Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Sigurno na Titaniku

Objavljeno prije

18 godina

na

Đukanović može da slavi koliko hoće, ali država I familija su bankrotirali. Nema te izborne pobjede, ni apsolutne vladavine, koja to može preduprijediti. Svi su u nevolji – od vođinih tajkuna do sirotinje što ga je glasala. Dan nakon trijumfa, saopšteno je da radnike KAP-a šalju na odmor. Fabrika koja je hranila polovinu crnogorskeprivrede je pred zatvaranjem. Građevinarstvo je pred slomom, a turistička sezona neizvjesna. Sve je teže popuniti budžet. Kasne plate administraciji i javnim preduzećima, zdravstvu, obrazovanju. Finansijski system je pred kolapsom.

Cinizam je vrhunski: Đukanović slavi a upravlja Titanikom, pitanje je vremena kad će potonuti što je stvarano decenijama.

Otkud onda ova pobjeda? Suština svih izbornih pobjeda je u kontroli izbornog procesa i novčanih tokova. Ključ uspjeha DPSDP-a je kupovina ljudi. Endemska korupcija o kojoj govore izvještaji Evropske unije donijela je trijumf vladajućem savezu.

O tome najslikovitije svjedoči Budva. Tri četvrtine je glasalo Đukanovića, pored kriminalnih poslova na Zavali i Avali i totalne devastacije tog jedinstvenog prostora. Ali, nijesu se tamo okoristili samo oni s vrha. U Budvi su dopustili i običnim ljudima da mimo plana dograde sprat, dva…

Pored korupcije, vlastima je u jedra duvala i Evropska unija, direktno se umiješala u izborni proces. U finišu kampanje dvojica premijera zemalja članica posjetili su Crnu Goru. A i Solana je govorio o svijetlom primjeru.

Na opoziciju ne treba trošiti riječi. Usitnjena i posvađana više je radila za Đukanovića, a manje za promjene i drugačiju Crnu Goru. Opozicioni lideri su nastojali da jedni drugima, a ne DPS-u, oduzmu glasove. Na kraju, petnaest odsto opozicionih glasova prosulo se po ledini i prelilo vlasti.

Đukanović, dakle, vlada zahvaljujući kontroli novca, potkupljivoj naciji, slaboj opoziciji i Evropi. Naravno, vođi je najvažniji novac. Uostalom, Miloševića je preživio zahvaljujući tranzitnom prilivu. A kasnije se hranio državnim resursima i novcem od privatizacija, kojim je pumpao braću i kumove, isplaćivao penzije, dijelio plate.

Naš tehnolog vlasti tako je dvije decenije održavao socijalni mir i kupovao lojalnost, a preko velike korupcije uništio SDP i dio antiratnih aktivista koji su se nekad zalagali za društvo socijalne pravde. Sada su oninajvjerniji čuvari monopola.

Kako održati vladavinu kada je sve manje porodičnog srebra za prodaju? Prema informacijama Monitora, oko Elektroprivrede stvari ne idu najbolje. Par stotina miliona trebalo je makar na kratko da odgodi bankrot države. Kompanija je prema procjenama Zapada precijenjena i teško se mogu dobiti toliki milioni.

Đukanović, kao Neron, u nevrijeme u bescjenje rasprodaje sve što je preostalo. Raspisao je tender i za Veliku plažu i faktički je u doba recesije nudi u bescjenje. Da li unaprijed odabranom kupcu?

Đukanovićevi poslovi neće pomoći društvu, jer su protiv javnog interesa. Uostalom, ova vlast dvije decenije sve radi da prevari, a ne da spasi društvo. Dan uoči izbora objavljeni su podaci UNDP-a da je u posljednjih nekoliko godina ovdje još više povećan jaz između bogatih i siromašnih, ionako najveći u regionu.

Sa krizom taj će trend samo rasti. Ako se neko čudo ne desi, u narednih nekoliko mjeseci hiljade ljudi ostaće bez posla ili bez redovnih primanja. Što bude manje novca veći će biti pritisci da se uguši pobuna. Meta su svi koje ne kontrolišu. Direktori velikih institucija, sindikalni lideri, mediji, nezavisni pojedinci… Mandat je dobijen, sječa može da počne.

Što represija bude veća mogao bi da jača i otpor. Kada se malo razgrnu rezultati izbora, i pored osvojene apsolutne većine, nije sve baš sigurno Đukanoviću i njegovima. Uz pritiske i strah – trećina je glasala vlast, trećina opoziciju, a trećina apstinirala. Društvo, dakle, nije potpuno ubijeno. Postoji potencijal za promjene, ali ovakva opozicija nema snage da pokrene energiju. Vrijeme je za nove ljude.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DANAS, SJUTRA

Da podrži

Objavljeno prije

7 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Pao je Vučić, izgubio Bolsonaro, Netanjahu ostao bez većine. U jednoj sedmici. Autokrata za autokratom. Kod kuće, nije bilo velikih odluka i promjena, ali makar Milan Knežević nije dalje prijetio da će uređivati crnogorske kritičke medije  kad ih Vučić pokori

 

 

Pao je Vučić, izgubio Bolsonaro, Netanjahu ostao bez većine. U jednoj sedmici. Autokrata za autokratom.

Priče iz Srbije, Brazila i Izraela nijesu iste, kao što nijesu ili neće biti ni njihovi raspleti. Ipak, sve su, makar na tren, prostor za drugačije.

U Brazilu se nadmetala  ljevica Inasija lule da Silve i desnica Flavija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika Žaira Bolsonara, osuđenog zbog pokušaja da poništi rezultate prethodnih predsjedničkih izbora u Brazilu. Desnica je bila uvjerena da joj je pobjeda zagarantovana, uz  brojna predviđanja i istraživanja  u tom smjeru. Lulina pobjeda bila je šok. Dodatno,  ljevica u Brazilu nije samo pobijedila tamošnju desnicu, nego i američke uplive i njihova nastojanja da utiču na ishod. Pobjedila je i Trampa.

U Izraelu nije bilo takmičenja lijevog i desnog, i rasplet očito neće donijeti  nasušne  promjene.  Netanjahu je izgubio većinu, ali tu većinu nije dobio nijedan politički blok. Formiranje vlade moglo bi potrajati,  pošto  niko ne razmatra koaliciju sa arapskim mandatima. Zato ratni zločinac i dalje ostaje tu, a fašizam prijeti da razori sve. Gaza i dalje krvari na očigled svijeta.

Predsjednik SNSD Milorad Dodik čestitao je Državi Izrael i Benjaminu Netanjahuu osvojen broj mandata na izborima, porukom da „Republika Srpska stoji uz Izrael, danas, sutra i uvijek“. Na žalost, Dodika nije zahvatio ovaj talas odlaska autokrata i desničara. Da je Vučić pao prije izbora u BiH, ko zna.

Na posljetku, Srbija. Sukob društva i korumpirane i kriminogene vlasti. Pobjedom na izborima Studentska lista nije pobijedila samo autokratu Vučića nego i opoziciju, koja nije uspjela ni da pređe cenzus. Čitavu političku klasu savladala jedna mladost, ponijeta željom za slobodom. To je trenutak istorije koji će dugo trajati.

Iako je  mirni Vučićev silazak sa vlasti razlog za ogromno slavlje, pred Studentskom listom i Srbijom tek je ozbiljan i težak posao. Ne samo ozdravljenje društva koje je predugo kontrolisano i uništavano.  Nego je tu i ono drugo važno pitanje – šta je politika Studentske liste osim  borbe protiv Vučića?  Gdje sad ide Srbija?  Najavljuje se da će za nove vlasti u Srbiji prioritet biti lustracija, borba protiv korupcije i jačanje institucija. Vidjećemo.

Govoreći o studenskim protestima u Francuskoj, Italiji i Belgiji, Španiji i Albaniji, koji su nastali kao odgovor na krize stanovanja, obrazovanja i uništavanja životne sredine, Yanis Varoufakis kaže: „Nevjerovatan ustanak mladih u maju 1968. godine, kada su studenti pozvali da tražimo nemoguće, završio se jačanjem konzervativizma. Da li će i ovaj ustanak na kraju ojačati ekstremnu desnicu koja prezire ustanike, upravo onu silu koja buja u njihovom očaju?.. Ako ih ljevica izda, krajnja desnica će iskoristiti njihov gnijev“…

U Crnoj Gori na sve strane nadmetanje – ko je bio veći kritičar Vučićevog režima, odnosno ko je manje s njim sarađivao. Parlamentom odzvanjaju optužbe  – koga je finansirala BIA, ko ima stanove u Beogradu… Plus pitanje – šta za Crnu Goru znači pad Vučićevog režima?  Govori se o ubrzanju evropskog puta zemlje, procjenjuju izjave lidera Studentske liste na temu susjedskih odnosa. Neki su zadovoljni, drugi ćute.

Za sad je makar jedno sigurno – Milan Knežević više ne prijeti da će uređivati crnogorske kritičke medije  kad ih Vučić pokori.  Malo li je.

Samo da podrži.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Čitajte

Objavljeno prije

2 sedmice

na

24 Oktobra, 2026

Objavio:

Napunio je trideset šest, kreće trideset sedma. Čitajte. I stare i nove brojeve Monitora. Čitajte i one tekstove sa kojima se ne slažete. Preispitujte, sebe i nas. Sumnjajte. Da poslije svega, opet jednom neki silnici i njihovi podanici, ne bi objašnjavali kako i zašto nijesmo znali

 

 

Za nama je još jedna godina. One počinju 19. oktobra kada je, 1990, izašao prvi broj vašeg i našeg nedjeljnika. I evo, punih 36, a počinje 37. godina izlaženja Monitora.

Mijenjale su se države, vlasti, savezništva i društveni prioriteti… Mijenjala se i redakcija. Neki su dolazili i odlazili po sopstvenom izboru. Druge je život odnio u vječnost. Nepromjenljiva je ostala potreba Monitora da otkriva, svjedoči, opominje, slijedeći naum da se izgovoreno i učinjeno sačuva od zaborava. I naknadnog prepravljanja.

Andrija Mandić i Milo Đukanović vatreno, evo, raspravljaju o devedesetim. Baš oni. Slušajući ih, mogli bismo pomisliti da je najveća nepravda ratova na prostoru bivše Jugoslavije to što njihova uloga u tim događajima još nije pravilno vrednovana.

Đukanović objašnjava da je njegova vlada Bosni i Hercegovini slala humanitarnu pomoć. Mandić najavljuje dokaze kojima se može potvrditi, kako kaže, čak i Đukanovićeva komandna odgovornost. Tužilaštvo šuti da ne remeti diskusiju.

Ako tražite odgovore, čitajte Monitor. Sadašnje i arhivirane brojeve. Na našem sajtu i u bibliotekama sa bogatijim fondom periodičnih izdanja.Tamo se može provjeriti šta je ko govorio dok su ratovi počinjali i trajali, koju je politiku podržavao, šta je opravdavao, a pred čim ćutao. Ko se bavio naftom, ko duvanom a ko aluminijumom. Hiljade stranicaMonitora svjedoče ko je upozoravao na posljedice dok su upozorenja još mogla nekoga spasiti. U tim brojevima postoje ljudi i događaji koji u današnjim polemikama ostaju izvan kadra: žrtve, prognani, protivnici rata, oni koji su odbili da pucaju ili da komšiju predaju progoniteljima.

Tokom ovonedjeljnih pregovora u parlamentu, usaglašavana je garancija da se poseban zakon o provjeri integriteta nosilaca izvršne vlasti donosi dvotrećinskom većinom poslanika. Podrška nacionalnih partija manje brojnih naroda povezana je sa prihvatanjem njihovih zahtjeva za izmjene izbornih pravila. Četiri garantovana mandata za albanski narod i jedan za hrvatski, uz izmjene Zakona o morskom dobru. Individualna i kolektivna prava zaslužuju trajna i obrazložena rješenja. Zato treba pročitati šta je dogovoreno, kome je šta obećano i kakve veze izmjene Zakona o morskom dobru imaju sa provjerom integriteta članova buduće Vlade.

Ne moramo, međutim, čekati završetak procesa ustavnih promjena da bismo provjerili integritet onih koji odlučuju o sadašnjosti i budućnosti Crne Gore. Već danas možemo uporediti njihove riječi sa odlukama, obećanja sa rezultatima, prijavljenu imovinu sa načinom života. I zapitati se zašto neko dokaze čuva za politički povoljan trenutak, a sopstvenu prošlost prepričava tek od mjesta na kojem je ona postala prihvatljiva.

Za takvu provjeru potrebni su dokumenti i sačuvana svjedočanstva. Potreban je trag koji ne nestaje promjenom vlasti, vlasnika medija ili političkog savezništva. Bez njega, svaka nova izjava dobija priliku da izbriše prethodnu, svako obećanje može da se predstavi kao prvo, a svaka odavno opisana zloupotreba da ponovo iznenadi javnost.

Dobar dio Monitorovih 36 godina stao je u arhivu koju danas možemo otvoriti i uporediti sa onim što vidimo i što nam govore. Nijesmo sve znali ni sve vidjeli. Kao što, sasvim izvjesno, nijesmo uvijek ispravno procijenili ono što traje ili dolazi. I naše tekstove treba čitati kritički, provjeravati izvore i zaključke. Godine trajanja uvećavaju tu obavezu.

Vrijednost svjedočenja Monitora posebno je važna kad neko pokuša da rastumači kako se ono čemu smo svi svjedočili zapravo nije ni dogodilo. Ili da se dogodilo sasvim drugačije. Tada datum, izjava, dokument i ime postaju odbrana od nametnutog zaborava. Omogućavaju da rasprava počne od činjenica, umjesto da se završava pitanjem kome više vjerujemo.

Zato, čitajte. I stare i nove brojeve Monitora. Čitajte zakone, presude, ugovore i ono što se nalazi iza naslova. Čitajte i one tekstove sa kojima se ne slažete.  Preisptujte, sebe i nas. Sumnjajte. Da poslije svega, opet jednom neki silnici i njihovi podanici, ne bi objašnjavali kako i zašto nijesmo znali.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Po inerciji

Objavljeno prije

3 sedmice

na

17 Oktobra, 2026

Objavio:

Ministar može glasati u vožnji, pa naknadno objašnjavati zašto bi se kao privrednik protivio sopstvenoj odluci. Oni koji od te odluke treba da žive, nemaju tu privilegiju. Njima zarada, održivo radno mjesto i saldo troškova na kraju mjeseca predstavljaju sastavni dio istog života

 

 

Ministar poljoprivrede Vladimir Joković je gledaocima TV Vijesti objasnio kako se može istovremeno biti za projekat Euro model i protiv njega. Kao ministar, kaže, podržava najavljeni program povećanja zarada. Kao poslodavac ne bi ga podržao, zabrinut za opstanak (njegove) kompanije koja zapošljava četrdesetak ljudi. Za predložene izmjene šest zakona koji čine okosnicu Euro modela  glasao je na elektronskoj sjednici Vlade, u vožnji, „po inerciji“.

Tako smo dobili rijetko neposredan opis načina na koji se odlučuje o našim penzijama, platama, troškovima poslovanja i javnim finansijama. Sve skupa, u pitanju je više od milijardu eura godišnje.

Sličnu sposobnost razdvajanja djelova iste cjeline pokazuju i sindikati. Iz Unije slobodnih sindikata podržavaju najavljeno povećanje zarada, a protive se ukidanju doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Praveći se da ne razumiju kako su u ponuđenom programu te dvije stvari neodvojivo povezane. Veće zarade mogu se tražiti i uz drugačiji način finansiranja, ali bi to onda bio drugačiji program.

Iz Bangkoka je stigla vijest da je ministar finansija Novica Vuković o Euro modelu razgovarao sa predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda. Uz poruke o evropskoj budućnosti, većim zaradama i kvalitetnijim radnim mjestima, Ministarstvo je saopštilo i da analizira uticaj programa, istovremeno pripremajući prijedlog budžeta za 2027. godinu.

Dobro ste razumjeli: obećanja su podijeljena, predložene izmjene zakona poslate parlamentu na usvajanje, a sagledavanje posljedica predloženog još traje. I to se radi paralelno sa finalizacijom budžeta za narednu godinu.

Pokret Evropa sad prenio je ministrove afirmativne poruke, izostavljajući dio o analizama koje nijesu završene. U partijskom predstavljanju programa za tu informaciju nije bilo mjesta. Građanima je ponuđena sigurnost ishoda, bez neizvjesnosti postupka kojim bi do tog zaključka tek trebalo doći. Dok resor zadužen za državnu kasu još računa ono što je politički već predstavljeno kao završen posao. Tuđe kase (poslodavci, zapošljeni, penzioneri, korisnici socijalnih davanja…) su, izgleda, tuđa briga.

Iz Unije poslodavaca Vladi su dostavili prijedlog sa 13 mjera za inplementaciju predloženog programa. Zapravo, za njegovu modifikaciju i djelimično odlaganje. U tom paketu posebno mjesto zaslužuje zahtjev da najmanje dvije godine nema povećanja postojećih ili uvođenja novih državnih i lokalnih poreskih nameta. Može biti da, u velikoj većini, nijesmo ni svjesni koliko je zatraženi „moratorijum“ važan za ovdašnju realnu ekonomiju.

Preduzeće koje danas ugovara posao, uzima kredit, zapošljava ili ulaže u opremu mora imati razumnu sigurnost da mu vlast sjutra neće promijeniti računicu, uvodeći novu finansijsku obavezu, da bi nadoknadila budžetski prihod kojeg se juče odrekla. Kada se pravila mijenjaju prema potrebama državne kase i političkog trenutka, ulaganja se odlažu, zapošljavanje postaje rizičnije, a dio novca ostaje “zamrznut” sa strane, da se njime preduprijedi sljedeće iznenađenje. Cijenu takvog upravljanja plaćaju i oni kojima je reforma obećana kao dobitak.

Dok čekamo računicu za narednu godinu, stigla je ona o sadašnjem standardu. Potrošačke cijene u septembru bile su 5,2 odsto veće nego godinu ranije. To poskupljenje prethodi primjeni Euro modela i ne može mu se pripisivati, ali pokazuje okolnosti u kojima se obećava novo povećanje primanja. Cijene već rastu, bez čekanja da se završe analize.

Joković je, u pomenutom gostovanju, ponudio i preporuku za slučaj novih poskupljenja: „ne morate baš sve kupovati u Crnoj Gori“. Ministar poljoprivrede tako građane upućuje da svoj standard brane kupovinom van zemlje, dok njegova Vlada obećava jačanje domaće privrede. Ostaje da se objasni kako će domaći proizvođači i trgovci iz povećanog prometa finansirati veće zarade ako kupci, po ministrovom savjetu, novac budu trošili preko granice. I koliko građana uopšte ima mogućnost da na taj način odgovori na skuplji život.

Ministar može glasati u vožnji, pa naknadno objašnjavati zašto bi se kao privrednik protivio sopstvenoj odluci. Oni koji od te odluke treba da žive, nemaju tu privilegiju. Njima zarada, održivo radno mjesto i saldo troškova na kraju mjeseca predstavljaju sastavni dio istog života.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo