Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PLAN OBALNOG PODRUČJA: Subotiću ucrtani hoteli na Školju

Objavljeno prije

na

Ni ostrvo Sv. Nikola nadomak Budve neće biti pošteđeno od brutalne urbanizacije prirodnih vrijednosti budvanske rivijere koja je poput prirodne katastrofe pogodila ovaj atraktivni dio Crnogorskog primorja. Pečat i potpis na betoniranje poslednjih, rijetkih, neizgrađenih predjela na teritoriji opštine Budva, stavilo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma preko dugo iščekivanog Prostornog plana obalnog područja (PPPNOB) koji je od 26. januara izložen na javnu raspravu.

Nakon nehumane degradacije gradskih centara Budve i Petrovca, naselja Bečići, poznatih ambijentalnih cjelina Pržno, Miločer i Sveti Stefan, betoniranja Rta Zavala, zaleđa plaže Mogren i zelenih pluća grada, brda Spas, preko urbanističkih planova koja su odobravana u Ministrastvu (ne)održivog razvoja, na red je došlo jedino ostrvo u budvanskom zalivu, Sv. Nikola ili Školj, poznato i pod popularnim imenom Havaji.

Nenaseljeno, gustom šumom i makijom obraslo ostrvo, smješteno nadomak Starog grada, poznato izletište Budvana i turista, postaje građevinsko područje na kome se planira izgradnja oko 750 kreveta sa marinom od 150 vezova. Ostrvo Sv. Nikola planom je označeno kao – prioritetna razvojna zona – u kojoj je dozvoljena kombinovana gradnja, hotela i turističkog stanovanja. To u prevodu znači da su na budvanske Havaje doplovili graditelji stanova za tržište. Poslije iskustva sa Miločerom, u čijem je stoljetnom parku Vlada uz pomoć Pozitivne CG omogućila gradnju stanova za tržište, ništa nas više ne može iznenaditi.

Beton, spratovi, apartmani i stanovi, ubrzo će nići na Školju, najvećem crnogorskom ostrvu, dugom 1.759 metara, površine 47 hektara. Većim dijelom ostrvo je u vlasništvu brojnih paštrovskih porodica, zatim Opštine i države. Planom je urbanizovana gotovo trećina ostrva, komercijalno najvredniji dio, lokacija naspram Starog grada, površine 13 hektara, onaj dio ostrva koji je u vlasništvu nekolicine privatnika, među kojima je srpski biznismen Stanko Subotić Cane, koji posjeduje oko 37.000 kvadrata kupljenih 2007. od zemljaka Nenada Đorđevića, za vrtoglavih 20 miliona eura.

Zemljište se vodi na budvansku firmu San Investments doo, crnogorsku ekspozituru of-šor kompanije Adriatic Overseas iz Paname. Na Subotićevim parcelama upisana je hipoteka Prve banke u iznosu od 19,2 miliona eura, na ime kredita koje je Subotić podizao od 2008, za potrebe kupovine imanja na ostrvu. Podgorička kompanija Montecco Inc doo, čiji je osnivač Predrag Pavličić, suprug sutkinje Valentine Pavličić, zastupnice Crne Gore pred Sudom za ljudska prava u Strazburu, na ovom dijelu ostrva posjeduje oko 50.000 kvadrata. I ovo zemljište ima upisane hipoteke više banaka u iznosu od 6,5 miliona eura.

Školj je svrstan u posebne površine za turizam označene plavom bojom, zajedno sa ostrvom Sveti Marko u tivatskom zalivu, površine 30 hektara, na kome je planirana izgradnja turističkih kapaciteta sa 836 kreveta. U uvali Lučice kod Petrovca planirano je 600 ležajeva, na brdu Spas oko 600, u turističkom kompleksu Kamenovo 300, a na plaži Jaz 1.500 kreveta, što ukazuje na razmjere urbanizacije dijela ostrva Sv. Nikola. Hotel Splendid na primjer, raspolaže sa 350 kreveta. To znači da su autori Plana na ostrvu udjenuli dva Splendida, tri Avale i tako redom…

Prostornim planom obalnog područja pumpaju se kvadrati na svakoj atraktivnoj lokaciji. Pritisak građevinskog lobija je očigledan. Obala je i bukvalno zazidana. Gradnja novih kapaciteta planirana je i u elitnoj zoni Svetog Stefana i Miločera. U gradu-hotelu Sveti Stefan, na poluostrvu, planirano je oko 200 kreveta, iako hotel nakon rekonstrukcije ima samo 50 dvokrevetnih soba. Znači li to da će se Svetac dograđivati? Na maloj Kraljičinoj plaži Plan na površini od pola hektara upisano je 35 kreveta. Na velikoj, miločerskoj plaži, izdvaja se 1 hektar za gradnju 80 kreveta. Na kojoj lokaciji miločerskog parka u zaleđu plaže su smješteni navedeni ležajevi, nije poznato.

Degradacija elitnih predjela budvanske rivijere Planom je potpuna. Kategorizacijom turističkih zona vrijedne lokacije su obezvrijeđene i svsrstane u zone u kojima gradnja ne predstavlja nikakvu smetnju. Obala je podijeljena u pet turističkih zona, od kojih prvo mjesto zauzimaju zone smještene unutar Kotorskog zaliva, pod zaštitom UNESCO, sa nešto strožim režimom planiranja i gradnje. Drugu grupu čine predjeli od posebnog prirodnog značaja, dok u treću kategoriju ulaze zone koje ne uživaju posebnu zaštitu i izgrađeni turistički predjeli, u kojoj su uslovi gradnje daleko liberalniji i predstavljaju otvoren poziv vlasnicima zemljišta i investitorima da navale.

Ostrvo Sv. Nikola kategorisano je kao najgora, treća zona, D3, u koju se ,,svrstavaju turističke zone bez posebne zaštite (prirodne ili kulturne), postojeće izgrađene ili planski nedovršene zone, koje se prenamjenjuju u turističku namjenu (kamenolomi, napuštena industrija,..), a izgrađeni su više od 20% od površine”. Planeri su neizgrađeni Školj procijenili kao neki napušteni kamenolom.

Situacija je još gora sa Miločerom i Svetim Stefanom. Obje miločerske plaže, od kojih je mala Kraljičina jedna od najljepših plaža na Jadranu, svrstane su u treću kategoriju, s tim što je Kraljičina plaža označena kao turistička zona od prirodnog značaja ali bez posebne zaštite, (D2/D3). Ni Sveti Stefan nije zavrijedio turističku zonu prvog reda, pa je ostao bez zaštite.

Novi regionalni plan obuhvata teritoriju šest primorskih opština u njihovim administrativnim granicama, površine 1.591 kvadratni kilometar i morski akvatorijum od 2.540 km2. Na ovom dokumentu Vlade, u izvedbi Ministarstva održivog razvoja i turizma, radio je konzorcijum obrađivača, Republički zavod za izgradnju iz Podgorice, Monte Cep iz Kotora i Horwath HTL iz Zagreba. Planom je izdvojena zona užeg obalnog pojasa širine 1.000 metara od obalne linije u kojoj je zabranjena gradnja stanova, odnosno nije predviđeno stanovanje tipično za naselja. Uspostavljena je i zona ,,obalnog odmaka”, linija od 100 metara udaljenosti gradnje od obale, kao pokušaj poštovanja međunarodnih konvencija, posebno Barselonske konvencije o zaštiti obale.

Ove zone zaštićene su samo naizgled. Gradnja stanova unutar obalnog pojasa dozvoljava se stalnom stanovništvu.U strogo rezervisanoj zoni obalnog odmaka, neposredno uz morsku obalu povlašćeni investitori i dalje imaju prolaz. U toj, kobajagi zaštićenoj zoni, dozvoljena je gradnja ,,objekata od javnog interesa, hotela i drugih objekata javne namjene…” Takvih je, sudeći prema odredbama novog Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, priličan broj.

Najkvalitenije turističke zone u obalnom području planiraju se za izgradnju desetak rizort projekata, poznatih pod nazivom ,,mix-use” turistički kompleksi, koje promoviše i gura ministar Branimir Gvozdenović, sa 4 ili 5 zvjezdica, najviše do 600 ključeva. Mješavina hotela, vila i apartmana za prodaju. Gvozdenoviću je pošlo za rukom da luksuzno crnogorsko ljetovalište Sveti Stefan-Miločer, sa statusom ekskluzivne, jedinstvene turističke ponude, prevede u prosjek, u omiljeni ,,mix-use” resort – od svega pomalo.

Projekcije Plana kažu da će kapaciteti u takvim rizortima narasti do 94.969 kreveta. Zajedno sa klasičnim hotelima ta brojka ide do 125.000 kreveta. Udio hotelskih i rizort kreveta povećaće se sa sadašnjih 21 odsto na 55 odsto, do 2030. godine.

Javne rasprave Nacrta Plana obalnog područja održavaju se po primorskim opštinama do 26. februara. Oštre primjedbe građana već stižu do obrađivača i ministarstva. Da li će biti uvažene, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo