Posljednjih pola mjeseca mlijeka je sve manje u prodavnicama, a sve više u medijima. Građani su zbunjeni svakodnevnim vijestima o povlačenju mlijeka iz upotrebe skoro svih proizvođača, dok nadležni uporno ponavljaju da nema mjesta panici.

Prvo je iz Hrvatske došla vijest da je u mlijeku dva njihova proizvođača pronađena povišena količina aflatoksina. Nadležni u Crnoj Gori na to saopštili – u mlijeku koje se prodaje u Crnoj Gori nema ništa sporno. Onda su ekspresno zabranili prodaju mlijeka proizvođača iz Hrvatske, a nakon što je slična afera izbila i u Srbiji uslijedila je zabrana prodaje i mlijeka tamošnjih proizvođača na crnogorskom tržištu.

Ponovila se priča da o štetnosti hrane u našim prodavnicama saznajemo iz drugih izvora, a ne od onih kojima je to posao. Takav slučaj desio se prije nekoliko godina i sa krompirom zatrovanim kadmijumom i mesom uvezenim iz Brazila.

Kontradiktorne medijske objave i nesinhronizovanost nastupa nadležnih samo su dodatno zbunile potrošače.

Ministar poljoprivrede Predrag Ivanović u svakodnevnim medijskim nastupima uglavnom je obavještavao da će analize spornih uzoraka mlijeka biti gotove za koji dan i ponavljao informaciju da su svi mliječni proizvodi u prodavnicama bezbjedni za upotrebu.

Dok se čekalo na rezultate analiza, iz Ekotoksikološkog zavoda su javili: ,,Ne možemo da kažemo ni koristite ni ne koristite zato što je sad to stav slobodnog izbora, ali mi ćemo svakako ispitati tržište komplet i izaći u javnost sa podacima za svo ispitivano mlijeko”.

Rezultati analiza su pokazali: u 19 od ukupno 34 otkupne linije mlijeka koje su ispitane u Crnoj Gori, utvrđen je povišen nivo aflatoksina, pa je Ministarstvo poljoprivrede privremeno obustavilo proizvodnju mlijeka u Crnoj Gori. Pored domaćeg zabranjen je uvoz i mlijeka osam proizvođača iz Srbije i Bosne i Hercegovine, koji inače imaju najveći udio na crnogorskom tržištu. Saopšteno je i da se sada serije mlijeka koje dolaze u Crnu Goru provjeravaju ,,na nivou 100 odsto”.

Nakon silnih analiza i opšte zbunjenosti porošača pokazalo se da je krivac za povećan nivo otrova u mlijeku stočna hrana. Stručnjaci već mjesecima upozoravaju da je nakon prošlogodišnje suše izvjesno da se otrovna plesan aflatoksin nalazi u kukuruzu i stočnoj hrani. Znalo se da je kontaminaciju kukuruza izazvala suša i da je svega 32 odsto prošlogodišnjeg roda bezbjedno za ljudsku upotrebu.

Razne inspekcije su nas krajem prošle godine uvjeravale da su uvozni kukuruz i stočna hrana bezbjedni. I tadašnji ministar poljoprivrede Tarzan Milošević je tvrdio da su pored običnih urađene i super analize i da je sa kukuruzom i stočnom hranom sve u redu.

,,Ne postoji ni teoretska mogućnost da je stočna hrana uvezena u septembru i oktobru zbog suše bila kontaminirana”, nedavno su obavijestili iz Veterinarske uprave.

Nakon novih analiza ustanovljeno je da je od 27 uzoraka stočne hrane uvezene iz Srbije, čak 19 kontaminirano. Ona je povučena i zabranjen je dalji uvoz.

Kako je, inače skupa, stočna hrana nebezbjedna, poljoprivrednici se pitaju šta da koriste. Farmer Željko Radeč za medije je izjavio: ,,Neka maknu aflatoksični koncentrat, ali neka nam kažu koji je ispravan”.

Iz Udruženje poljoprivrednih proizvođača zatražili su da se Ministarstvo poljoprivrede hitno uključi u nabavku bezbjedne stočne hrane. Predsjednik te asocijacije Dragoljub Nenezić je upozorio da je ,,bitno da se ovo ne iskoristi za neke druge promocije i da se u Crnu Goru, zbog hitnosti situacije, uveze genetski modifikovana hrana. To nećemo dozvoliti, i u tome ćemo biti isključivi i izričiti”.

Na opasnost da se problemi sa mlijekom mogu iskoristiti da bi se u region uvezla stočna hrana od genetski modifikovanih organizama, upozorila je i Vlada Srbije.

U našem Ministarstvu poljoprivrede pokrenuli su interventnu nabavku stočne hrane. Nakon cijele zbrke, izvjesno je da će domaći proizvođači – 16 privatnih mljekara i 2.800 privatnih proizvođača mlijeka pretrpjeti najveću finansijsku štetu. Pojedini proizvođači i dobavljači mlijeka, poput onih iz Hrvatske i Srbije, traže da im država nadoknadi štetu. Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da je sada najvažnije zdravlje građana Crne Gore, te da će se o tome da li je moguće iz agrobudžeta pomoći proizvođačima razmišljati nakon što se riješi problem ispravnosti mlijeka.

U Srbiji procjenjuju da će se šteta zbog problema sa aflatoksinom mjeriti na stotine miliona eura. Kod nas tih procjena još nema.

I pored očiglednih propusta u kontroli mlijeka i stočne hrane, u Upravi za inspekcijske poslove i dalje smatraju da je sistem provjere bezbjednosti hrane u Crnoj Gori efikasan. Ministarstvo poljoprivrede planira da uvede obavezu da proizvođači nabave uređaj koji će na vrijeme detektovati aflatoksine, a razmišlja se i o uvođenju mini laboratorija na graničnim prelazima.

Potrošačima je najnovija afera samo povećala strah o (ne)bezbjednosti hrane koju svakodnevno koristimo. S obzirom na to da Crna Gora uvozi većinu hrane i pića, zabrinjavajuće je da upozorenja o štetnosti hrane uglavnom dolaze iz inostranstva, a ne od naših inspekcija.

Iz godine u godinu raste uvoz mesa, mlijeka, voća, tjestenina… Uvozi se sve i svašta, pa nam tako bijeli luk dolazi iz Kine, a šargarepa iz Italije.

Najslikovitiji je primjer uvoz vode. U Crnoj Gori je prošle godine proizvedeno 17, 4 miliona eura litara flaširanih prirodnih i mineralnih voda, dok je istovremeno uvoz iznosio čak 33,32 miliona litara vode. U Crnoj Gori se flaširanjem prirodnih i mineralnih voda bavi šest fabrika ukupnog kapaciteta oko 350 miliona litara godišnje, čime se u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta i ostvariti značajan izvoz.

Stručnjaci upozoravaju da je krajnje vrijeme da se država odluči ili da pojača kontrolu uvozne hrane ili poveća ulaganja u domaću poljoprivredu. Problem je što su za to potrebne pare kojih bar za ove namjene nema. S druge strane, kada bi bar dio medijske pažnje oko aflatoksina bio usmjeren i na svakodnevno trovanje građana Crne Gore usljed zagađenog vazduha i vode možda bi se stvari počele mijenjati nabolje.

Višegodišnja ispitivanja pokazuju da je vazduh zagađen u urbanim zonama Podgorice, Nikšića, Bara i Pljevalja. Industrijski i komunalne otpadne vode svakodnevno zagađuju rijeke, Skadarsko jezero i more.

Kako Pljevljacima, na primjer, objasniti ovoliku larmu oko aflatoksina kada oni tokom godine čak 193 dana udišu zagađen vazduh, iako je dozvoljeno 35 prekoračenja tokom kalendarske godine. Stanovnici Pljevalja su samo prva dva dana februara pili čistu vodu, dok su zdrav vazduh, tokom januara disali četiri dana. Aflatoskin u mlijeku pred tim alarmantnim podacima zvuči kao sitnica zbog koje se nepotrebno uzbunjuju građani.

Koliko je aflatoksin opasan

Zbog aflatoksina, za koji je donedavno malo ko čuo, posljednjih nedjelja mnogi potrošači ne kupuju vareniku nakon što su povećane koncentracije ovog otrova nađene u mlijeku proizvođača iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH, ali i Slovenije, Mađarske i Njemačke.

Stručnjaci navode da aflatoksini oštećuju jetru i druge organe, te izazivaju rak jetre. Aflatoksini se stvaraju na polju i tokom skladištenja, a najčešće se mogu naći u kukuruzu, susamu, kikirikiju, pamuku, pirinču, pistaćima, sjemenkama bundeve, bademu, lješniku, suncokretu, soji, sušenom voću, začinima, mlijeku i mliječnim proizvodima i mesu.

Istraživanja govore da povremeno izlaganje ovoj hemikaliji nije opasno za ljude i da se ona često nalazi u prirodi. Odrasle osobe imaju razvijen mehanizam zaštite i visoku toleranciju na ovu hemikaliju, pošto je široko rasprostranjena u prirodi. Posebno su ugrožena djeca.

Crnogorskim propisima, koji se baziraju na standarde Evropske unije, u mlijeku smije biti samo 0,05 mikrograma aflatoksina po kilogramu, dok je u hrani za odojčad dozvoljena granica 0,025.

Dozvoljena granica aflatoksina u SAD i Rusiji je deset puta veća i iznosi 0,05 mikrograma po kilogramu.

Predrag NIKOLIĆ