sop­stve­na pra­vi­la i da je pa­u­šal­no oci­je­nio šta je re­le­vant­ni me­đu­na­rod­ni ča­so­pis. Aba­zo­vić ob­ja­šnja­va da se sa­ra­jev­ski ča­so­pis u ko­jem je ob­ja­vio svoj rad na­la­zi na CE­E­OL i EB­SCO pri­zna­tim me­đu­na­rod­nim li­sta­ma. ,,Tvr­dim da je ča­so­pis Sa­ra­je­vski žur­nal za dru­štve­na pi­ta­nja re­le­van­tan me­đu­na­rod­ni ča­so­pis za na­uč­ne ra­do­ve i od­lu­ka Se­na­ta ni­je vje­ro­do­stoj­na i is­prav­na”, kazao je Abazović za Dan.

Neuobičajeno, pošto se sa UCG rijetko kada oglašavaju, iz Rektorata je stigla reakcija na ove tvrdnje. Vladimir Pešić, predsjednik Naučnog odbora UCG u reagovanju tvrdi da se časopis Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, u kome je objavljen rad Etičko preispitivanje demokratije doktoranda Abazovića, ne nalazi u renomiranim međunarodnim bazama koje se priznaju na Univerzitetu Crne Gore.

Pešić u reagovanju ističe da je spreman da pomogne Abazoviću, pa mu objašnjava da rad treba da bude objavljen na jednom od svjetskih jezika, i podučava šta je registar CEEOL, u kome se nalazi časopis iz Sarajeva, a šta renomirana međunarodna baza časopisa, kao što su SCI, SCIE/SSCI/A&HCI ili Scopus.

Optužuje predsjednik Naučnog odbora Abazovića da kao političar vrši mobing na članove Senata i ,,na autonomiju svakog pojedinca da donosi odluke po savjesti i odgovornosti koju ima, prije svega, prema naučnoj istini i akademskoj etici”.

Pored toga što tvrdi da doktorand Abazović ne razumije koje su relevantne međunarodne baze časopisa koje UCG priznaje, Pešić ide i dalje: ,,doktoranda Abazovića niko nije mogao tome naučiti, jer nijedan od članova predložene komisije za odbranu njegove disertacije nema radove u međunarodnim renomiranim bazama”.

Komisiju, na koju se Pešić obrušio, čine Če­do­mir Ču­pić sa Fa­kul­te­ta po­li­tič­kih na­u­ka u Be­o­gra­du, pro­fe­sor Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta Sa­vo La­u­še­vić i do­cent na UCG Da­ni­je­la Vu­ko­vić- Ća­la­san.

Zanimljivo je da je Odbor za doktorske studije, pozivajući se na Pravila doktorskih studija UCG, u novembaru prošle godine, donio Prijedlog po kojem Abazović ispunjava uslove za odbranu doktorske disertacije. Za je glasalo osam članova odbora, jedan je bio uzdržan, a jedan protiv.

U obrazloženju Prijedloga, koji je potpisao predsjednik Odbora Zdravko Krivokapić, navodi se da Abazović ima objavljen radu u sarajevskom časopisu, koji ima međunarodni uređivački odbor, višejezičan je i nalazi se u DOAJ bazi podataka međunarodnih časopisa, pa tako ispunjava uslove propisane članom 38 Pravila doktorskih studija.

Pomenuti član u Pravilima doktorskih studija predviđa da prilikom predaje doktorske disertacije student treba da, kao prvi autor, ima rad u časopisu sa SCI/SCIE liste, odnosno SSCI ili A&HCI liste koje su uslov za društvene i humanističke nauke. Odbor se u slučaju Abazovića pozvao na stavku da se rad sa pomenutih listi može u prelaznom periodu zamijeniti jednim radom iz kategorije međunaronih časopisa.

Na osnovu Pravilnika onemogućeni su mnogi izbori u viša akademska zvanja, a mnogi renomirani profesori ne mogu biti mentori jer nemaju radove na propisanim listama.

O kolikom se otežavajućem faktoru radi dovoljno je pogledati podatke sa sajta UCG o broju radova na pomenutim listama sa pojedinih fakulteta. Na Fakultetu političkih nauka, koji je u januaru dao saglasnost na izbor Komisije za odbranu Abazovićeve doktorske disertacije, je samo sedam objavljenih radova u časopisima na SCI listama od 2003. do 2015. Na Ekonomskom fakultetu 18, Filozofskom 15, a Pravnom samo dva rada. S druge strane, Vladimir Pešić, predsjednik Naučnog odbora UCG, koji je profesor na PMF-u, sam ima 160 radova na SCI listama, daleko više nego svi društveni fakulteti zajedno.

Od kada su liste postale presudne, profesor Šerbo Rastoder upozorava da se ušlo u neoliberalni koncept ,,izmjerenog znanja” čiji je ekvivalent SCI lista. ,,Ako nemate radove objavljene u časopisima sa SCI liste, ne možete biti birani u više zvanje, ne možete biti mentor…”, naglašava Rastoder.

Poput Rastodera i nesuđeni Abazovićev mentor Čedomir Čupić se u besjedi na otvaranju školske 2015/2016. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu osvrnuo na teror SCI lista: ,,U naučnoj produkciji nastupio je teror SCI lista, poslednjih tekstova objavljenih u časopisima najnovijih datuma i godišta. Bez uvida šta oni donose i kakvog su kvaliteta. Naučni pogled sveo se u tom tehniciziranom, nemaštovitom svetu na jalovi ‘copy’ pogled. Sve je to svojevrsni tehnicizam tehničara u nauci i naučnih marginalaca. Na žalost, postmodernizam otvorio je i postidiotizam”.

A kako snalažljivi znaju doskočiti i obaveznim listama Monitor je već pisao kroz slučaj predsjednika Upravnog odbora UCG Duška Bjelice. On je trećinu svojih autorskih i koautorskih radova objavio u časopisima koji se nalaze na tzv. predatorskim listama naučnih časopisa. Akademskoj zajednici to ne smeta, pa Bjelica maltene upravlja UCG, a krajem prošle godine zamalo nije izabran i za akademika CANU.

Prema Monitorov informacijama radovi na predatorskim listama nijesu prepreka za pojedine doktorande da brane doktorsku tezu.

,,Ako neko nije režimski čovjek nema šanse da doktorira na UCG”, izjavio je u više navrata profesor Rastoder. Sa UCG niko nije reagovao, niti se pozvao na savjest, odgovornost, naučnu istinu i akademsku etiku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Sada, prvi barski policajac pojašnjava i zašto se fotografija našla na policijskom panou u njegovoj kancelariji.

„Fotografiju Keljmendija sam postavio da bi službenici policije znali kako on izgleda, kao i na uspomenu da smo privodili tako značajnog kriminalca. Sa Keljmendijem, kako prije, tako i kasnije, osim navedenog dana nisam imao bilo kakvu komunikaciju bilo ličnu ili telefonskim putem“, dio je službene zabilješke koju je Tabaš sačinio u julu 2014. godine.

Nakon detaljnih provjera, Unutrašnja kontrola je utvrdila da nije prekršno nijedno pravilo službe i da nema osnova za pokretanje disiplinskog postupka protiv Tabaša. O svemu je odmah obaviješten i sam Konjević koji je i tada bio ministar policije, zbog čega je nejasno zašto se baš sada prisjetio stare fotografije.

Službenik Uprave policije Veselin Tabaš je kroz svoj dosadašnji radni angažman iskazao visok stepen profesionalizma uz zapažene rezultate rada, koji su i opredijelili sadašanji menadžement Uprave policije da mu povjeri obavljanje veoma složenih i kompleksnih poslova i zadataka koji se odnose na radno mjesto načelnika Centra bezbjednosti Bar. To je saopšteno iz Uprave policije zbog, kako su naveli „bezuspješnog pokušaja diskreditacije Tabaša“ od strane Konjevića.

Svojim saopštenjem, potvrdili su da je Konjević za sve znao još ranije, tačnije da je tokom 2014. godine, nakon što je fotografija postala dostupna drugim licima u okviru Uprave policije, tadašnji menadžment Uprave policije preduzeo aktivnosti na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti koje se odnose na postojanje potencijalne povezanosti službenika Tabaša i Keljmendija.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

HRA je prije 11 godina predložila da se u Krivičnom zakoniku uvede novi član Sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka, sa zaprijećenim kaznama od tri mjeseca do tri godine zatvora, ako počinilac uvrijedi ili zlostavlja novinara ili mu nanese laku tjelesnu povredu ili prijeti oružjem, od tri mjeseca do pet godina, a ako je djelo učinjeno u grupi i na organizovan način od šest mjeseci do pet godina zatvora. Za Napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, predložena je kazna do tri godine, u slučaju lake tjelesne povrede i prijetnje oružjem od tri mjeseca do pet godina i ako je napad izršen u grupi i organizovano od šest mjeseci do pet godina.

Pored dva nova člana, predložena je i dopuna člana Teško ubistvo sa odredbom da se zatvorom od najmanje 10 godina ili kaznom zatvora od 40 godina sankcioniše onaj – ko liši života novinara pri vršenju ili u vezi sa vršenjem profesionalnih zadataka. Predložene su i promjene kod člana Teška tjelesna povreda u kome bi se pored ostalih ranjivih grupa naveli i novinari.

U HRA su se prilikom izrade ovih predloga vodili praksom iz Hrvatske i Srbije koje zakonom imaju pojačanu zaštitu novinara. Navode da je u Srbiji  predviđena posebna zaštita jednog kruga ljudi koji obavljaju posao od javnog značaja koji nosi veći rizik za bezbjednost („zanimanja koja su od značaja za javno informisanje, zdravlje ljudi, obrazovanje, javni prevoz, pravnu i stručnu pomoć pred sudskim i drugim državnim organima”). Od  decembra 2019. godine je za „lišavanje života lica koje obavlja poslove od javnog značaja u vezi s poslovima koje obavlja“ kao oblik teškog ubistva, propisana mogućnost izricanja čak i doživotne kazne zatvora!

Tokom ove godine Udruženje sudija i tužilaca Srbije predložilo da se propiše novo krivično djelo „napad na novinare“ koje će se odnositi na sve radnje koje su trenutno propisane krivičnim djelom „napad na advokata“ koje već postoji u KZ Srbije: „U tom zakonu bi trebalo predvideti da se npr. po prijavi novinara postupa u najkraćem mogućem roku, ne dužem od dva časa, od strane policije u slučaju neposredne ugroženosti bezbednosti novinara i njegove imovine“.

U Hrvatskoj postoje krivična djela i to Prijetnja čiji teži oblik vrši onaj ko prijeti „službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njenim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom…“ dok djelo povreda slobode mišljenja i izražavanja misli vrši onaj ko „novinaru protivpravno uskrati ili ograniči slobodu izvještavanja”.

HRA je nakon 2010, svoj predlog aktuelizovala i 2014. godine. Bezuspješno. Na skupu 2016. godine na kome su učestvovali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, tadašnji ministar policije Goran Danilović i Marijana Laković ispred Ministarsstva pravde ponovo je dostavljen prijedlog izmjena. „Ne znam zašto taj predlog nijesu prihvatile prošle vlade“, kaže Gorjanc-Prelević.

Najave nove vlasti da ih konačno usvoji ovako komentariše: „Poenta je da smo svi raspoloženi da pomognemo da se posle mnogo godina čekanja i propiše ta pojačana zaštita novinara. To bi bila važna i politička i pravna poruka države da su svi oblici prijetnji i drugog nasilja prema svakom novinaru nešto neprihvatljivo“.

Možda neki naredni Dan slobode medija dočekamo bez nasilja i sa  riješenim slučajevima napada. Pa da počnemo da pričamo i o drugim brojnim problemima, kao i o onom da više od pola novinara prima platu manju od državnog prosjeka.

 

Relativizovanje napada

Verbalni napad na sportskog novinara Nebojšu Šofranca nije naišao na jednoglasnu osudu vladajuće političke većine. A posebno se sa jasnom neosudom istaklo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta čiji je uposlenik vrijeđao novinara. Podsjetilo nas je to na manir bivše vlasti  selektivnog osuđivanja nasilja.

„Patriotski“ mediji svoju praksu nijesu mijenjali. Tako se Slavko Mandić, na svom Radiju Skali, a tekst prenose CDM i Analitika, ironično pita Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana.

CDM prenosi Gradski radio na kome Šeki Radončić objašnjava da napad na Sadikovića u stvari i nije bilo već da je „riječ o još jednom pokušaju kompromitacije Crne Gore, crnogorskog društva i prije svega kompromitacije prethodne vlasti, kojoj se sada želi na svaki način pripisati navodni napad na Sadikovića“.

Portal Antena M objavljuje članak u kome Seada Sadikovića nazivaju huljom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Kad god krenu poskupljenja osnovnih životnih namirnica i bojazan od nestašice, nanovo se postavlja pitanje – zašto Crna Gora ne ulaže više u domaću proizvodnju?

Predstavnici kompanija iz oblasti koje će biti posebno pogođene planiranim povećanjem akciza, koji su prisustvovali pomenutom sastanku, kazali su da će podizanje akciza imati značajne negativne efekte na domaće proizvođače i da nije dobro mijenjati akciznu politiku usred poslovne godine. Naročito kada ekonomija treba da se oporavlja od posljedica pandemije.

Mikan Jauković iz Pivare Trebjesa, istakao je da će domaća privreda, umjesto da bude stabilizovana i oporavljena, biti dodatno hendikepirana ovakvim potezom. ,,Ukoliko Pivara Trebjesa bude pogođena ovim mjerama, neće moći da podstiče partnere u turizmu i ugostiteljstvu. Na ovaj način će se podstaći uvoz jeftinih piva. Jasno je da prilikom donošenja odluke o povećanju akciza nije sagledavan dugoročni aspekt  niti posljedice ove odluke. Povećanjem akciza za pivo na 35 eura po hektolitru Crna Gora će se izjednačiti sa Češkom, Belgijom, Italijom i Francuskom”.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat cijene prehrambenih proizvoda u maloprodajnim trgovačkim lancima za februar uvećale su se za 0,7 odsto u odnosu na januar ove godine, a za 1,5 odsto u odnosu na februar prošle godine. Ili preciznije, cijene voće u januaru bile su niže za 3,6 odsto, ulja i masti za 1,7 odsto, a hljeba i žitarica, kao i mlijeka i sira, za oko 0,4 odsto.

Neznatnu pomoć proizvođačima u krizi najavilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Aleksandar Stijović, smanjenjem stope PDV-a na jaja, kao osnovne životne namirnice, sa 21 na 7 odsto. ,,Koliki je značaj ove inicijative, najbolje govori činjenica da se u Crnoj Gori godišnje proizvede  preko 100 miliona jaja, dok se dodatno uveze oko 40 miliona jaja. Smanjenje stope PDV-a će povećati obim domaće proizvodnje, kao i na konkurentnost ovog proizvoda na domaćem tržištu”, kazali su iz resora Stijovića.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj su optimistični. Odatle su za Radio Crna Gora saopštili da je poskupljenje prolazno. ,,Za sada nema ozbiljnijih poremećaja na tržištu. Radi se o prolaznom trendu, i uvjereni smo da će u doglednom periodu doći do nivelisanja cijena. Ako se pojavi potreba za intervencijom države, osnovni alat kojim raspolažemo je interventna nabavka roba u skladu sa Zakonom o interventnim nabavkama i njihovo puštanje na tržište kako bi se izbalansirale ponuda i potražnja i na taj način uticalo na nivo cijena”, kazali su iz sektora Jakova Milatovića.

Dok se svijet utrkuje da masovnom vakcinacijom izađe iz korona krize, novi izazov čeka neke ranjivije vlade i ekonomije. Takva je i crnogorska. Do adekvatnog odgovora države, građani će se, kao i obično, morati dovijati.

 

Troškovi za hranu najviši u posljednjih šest godina, autoritarne vlade popustljivije

txt. Globalne cijene prehrambenih namirnica najviše su u posljednjih šest godina, vođene skokom troškova svega, od soje do palminog ulja, a, djelimično, i zbog ranjivih lanaca snabdijevanja i loših vremenskih uslova.

Od početka godine u Sudanu su bijesnili protesti, dok su strepnje zbog obezbjeđivanja hrane doprinijele sukobima u Libanu i Tunisu. U Indiji su se poljoprivrednici pobunili protiv napora da obore cijene. Čak i bogate zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmatraju moguće ograničenje cijena nekih namirnica.

„Skokovi cijena destabilizuju, ne samo zato što dovode do velikih poteškoća u zajednicama i domaćinstvima, već i zato što se očekuje da će vlade nešto preduzeti po tom pitanju“, kaže za Bloomberg Wealth, specijalizovani portal za ekonomska pitanja, Hendrik Kalen, saradnik u Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, istraživačkom centru sa sjedištem u Vašingtonu. „Implikacije će trajati duže, i nakon kraja pandemije”.

Kao što to uvijek biva, uticaj globalne ekonomske nepogode je nesrazmjeran. U bogatim zapadnim zemljama ogledaće se u zamjeni brenda proizvoda, a u najsiromašnijim – može da odlučuje između slanja djeteta u školu ili da radi. Zemlje u razvoju će, piše Bloomberg Wealth, najžešće osjetiti posljedice.

Kao najveći svjetski potrošač hleba po glavi stanovnika i najveći izvoznik brašna, Turska je posebno izložena protestima zbog povećanja cijeni namirnica. Zajedno sa padom lire, pritisak na predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana raste, pa je on naložio istragu povećanja cijena hrane, kazavši da su ,,ulje, mahunarke, povrće i voće primarna briga”.

Slično je i u Brazilu.

U Indiji, najvećem svjetskom izvozniku pirinča i drugom po veličini proizvođaču pšenice, milioni ljudi nemaju pristup ni najosnovnijim prehrambenim namirnicama, a država ima i jednu od najviših stopa dječije neuhranjenosti.

„Autoritarne vlade imaju tendenciju da budu nešto popustljivije prema vrstama protesta oko ‘pitanja kuhinjskog stola’, nego kada je riječ o protestima protiv korupcije ili kriminala”, zaključuje Kalen.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo