Povežite se sa nama

OKO NAS

Sirotinjska groznica

Objavljeno prije

na

Posljednjih mjeseci po Crnoj Gori kao pečurke niču radnje za otkup zlata. U Podgorici ih je desetak, pokrile su čitav grad od centra do periferije, otkupljuju sve od nakita, lomljenog zlata do zlatnih zuba. Poručuju – Ovdje vaše zlato pretvaramo u novac.

Ova alhemija se proširila, pa kad pokušate da se otarasite ,,trgovaca” koji idu od vrata do vrata nudeći razne kućne drangulije, riječima da nemate para, oni spremno odgovaraju – možete platiti zlatom.

Da je prava pomama za zlatom svjedoče i brojni flajeri koji sa bandera poručuju ko po najvećoj cijeni otkupljuje taj plemeniti metal. I u štampi možete pročitati oglase: Vršim otkup zlata u svim gradovima Crne Gore; Otkup zlata po najboljoj cijeni u regionu…

,,Cijena je bila malo viša, sada je pala. Prvo da izmjerimo zlato, pa da kiselinom vidimo kvalitet. Cijena se kreće oko 20 eura, 21 euro plafon”, kaže otkupljivač zlata koji se oglašava u štampi.

U Ulici Miljana Vukova u Podgorici, poznatijoj kao Zlatarska ulica, kažu da se cijena stalno mijenja, ali da je tu oko 20 eura za 14-karatno zlato, koje oni otkupljuju.

U novootvorenim prodavnicama za otkup navode da se cijena kreće od 16 do 36 eura. Zavisi od finoće zlata, količine, dogovora.

Koliko je cijena zlata porasla govori i podatak da se 2004. godine gram u zlatarama otkupljivao za četiri eura. Nakit koji se tada prodavao u zlatarama bio je do šest puta skuplji od cijene koju ste mogli dobiti kada prodajete zlato. Sada je otkupna cijena samo duplo manja od grama zlata u nakitu. U posljednjih pet godina zlato je poskupilo gotovo 100 odsto.

,, Uvijek se govorilo da je zlato novac. Ranije su, posebno žene, i kada su donosile zlato dio mijenjale za neki sitniji komad, da imaju bar nešto zlata kući. Sada prodaju. Što da vam kažem – dođe žena i proda burmu pokojnog muža da bi djeci kupila hljeb”, priča prodavačica u jednoj od zlatara.

U zlatarama kažu da su uvijek otkupljivali zlato, jer im je prvenstveno potrebno za opravku, za izradu novog nakita. U posljednje vrijeme sve im manje ljudi donosi zlato za otkup. Smatraju da su tome krive prodavnice za otkup.

,,Ranije su bili cigari, pa gorivo, pa kladionice, evo sada na sve strane otkupljuju zlato. To je pranje para. Ko zna gdje to zlato završava. No, nije naše da se time bavimo, postoji država i inspekcije”, kažu.

U prodavnicama za otkup zlata ne kriju da posao dobro ide. ,,Posla ima na našu sreću, a na žalost građana koji prodaju zlato”, kaže jedna od prodavačica.

Za prodaju zlata neophodna je lična karta, a po završenom poslu dobijate priznanicu. Radnice u ovim prodavnicama kažu da nijesu ovlašćene da daju bilo kakve informacije. Daju nam broj telefona vlasnika. Na pozvani broj, ženski glas kratko saopštava: ,,Žao mi je, ali nisam zainteresirana za davanje informacija”.

Antonio Klarić, koji je otvorio 13 takvih poslovnica u Crnoj Gori, izjavio je prije par mjeseci Vijestima, da mu, zahvaljujući zlatarima, razne inspekcije ne izlaze iz radnji. On je kazao da zlato samo otkupljuju i izvoze ga u inostranstvo, najčešće u Zimbabve.

Firme za otkup dragocjenih metala uredno su registrovane u Ministarstvu ekonomije.

