Povežite se sa nama

OKO NAS

Zbunjivanje potrošača

Objavljeno prije

na

rukometasice

Posljednjih pola mjeseca mlijeka je sve manje u prodavnicama, a sve više u medijima. Građani su zbunjeni svakodnevnim vijestima o povlačenju mlijeka iz upotrebe skoro svih proizvođača, dok nadležni uporno ponavljaju da nema mjesta panici.

Prvo je iz Hrvatske došla vijest da je u mlijeku dva njihova proizvođača pronađena povišena količina aflatoksina. Nadležni u Crnoj Gori na to saopštili – u mlijeku koje se prodaje u Crnoj Gori nema ništa sporno. Onda su ekspresno zabranili prodaju mlijeka proizvođača iz Hrvatske, a nakon što je slična afera izbila i u Srbiji uslijedila je zabrana prodaje i mlijeka tamošnjih proizvođača na crnogorskom tržištu.

Ponovila se priča da o štetnosti hrane u našim prodavnicama saznajemo iz drugih izvora, a ne od onih kojima je to posao. Takav slučaj desio se prije nekoliko godina i sa krompirom zatrovanim kadmijumom i mesom uvezenim iz Brazila.

Kontradiktorne medijske objave i nesinhronizovanost nastupa nadležnih samo su dodatno zbunile potrošače.

Ministar poljoprivrede Predrag Ivanović u svakodnevnim medijskim nastupima uglavnom je obavještavao da će analize spornih uzoraka mlijeka biti gotove za koji dan i ponavljao informaciju da su svi mliječni proizvodi u prodavnicama bezbjedni za upotrebu.

Dok se čekalo na rezultate analiza, iz Ekotoksikološkog zavoda su javili: ,,Ne možemo da kažemo ni koristite ni ne koristite zato što je sad to stav slobodnog izbora, ali mi ćemo svakako ispitati tržište komplet i izaći u javnost sa podacima za svo ispitivano mlijeko”.

Rezultati analiza su pokazali: u 19 od ukupno 34 otkupne linije mlijeka koje su ispitane u Crnoj Gori, utvrđen je povišen nivo aflatoksina, pa je Ministarstvo poljoprivrede privremeno obustavilo proizvodnju mlijeka u Crnoj Gori. Pored domaćeg zabranjen je uvoz i mlijeka osam proizvođača iz Srbije i Bosne i Hercegovine, koji inače imaju najveći udio na crnogorskom tržištu. Saopšteno je i da se sada serije mlijeka koje dolaze u Crnu Goru provjeravaju ,,na nivou 100 odsto”.

Nakon silnih analiza i opšte zbunjenosti porošača pokazalo se da je krivac za povećan nivo otrova u mlijeku stočna hrana. Stručnjaci već mjesecima upozoravaju da je nakon prošlogodišnje suše izvjesno da se otrovna plesan aflatoksin nalazi u kukuruzu i stočnoj hrani. Znalo se da je kontaminaciju kukuruza izazvala suša i da je svega 32 odsto prošlogodišnjeg roda bezbjedno za ljudsku upotrebu.

Razne inspekcije su nas krajem prošle godine uvjeravale da su uvozni kukuruz i stočna hrana bezbjedni. I tadašnji ministar poljoprivrede Tarzan Milošević je tvrdio da su pored običnih urađene i super analize i da je sa kukuruzom i stočnom hranom sve u redu.

,,Ne postoji ni teoretska mogućnost da je stočna hrana uvezena u septembru i oktobru zbog suše bila kontaminirana”, nedavno su obavijestili iz Veterinarske uprave.

Nakon novih analiza ustanovljeno je da je od 27 uzoraka stočne hrane uvezene iz Srbije, čak 19 kontaminirano. Ona je povučena i zabranjen je dalji uvoz.

Kako je, inače skupa, stočna hrana nebezbjedna, poljoprivrednici se pitaju šta da koriste. Farmer Željko Radeč za medije je izjavio: ,,Neka maknu aflatoksični koncentrat, ali neka nam kažu koji je ispravan”.

Iz Udruženje poljoprivrednih proizvođača zatražili su da se Ministarstvo poljoprivrede hitno uključi u nabavku bezbjedne stočne hrane. Predsjednik te asocijacije Dragoljub Nenezić je upozorio da je ,,bitno da se ovo ne iskoristi za neke druge promocije i da se u Crnu Goru, zbog hitnosti situacije, uveze genetski modifikovana hrana. To nećemo dozvoliti, i u tome ćemo biti isključivi i izričiti”.

Na opasnost da se problemi sa mlijekom mogu iskoristiti da bi se u region uvezla stočna hrana od genetski modifikovanih organizama, upozorila je i Vlada Srbije.

U našem Ministarstvu poljoprivrede pokrenuli su interventnu nabavku stočne hrane. Nakon cijele zbrke, izvjesno je da će domaći proizvođači – 16 privatnih mljekara i 2.800 privatnih proizvođača mlijeka pretrpjeti najveću finansijsku štetu. Pojedini proizvođači i dobavljači mlijeka, poput onih iz Hrvatske i Srbije, traže da im država nadoknadi štetu. Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da je sada najvažnije zdravlje građana Crne Gore, te da će se o tome da li je moguće iz agrobudžeta pomoći proizvođačima razmišljati nakon što se riješi problem ispravnosti mlijeka.

U Srbiji procjenjuju da će se šteta zbog problema sa aflatoksinom mjeriti na stotine miliona eura. Kod nas tih procjena još nema.

I pored očiglednih propusta u kontroli mlijeka i stočne hrane, u Upravi za inspekcijske poslove i dalje smatraju da je sistem provjere bezbjednosti hrane u Crnoj Gori efikasan. Ministarstvo poljoprivrede planira da uvede obavezu da proizvođači nabave uređaj koji će na vrijeme detektovati aflatoksine, a razmišlja se i o uvođenju mini laboratorija na graničnim prelazima.

Potrošačima je najnovija afera samo povećala strah o (ne)bezbjednosti hrane koju svakodnevno koristimo. S obzirom na to da Crna Gora uvozi većinu hrane i pića, zabrinjavajuće je da upozorenja o štetnosti hrane uglavnom dolaze iz inostranstva, a ne od naših inspekcija.

Iz godine u godinu raste uvoz mesa, mlijeka, voća, tjestenina… Uvozi se sve i svašta, pa nam tako bijeli luk dolazi iz Kine, a šargarepa iz Italije.

Najslikovitiji je primjer uvoz vode. U Crnoj Gori je prošle godine proizvedeno 17, 4 miliona eura litara flaširanih prirodnih i mineralnih voda, dok je istovremeno uvoz iznosio čak 33,32 miliona litara vode. U Crnoj Gori se flaširanjem prirodnih i mineralnih voda bavi šest fabrika ukupnog kapaciteta oko 350 miliona litara godišnje, čime se u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta i ostvariti značajan izvoz.

Stručnjaci upozoravaju da je krajnje vrijeme da se država odluči ili da pojača kontrolu uvozne hrane ili poveća ulaganja u domaću poljoprivredu. Problem je što su za to potrebne pare kojih bar za ove namjene nema. S druge strane, kada bi bar dio medijske pažnje oko aflatoksina bio usmjeren i na svakodnevno trovanje građana Crne Gore usljed zagađenog vazduha i vode možda bi se stvari počele mijenjati nabolje.

Višegodišnja ispitivanja pokazuju da je vazduh zagađen u urbanim zonama Podgorice, Nikšića, Bara i Pljevalja. Industrijski i komunalne otpadne vode svakodnevno zagađuju rijeke, Skadarsko jezero i more.

Kako Pljevljacima, na primjer, objasniti ovoliku larmu oko aflatoksina kada oni tokom godine čak 193 dana udišu zagađen vazduh, iako je dozvoljeno 35 prekoračenja tokom kalendarske godine. Stanovnici Pljevalja su samo prva dva dana februara pili čistu vodu, dok su zdrav vazduh, tokom januara disali četiri dana. Aflatoskin u mlijeku pred tim alarmantnim podacima zvuči kao sitnica zbog koje se nepotrebno uzbunjuju građani.

Koliko je aflatoksin opasan

Zbog aflatoksina, za koji je donedavno malo ko čuo, posljednjih nedjelja mnogi potrošači ne kupuju vareniku nakon što su povećane koncentracije ovog otrova nađene u mlijeku proizvođača iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH, ali i Slovenije, Mađarske i Njemačke.

Stručnjaci navode da aflatoksini oštećuju jetru i druge organe, te izazivaju rak jetre. Aflatoksini se stvaraju na polju i tokom skladištenja, a najčešće se mogu naći u kukuruzu, susamu, kikirikiju, pamuku, pirinču, pistaćima, sjemenkama bundeve, bademu, lješniku, suncokretu, soji, sušenom voću, začinima, mlijeku i mliječnim proizvodima i mesu.

Istraživanja govore da povremeno izlaganje ovoj hemikaliji nije opasno za ljude i da se ona često nalazi u prirodi. Odrasle osobe imaju razvijen mehanizam zaštite i visoku toleranciju na ovu hemikaliju, pošto je široko rasprostranjena u prirodi. Posebno su ugrožena djeca.

Crnogorskim propisima, koji se baziraju na standarde Evropske unije, u mlijeku smije biti samo 0,05 mikrograma aflatoksina po kilogramu, dok je u hrani za odojčad dozvoljena granica 0,025.

Dozvoljena granica aflatoksina u SAD i Rusiji je deset puta veća i iznosi 0,05 mikrograma po kilogramu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo