Povežite se sa nama

OKO NAS

Zbunjivanje potrošača

Objavljeno prije

na

Posljednjih pola mjeseca mlijeka je sve manje u prodavnicama, a sve više u medijima. Građani su zbunjeni svakodnevnim vijestima o povlačenju mlijeka iz upotrebe skoro svih proizvođača, dok nadležni uporno ponavljaju da nema mjesta panici.

Prvo je iz Hrvatske došla vijest da je u mlijeku dva njihova proizvođača pronađena povišena količina aflatoksina. Nadležni u Crnoj Gori na to saopštili – u mlijeku koje se prodaje u Crnoj Gori nema ništa sporno. Onda su ekspresno zabranili prodaju mlijeka proizvođača iz Hrvatske, a nakon što je slična afera izbila i u Srbiji uslijedila je zabrana prodaje i mlijeka tamošnjih proizvođača na crnogorskom tržištu.

Ponovila se priča da o štetnosti hrane u našim prodavnicama saznajemo iz drugih izvora, a ne od onih kojima je to posao. Takav slučaj desio se prije nekoliko godina i sa krompirom zatrovanim kadmijumom i mesom uvezenim iz Brazila.

Kontradiktorne medijske objave i nesinhronizovanost nastupa nadležnih samo su dodatno zbunile potrošače.

Ministar poljoprivrede Predrag Ivanović u svakodnevnim medijskim nastupima uglavnom je obavještavao da će analize spornih uzoraka mlijeka biti gotove za koji dan i ponavljao informaciju da su svi mliječni proizvodi u prodavnicama bezbjedni za upotrebu.

Dok se čekalo na rezultate analiza, iz Ekotoksikološkog zavoda su javili: ,,Ne možemo da kažemo ni koristite ni ne koristite zato što je sad to stav slobodnog izbora, ali mi ćemo svakako ispitati tržište komplet i izaći u javnost sa podacima za svo ispitivano mlijeko”.

Rezultati analiza su pokazali: u 19 od ukupno 34 otkupne linije mlijeka koje su ispitane u Crnoj Gori, utvrđen je povišen nivo aflatoksina, pa je Ministarstvo poljoprivrede privremeno obustavilo proizvodnju mlijeka u Crnoj Gori. Pored domaćeg zabranjen je uvoz i mlijeka osam proizvođača iz Srbije i Bosne i Hercegovine, koji inače imaju najveći udio na crnogorskom tržištu. Saopšteno je i da se sada serije mlijeka koje dolaze u Crnu Goru provjeravaju ,,na nivou 100 odsto”.

Nakon silnih analiza i opšte zbunjenosti porošača pokazalo se da je krivac za povećan nivo otrova u mlijeku stočna hrana. Stručnjaci već mjesecima upozoravaju da je nakon prošlogodišnje suše izvjesno da se otrovna plesan aflatoksin nalazi u kukuruzu i stočnoj hrani. Znalo se da je kontaminaciju kukuruza izazvala suša i da je svega 32 odsto prošlogodišnjeg roda bezbjedno za ljudsku upotrebu.

Razne inspekcije su nas krajem prošle godine uvjeravale da su uvozni kukuruz i stočna hrana bezbjedni. I tadašnji ministar poljoprivrede Tarzan Milošević je tvrdio da su pored običnih urađene i super analize i da je sa kukuruzom i stočnom hranom sve u redu.

,,Ne postoji ni teoretska mogućnost da je stočna hrana uvezena u septembru i oktobru zbog suše bila kontaminirana”, nedavno su obavijestili iz Veterinarske uprave.

Nakon novih analiza ustanovljeno je da je od 27 uzoraka stočne hrane uvezene iz Srbije, čak 19 kontaminirano. Ona je povučena i zabranjen je dalji uvoz.

Kako je, inače skupa, stočna hrana nebezbjedna, poljoprivrednici se pitaju šta da koriste. Farmer Željko Radeč za medije je izjavio: ,,Neka maknu aflatoksični koncentrat, ali neka nam kažu koji je ispravan”.

Iz Udruženje poljoprivrednih proizvođača zatražili su da se Ministarstvo poljoprivrede hitno uključi u nabavku bezbjedne stočne hrane. Predsjednik te asocijacije Dragoljub Nenezić je upozorio da je ,,bitno da se ovo ne iskoristi za neke druge promocije i da se u Crnu Goru, zbog hitnosti situacije, uveze genetski modifikovana hrana. To nećemo dozvoliti, i u tome ćemo biti isključivi i izričiti”.

Na opasnost da se problemi sa mlijekom mogu iskoristiti da bi se u region uvezla stočna hrana od genetski modifikovanih organizama, upozorila je i Vlada Srbije.

U našem Ministarstvu poljoprivrede pokrenuli su interventnu nabavku stočne hrane. Nakon cijele zbrke, izvjesno je da će domaći proizvođači – 16 privatnih mljekara i 2.800 privatnih proizvođača mlijeka pretrpjeti najveću finansijsku štetu. Pojedini proizvođači i dobavljači mlijeka, poput onih iz Hrvatske i Srbije, traže da im država nadoknadi štetu. Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da je sada najvažnije zdravlje građana Crne Gore, te da će se o tome da li je moguće iz agrobudžeta pomoći proizvođačima razmišljati nakon što se riješi problem ispravnosti mlijeka.

U Srbiji procjenjuju da će se šteta zbog problema sa aflatoksinom mjeriti na stotine miliona eura. Kod nas tih procjena još nema.

I pored očiglednih propusta u kontroli mlijeka i stočne hrane, u Upravi za inspekcijske poslove i dalje smatraju da je sistem provjere bezbjednosti hrane u Crnoj Gori efikasan. Ministarstvo poljoprivrede planira da uvede obavezu da proizvođači nabave uređaj koji će na vrijeme detektovati aflatoksine, a razmišlja se i o uvođenju mini laboratorija na graničnim prelazima.

Potrošačima je najnovija afera samo povećala strah o (ne)bezbjednosti hrane koju svakodnevno koristimo. S obzirom na to da Crna Gora uvozi većinu hrane i pića, zabrinjavajuće je da upozorenja o štetnosti hrane uglavnom dolaze iz inostranstva, a ne od naših inspekcija.

Iz godine u godinu raste uvoz mesa, mlijeka, voća, tjestenina… Uvozi se sve i svašta, pa nam tako bijeli luk dolazi iz Kine, a šargarepa iz Italije.

Najslikovitiji je primjer uvoz vode. U Crnoj Gori je prošle godine proizvedeno 17, 4 miliona eura litara flaširanih prirodnih i mineralnih voda, dok je istovremeno uvoz iznosio čak 33,32 miliona litara vode. U Crnoj Gori se flaširanjem prirodnih i mineralnih voda bavi šest fabrika ukupnog kapaciteta oko 350 miliona litara godišnje, čime se u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta i ostvariti značajan izvoz.

Stručnjaci upozoravaju da je krajnje vrijeme da se država odluči ili da pojača kontrolu uvozne hrane ili poveća ulaganja u domaću poljoprivredu. Problem je što su za to potrebne pare kojih bar za ove namjene nema. S druge strane, kada bi bar dio medijske pažnje oko aflatoksina bio usmjeren i na svakodnevno trovanje građana Crne Gore usljed zagađenog vazduha i vode možda bi se stvari počele mijenjati nabolje.

Višegodišnja ispitivanja pokazuju da je vazduh zagađen u urbanim zonama Podgorice, Nikšića, Bara i Pljevalja. Industrijski i komunalne otpadne vode svakodnevno zagađuju rijeke, Skadarsko jezero i more.

Kako Pljevljacima, na primjer, objasniti ovoliku larmu oko aflatoksina kada oni tokom godine čak 193 dana udišu zagađen vazduh, iako je dozvoljeno 35 prekoračenja tokom kalendarske godine. Stanovnici Pljevalja su samo prva dva dana februara pili čistu vodu, dok su zdrav vazduh, tokom januara disali četiri dana. Aflatoskin u mlijeku pred tim alarmantnim podacima zvuči kao sitnica zbog koje se nepotrebno uzbunjuju građani.

Koliko je aflatoksin opasan

Zbog aflatoksina, za koji je donedavno malo ko čuo, posljednjih nedjelja mnogi potrošači ne kupuju vareniku nakon što su povećane koncentracije ovog otrova nađene u mlijeku proizvođača iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH, ali i Slovenije, Mađarske i Njemačke.

Stručnjaci navode da aflatoksini oštećuju jetru i druge organe, te izazivaju rak jetre. Aflatoksini se stvaraju na polju i tokom skladištenja, a najčešće se mogu naći u kukuruzu, susamu, kikirikiju, pamuku, pirinču, pistaćima, sjemenkama bundeve, bademu, lješniku, suncokretu, soji, sušenom voću, začinima, mlijeku i mliječnim proizvodima i mesu.

Istraživanja govore da povremeno izlaganje ovoj hemikaliji nije opasno za ljude i da se ona često nalazi u prirodi. Odrasle osobe imaju razvijen mehanizam zaštite i visoku toleranciju na ovu hemikaliju, pošto je široko rasprostranjena u prirodi. Posebno su ugrožena djeca.

Crnogorskim propisima, koji se baziraju na standarde Evropske unije, u mlijeku smije biti samo 0,05 mikrograma aflatoksina po kilogramu, dok je u hrani za odojčad dozvoljena granica 0,025.

Dozvoljena granica aflatoksina u SAD i Rusiji je deset puta veća i iznosi 0,05 mikrograma po kilogramu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo