Povežite se sa nama

OKO NAS

Sirotinjska groznica

Objavljeno prije

na

Posljednjih mjeseci po Crnoj Gori kao pečurke niču radnje za otkup zlata. U Podgorici ih je desetak, pokrile su čitav grad od centra do periferije, otkupljuju sve od nakita, lomljenog zlata do zlatnih zuba. Poručuju – Ovdje vaše zlato pretvaramo u novac.

Ova alhemija se proširila, pa kad pokušate da se otarasite ,,trgovaca” koji idu od vrata do vrata nudeći razne kućne drangulije, riječima da nemate para, oni spremno odgovaraju – možete platiti zlatom.

Da je prava pomama za zlatom svjedoče i brojni flajeri koji sa bandera poručuju ko po najvećoj cijeni otkupljuje taj plemeniti metal. I u štampi možete pročitati oglase: Vršim otkup zlata u svim gradovima Crne Gore; Otkup zlata po najboljoj cijeni u regionu…

,,Cijena je bila malo viša, sada je pala. Prvo da izmjerimo zlato, pa da kiselinom vidimo kvalitet. Cijena se kreće oko 20 eura, 21 euro plafon”, kaže otkupljivač zlata koji se oglašava u štampi.

U Ulici Miljana Vukova u Podgorici, poznatijoj kao Zlatarska ulica, kažu da se cijena stalno mijenja, ali da je tu oko 20 eura za 14-karatno zlato, koje oni otkupljuju.

U novootvorenim prodavnicama za otkup navode da se cijena kreće od 16 do 36 eura. Zavisi od finoće zlata, količine, dogovora.

Koliko je cijena zlata porasla govori i podatak da se 2004. godine gram u zlatarama otkupljivao za četiri eura. Nakit koji se tada prodavao u zlatarama bio je do šest puta skuplji od cijene koju ste mogli dobiti kada prodajete zlato. Sada je otkupna cijena samo duplo manja od grama zlata u nakitu. U posljednjih pet godina zlato je poskupilo gotovo 100 odsto.

,, Uvijek se govorilo da je zlato novac. Ranije su, posebno žene, i kada su donosile zlato dio mijenjale za neki sitniji komad, da imaju bar nešto zlata kući. Sada prodaju. Što da vam kažem – dođe žena i proda burmu pokojnog muža da bi djeci kupila hljeb”, priča prodavačica u jednoj od zlatara.

U zlatarama kažu da su uvijek otkupljivali zlato, jer im je prvenstveno potrebno za opravku, za izradu novog nakita. U posljednje vrijeme sve im manje ljudi donosi zlato za otkup. Smatraju da su tome krive prodavnice za otkup.

,,Ranije su bili cigari, pa gorivo, pa kladionice, evo sada na sve strane otkupljuju zlato. To je pranje para. Ko zna gdje to zlato završava. No, nije naše da se time bavimo, postoji država i inspekcije”, kažu.

U prodavnicama za otkup zlata ne kriju da posao dobro ide. ,,Posla ima na našu sreću, a na žalost građana koji prodaju zlato”, kaže jedna od prodavačica.

Za prodaju zlata neophodna je lična karta, a po završenom poslu dobijate priznanicu. Radnice u ovim prodavnicama kažu da nijesu ovlašćene da daju bilo kakve informacije. Daju nam broj telefona vlasnika. Na pozvani broj, ženski glas kratko saopštava: ,,Žao mi je, ali nisam zainteresirana za davanje informacija”.

Antonio Klarić, koji je otvorio 13 takvih poslovnica u Crnoj Gori, izjavio je prije par mjeseci Vijestima, da mu, zahvaljujući zlatarima, razne inspekcije ne izlaze iz radnji. On je kazao da zlato samo otkupljuju i izvoze ga u inostranstvo, najčešće u Zimbabve.

Firme za otkup dragocjenih metala uredno su registrovane u Ministarstvu ekonomije.

,,To je slika društva. Veliki broj tih prodavnica vidim kao još jednu mogućnost da se od građana uzmu i posljednje zalihe. Ljudi se odriču uspomena, darova. To je jedan vid odgovora građana na ovakav sistem vladanja u kojem samo odabrani mogu imati posao i zaraditi za hljeb Ostali su prinuđeni da za osnovne potrebe prodaju to malo zlata što im je ostalo. Možda se i ta radna mjesta u tim pečurkama broje u ona koje je Đukanović obećao. Plašim se da će takvih i sličnih prodavnica biti sve više”, kaže za Monitor Vasilije Miličković, biznismen koji ovim plemenitim metalom trguje na berzi.

Brokerske kuće, kockarnice, kladionice, sada prodavnice za otkup zlata – samo su još jedan domišljati način da se što temeljnije isprazne džepovi osiromašenih građana.

Ko nema zlata, ipak može ponešto zaraditi. Ako ima kosu.

,,Kupujem prirodnu šišanu kosu dužine 55 cm”, navodi se u oglasu u dnevnoj štampi.

U podgoričkom frizerskom salonu Ko vas šiša kažu da su par dana prošle godine u ovom salonu kosu otkupljivala dva momka iz Ukrajine. Ukrajinci su se time bavili i u Nikšiću i Baru, a sada to rade u drugim salonima.

,,Oni tu kosu obrađuju, koriste je za nadogradnju, za perike. Cijena zavisi od dužine i gustine, kilo kose do 35 cm košta 100 eura, do 15 cm oko 150, a dužine preko 50 cm oko 200 eura. Ali kada se to skupi ispadne malo novca”, kažu u salonu Ko vas šiša.

I pored primamljivih cijena, gospođe koje su prodavale kosu uglavnom nijesu bile zadovoljne iznosom dobijenog novca. Za kosu koja u Ukrajini ili Italiji košta i do 1000 eura, ovdje se dobija nekoliko desetina ili stotina eura.

Da je kriza odavno odnijela šalu svjedoči i podatak da je još 2005. na jednoj podgoričkoj televiziji emitovan oglas: ,,Prodajem bubreg”.

,,Zbog očuvanja porodice i novčanih problema morao sam da ponudim bubreg na prodaju”, povjerio se medijima čovjek koji je dao oglas.

Prošle godine je javljeno da je nakon što je jedan bosanski državljanin umro na letu između Abu Dabija i Istanbula, bosanska policija uhapsila državljanina Crne Gore iz Rožaja zbog sumnje da je organiziovao nedozvoljeno presađivanje organa.

Prije dvije godine bivši radnik IGM Opeka u Beranama Zdravko Kastratović najavio je da su on i većina njegovih kolega prinuđeni da prodaju bubrege, kako bi preživjela njihova djeca.

Nikšićanin M. P., dugogodišnji novinar, prije tri godine javno je saopštio da ga je nevolja natjerala da ponudi bubreg u zamjenu za izmirenje kredita. On je kazao da mu se petočlana porodica nalazi u ekonomskoj krizi i da ne traži novac, već da mu osoba kojoj je potreban taj vitalni organ otplati kredit. Iz Ministarstva zdravlja su tada poručili da je prodaja organa nezakonita.

Internešnel herald tribjun je prošle godine objavio da se crno tržište na kom se prodaju ljudski organi posljednjih godina, u vremenu ekonomske krize, sa Dalekog istoka i Južne Amerike preselilo u Evropu. Pogođen je i naš region ophrvan siromaštvom.

U vrijeme krize sve je na prodaju.

Vladi bolji krediti od zlata

Cijena zlata u vrijeme krize dostiže rekorde. Posljednjih godina rasla kupovina zlata bila je višestruko unosnija od ulaganja u hartije od vrijednosti ili štednje.

Vasilije Miličković kaže da su na cijeni metali – zlato, srebro, platina koji imaju zaštitnu i štednu funkciju, te da je to jedan vid zaštite od velikog štampanja novca.

No, iako se očekivalo da će do kraja prošle godine cijena zlata dostići rekordnu vrijednost od 1900 eura po unci – pala je.

,,Dnevne oscilacije vrijednosti zlata na berzi su do dva odsto gore-dolje. Cijena zlata je od 30. septembra prošle godine do ove nedjelje pala za 11,4 odsto. Nakon ovog pada očekuje se rast i sada je vrijeme kada se na berzi kupuje zlato. Zlato je rizično ponekad za kratkoročna ulaganja, ali kao zaštita i kada se čuva duže na njemu se ne može izgubiti”, kaže Miličković.

Kriza je donijela povećanu prodaju zlata u regionu. Otkup zlata je postao najunosniji legalni biznis. U Hrvatskoj se zlato otkupljuje čak i u poštama.

Finansijski stručnjaci su i ranije upozoravali da bi Vlada Crne Gore trebalo da razmotri potrebu postojanja zlatnih rezervi u zemlji i eventualno osnuje fond koji bi mogao da otkupi određene količine zlata koje se nude na tržištu.

Crnogorske zlatne rezerve iznose 38.477 unci i založene su do 2017. Nalaze se u švajcarskoj Credit Suisse banci kao zaloga za kredit od 150 miliona eura.

Krajem prošle godine pomoćnik ministra finansija Nemanja Pavličić, komentarišući povećan otkup zlata u svijetu, izjavio je ,,Crna Gora ne mora da ima rezerve zlata”. On je poručio da se bolje osloniti na ,,instrumente upravljanja gotovinom emitovanjem državnih zapisa i drugih kratkoročnih instrumenata, držanjem određenog nivoa depozita, mogućnosti korišćenja overdraft kredita”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UČINAK PROJEKTA EKONOMSKO DRŽAVLJANSTVO: Za pet godina preko 2.000 zlatnih pasoša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz CGO tvrde da su za pet i po godina preko programa Ekonomskog državljanstva dodijeljena 2.074 ,,zlatna pasoša”, iz Vlade barataju sa podacima o samo 824 rješenja o prijemu u državljanstvo. Iz CGO tvrde da su se u Vladi zabrojali i navode podatke o 110 pasoša koje je izdala Vlada Duška Markovića, Krivokapićeva 291, Abazovićeva 1.044 i Spajićeva 629 za samo sedam mjeseci

 

 

U periodu od 1. januara 2019. do 10. juna 2024. godine, za koji Centar za građansko obrazovanje (CGO) ima podatke, dodijeljena su 2.074 ekonomska državljanstva, od čega je više od polovine (1.055) dato licima koja vode porijeklo iz Rusije.

U top 10 najčešćih država porijekla aplikanata, osim Rusije, nalaze se i Kina (190), SAD (107), Ukrajina (59), Vijetnam (49), Liban (45), Bjelorusija (43), Južnoafrička republika (40), Turska (39) i Egipat (38).

„Dodatnih 363 aplikanta porijeklom je iz 63 druge države, među kojima dominiraju države Azije i Afrike, dok za 63 nova državljanina CGO nema podatke o porijeklu“, kažu iz CGO uz opasku da crnogorsko državljanstvo u skladu sa Programom ekonomskog državljanstva do sada nisu dobili jedino biznismeni porijeklom iz  Južne Amerike i Antarktika.

Podaci CGO ne slažu se sa Vladinim podacima koji su 1. septembra objavljeni u Informacija o stanju Posebnog programa ulaganja od posebnog značaja za privredni i ekonomski interes. U ovom dokumentu navodi se da je do sada, u skladu sa Programom ekonomskog državljanstva predato ,,1.113 aplikacija, a da je MUP donio 824 rješenja o prijemu u državljanstvo”.

Iz NVO sektora stižu bitno drugačiji podaci. ,,Obradom rješenja dostavljenih od strane MUP-a, CGO je prošle sedmice objavio da su od početka 2019. do 10. juna 2024. dodijeljena 2.074 ‘ekonomska’ državljanstva, naknadno prikazujući i podatke o porijeklu aplikanata. Podaci CGO-a ukazuju da je broj dodijeljenih državljanstava po ovom osnovu: skoro duplo veći od broja aplikacija koji prikazuje Vlada;  skoro trostruko veći od prikazanog broja dodijeljenih državljanstava po tom osnovu;  i da je Vlada prekoračila maksimum od 2.000 državljanstava predviđen Programom”, naveli su iz CGO.

Iz CGO su napomenuli da podaci koje su objavili nikada nijesu javno osporeni. Pitaju se da li ,,Vlada koja usvaja ovakve dokumente, i MUP, koji donosi rješenja o prijemu u državljanstvo po ovom osnovu, ‘komuniciraju’?

U pomenutoj Vladinoj Informaciji navodi se da su crnogorski pasoš, po osnovu ekonomskog državljanstva, dobile 824 osobe, da se 17 zahtjeva kontroliše, a da su do 2. septembra ove godine odbijena 235 zahtjeva. Investitori su, prema evidenciji Agencije za investicije, u razvojne projekte u oblasti turizma uložili preko 243 miliona eura, dok još 11 miliona čeka na provjeru. Ulaganje u poljoprivredu je bilo znatno skromnije i iznosi pola miliona eura.

U Izvještaju se navodi da , prema podacima sa Centralnog računa državnog trezora, ukupan iznos uplaćenih sredstava u svrhu administrativnih taksi od početka realizacije Programa do septembra ove godine iznosi 43,5 miliona eura. Pored toga, ukupan iznos sredstava uplaćen Fondu za inovacije Crne Gore u svrhu razvoja inovacione politike, od početka realizacije programa iznosi 29 miliona eura.

Po računici Vlade dobro smo profitirali od programa koji je pod stalnom kritikom Evropske unije.

Vlada Crne Gore je 22. novembra 2018. godine donijela Odluku o kriterijumima, načinu i postupku izbora lica koje može steći crnogorsko državljanstvo prijemom radi realizacije Posebnog programa ulaganja od posebnog značaja za privredni i ekonomski interes Crne Gore,a taj program je okončan 31. decembrom 2022., ali su do tada pristigli zahtjevi nastavili da se obrađuju.

Ovaj program je nastavak sličnog koji je trajao za vrijeme DPS vlada. Prema dostupnim podacima od 2008. do 2020. godina vlasti su dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom 2020. dodijeljeno je preko 100 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020.  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

U tom periodu ,,zlatne pasoše” su dobili Taksina Šinavatra, bivši tajlandski premijer osuđen za zloupotrebu službenog položaja i  finansijske malverzacije, Mohamed Dahlan, bivši palestinski ministar bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava. Crnogorski državljanin od 2013. je i Malezijac Vejn Seng Pu, koji je u ljeto 2014. uhapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja, kojim je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara.

Uz obrazloženje da se radi o ekonomskom osnovu, crnogorsko državljanstvo su stekli nasljednik bankarske dinastije Nataniel Rotšild, koji ima udjela u Porto MontenegruPetros Statis, vlasnik nekoliko firmi u Crnoj Gori koje imaju svoje razvijene poslove u oblasti turizma i medija, kao i vlasnik Oraskoma koji gradi turistički kompleks na Luštici i ostrvu Mamuli Samih Saviris.

Na spisku počasnih državljana nalaze se i brojne ličnosti iz kulture, nauke, sporta: Marina Abramović, Lazar Ristovski, Zlatko Glamočak, Jaša Alfandari, Genadi Sisojev, Velibor Zolak, Andrej Nikolaidis, Isak Adižes, Dragan Džajić, Fatos Bećiraj, Katarina Bulatović… I pripadnici nove vladajuće većine dobijali su državljanstva kao doktor Vladimir Dobričanin, 2010., i bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić početkom 2012. godine.

Novim programom je bilo predviđeno da se za tri godine (od januara 2019. do kraja 2021) “proda” dvije hiljade pasoša, pa je zbog slabog interesovanja Vlada Zdravka Krivokapića planirala da ga ukine krajem 2021. godine. Međutim 30. decembra 2021. donijela je odluku da program produži do kraja 2022. uz obrazloženje da investitori zbog kovid krize nijesu imali vremena da završe projekte.

CGO je ranije ovog mjeseca saopštio da je Vlada Milojka Spajića  za prvih sedam mjeseci rada izdala 629 počasnih državljanstava, uglavnom odlučujući po ranije predatim zahtjevima u okviru Programa ekonomskog državljanstva.

Izračunali su da je vlada Duška Markovića dodjelila 110, a Krivokapićeva 291 počasno državljanstvo stranim državljanima. Najvelikodušnija u dodjeli crnogorskih državljanstava, prema CGO-u, bila je Vlada Dritana Abazovića koja je odobrila i dala državljanstva za 1.044 osobe, i to dominantno po kontroverznom Programu ekonomskog državljanstva.

,,Vlada Spajića možda ugrozi taj rekord sa 629 izdatih državljanstava za prvih sedam mjeseci rada, uglavnom odlučujući po ranije predatim zahtjevima u okviru istog programa”, naveli su iz CGO-a. Iz ove organizacije su upozorili da je zbog ovog programa Crna Gora skoro ugrozila bezvizni režim sa EU.

Iz EK su više puta preporučivali da se ukine ovaj program, uz generalne preporuke da ,,Ovaj program uspostavlja rizike kao što su pranje novca, utaja poreza, finansiranje terorizma, korupcija i infiltracija organizovanog kriminala i treba ga prekinuti”.

Iako je program zvanično obustavljen, dok se obrade sve pristigle aplikacije još će poneko od bogatih dobiti crnogorski pasoš.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA GUBI ČAROBNI  DIO TERITORIJE: Malo vremena za spas Ade

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lagano završava još jedna, relativno dobra sezona na ulcinjskoj rivijeri. Ali, saznanje vidljivo golim okom da se ubrzano nastavlja erozija Ade, čini taj uspjeh gorkim. Ispunjava se procjena  poznatog njemačkog biologa Martina Šnajdera Jakobija koji je  još 2008. godine upozorio da ćemo Adu, ukoliko se nastavimo ovako ophoditi prema noj, izgubiti za nekoliko decenija

 

 

Ada je najljepši dio teritorije Crne Gore koja pred našim očima nestaje. Morska voda je došla skoro do kućica. Početkom ljeta je bila na nekih 20-30 metara, a sada je plaža sve više u moru. Tako je to kada se sve prepusti političarima da odlučuju“, kaže poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić.

On tvrdi da je već propušteno mnogo vremena i potrošeno dosta resursa kako bi se problem erozije na Adi, ali i na većem dijelu Velike plaže, sanirao. “Imali smo prethodnih godina samo eksperimente. Bojim se kako ćemo dočekati narednu zimu, kada duvaju snažni južni i zapadni vjetrovi, koji su kobni za Adu“, ističe Hodžić.

Prema njegovim riječima, ispunjava se procjena  poznatog njemačkog biologa Martina Šnajdera Jakobija. On je  još 2008. godine upozorio da ćemo, ukoliko se nastavimo ovako ophoditi prema Adi, nju izgubiti za nekoliko decenija.

Situacija se na početku ljeta činila nešto boljom, posebno nakon što je prestala eksploatacija šljunka iz korita Morače. Obavljeno je i tzv. prihranjivanje, odnosno vraćanja prethodno izvučenog pijeska deponovanog na obali u sedimentni bazen područja.

Ključna stvar za očuvanje plaže na Adi je da do nje nesmetano dolaze sedmineti (nanosi) iz rijeka koje se ulivaju u Bojanu, odnosno u Skadarsko jezero, iz kojeg ta rijeka izvire. To se, prije svega, odnosi na Drim, najvažniju pritoku Bojane. Suštinski proces erozije Ade je krenuo kada su počele da se grade hidrocentrale na Drimu, a sada ih ima pet, koje su smanjile dotok sedimenata do Ade, dok su ih istovremeno more, odnosno talasi, više odnosili. Taj poremećeni balans – kada more više odnosi pijeska nego što ga rijeka nanosi, uslovljava smanjenje plaže na ovom ostrvu.

Tu su, naravno, i ostali faktori: iz korita Drima i Morače decenijama se vade pijesak i šljunak da bi se gradilo, a poseban problem je što je dubina Bojane na pojedinim mjestima izuzetno mala, manja od metra, što otežava prolaz sedimenata do Ade, ali i Velike plaže, na kojoj se takođe dešava proces erozije. Koritom Bojane sada maksimalno može da protiče oko tri hiljade metara kubnih vode u sekundi. Ranije je  moglo dva puta više.

Ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga kaže da bi jedan od najvažnijih koraka u spašavanju plaže na Adi bio prokopavanje korita Bojane. “To Crna Gora treba da uradi u saradnji sa Albanijom koristeći evropske fondove. Delta Bojane nije samo naša, već i evropska atrakcija“, smatra on.

Kako navode iz organizacije Grin houm, Delta Bojane je, sa svojim jedinstvenim ekosistemom, dom mnogim rijetkim i ugroženim vrstama biljaka i životinja. „Delta Bojane je jedna od najvažnijih prirodnih močvara na istočnom Mediteranu, poznata po svojoj raznolikosti jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejzaža“, tvrde u toj ekološkoj NVO. Oni napominju da se ovo područje suočava  sa brojnim pritiscima kao što su nepropisno odlaganje otpada, otpadne vode, nelegalni ribolov i lov, prisustvo invazivnih vrsta i neadekvatno planiranje infrastrukturnih projekata.

Ukupan odnos dvije države prema prirodi doveo je do toga da je na Adi za protekle tri decenije nestalo oko 150 metara plaže. Mnogi objekti koji se mogu vidjeti na slikama iz 80-ih godina prošloga vijeka odavno su završili u moru ili su srušeni.

Italijanski stručnjaci koji su tu boravili  prije dvije godine kazali su da će se, ukoliko se nešto radikalno ne preduzme, 2026. godine to desiti i sa prvim redom bungalova na Adi, koji su u vlasništvu Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera. Ova firma je 1973. godine izgradila čuveno nudističko naselje na tom ostrvu, koje je bilo jedan od simbola Ulcinja.

No, u procesu privatizacije Ulcinjska rivijera je očerupana, devastirana i rasprodana, pa ostaci ostataka te nekada moćne kompanije više nijesu u stanju da se nose sa ovakvim izazovima. Malo spremnosti iskazuju i država i opština, pa se povremeno preduzimaju tek neke palijativne mjere. Tako, na primjer, već tri godine inženjerijske jedinice Vojske Crne Gore podižu u jesen velike pješčane dine na jugozapadnom dijelu Ade. One daju neke rezultate, no sve je to  nedovoljno. More, sa svojim valovima, je neumoljivo.

Italijanski stručnjaci su predložili da se obavi “redizajn turističkog kompleksa na Adi u skladu s prirodnim okruženjem i uz postepeno obezbjeđivanje obalnog odmaka, čime bi se ostavio prostor za zaštitu turističkog resursa, ali i za primjenu efikasnijih rješenja za eroziju na Adi, kao što su obezbjeđivanje novih izvora sedimenta i bolja odbrana od dejstva talasa i rijeke”.

U njihovoj studiji se ističe: “Ovaj korak treba da bude praćen obnovom dina i njihovim povezivanjem s postojećom, prirodnom dinom na jugu Ade. Dugoročne mjere obuhvataju ponovno uspostavljanje transporta sedimenta sistema rijeka Drim i Bojane, kojima bi prethodile studije koje bi najbolje bilo sprovesti na prekograničnom nivou, zajedno s Albanijom, koje treba da pokažu da li se može revitalizovati transport sedimenta ka Adi”,

Nesreća nikada ne dolazi sama, posebno na moru. U Nacrtu Nacionalnog plana Crne Gore za prilagođavanje na klimatske promjene (NKPKP) navodi se da će nivo Jadranskog mora do kraja vijeka porasti 35 centimetara, što će ugroziti obalna područja, posebno područje Ade Bojane i djelove Bokokotorskog zaliva.

U dokumentu se naglašava da su plaže i staništa na niskim djelovima obale osjetljivi na obalne poplave, rast nivoa mora i rizik od nestanka.

„Projektovani porast nivoa Jadranskog mora, kao mora sa prirodnim bogatstvima, do kraja vijeka je 35 cm, što će uticati na mogućnosti za rekreaciju na njegovim plažama koje postaju nedostupne ili neprivlačne zbog erozije“, navodi  se u Nacrtu NPPKP.

Upravo su erozija i porast nivoa mora bili glavni razlozi nestanka Male Ade, pješčanog spruda koji se nalazio na lijevom ušću Bojane. Da li ista sudbina čeka i veću Adu?

                                                                                                                                         Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUDNI MARATONI: Decenija suđenja bivšim beranskim funkcionerima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska obilaznica i problemi sa eksproprijacijom za njenu izgradnju samo su dio onoga što je obuhvaćeno krivičnim prijavama protiv bivših beranskih funkcionera, povezanih lica i firmi, i postupka koji je za deset punih godina poprimio odlike pravosudnog maratona

 

Maratonski pravosudni postupak protiv bivših funkcionera DPS u Beranama po krivičnim prijavama iz 2014. godine, kada je došlo do smjene vlasti u ovom gradu, zakazan je, prema saznanjima Monitora, za 27. septembar u Višem sudu u Podgorici.

Sagovornik iz Opštine Berane kazao je da je u ovom predmetu odugovlačenjem došlo do potpunog obesmišljavanja, i da nije siguran da ročište neće biti ponovo otkazano. „Dešavalo se da naš zastupnik krene za Podgoricu, a oni nam telefonom jave da je ročište odloženo. Uglavnom, u ovom trenutku, ako bude ročišta, trebalo bi konačno da se otvori glavna rasprava ili pretres“, kazao je taj sagovornik.

Opština Berane je protiv bivših funckionera, sa njima povezanih lica i firmi, prije političkih promjena 2014. godine, podnijela ukupno šest krivičnih prijava Specijalnom državnom tužiocu.

Jedan dio krivičnih djela koja su napravljena u tom periodu i prijavljena odnosio se i bio vezan za izgradnju takozvane obilaznice, odnosno za raznorazne mahinacije sa eksproprijacijom zemljišta kuda je ta saobraćajnica prošla.

Obilaznica je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata realizovanih tokom lokalne vlasti Demokratske partije socijalista u periodu od 2006. do 2014. godine u ovom gradu. Ono što se zna je to da saobraćajnica, zvanično u projektnoj dokumentaciji nazvana Obalska ulica sa mostom preko rijeke Bistrice, ni poslije deceniju i po od završetka radova na prvom dijelu dugačkom tri i po kilometra – tehnički nije primljena. To istovremeno znači da ova saobraćajnica još uvijek nema upotrebnu dozvolu.

„Upotrebna dozvola se izdaje na osnovu dokumentacije sa tehničkog prijema. Koliko je meni poznato, upotrebna dozvola za tu saobraćajnicu nije izdata“, rekao nam je  sagovornik iz opštine koji je želio anonimnost. On je kazao da mu nije do kraja poznato zašto nije obavljen tehnički prijem, ali da zna da je komisija izlazila na teren.

„Da li je razlog nepoštovanje projektne dokumentacije,  i da li je to jedini razlog, ne znam“, kaže naš sagovornik.

Zaobilaznica pored Lima pravljena je tokom 2008. godine. Prema zvaničnim informacijama koje su se mogle naći na sajtu izvođača radova, preduzeća Integral inženjering, koštala je 3,8 miliona eura, i u referencama ove kompanije ubilježana je kao jedan od značajnijih projekata, kada je u pitanju niskogradnja. Sa naknadnim radovima ta cijena je bilo veća, oko pet miliona, kako se tada moglo čuti na jednoj od sjednica beranske Skupštine.

Zaobilaznica je pravljena u vrijeme velikog prijateljstva između preduzeća Integral inženjerig i lokalne uprave u Beranama.

Godinu-dvije ranije Integral je za nekoliko desetina hiljada eura kupio od GP Sarajevo put asfaltnu bazu u beranskom selu Donja Ržanica. To se pokazao kao dobar posao, jer su nešto ranije zatvorena dvije asfaltne baze, u selima Štitarice i Poda, tako da je ova ostala jedina na sjeveru Crne Gore, sa kapacitetom od stotinu tona dnevno.

Kako je asfalt bio vrlo tražena roba, naročito u vrijeme predizbornih tamičenja, baza je radila punom parom.

Zasluge za otvaranje, odnosno smirivanje protesta mještana zbog neispunjavanja ekoloških standarda, Integral je lokalnoj upravi u ovom gradu vratio asfaltiranjem na poček. Poček je, međutim, pristigao za naplatu naredne godine u vidu blizu milion i po eura potraživanja, što se završilo na sudu i blokadom optinskog žiro računa. Tako je završeno partnerstvo, u državnim medijima opjevano naslovima „Ivana se Integralom šeta“, i pričom o velikom značaju ulaska ove kompanije na sjever Crne Gore.

Inače, Integral inženjering osnovan je 1989. godine u Laktašima, rodnom mjestu Milorada Dodika. Prema izvodu iz sudskog registra jedini vlasnik bio je Slobodan Stanković iz Banjaluke. Firma je prerasla u korporaciju sa sedamnaest članica u regionu. Zvanično. Nezvanično, Integral, sa svim ćerka firmama u regionu,  ubrajao se u petnaest firmi za koje bosanski mediji tvrde da su pod kontrolom Dodika i da su sa njim povezane.

Integral inženjering je, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao u Podgorici 2001. godine, kao dio stranog društva. Odmah je počeo da dobija velike poslove u našoj državi, a tadašnja Vlada Crne Gore na Integralovom sajtu bila je upisana kao jedan od značajnijih poslodavaca.

Kompanija se iz Crne Gore počeo povlačiti u vrijeme kada je formirano preduzeće Bemaks koji ga je, zapravo, potpuno potisnuo iz ovdašnjih poslova.

Vlada Crne Gore poslodavac je bila  i za izgradnju  Obalske ulice sa mostom preko rijeke Bistrice u Beranama. Zašto najduža ulica u Beranama i popularno šetalište nema upotrebnu dozvolu, nemoguće je doznati.

Ono što Monitor doznaje je da je država Crna Gora izgubila spor koji je pokrenuo Sarajlija porijeklom iz Berana, Ramiz Mujević, koji je na korak da u potpunosti vrati zemljište koje je preko noći prepisano na neke privatne preduzetnike. Riječ je o preko šezdeset ari na dijelu gdje je locirana separacija, praktično u centru grada. Mujevići su svojevremeno otišli iz Berana, ali je zemljište ostalo da se vodi na njihovu pokojnu majku. Ono što se poslije toga dogodilo, predstavlja kriminal čak i na prvi pogled.

Tadašnje opštinsko rukovodstvo je uz pomoć katastra uspjelo da prebaci zemljište na jednog beranskog preduzetnika. I tu priča nije završena. Kada je građena obilaznica, taj preduzetnik njima je navodno ustupio dio tog zemljišta za izgradnju nove ulice, a Opština je njemu ustupila plac na najatraktivnijem mjestu u centru grada, gdje je on ubrzo podigao zgradu.

Nevolje su se pojavile kada se pojavio Ramiz Mujević sa svom dokumentacijom i predao predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. U međuvremenu je, nakon promjene vlasti u Beranama 2014. godine, krivične prijave predala i Opština.

Mujević nije čekao sporu lokalnu administraciju. On je pokrenuo i parnični postupak za povraćaj zemljišta. Ove godine njemu je pravosnužno država dodijelila odštetu za dio kuda je prošla ulica, a pri kraju je i sa povraćajem ostalog zemljišta, jer je država ovom presudom priznala da je zemljište koje predstavlja jednu parcelu, u vlasništvu Mujevića.

No, obilaznica i problemi sa eksproprijacijom su samo manji dio onoga što je obuhvaćeno krivičnim prijavama protiv bivših beranskih funkcionera, povezanih lica i firmi, i pravosudnog postupka koji je za deset punih godina poprimio odlike maratona u kome sud, a ne sportski sudija, tek treba da označe početak trke.

                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo