Mnogi dokazani aktivisti za ljudska prava imaju problem da nađu utočište u našoj zemlji

Crna Gora je od 2019. do 2023. godine odobrila međunarodnu zaštitu za svega 51 stranca. Najviše je Rusa – 19. Većina su osobe velike platežne moći. Istovremeno, dokazani aktivisti za ljudska prava, kao i drugi koji pokušavaju da nađu utočište u Crnoj Gori, ne uspijevaju da dobiju azil.

Neki od njih u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrde da su naišli na otvoreno neprijateljstvo dijela crnogorske vlasti koja o Aleksandru Lukašenku i Vladimiru Putinu ima visoko mišljenje.

V.I. (puno ime poznato redakciji) je imao ružičastu predodžbu o Crnoj Gori kao prozapadnoj članici NATO-a i broj jedan kandidatu za EU, kada je 27. jula 2024. zatražio međunarodnu zaštitu od političkog progona u Bjelorusiji.

Razuvjerio ga je Radovan Popović, sada već bivši pomoćnik ministra policije Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance. U rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5. juna 2024, Popović je odbio zahtjev za međunarodnu zaštitu ovom bjeloruskom državljaninu jer, kako se navodi u dokumentu: „ne postoji opravdan strah od progona u matičnoj zemlji“. Ovo rješenje je potvrdio i Upravni sud Crne Gore presudom od 16. januara 2025, odbivši žalbu na rješenje Popovića. V.I. je prije nedjelju dana dobio presudu i rečeno mu je da u roku od 15 dana mora napustiti Crnu Goru. Za utjehu mu je da neće biti deportovan u Bjelorusiju gdje ga čeka KGB.

On i njegova porodica su došli u Crnu Goru krajem 2020. godine i otpočeli uspješan biznis uz odobreni boravak. Međutim, V.I. se nakon pandemije Covid-a vratio u Bjelorusiju zbog problema sa poslovanjem njegove tamošnje kompanije. Iako je firma ponovo stala na noge, u proljeće 2023, počeli su problemi. Nakon poreske inspekcije uslijedile su razne kontrole jedna za drugom. Banka sa kojom je sarađivao preko 10 godina mu je naglo otkazala kreditne linije bez obrazloženja.

Od prijatelja u državnoj bezbjednosti (Bjelorusija je zadržala sovjetski naziv KGB), priča za CIN CG, saznao je da je razlog njegovih iznenanih problema 20-minutni video na Youtube-u koji je objavio u avgustu 2020, na koji je i sam zaboravio. Snimio ga je tokom velikih protesta nakon pokradenih predsjedničkih izbora. V.I . je javno podržao preko Interneta one: „koji se bore za slobodnu Bjelorusiju“ i „pobjedu demokratije“. Na snimku se čuje kako govori da je „Lukašenko ugušio proteste prolivanjem krvi“ i da „narod treba na isti način uzvratiti“.

U julu 2023. dobio je telefonski poziv od KGB-a. Rečeno mu je da dođe na razgovor. Na pitanje zbog čega, rekli su mu je da će znati kad dođe. V.I. kaže da bi se „razgovor“ loše po njega završio, kao i za mnoge druge koji su ranije nestali nakon odazivanja KGB-u i završili u raznim kazamatima. Odmah je kupio kartu za Istanbul i preko Turske pobjegao za Crnu Goru ostavivši svoj mobilni telefon sa sim karticom u Minsku za slučaj da mu je KGB pratila kretanje preko baznih stanica. Kasnije je od susjeda saznao da je policija dolazila kući da ga traži. Policija je onda kontaktirala njegovu suprugu da pita za njega. Supruga je odgovorila da nisu zajedno i da je otišao za Rusiju.

Dobro dokumentirana tortura nad političkim disidentima i kritičarima Lukašenka koji u zatvorima drži gotovo 1300 političkih zatvorenika zbog i najmanjeg prekršaja (uključujući i sitne donacije organizacijama za ljudska prava ili žrtvama terora) nijesu, međutim, mogle uvjeriti crnogorski MUP da V.I. prijeti opasnost. Popović i vijeće Upravnog suda (čiji izvjestilac je bila sudija Tatjana Krpović) konstatuju da strah V.I. od povratka u zemlju „nije bio preovladavajući motiv“ da mu se pruži azil jer „nedostaje i elemenat progona“. Popović i vijeće Upravnog suda zamjeraju i V.I. što nije tražio azil u prvoj zemlji tranzita Turskoj, previdjevši da je porodica podnosioca već živjela u Crnoj Gori sa urednim boravkom.

„Iako u određenoj mjeri postoje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji, MUP je utvrdio da se V.I. može nesmetano vratiti u zemlju porijekla, te da mu povratkom ne bi bili ugroženi život, sloboda i bezbjednost“, navode. Za crnogorski MUP, Bjelorusija je „industrijski razvijena“ zemlja. Popović je u rješenju pohvalio Bjelorusiju da je primila 2.915 izbjeglica pod mandatom UNHCR-a, 143 tražilaca azila i preko 6 hiljada apatrida i da se Lukašenkov režim bori protiv trgovine ljudima.

Slično rješenje MUP je donio i u slučaju ruskog državljanina N.T. (ime poznato redakciji) kome je takođe odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu rješenjem UPI-132/23-5/4 od 1. septembra 2023. godine. Ovaj mladi Rus je tražio azil zbog problema koje je imao zbog svog homoseksualnog opredjeljenja i straha od mobilizacije i slanja u rat.

Ne ulazeći u opravdanost zahtjeva, MUP je svojim odbijajućim rješenjem ponovio ranije floskule. Citira se Ustav Ruske Federacije koji jamči „prava na lično dostojanstvo“, i da „niko ne može biti podvrgnut mučenju, nasilju, ponižavanju“. „Građani Rusije imaju pravo da učestvuju u politici i u upravljanju državom i pravo da slobodno biraju svoje predstavnike“, navodi se u zaključku MUP-a.

Sa stavom ovdašnjeg Ministarstva, sigurno se ne bi složile desetine hiljada ruskih građana koji su doživjeli montirane sudske procese, mučenja i često direktne fizičke likvidacije u zemlji i inostranstvu od strane Putinovog režima.

Azil u Crnoj Gori još ne uspijevaju da dobiju dokazani kazahstanski aktivisti za ljudska prava Dinara Botaevna Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov. 

Almat i Dinara (poznatija kao Dina Tansari) u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da im je Crna Gora kao novo utočište izgledala privlačno. „Zemlja je članica NATO pakta i kandidat za članstvo u Evropsku uniju (EU), pa smo vjerovali smo da ćemo tamo biti zaštićeni od političkog progona“, ponadali su se supružnici.

U Crnu Goru su stigli 8. oktobra 2023. godine i zatražili međunarodnu zaštitu. Samo nedjelju kasnije, 16. oktobra, kazaške vlasti su pokrenule novi krivični postupak protiv Smailove (do tada ih je bilo pet). Tužilac iz grada Ust-Kamenogorsk je optužio Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica na osnovu člana 190 Krivičnog zakonika (KZ) Kazahstana. Tužilac tada nije dostavio izjave navodnih žrtava, već je kasnije, krajem novembra, dostavio skenirane izjave. Smailova se tereti da nije prijavila dobrovoljne donacije ovih šest osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. I pored primjedbi Anare Kusainove, advokatice Smailove, da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni drugoj odgovornosti shodno članu 3 KZ-a, za Smailovom je raspisana nacionalna potjernica. Krajem godine, tačnije 27. decembra 2023, Kazahstan je raspisao i međunarodnu potjernicu. Status njenog supruga je ostao nejasan. Pokušaj raspisivanja međunarodne potjernice, prema dostupnim podacima, nije prošao kontrolu Interpola.

Aktivizam Smailove je počeo u julu 2016. godine kada je na svojoj Facebook stranici objavila da je preživjela grupno silovanje u mladosti i da više ne namjerava ćutati o tome i o sveprisutnom nasilju nad ženama i djecom u Kazahstanu. Pozvala je žene da javno progovore o rodnom nasilju. U aprilu 2017. godine, ona i suprug su uspostavili SOS liniju za žrtve porodičnog i seksualnog nasilja i registrovali su Javni pokret protiv nasilja ’NeMolchi.KZ’“ (u prijevodu „nema ćutanja“). Krajem 2019. godine, zahvaljujući djelovanju fondacije i međunarodnom pritisku, Kazahstan je usvojio stroži zakon za krivična djela silovanja i ostalih vidova seksualnog nasilja. Pojačana je i regulativa prevencije porodičnog i seksualnog nasilja. Smailova je 2018. god. dobila odlikovanje UN-a od predsjednice UN Women, Fumzile Mlambo-Ngugke, kao jedna od „žena koje su promijenile svijet“ 2017. godine. U aprilu 2020. je uvrštena u prvih pet žena globalnih aktivista UN Women u borbi protiv COVID-a.

Specijalne izvjestiteljke UN-a Meri Lolor i Doroti Estrade-Tank (predsjedavajuća UN-ove Radne grupe za diskriminaciju žena i djevojčica) su u zvaničnim pismima upozorile Crnu Goru da je kazahstanska vlada u zadnjih sedam godina „razvila obrazac progona i maltetiranja Smailove“. Takođe, Ujedinjene nacije su zamolile Crnu Goru da uzmu u obzir „rizike sa kojima se suočavaju kao borci za ljudska prava ako bi se vratili u matičnu zemlju“, navodeći da Smailovoj prijeti zatvorska kazna od deset godina. Osim UN-a i drugih međunarodnih organizacija o njihovom progonu je pisao AP, Slobodna Evropa (RFE), BBC, Vašington post (WP) itd.

Meri Lolor navodi u pismu našoj Vladi da je zahvaljujući Smailovoj i njenoj fondaciji NeMolchi.KZ pruženo preko 35 hiljada besplatnih konsultacija preko stalno dostupne linije, dok je preko 2,5 hiljade žena dobilo pravnu, i socijalnu pomoć. Aktivizam Smailove i Mukamedžanova protiv nasilja je doveo do osude 240 silovatelja. Takođe, zbog nemara i nepostupanja, do sada je osuđeno i 10 policajaca. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo u postupcima na osnovu žalbi klijenata fondacije koja daje besplatne pravne savjete.

Sve ove aktivnosti nisu prolazile blagonaklono kod autokratskih vlasti bliskih Moskvi. „U državnoj vlasti imate opasnih pedofila, silovatelja i nasilnika raznih vrsta koje ne vole ovo što mi radimo, iako smo politički potpuno neutralni“ objašnjava Mukamedžanov u razgovoru za CIN-CG.

Problemi sa državom su počeli nakon pozivnice zamjenika generalnog sekretara UN-a Smailovoj da govori na 72. sjednici Generalne skupštine UN 21. septembra 2017. godine. Sa UN-ove govornice u Njujorku Smailova je pozvala centralnoazijske žene „da se ne stide progovoriti i da traže procesuiranje nasilnika“. Ubrzo nakon njenog govora, u Almatiju, u Kazahstanu, vlasti su organizovale pres konferenciju na kojoj je optužena za prevare i odavanje povjerljivih podataka žena žrtava seksualnog nasilja koje su zatražile pomoć od NeMolchi.KZ. „Patriotske“ nevladine organizacije su ubrzo na internetu počeli kampanju verbalnih napada na fondaciju uz prijetnje svakome ko javno govori o nasilju, ubistvima i nekažnjivosti jer se time navodno ruši ugled države.

U Crnoj Gori supružnici nisu dočekani raširenih ruku. Slične domaće organizacije koje se bave ljudskim pravima,  nisu pokazale interesovanje da pomognu ili da se uključe u ovaj slučaj. Upiti CIN-CG su takođe ostali bez odgovora.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) 24. aprila 2024. godine obavijestilo je supružnike da ne može donijeti odluku o njihovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu koju su podnijeli 26. oktrobra 2023. godine u predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog je što donošenje odluke, kako su objasnili, „podrazumijeva utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Stoga je rok za donošenje odluke produžen za još devet mjeseci od strane MUP-a. U dokumentu MUP-a stoji da odgovor na njihov zahtjev „mogu očekivati do 26. januara 2025. godine“. Iako je rok probijen preko mjesec dana do sada nema nikakvog odgovora.

Situacija se za supružnike dodatno usložila kada su krajem ljeta 2024. godine primijetili da su praćeni. Počeli su dobijati i tekstualne prijetnje na njihovom i ruskom jeziku da su locirani i da se neće izvući. Na ponovljene urgencije i UN-a i Savjeta za građansku kontrolu rada policije da im se pruži sigurnost u Crnoj Gori dok čekaju ishod svog zahtjeva, ministar Šaranović je 24. oktobra 2024. god. odgovorio Savjetu birokratski i hladno. Ponovio je raniji dopis MUP-a da je produžen rok za odlučivanje o njihovom zahtjevu „radi utvrđivanja složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Po pitanju uhođenja i prijetnji supružnicima u Crnoj Gori ministar Šaranović je obavijestio Savjet za građansku kontrolu rada policije da je „sa navedenim upoznata Uprava policije“. Supružnici su za CIN-CG odgovorili da ih niko nije kontaktirao povodom prijavljenih prijetnji.

Da ovakve stvari nisu bezazlene govori slučaj kazahstanskog novinara i opozicionog aktiviste Aidosa Sadikova koji je ubijen u Kijevu početkom jula 2024. god. Porodica Sadikova je optužila kazaškog predsjednika Kasima-Jomarta Tokajeva da je naredio likvidaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

Protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) podnijeta je krivična prijava protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica, a podnio ju je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica podnio je protekle sedmice Specijalnom državnom tužlaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv bivšeg premijera Mila Đukanovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Prijava se odnosi na slučaj male hidroelektrane (mHE) Bistrica.

Iz kabineta Koprivice su ponovili, ono što javnost odavno zna, da je Đukanović omogućio svom sinu Blažu da zaključi ugovor sa Vladom na čijem je bio čelu.

Precizirali su da je time Đukanović teže povrijedio odredbe člana 14 Zakona o sprječavanju korupcije. Tim članom je propisano da organ vlasti u kojem javni funkcioner vrši javnu funkciju ne može da zaključi ugovor sa privrednim društvom ili drugim pravnim licem u kojem javni funkcioner i s njim povezano lice ima privatni interes.

Ipak, institucije do sada nijesu tako tumačile odredbe zakona. Raniji saziv Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) donio je rješenje u kom se navodi da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je kao predsjednik vlade u oktobru 2016. godine potpisao odluku o koncesiji za malu elektranu firmi BB Hidro, čiji je suvlasnik njegov sin Blažo. ASK je tada tvrdio da Đukanović kao predsjednik Vlade nije odlučivao već je samo potpisao odluku, a da su odlučivali drugi niži organi Vlade!

ASK je 2019. odbio zahtjev Organizacije KOD da ispita mogući konflikt interesa u slučaju Prokletije kada je Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, 2015. godine posao izrade Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Prokletije dodijelila Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje. Vlasnik RZUP-a je brat tadašnjeg premijera Aco Đukanović, a podizvođač je bila firma Capital invest, tada u vlasništvu Mila Đukanovića.

I dok se na jednoj strani pokušava procesuirati očigledna korupcija, na drugoj vlasnici malih hidroelektrana traže pravdu preko sudova. Sudski sporovi su otpočeli nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića u decembru 2020. raskinula ugovore za gradnju malih HE, kao primjer početka borbe protiv korupcije. Većina  malih HE su povezani sa DPS-om, najviše sa bivšim premijerom, predsjednikom i počasnim predsjednikom te partije Đukanovićem.

Pored koncesije Đukanovićevom sinu, Vlada je za vrijeme njegovog mandata dala odobrenja za gradnju mHE i kompaniji Hydro Bistrica, u kojoj je jedan od akcionara njegov kum Vuk Rajković. Zatim Hidroenergiji Montenegro u kojoj je suvlasnik bio Oleg Obradović, optuženi u aferi Telekom, a suvlasnici biznismeni povezani sa Bemax-om Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, osumnjičen za šverc cigareta. Kao i koncesije za gradnju dvije male hidroelektrane na rijeci Bukovica kod Šavnika, koje su pripale Đukanovićevom bratu od ujaka Milovanu Maksimoviću, vlasniku kompanije Hidra. Možda bi resor na čijem je čelu Koprivica mogao da po istom zakonskom osnovu ispita rođačke, prijateljske i poslovne veze ovih lica sa Đukanoviće, radi eventualnog podnošenja novih prijava.

Usljedile su tužbe uz javno izraženi strah predstavnika nove vlasti da bi one mogle koštati državu najmanje 60 miliona eura. Državu su tužili vlasnici firmi koje su trebale da grade male HE – Blažo Đukanović i njegov poslovni partner Ivan Burzanović, Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović visoke funkcionerke DPS-a, Florijan Krasnići, jedan od osnivača Oslobodilačke vojske Kosova, Žarko Burić, vlasnik Normal kompani, Milovan Maksimović…

I dok je bilo glasova da treba ići u pravcu obaranja koruptivnih ugovora, u Privrednom sudu su donošene prvostepene presude kojima se koncesionarima priznaje pravo na odštetu. Posljednja krajem februara. Njom je Privredni sud djelimično usvojio tužbu kompanije BB Hidro (BBH) zbog neizgrađene mHE Slatina u suvlasništvu Blaža Đukanovića, pa je od ukupno traženih 1,65 miliona eura dosuđeno da im država isplati 226,1 hiljade eura. Priznata im je samo stvarna šteta, i to djelimično, dok je tužba odbijena u dijelu u kojem je tražena naknada izmakle koristi. Navedena presuda nije pravosnažna i na nju stranke imaju pravo žalbe Apelacionom sudu Crne Gore.

Ovu kompaniju kao i većinu drugih koncesionara koji u sličnim procesima tuže državu zastupa adokatska kancelarija Ane Kolarević, sestre Mila Đukanovića. Tokom suđenja iz ove advokatske kancelarije su tvrdili da je Vlada neodgovorna te da to što je uništila veliki broj projekata za mHE, te da je Vlada prekinula postupak odobravanja izgradnje mHe kako bi pojedincima omogućili sticanje političkih poena.

Firma mlađeg Đukanovića je u maju 2015, dok je stariji Đukanović bio na čelu Vlade, od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma tražila dobijanje urbanističko-tehničkih uslova (UTU) za gradnju mHE. Začudo, resor, kojim je tada rukovodio Branimir Gvozdenović, odbio je njihove zahtjeve, uz obrazloženje da za vodotok rijeke Slatine nije urađeno hidrološko istraživanje, uz naglasak da je neophodno da se uradi studija lokacije. Početkom 2017, za vrijeme mandata Duška Markovića,  BB Hidro ponovo podnosi zahtjeve za dobijanje UTU, koji su potom izdati. Markovićeva Vlada tada donosi odluku o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju nepokretnosti za izgradnju mHE Slatina, kojom je predviđeno da Uprava za nekretnine ekspropriše 600 kvadrata zemlje u vlasništvu staromještanskih porodica u katastarskoj opštini Raško Mioska i time omogući realizaciju projekta.

I sve tako dok nakon promjene vlasti nije stavljena tačka na ovaj i slične projekte.

Pored ove krivične prijave koja se tiče Zakona o sprječavanju korupcije, ASK je nedavno donio rješenje u kojoj stoji da je Đukanović prekršio navedeni Zakon jer 2019. godine nije prijavio novčani iznos od 16.741 eura. Iz ove institucije najavljuju da će uskoro biti okončan i predmet poznat kao Satovi.

Imamo preko dvije hiljade papira dokaza vezanih za odluku da je bivši predsjednik Milo Đukanović prekršio Zakon o sprječavanju korupcije, izjavio je za ADRIA Televiziju vršilac dužnosti Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić.

Đukanović je zbog rješenja ASK-a da je prekršio Zakon najavio tužbu protiv te institucije.  Uz obrazloženje da Agencija radi za partijske interese uz želju da se obračuna sa prethodnim rukovodstvom.

Predrag NIKOLIĆ

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija, podnijetu protiv profesora podgoričke gimnazije R.Č. zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, jer prijavljeno djelo nije bilo krivično djelo u vrijeme izvršenja. Istovremeno, smijenjena direktorica Gimnazije postala je savjetnica predsjednika parlamenta

Podgoričko Osnovno tužilaštvo je protekle sedmice odbacilo krivičnu prijavu protiv bivšeg profesora podgoričke Gimnazije Radomana Čečovića jer seksualno uznemiravanje, u vrijeme kada je slao uznemirujuće poruke bivšoj učenici, nije bilo propisano kao krivično djelo.

„Istovremeno,tužilac je po službenoj dužnosti cijenio i eventualno postojanje krivičnog djela proganjanje,ali je utvrđeno da je za to djelo  nastupila zastarelost krivičnog gonjenja i prije podnošenja krivične prijave, odnosno prije nego što je događaj prijavljen“, navodi se u saopštenju tužilaštva.

Samo nekoliko dana ranije objavljeno je da je smijenjena direktorica Gimnazije  Biljana Vučurović, izabrana za savjetnicu predsjednika parlamenta Andrije Mandića. To je, sve u svemu,  epilog slučaja koji je krajem prošle godine uznemirio javnost, nakon što je objavljeno svjedočenje bivše učenice Gimnazije Sare Vujisić. Ona je optužila svog bivšeg profesora jezika Čečovića za seksualno uznemiravanje, a direktoricu Vučurović za neadekvatnu reakciju nakon što ju je sa tim upoznala. Bivša direktorica kaznila je profesora sa 30 odsto od plate i potrudila se da slučaj prođe ispod radara javnosti ili nadležnih institucija.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) krajem novembra 2024. objavio je tekst u kojem, pored ostalog, navode i slučaj nastavnika R.Č. koji je 2021. godine svojoj dojučerašnjoj učenici slao nedolične poruke, a direktorica gimnazije BIljana Vučurović ga je tada sankcionisala novčano. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPN)) je nakon objavljivanja istraživanja CIN-CG, iniciralo više inspekcijskih nadzora u Gimnaziji. Prosvjetna inspekcija je predložila razrješenje Vučurović, o čemu je potom odluku donijela i ministarka Anđela Jakšić Stojanović. Ministarstvo prosvjete,nauke i inovacija, na čelu sa Jakšić Stojanović, podnijelo je krivičnu prijavu protiv profesora Čečovića, a po preporuci prosvjetne inspekcije smijenjena  je Biljana Vučurović sa mjesta direktorice

Inspekcija rada je konstatovala da je nastavnik prije više od tri godine sankcionisan bez sprovedenog disciplinskog postupka. Tom profesoru je uručen otkaz, nakon što su se, saopštila je Vučurović, stekli zakonski uslovi, jer je neopravdano izostao sa posla više dana.

Prije glasanja za predlog da se bivša direktorica Gimnazije nakon svega nagradi  mjestom Mandićeve savjetnice,  poslanik koalicije “Za budućnost Crne Gore” Velimir Đoković je kazao da predsjedniku Skupštine po zakonu pripada pravo da da predlaže svoje najbliže saradnike, a da je na članovima Odbora da to potvrde.

“Vučurović je krajnji profesionalac u poslu, tako je bilo do sada i siguran sam da će tako biti u narednom periodu i da će Kabinet predsjednika Skupštine, pojačan njenim prisustvom, biti još funkcionalniji i bolji. Vučurović poznajem, znam da je krase sve ljudske i moralne vrline i znam da ona zaslužuje povjerenje članova Odbora”, rekao je Đoković,  nakon čega je izglasano njeno imenovanje.

Dodatno, nakon odluke tužilaštva da ne goni profesora Čečovića, bivša direktorica Gimnazije pozvala je ministarku prosvjete da podnese ostavku. Pridružila joj se   i Nova srpska demokratija (NSD), kojoj pripada njen muž – poslanik Jovan Vučurović.

„Koliko danas, ministarka Jakšić-Stojanović trebalo bi da podnese ostavku i da pokaže da se mora snositi moralna odgovornost kada se greške dešavaju i kod starješina sa rezultatima. Takođe, očekujem da se nadležni bave njenim djelovanjem van zakonskih okvira, kao i radom bivše glavne inspektorke Lucije Adžić. Crna Gora mora pokazati da je država, a to podrazumijeva organizovani sistem u kojem institucionalna reakcija odgovornih adresa ne smije da izostane ako želimo da vjerujemo da smo sigurni pod okriljem države kao pojedinci, građani i profesionalci“, saopštila je Vučurović.

Iz NSD tvrde da je jedina žrtva slučaja u podgoričkoj Gimnaziji bivša direktorica Biljana Vučurović. Kako kažu, sve što je urađeno bilo je sračunato sa jednim ciljem – da se ona nepravedno satanizuje i ukloni.

“Nakon podmukle hajke i beščašća koje su se sručile na časno ime doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, došao je trenutak istine. One istine koju smo sve vrijeme uzvikivali, dok su “pravdoljubive NVO” i “zabrinute partije” gradile svoju lažnu naraciju. Danas, kada je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija protiv profesora Radomana Čečovića, svjedočimo krahu još jedne podvale, smišljene u mračnim odajama struktura bivšeg, kriminalnog režima”, poručuju iz Nove srpske demokratije.

Nevladina organizacija (NVO) PRIMA povodom odluke tužilaštva kaže da je u Crnoj Gori potrebno unapređenje zakonodavstva, kako bi se obezbijedilo da glas žrtava bude jači i da budu ohrabrene da prijave svaki oblik nasilja, uključujući i seksualno, bez obzira ko je nasilnik ili ko zataškava počinjeno seksualno nasilje. Iz te organizacije kažu da je  odluka donesena sa obrazloženjem da prijavljeno djelo nije bilo definisano kao krivično djelo u vrijeme izvršenja.

“Takođe, tužilac je po službenoj dužnosti razmatrao mogućnost postojanja krivičnog djela proganjanja, ali je ustanovljeno da je za to djelo nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, i to još prije nego što je krivična prijava bila podnijeta”, dodaje se u saopštenju.

Ta odluka, kako su rekli iz PRIMA-e, izazvala je široku ogorčenost javnosti, kao i same žrtve. Izazvala je i zabrinutost među svim onima koji se svakodnevno bore protiv seksualnog nasilja. Napominje se da odluka ODT-a ne umanjuje činjenicu da je Čečović slao sramne poruke svojoj bivšoj učenici, nedugo nakon što je napustila školske klupe.

Oni su naveli da, iako se u trenutku izvršenja djela seksualno uznemiravanje nije bilo krivično djelo prema tada važećem Krivičnom zakoniku (KZ), jasno je da bi odluka ODT-a bila potpuno drugačija da je zakon omogućavao gonjenje takvih djela. Ocijenili su da je s obzirom na okolnosti, od ključne važnosti da društvo prestane da okrivljuje žrtve i da im pruži potrebnu podršku.

“Samo kroz pružanje adekvatne pomoći žrtvama može se stvoriti okruženje u kojem će one biti sposobne da prijave pretrpljeno nasilje prije nego što nastupe zakonske zastare”, poručuje se u saopštenju PRIMA-e.

Povodom ove odluke oglasila se i Sara Vujisić. Ona je na svom instagram profilu negodovala zbog ove odluke i osudila crnogorski pravosudni sistem: „Pa tri prijavi seksualno uznemiravanje u Crnoj Gori… i ništa“.

Iniciraće izmjene Krivičnog zakona

NVO PRIMA uskoro će pokrenuti inicijativu za izmjene i dopune Krivičnog zakonika, kako bi omogućili prijavljivanje seksualnog uznemiravanja po službenoj dužnosti.

“U međuvremenu, nastavićemo sa pružanjem podrške svim žrtvama seksualnog nasilja, kao i sa zalaganjem za unapređenje zakonodavnih rješenja koja će omogućiti efikasniji odgovor na ovaj ozbiljan problem”, dodaje se u saopštenju.

Iz PRIMA-e su rekli da njihovi napori da seksualnog nasilja bude manje u crnogorskim školama, uskoro će biti pojačani i aktivnostima koje će realizovati zajedno sa MPNI, a uz podršku UNICEF-a.

Ivan ČAĐENOVIĆ