,,To je slika društva. Veliki broj tih prodavnica vidim kao još jednu mogućnost da se od građana uzmu i posljednje zalihe. Ljudi se odriču uspomena, darova. To je jedan vid odgovora građana na ovakav sistem vladanja u kojem samo odabrani mogu imati posao i zaraditi za hljeb Ostali su prinuđeni da za osnovne potrebe prodaju to malo zlata što im je ostalo. Možda se i ta radna mjesta u tim pečurkama broje u ona koje je Đukanović obećao. Plašim se da će takvih i sličnih prodavnica biti sve više”, kaže za Monitor Vasilije Miličković, biznismen koji ovim plemenitim metalom trguje na berzi.

Brokerske kuće, kockarnice, kladionice, sada prodavnice za otkup zlata – samo su još jedan domišljati način da se što temeljnije isprazne džepovi osiromašenih građana.

Ko nema zlata, ipak može ponešto zaraditi. Ako ima kosu.

,,Kupujem prirodnu šišanu kosu dužine 55 cm”, navodi se u oglasu u dnevnoj štampi.

U podgoričkom frizerskom salonu Ko vas šiša kažu da su par dana prošle godine u ovom salonu kosu otkupljivala dva momka iz Ukrajine. Ukrajinci su se time bavili i u Nikšiću i Baru, a sada to rade u drugim salonima.

,,Oni tu kosu obrađuju, koriste je za nadogradnju, za perike. Cijena zavisi od dužine i gustine, kilo kose do 35 cm košta 100 eura, do 15 cm oko 150, a dužine preko 50 cm oko 200 eura. Ali kada se to skupi ispadne malo novca”, kažu u salonu Ko vas šiša.

I pored primamljivih cijena, gospođe koje su prodavale kosu uglavnom nijesu bile zadovoljne iznosom dobijenog novca. Za kosu koja u Ukrajini ili Italiji košta i do 1000 eura, ovdje se dobija nekoliko desetina ili stotina eura.

Da je kriza odavno odnijela šalu svjedoči i podatak da je još 2005. na jednoj podgoričkoj televiziji emitovan oglas: ,,Prodajem bubreg”.

,,Zbog očuvanja porodice i novčanih problema morao sam da ponudim bubreg na prodaju”, povjerio se medijima čovjek koji je dao oglas.

Prošle godine je javljeno da je nakon što je jedan bosanski državljanin umro na letu između Abu Dabija i Istanbula, bosanska policija uhapsila državljanina Crne Gore iz Rožaja zbog sumnje da je organiziovao nedozvoljeno presađivanje organa.

Prije dvije godine bivši radnik IGM Opeka u Beranama Zdravko Kastratović najavio je da su on i većina njegovih kolega prinuđeni da prodaju bubrege, kako bi preživjela njihova djeca.

Nikšićanin M. P., dugogodišnji novinar, prije tri godine javno je saopštio da ga je nevolja natjerala da ponudi bubreg u zamjenu za izmirenje kredita. On je kazao da mu se petočlana porodica nalazi u ekonomskoj krizi i da ne traži novac, već da mu osoba kojoj je potreban taj vitalni organ otplati kredit. Iz Ministarstva zdravlja su tada poručili da je prodaja organa nezakonita.

Internešnel herald tribjun je prošle godine objavio da se crno tržište na kom se prodaju ljudski organi posljednjih godina, u vremenu ekonomske krize, sa Dalekog istoka i Južne Amerike preselilo u Evropu. Pogođen je i naš region ophrvan siromaštvom.

U vrijeme krize sve je na prodaju.

Vladi bolji krediti od zlata

Cijena zlata u vrijeme krize dostiže rekorde. Posljednjih godina rasla kupovina zlata bila je višestruko unosnija od ulaganja u hartije od vrijednosti ili štednje.

Vasilije Miličković kaže da su na cijeni metali – zlato, srebro, platina koji imaju zaštitnu i štednu funkciju, te da je to jedan vid zaštite od velikog štampanja novca.

No, iako se očekivalo da će do kraja prošle godine cijena zlata dostići rekordnu vrijednost od 1900 eura po unci – pala je.

,,Dnevne oscilacije vrijednosti zlata na berzi su do dva odsto gore-dolje. Cijena zlata je od 30. septembra prošle godine do ove nedjelje pala za 11,4 odsto. Nakon ovog pada očekuje se rast i sada je vrijeme kada se na berzi kupuje zlato. Zlato je rizično ponekad za kratkoročna ulaganja, ali kao zaštita i kada se čuva duže na njemu se ne može izgubiti”, kaže Miličković.

Kriza je donijela povećanu prodaju zlata u regionu. Otkup zlata je postao najunosniji legalni biznis. U Hrvatskoj se zlato otkupljuje čak i u poštama.

Finansijski stručnjaci su i ranije upozoravali da bi Vlada Crne Gore trebalo da razmotri potrebu postojanja zlatnih rezervi u zemlji i eventualno osnuje fond koji bi mogao da otkupi određene količine zlata koje se nude na tržištu.

Crnogorske zlatne rezerve iznose 38.477 unci i založene su do 2017. Nalaze se u švajcarskoj Credit Suisse banci kao zaloga za kredit od 150 miliona eura.

Krajem prošle godine pomoćnik ministra finansija Nemanja Pavličić, komentarišući povećan otkup zlata u svijetu, izjavio je ,,Crna Gora ne mora da ima rezerve zlata”. On je poručio da se bolje osloniti na ,,instrumente upravljanja gotovinom emitovanjem državnih zapisa i drugih kratkoročnih instrumenata, držanjem određenog nivoa depozita, mogućnosti korišćenja overdraft kredita”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TENDER KOJI JE NALJUTIO DRVOPRERAĐIVAČE: Ko ima više radnika, tome šuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovogodišnjim tenderom količine drveta koje se daju na korišćenje usklađene su sa brojem radnika koje ponuđač zapošljava. Iz Uprave kažu da je prošlo vrijeme kada su im privilegovani privrednici diktirali kriterijume, dok vlasnici manjih drovoprerađivačkih preduzeća tvrde da su diskriminisani

 

 

Ovogodišnji Javni poziv za davanje šuma na korišćenje, prodajom drveta u dubećem stanju, biće zaključen pretposlednjeg dana jula.  Otkako  je raspisan ne stišava se bura koju su podigli  pljevaljski drovoprerađivači,  tvrdnjama da su diskrminisani.

Mnogo šta se Pljevljacima nije dopalo u tenderu Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (Uprava), a naročito su im, kažu, neprihvatljivi,   uslovi predviđeni tenderom i način bodovanja ponuda.  Od resornog Minsitarstva i Uprave su tražili poništenje javnog poziva, a u suprotnom će, najavljuju,  organizovati blokade puteva.

U ovogodišnjem javnom pozivu jedan od glavnih kriterijuma su tehnički i kadrovski kapaciteti ponuđača. Broj radnika je je prioritet za određivanje količine drveta za eksploataciju. Ponuđači su dužni da dostave dokaze o tehničkoj osposobljenosti, koja, između ostalog, podrazumijeva pogone za primarnu ili polufinalnu i finalnu preradu drveta, sredstva i opremu  zaštite na radu i uslove radne sredine. Dužni su i da dostave potvrdu  iz Poreske uprave  o   prosječnom broju zaposlenih radnika.

Pri vrjednovanju ponuda, 45 bodova odnosi se na tehničko vrjednovanje, a 55 bodova može se dobiti na ponuđenu cijenu.

“Maksimalnu zapreminu”, koja se dodjeljuje preduzećima sa više od 10 radnika je do 450 m³ po “prosječno zaposlenom radniku”  u 2023. godini. Do 250 m³ po “prosječno zaposlenom radniku” je limit za preduzeća, koja imaju manje od 10 zaposlenih.

Prerađivači tvrde kako su uslovima javnog poziva favorizovane firme koje zapošljavaju preko sto radnika i da će ta preduzeća moći da kupe “cjelokupni etat u Pljevljima” po početnoj cijeni.

“Mi nemamo ni teorijske šanse dođemo do sirovine bez koje nam nema rada. Kroz formu radnika došlo se do kvote od 35 bodova, što mi kroz sve druge aktivnosti, računajući i da ponudimo znatno veću cijenu, ne možemo dostići. Skoro sve privatne šume na području pljevaljske opštine su posječene, a tender za državne ako prođe u ovom obliku gasi sve pljevaljske firme”, kazali su predstavnici drvoprerađivača Monitoru.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD SEZONA U ULCINJU KASNI: Nada u avgust

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više nema  sumnje: ovo će biti lošija sezona od prošlogodišnje koju niko neće pamtiti. Tako je to kada se ovoj državi i ovom gradu turizam dešava  bez  ozbiljne strategije

 

 

Vratili smo se u devedesete prošlog vijeka. U ogromnoj većini imamo goste sa regionalnog tržišta, iz država nastalih na području bivše Jugoslavije, koji uglavnom borave nekoliko dana, obično vikendom”, kaže za Monitor ulcinjski hroničar i višedecenijski turistički vodič Ismet Karamanaga.

On kaže da se ne može reći da će ova sezona propasti, ali je već izvjesno da ona neće biti na prošlogodišnjem nivou. “Vidimo da špic sezone u julu kasni i sve nade se usmjeravaju za avgust. To je malo za dobru zaradu. Ionako kratke sezone, postaju još kraće. Sezonalnost će ubiti održivi turizam kojem, bar na riječima, težimo”, ističe Karamanaga.

To pokazuju i podaci lokalne Turističke organizacije. Gostiju u privatnom smještaju i u hotelima je u julu manje za oko 20 odsto, dok je turista nešto više tek u kampovima i odmaralištima. Činjenica je, međutim, da kamperi najmanje troše, za trećinu manje nego oni koji borave u privatnim smještajnim kapacitetima.

Mnogo je razloga koji utiču na slabiju posjećenost ulcinjske rivijere ovog ljeta. Prije svega, državljanima Kosova su ukinute vize, pa oni, posebno platežno sposobniji, u većem broju putuju u Grčku, Tursku, Egipat, Španiju i Hrvatsku. Takođe, u poređenju sa prethodnim godinama manje je turista iz Zapadne i Srednje Evrope, što je posljedica slabije avipovezanosti Crne Gore sa velikim emitivnim tržištima. Nadalje, Ulcinj sa povećanim cijenama usluga, više nije jeftina destinacija.

Budvanizacija opasno nagriza ulcinjski turizam i prostor: svake godine ovdje ima dvije do tri hiljade novih kreveta u privatnom smještaju i u stanovima za tržište. Oni koji su kupili nekretnine sada nemaju potrebe da iznajmljuju smještaj, kao što to ne treba da čine ni članovi njihovih familija. To je smještaj koji nije niđe registrovan za obavljanje djelatnosti, niti je porezno zahvaćen u ijednom smislu, a oni koji u njima borave rijetko čak plaćaju i boravišnu taksu.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

I iz Kompanije Glosarij su kazali da ,,Imajući u vidu  da  procijenjena vrijednost nabavke, određena od strane naručioca na tenderima, iznosi  0,01 EUR po pakovanju hrane za bebe (ukoliko bi ponuđač dao veću cijenu, ponuda bi bila neispravna), Glosarij d.o.o. Podgorica, kao društveno odgovorna kompanija obezbijedila je saglasnost proizvođača da se proizvodi: dijetetska dječija hrana i hrana za bebe od 0 do 6 mjeseci u postupcima javne nabavke kod Montefarma ponude po zahtijevanoj  minimalnoj cijeni, sa ciljem da se obezbijede formule za bebe u porodilištima, čije majke iz određenih razloga ne mogu da doje”.  Iz kompanije Gruppp tessile, sa sjedištem u Tuzima, odgovore nijesmo dobili.

Ekonomista Mirza Krnić, iz Preokreta, za Monitor komentariše ovakve tendere: ,,Firme treba da učestvuju na tenderima radi ekonomske logike i ostvarivanja svoje osnovne funkcije, a ne radi iskazivanja društvene odgovornosti. U najmanju ruku je čudno da se prije svega raspiše ovakav tender, a onda da se uopšte neko javi na isti. Ukoliko postoji prethodni dogovor, tim gore jer se stvara sumnja da  postoji neki aranžman mimo ovog tendera. Čak i ako je najbolja namjera posrijedi, stvara se sumnja u validnost ovakvog tendera. Stoga za donacije treba osmisliti zakonsko rješenje koje ga omogućava, a da je pritom jasno da se radi o dobroj namjeri i filantropiji, a ne o korupciji”.

Krnić dodaje: ,,Ukoliko neka firma želi da donira hranu za bebe, zašto im se to ne omogući, pa i promoviše u javnosti to humano djelo? Umjesto toga, raspisuje se tender i firme se tjeraju da prolaze kroz komplikovan proces i troše svoje resurse. Što ako se pojavi više firmi koje će ispoštovati specifikaciju? Kako će se vrednovati ponude i koja firma će biti ocijenjena kao najbolja ako svaka omogući istu cijenu od npr. 0,01 euro i isti kvalitet?”

Iz Montefarma su nam kazali da se upravo to i dešava, te da rješenje nalaze u izboru najboljeg ponuđača putem žrijeba.

Iz Montefarma su nam kazali da je do prije 10 godina hrana za odojčad za KCCG i bolnice koje imaju porodilišta dobijana kao donacija. Da bi se izbjegle neregularnosti i mogućnost stvaranja monopola, već deceniju ona se nabavlja putem tendera. Monterfam je propisao da cijena ne smije da bude veća od 0,01 euro, pa u skladu sa tim i stižu ponude. Kako su ponude uglavnom iste, najbolji ponuđač se bira putem žrijebanja. Što se tiče Montefarma sva zakonske obaveze su ispunjene.

I dok se porodilištima ova hrana poklanja, kada bebe izađu roditelji nastavljaju da kupuju ovu nimalo jeftinu hranu čije se cijene kreću, u zavisnosti od gramaže od 15 do 24 eura.

Iz Farmerge su nam kazali da ,,što se tiče snabdijevanja apoteka i drugih prodajnih mjesta, naša kompanija prodaje proizvode po komercijalnim cijenama koje su u skladu sa tržišnim uslovima”. I u Glosariju isti odgovor: ,,Glosarij d.o.o. Podgorica snabdijeva apoteke hranom za bebe pod komercijalnim uslovima, gdje su cijene formula definisane od strane proizvođača”.

Marinović kaže da sve jeste legalno, ali ne i humano. Objašnjava da je u Pravilniku o metodologiju za procjenu vrijednosti predmeta javne nabavke iz 2020. godine, procijenjeno je da se procijenjena vrijednost javne nabavke zasniva na vrijednosti nabavke istovjetnog predmeta iz prethodnih godina.

,,Znači ako ste prethodnih godina dali nerealnu, odnosno cijenu koja uopšte ne odgovara tržišnim, a ne odgovara jer je obično cijena bila 1 cent ili 2 centa, a u maloprodaju ista ta kutija dječje hrane košta 10, 15, 20 eura, automatski se vidi problem i postavlja se pitanje humanog karaktera cijele ove priče. On se zasniva na sljedećem: Djeca, odnosno bebe, koje počnu u porodilištu da koriste jednu vrstu dječje hrane, vezane su za tu vrstu hrane dok ne prestanu da je koriste. Što će reći- dijete će tu hranu koristiti 6, 8 mjeseci ili godinu dana i neće ni jednu drugu ni moći  podnositi. Tako na neki način vi stvarate zavisnika od određenog proizvoda. Da li je taj humani karakter ispoljen na ovaj način, da li je na ovaj način pokazano da smo u službi zdravlja, u ovom slučaju najosjetljivije kategorije, a to su bebe? Država bi trebala da se prema tome odredi”, ističe Marinović.

On daje računicu koja govori da ako je tenderska cijena 1 cent, veleprodajna marža je šest odsto, a maloprodajna 18 odsto, to znači da ta kutija dječje hrane u maloprodaju, apoteci ne može da pređe preko jedan i po cent. Pita se kako je onda moguće da to isto košta i po dvadeset i više eura.

,,To govori o potpunoj besmislenosti vršenja javnih nabavki na ovakav način.  Ne možete tenderom da procijenite 1.000 kutija na 2 eura, a onda istih 1.000 kutija da prodajete 20.000 eura. Ne možete da dovodite u zavistan položaj ni jednu bebu u Crnoj Gori, a zavistan položaj je kad je navučete na određenu vrstu hrane”, zaključuje Marinović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo