Povežite se sa nama

OKO NAS

Sirotinjska groznica

Objavljeno prije

na

rukometasice

Posljednjih mjeseci po Crnoj Gori kao pečurke niču radnje za otkup zlata. U Podgorici ih je desetak, pokrile su čitav grad od centra do periferije, otkupljuju sve od nakita, lomljenog zlata do zlatnih zuba. Poručuju – Ovdje vaše zlato pretvaramo u novac.

Ova alhemija se proširila, pa kad pokušate da se otarasite ,,trgovaca” koji idu od vrata do vrata nudeći razne kućne drangulije, riječima da nemate para, oni spremno odgovaraju – možete platiti zlatom.

Da je prava pomama za zlatom svjedoče i brojni flajeri koji sa bandera poručuju ko po najvećoj cijeni otkupljuje taj plemeniti metal. I u štampi možete pročitati oglase: Vršim otkup zlata u svim gradovima Crne Gore; Otkup zlata po najboljoj cijeni u regionu…

,,Cijena je bila malo viša, sada je pala. Prvo da izmjerimo zlato, pa da kiselinom vidimo kvalitet. Cijena se kreće oko 20 eura, 21 euro plafon”, kaže otkupljivač zlata koji se oglašava u štampi.

U Ulici Miljana Vukova u Podgorici, poznatijoj kao Zlatarska ulica, kažu da se cijena stalno mijenja, ali da je tu oko 20 eura za 14-karatno zlato, koje oni otkupljuju.

U novootvorenim prodavnicama za otkup navode da se cijena kreće od 16 do 36 eura. Zavisi od finoće zlata, količine, dogovora.

Koliko je cijena zlata porasla govori i podatak da se 2004. godine gram u zlatarama otkupljivao za četiri eura. Nakit koji se tada prodavao u zlatarama bio je do šest puta skuplji od cijene koju ste mogli dobiti kada prodajete zlato. Sada je otkupna cijena samo duplo manja od grama zlata u nakitu. U posljednjih pet godina zlato je poskupilo gotovo 100 odsto.

,, Uvijek se govorilo da je zlato novac. Ranije su, posebno žene, i kada su donosile zlato dio mijenjale za neki sitniji komad, da imaju bar nešto zlata kući. Sada prodaju. Što da vam kažem – dođe žena i proda burmu pokojnog muža da bi djeci kupila hljeb”, priča prodavačica u jednoj od zlatara.

U zlatarama kažu da su uvijek otkupljivali zlato, jer im je prvenstveno potrebno za opravku, za izradu novog nakita. U posljednje vrijeme sve im manje ljudi donosi zlato za otkup. Smatraju da su tome krive prodavnice za otkup.

,,Ranije su bili cigari, pa gorivo, pa kladionice, evo sada na sve strane otkupljuju zlato. To je pranje para. Ko zna gdje to zlato završava. No, nije naše da se time bavimo, postoji država i inspekcije”, kažu.

U prodavnicama za otkup zlata ne kriju da posao dobro ide. ,,Posla ima na našu sreću, a na žalost građana koji prodaju zlato”, kaže jedna od prodavačica.

Za prodaju zlata neophodna je lična karta, a po završenom poslu dobijate priznanicu. Radnice u ovim prodavnicama kažu da nijesu ovlašćene da daju bilo kakve informacije. Daju nam broj telefona vlasnika. Na pozvani broj, ženski glas kratko saopštava: ,,Žao mi je, ali nisam zainteresirana za davanje informacija”.

Antonio Klarić, koji je otvorio 13 takvih poslovnica u Crnoj Gori, izjavio je prije par mjeseci Vijestima, da mu, zahvaljujući zlatarima, razne inspekcije ne izlaze iz radnji. On je kazao da zlato samo otkupljuju i izvoze ga u inostranstvo, najčešće u Zimbabve.

Firme za otkup dragocjenih metala uredno su registrovane u Ministarstvu ekonomije.

,,To je slika društva. Veliki broj tih prodavnica vidim kao još jednu mogućnost da se od građana uzmu i posljednje zalihe. Ljudi se odriču uspomena, darova. To je jedan vid odgovora građana na ovakav sistem vladanja u kojem samo odabrani mogu imati posao i zaraditi za hljeb Ostali su prinuđeni da za osnovne potrebe prodaju to malo zlata što im je ostalo. Možda se i ta radna mjesta u tim pečurkama broje u ona koje je Đukanović obećao. Plašim se da će takvih i sličnih prodavnica biti sve više”, kaže za Monitor Vasilije Miličković, biznismen koji ovim plemenitim metalom trguje na berzi.

Brokerske kuće, kockarnice, kladionice, sada prodavnice za otkup zlata – samo su još jedan domišljati način da se što temeljnije isprazne džepovi osiromašenih građana.

Ko nema zlata, ipak može ponešto zaraditi. Ako ima kosu.

,,Kupujem prirodnu šišanu kosu dužine 55 cm”, navodi se u oglasu u dnevnoj štampi.

U podgoričkom frizerskom salonu Ko vas šiša kažu da su par dana prošle godine u ovom salonu kosu otkupljivala dva momka iz Ukrajine. Ukrajinci su se time bavili i u Nikšiću i Baru, a sada to rade u drugim salonima.

,,Oni tu kosu obrađuju, koriste je za nadogradnju, za perike. Cijena zavisi od dužine i gustine, kilo kose do 35 cm košta 100 eura, do 15 cm oko 150, a dužine preko 50 cm oko 200 eura. Ali kada se to skupi ispadne malo novca”, kažu u salonu Ko vas šiša.

I pored primamljivih cijena, gospođe koje su prodavale kosu uglavnom nijesu bile zadovoljne iznosom dobijenog novca. Za kosu koja u Ukrajini ili Italiji košta i do 1000 eura, ovdje se dobija nekoliko desetina ili stotina eura.

Da je kriza odavno odnijela šalu svjedoči i podatak da je još 2005. na jednoj podgoričkoj televiziji emitovan oglas: ,,Prodajem bubreg”.

,,Zbog očuvanja porodice i novčanih problema morao sam da ponudim bubreg na prodaju”, povjerio se medijima čovjek koji je dao oglas.

Prošle godine je javljeno da je nakon što je jedan bosanski državljanin umro na letu između Abu Dabija i Istanbula, bosanska policija uhapsila državljanina Crne Gore iz Rožaja zbog sumnje da je organiziovao nedozvoljeno presađivanje organa.

Prije dvije godine bivši radnik IGM Opeka u Beranama Zdravko Kastratović najavio je da su on i većina njegovih kolega prinuđeni da prodaju bubrege, kako bi preživjela njihova djeca.

Nikšićanin M. P., dugogodišnji novinar, prije tri godine javno je saopštio da ga je nevolja natjerala da ponudi bubreg u zamjenu za izmirenje kredita. On je kazao da mu se petočlana porodica nalazi u ekonomskoj krizi i da ne traži novac, već da mu osoba kojoj je potreban taj vitalni organ otplati kredit. Iz Ministarstva zdravlja su tada poručili da je prodaja organa nezakonita.

Internešnel herald tribjun je prošle godine objavio da se crno tržište na kom se prodaju ljudski organi posljednjih godina, u vremenu ekonomske krize, sa Dalekog istoka i Južne Amerike preselilo u Evropu. Pogođen je i naš region ophrvan siromaštvom.

U vrijeme krize sve je na prodaju.

Vladi bolji krediti od zlata

Cijena zlata u vrijeme krize dostiže rekorde. Posljednjih godina rasla kupovina zlata bila je višestruko unosnija od ulaganja u hartije od vrijednosti ili štednje.

Vasilije Miličković kaže da su na cijeni metali – zlato, srebro, platina koji imaju zaštitnu i štednu funkciju, te da je to jedan vid zaštite od velikog štampanja novca.

No, iako se očekivalo da će do kraja prošle godine cijena zlata dostići rekordnu vrijednost od 1900 eura po unci – pala je.

,,Dnevne oscilacije vrijednosti zlata na berzi su do dva odsto gore-dolje. Cijena zlata je od 30. septembra prošle godine do ove nedjelje pala za 11,4 odsto. Nakon ovog pada očekuje se rast i sada je vrijeme kada se na berzi kupuje zlato. Zlato je rizično ponekad za kratkoročna ulaganja, ali kao zaštita i kada se čuva duže na njemu se ne može izgubiti”, kaže Miličković.

Kriza je donijela povećanu prodaju zlata u regionu. Otkup zlata je postao najunosniji legalni biznis. U Hrvatskoj se zlato otkupljuje čak i u poštama.

Finansijski stručnjaci su i ranije upozoravali da bi Vlada Crne Gore trebalo da razmotri potrebu postojanja zlatnih rezervi u zemlji i eventualno osnuje fond koji bi mogao da otkupi određene količine zlata koje se nude na tržištu.

Crnogorske zlatne rezerve iznose 38.477 unci i založene su do 2017. Nalaze se u švajcarskoj Credit Suisse banci kao zaloga za kredit od 150 miliona eura.

Krajem prošle godine pomoćnik ministra finansija Nemanja Pavličić, komentarišući povećan otkup zlata u svijetu, izjavio je ,,Crna Gora ne mora da ima rezerve zlata”. On je poručio da se bolje osloniti na ,,instrumente upravljanja gotovinom emitovanjem državnih zapisa i drugih kratkoročnih instrumenata, držanjem određenog nivoa depozita, mogućnosti korišćenja overdraft kredita”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MALOLJETNICI U SVIJETU ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Od bušenja guma do krvavih ruku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi ljudi sve češće postaju akteri kriminalnih obračuna. Kao žrtve i zločinci. Prema zvaničnim podacima, sve je veći broj mlađih i starijih maloljetnika koji su registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa

 

„Maloljetnik osumnjičen za ubistvo“, „Uhapšen maloljetnik, osumnjičen za tešku krađu“, „Kod maloljetnika je pronađen eksploziv velike razorne moći“, „Uhapšen maloljetnik sa 2,3 kilograma marihuane“

Ovo su samo neki od naslova koji su se, u skorije vrijeme,  mogli vidjeti u crnogorskim medijima. I niko od nadležnih se nije zapitao, makar ne javno,  kakvu budućnost imaju ova djeca, ali i kakva je budućnost društva u kome su  mladima idoli postala lica s potjernica. Dok su na najvećoj cijeni oni koji su u svijet kriminala zakoračili očevim stopama.

Zato i ne čudi što, prema zvaničnim podacima, nije mali broj ni starijih maloljetnika koji su već registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa, koje na svojim rukama imaju desetine zločina.

„Njihova obuka za vršenje najtežih zločina počinje još u ranom djetinjstvu. Imamo primjer da je jedan dječak već sa 14 godina obučavan da koristi vatreno oružje, a samo par godina kasnije već je bio spreman da puca u živu metu“, kaže sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova, dodajući da broj takvih slučajeva nije zanemarljiv. On, ipak, iz svoje prakse izdvaja primjer dječaka koji su se dohvatili oružja kako bi, vršeći zločine, skupili novac za liječenje člana svoje porodice.

U razgovoru za Monitor sociolog Ana Ivanović pojašnjava da maloljetnička delinkvencija  podrazumijeva karakteristično prestupničko ponašanje, prije svega nedruštveno i protivdruštveno ponašanje, osoba u razvojnom periodu, koje su odraz njenog poremećenog biološkog, psihološkog i socijalnog razvoja.

„Kada analiziramo ponašanje maloljetnog delinkventa, onda uzimamo u obzir niz faktora koji utiču na njegovo djelovanje i akcije. Prije svega, moraju se uzeti u obzir faktori koji su vezani za samu ličnost, prije svega osionost, egocentričnost, osjećaj da vrijedi više od vršnjaka i osoba iz okruženja, inferiornost, nestabilnost, nizak nivo tolerancije na frustracije, nepostojanje želje da bude odgovoran za bilo kakvo djelovanje ili ponašanje“, navodi Ivanovićeva, „s druge strane, veoma je važan uticaj porodice, jer je ona najvažniji agens u procesu socijalizacije. Ne postoji nijedno mjesto gdje dijete dobija toliko ljubavi, pažnje i gdje se odjeća zaštićeno i sigurno, kao u porodici“.

Ivanovićeva dodaje da će, ako u porodici ima problema, dijete tražiti grupu ili okruženje koje će ga bolje razumjeti, a samim tim to mogu biti vršnjaci iz sličnih porodica. Dodaje da su rizični faktori mnogobrojni i da se mogu posmatrati i u širem društvenom kontekstu. Tu prepoznajemo i djecu iz naše priče.

„Ovakve devijacije mogu biti i posljedica stanja u društvu, manjak aktivnosti, slabo ili potpuno neiskorišteno slobodno vrijeme, uticaj sredstava masovne komunikacije. Na kriminogene radnje i ponašanje, maloljetne delinkvente često podstiču i stariji kriminalci. Mladi vrlo često postavljaju pitanje, da li vrijedi živjeti i djelovati u skladu s normama i zakonom? Uočavaju da se primjenom bezakonja brzo dolazi do materijalnog bogatstva, ugleda i statusa. Vjeruju da se pravda sprovodi veoma sporo, i da su možda upravo oni ti koje neće sustići ista. Posmatraju svoje članove porodice koji se muče, žive u skladu sa zakonom, životare, zadužuju se, imaju skroman standard i život… u takvom društvu ne vide podsticaj i šansu za sebe. Šansa je sa druge strane zakona, alternativa je u destrukciji“, kaže ona.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U SUSRET ZIMSKOJ TURISTIČKOJ SEZONI: Neizvjesnost i nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološka situacija ograničava očekivanja turističkih poslenika na sjeveru. Ipak, za turističku zimu pripremaju se, kako tvrde, kao i svake godine. Prethodna zima bez snijega i slaba posjeta minulih mjeseci, zatvorili su neke objekte i njihovo ponovno  otvaranje je neizvjesno. Ostali su fokusirani na domaće goste i online promociju

 

Oni koji žive od turizma u Žabljaku i Kolašinu, poslije ogromnih gubitaka tokom minule turističke sezone, ne znaju šta mogu očekivati od zime.  Pripremaju se, ipak, kao da je sve normalno.

„Kako i tokom ljetnje sezone, fokusirani smo na domaće goste. Prema najavama, sve ovo sa korona virusom će potrajati. Turistička privreda je u neizvjesnosti. Svi sajmovi su otkazani. Orijentisani smo na online i marketinške kampanje preko raznih platformi“, kaže direktorica Turističke organizacije na (TO)  Žabljaku Vanja Krgović Šarović.

Ona objašnjava da sada „malo šta zavisi od TO i da je urađeno sve što se moglo“. Zaduženi za turističku promociju na Žabljaku uspjeli su da organizuju i nekoliko studijskih posjeta novinara sa emitivnih tržišta.

I vlasnik hotela Soa u Žabljaku Matija Mićović podsjeća da se u tom objektu tokom ljetnje sezone ove godine, struktura gostiju promijenila. Većina su bili domaći.  Oko 95 odsto turista u „normalnim“  uslovima činili su strani turisti. „Uz određena prilagođavanja i dobru pripremu, ukoliko bude snijega, mislim da treba biti optimista. U ovom poslu drugačije ne može. Očekivanja treba prilagoditi aktuelnoj situaciji. Ni rekordnoj posjeti, ni onoj na nivou nekih prethodnih godina,  ne možemo se nadati, ali ne treba  posustajati“ – kaže  sagovornik Monitora.

Cijela godina je, napominje direktor kolašinske TO  Aleksandar Vlahović, bila izuzetno teška za turističke privrednike u tom gradu. Zima je bila neuspješna, a tokom ljeta promet desetkovan zbog epidemiološke situacije.

Na primjer, u junu, julu i avgustu 2019. godine u Kolašinu je zabilježeno 18.500 dolazaka turista, koji su ostvarili nešto više od 35.000 noćenja. U istom periodu ove godine broj dolazaka je svega 3.200, sa oko 8.500  noćenja.

„Nakon neuspješne zimske turističke sezone, prvenstveno zbog nezapamćenog nedostatka snijega, uslijedila je epidemija korona virusa. To je  desetkovalo turistički promet i učinilo da se otkažu skoro sve rezervacije,  koje su obećavale rekordnu ljetnju sezonu. Svakako se razmišlja o pripremi zimske turističke sezone,  ali u ovom trenutku je vrlo teško preduzeti određene aktivnosti zbog ukupne situacija sa korona virusom“  objašnjava Vlahović.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ONLINE KUPOVINA TOKOM COVID-19 PANDEMIJE: Odomaćivanje svjetskog trenda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina preko interneta jedna je od rijetkih privrednih grana koja je u usponu tokom krize izazvane virusom COVID 19

 

Dok većina privrednih grana bilježi strmoglavi pad tokom pandemije virusa COVID19, online kupovina doživljava ekspanziju. Restorani, barovi, bioskopi, prodavnice, teretane i tržni centri u mnogim državama, kao i u Crnoj Gori, ne rade. Život se preselio online.

Sve to uslovilo je i globalnu ekonomsku recesiju. ,,Ona prijeti da ostavi dublje tragove od Velike depresije. Male ekonomije, poput Crne Gore, vjerovatno će se suočiti sa negativnim kaskadnim efektima, koji mogu da ponište mukotrpno ostvareni napredak u razvoju i sputaju dalji progres”, ocjenjuje Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Crnoj Gori u svom izvještaju pod nazivom Procjena uticaja COVID-19 na poslovni sektor i perspektive rasta ekonomije Crne Gore.

No, ta kriza ne osjeća se snažno u oblasti eCommerce transakcija, odnosno transakcija elektronske trgovine. Na kraju 2019. godine u odnosu na 2018. godinu njihov porast je iznosio preko 32 odsto, podaci su Vlade Crne Gore, koji se mogu pronaći u dokumentu o trećem paketu socio-ekonomskih mjera iz jula ove godine. ,,Procjenjuje se da u Crnoj Gori imamo 35 odsto aktivnih online kupaca, a usljed situacije sa pandemijom taj procenat se značajno uvećava”, piše u istom dokumentu.

Kupovina online, naročito odjeće, knjiga i električnih uređaja, bila je u porastu i prije pojave COVID-a 19, ali je on prouzrokovao da sve više ljudi na isti način počinje da nabavlja i druge namirnice, poput mesa, voća i povrća. Tako su sada među popularnijim aplikacijama za naručivanje mojSupermarket, Donesi.com, seljak.me, Bonella Kitchen i Green Bazaar, kao i sjever.me, web platforma preko koje se mogu naručiti domaći poljoprivredni proizvodi.

Zastupljenost i korišćenje interneta, prema podacima iz istraživanja Monstata iz 2019. godine o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija u Crnoj Gori, kontinuirano rastu. Tako je, recimo, procenat ispitanika koji nikada nisu naručivali robu ili usluge preko interneta u 2018. bio 73 odsto, dok je prošle godine iznosio 69 odsto. Najčešće se naručuju odjeća i sportski proizvodi. Slijede igračke i namještaj, pa farmaceutski proizvodi, filmovi i muzika, kao i video igrice, računarski softveri i njihovi dodaci.

Iz UNDP-a upozoravaju da većina preduzeća u Crnoj Gori nije ulagala u novu opremu, softverska ili digitalna rješenja, da bi se uspješno nosila s izazovima koje je donijela pandemija. ,,Od ukupnog broja preduzeća, 92 odsto njih se rijetko odlučivalo na nova ulaganja, a najveći broj njih nije povećao korišćenje interneta za obavljanje svojih poslovnih funkcija. Dvije petine preduzeća koristi internet platforme i društvene mreže za poslovnu administraciju, dok ih blizu jedne trećine koristi za marketing. Većina, odnosno 73 odsto, ih ne upotrebljava za prodaju”, navodi se u izvještaju UNDP-a. Takvo stanje među preduzećima u Crnoj Gori, kako napominju, ukazuje na nespremnost da se istraže nove platforme, ali i na potrebu da se ubrza izrada i usvajanje Strategije digitalne transformacije.

AliExpress, Alibaba, eBay, Amazon, Asos, kao i Etsy, omiljene su platforme za poručivanje. Iznos šipinga (poštarine) varira od jedne do druge, kao i od toga da li se, prilikom porudžbe, koristi brza pošta ili regularna. Nedavna odluka AliExpressa da desetostruko poveća cijenu poštarine za pojedine države Balkana izazvala je polemiku među njegovim redovnim kupcima. Jedan od razloga za nju je ekonomska kriza koja je značajno uticala na režim avio-saobraćaja, putem kog se obično prevozi roba. Drugi su, navodno, masovne krađe pošiljki malih vrijednosti, zbog čega su kineski prodavci ustanovili da im se više ne isplati da jeftino šalju robu ka Balkanu.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo