Povežite se sa nama

OKO NAS

Tipično naše

Objavljeno prije

8 godina

na

mugici

„So Yugoslav!” (tipično jugoslovenski) odzvanjalo je polupraznom šalterskom salom, dok je ljutita Njemica žurila ka izlaznim vratima. Njena nervoza je prouzrokovana nedovoljnom ekspeditivnošću radnice za pultom koja nije evropski propisanom brzinom odradila otvaranje deviznog računa i potrebni transfer novca.

Šta je to tipično jugoslovensko ili crnogorsko u redovima po bankama i tromim prstima šalterskih radnika.

Šta oni koji prvi put dolaze u našu zemlju uopšte očekuju? Prirodne ljepote svakako, ali tu su i priče vezane za administraciju, saobraćaj, smještaj, čistoću, usluge, policiju…

Prvo što oni naviknuti na putovanja provjere su sajtovi postojećih ambasada koje skoro po pravilu nude kratke vodiče sa informacijama za turiste. Najčešće, oni su ispunjeni vikipedijskim podacima o populaciji, klimi, demografiji… Ima i onih koji su za svoje građane spremili detaljniji uvod u Crnu Goru.

U vodičima se savjetuje pažnja usljed rijetko nasilnih demonstracija i noćnih klubova koji nemaju zapadnjačku praksu kontrole kapaciteta i procedura prilikom požara. Po uputima koji se mogu naći, u Crnoj Gori postoji mogućnost od terorističkih napada. Veoma su rijetki, ali nasumični – kažu vodiči. Svoje građane istopolne orijentacije upućuju da u Crnoj Gori ne postoji zakon protiv homoseksualnih sklonosti, ali „budite diskretni i izbjegavajte javno iskazivanje ljubavi”.

Građani koji koriste invalidska kolica upućuju se na činjenicu da iako je usvojen zakon koji nalaže da do 2013. godine sve javne ustanove moraju imati pristup licima sa invaliditetom, ovo najčešće nije slučaj. Naročito kada je javni prevoz u pitanju.

Najviše uputstava u vodičima ambasada može se naći upravo vezano za saobraćaj. Putevi su loši, slabo održavani, vozači agresivni i nemarni, saobraćajne nesreće česte. Postoje upute i ako se želi pozvati hitna služba. Iako su crnogorski medicinski tehničari dobro obučeni, zbog malog broja vozila, pomoć stiže samo najtežim slučajevima. Među napomenama su i one da se treba čuvati taksista i njihovih metoda naplate i da se od policije ne očekuje razgovorljivost na engleskom jeziku.

Više informacija o našoj zemlji posjetioci mogu naći na brojnim internet putničkim vodičima. Ovo je jedna od najrazvijenijih internet zajednica. U cilju boljeg obavještavanja i organizacije na mnogim sajtovima, blogovima i forumima mogu se naći detaljne informacije o gotovo svim mjestima u Crnoj Gori, smještaju, prevozu, taksama, cijenama. Ukratko: kuda, gdje, šta, kada, kako i koliko.

Zanimljivo je čitati ove recenzije i u njima često pronaći detaljnu prezentaciju kulturno – istorijskih znamenja kojih često nijesu svjesni ni mještani tih krajeva. Oduševljenja istorijom i prirodom Crne Gore ne nedostaje.

Ima i onih potpuno razočaranih. Još uvijek je svježe sjećanje na prošlogodišnji par turista i njihov ironični video o glavnom gradu u kom pokušavaju ubiti osam sati tražeći atraktivan ili zanimljiv kutak. ,,Ako gradsko jezgro čine najreprezentativnije građevine, čija vizuelna vrijednost odaje kulturni identitet jedne zemlje, onda je ovo najbolje što smo mogli da nađemo (pokazuje kontejnere za smeće)”.

Dok je razočarenje ovo dvoje mladih turista upitno, ono Italijana Roberta de Santisa svakako nije. Po povratku iz Budve i „tretmana” obezbjeđenja tamošnjeg lokala, kako kaže, roditelji su ga jedva poznali. Nakon operacije nosa i jagodične kosti, on je preko glasila La Republica uputio apel svojim zemljacima da izbjegavaju Crnu Goru u širokom luku.

Osim ovakvih ekstremnih slučajeva, po internet vodičima najčešći su odmjereni utisci poput onog koji je iznio TV voditelj i putopisac Rik Stivs. U svom izvještaju ne krije oduševljenje zemljom od koje je očekivao da još uvijek evocira uspomene bratoubilačkog haosa protekle ere. Kotorski fjord, Cetinje iz kojeg izbija istorija, ljepota malih mjesta i predusretljivost njihovih stanovnika su ono što se našlo u njegovom izvještaju. Kao kontraplan tu su hoteli pravljeni za elitu,dostojni Idi Amina, tragikomičnog dizajna koji odskaču od duha samog mjesta. Za završnicu svog izvještaja ostavio je izjavu devedesetjednogodišnje turistikinje iz Amerike koju planine Crne Gore: ,,Inspirišu da nastavi da se kreće u dobu u kom bi trebala da ostane kod kuće”.

Veliki je broj stranaca koji se slažu sa Stivsovim stavovima, pa najčešći savjet koji daju je da se budući posjetioci klone prepunjenih i najčešće užasno skupih plaža i ljetovališta i da se okrenu manjim mjestima poput Ade Bojane i Kotora koji pružaju pravi odmor i daju lijepu sliku Crne Gore.

Kada se govori o kontinentalnom dijelu zemlje osim Cetinja i nacionalnih parkova ostala mjesta prođu najčešće poput Berana koje je jedna američka porodica zapamtila isključivo po blizini sa Srbijom i Kosovom, renta autićima za djecu i začuđenom pogledu recepcionera zbog njihovog ostanka u gradu.

Samo ovlaš pregledom ovih internet napisa vidi se da kvalitetnu posjetu ne čini samo priroda. Mjesta za intervencije ima mnogo, a ima li volje da se ne bude tipično jugoslovenski drugo je pitanje.

Fenomen Mugići

Zanimljiva pojava na internetu su putopisci blogeri. Naša zemlja se često nađe u ovim izvještajima. Na blogu Montenegro for me turistička radnica, Holanđanka Mariane van Tvilert, koja je 45 godina života provela u Crnoj Gori nudi svoje osvrte i zapažanja. U najvećem broju oni su puni riječi hvale, no ima i onih koji ukazuju na ozbiljne propuste i mane Crne Gore. Stubići je jedan od takvih.

„Duž ulica, bulevara i trgova u Podgorici možete vidjeti hiljade malih stubova. Umjesto stubići, stanovnici glavnog grada zovu ih – Mugići…

…Sada su trotoari srećom slobodni za pješake, iako je opuštena šetnja teško izvodljiva zbog rupa, džombi i drugih prepreka kao što su ostaci polomljenih stubića koji nijesu uklonjeni niti zamijenjeni godinama…

…Stubići su postavljeni na veoma artističan i maštovit način. Osim betonskih lopti i cilindara oblika ručne granate, mogu se vidjeti i „antički” stubići od kovanog željeza, vesele željezne šipke sa crveno bijelim prugama, dok su u „elitnim” kvartovima postavljeni elegantni okrugli stubovi od nerđajućeg čelika.

Mnogi od ovih stubića su postavljeni nekoliko centimetara od drveća ili zidova, dok su drugi našli mjesto tačno na početku pješačkog prelaza, tako da ih teško možete zaobići ako ste u invalidskim kolicima. Moto je očigledno bio: što više to bolje!

Zanimljiv zadatak za statističare bi bio: koliko stubića po glavi stanovnika ima Podgorica?

Posjetila sam mnoge gradove Evrope i svijeta, ali nikada i nigdje nijesam vidjela ovaj „fenomen”. Moje pitanje bi bilo: Zašto je glavni grad potrošio toliko novca na ovakvu zaštitu trotoara?

Dragan LUČIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

5 dana

na

30 Jula, 2021

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

5 dana

na

30 Jula, 2021

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

5 dana

na

30 Jula, 2021

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo